Poštovanje, zovem se B. Božo, rođen sam 1963 god u Rijeci od roditelja koji su također Riječani, imam također sestru koja je rođena 1965,
prvi nam je stan bio u Vitezovićevoj ulici, nakon toga smo bili na Zametu u ulici Ivana Lenca do trenutka kada je grad odlučio srušiti našu
kuču i sagraditi višekatnicu a kao kompenzaciju od Autotroleja (gdje je tata radio) 15.02.1971 smo dobili stan u Bračkoj 7 i tamo smo
živjeli sa stanarskim pravom do 1994 godine kada smo sa gradom sklopili ugovor o otkupu stana na kredit koji smo u potpunosti isplatili.
1976 tata mi je umro a mama je nasljedila stekla je stanarsko pravo na predmetnom stanu u vrijeme kada je u zemljišnim knjigama isti
bio upisan kao društveno vlasništvo temeljem rješenja Odsjeka za financije NO Općine Zamet od 07.09.1959. godine. U ugovoru o prodaji
stana na kojem postoji stanarsko pravo (Ugovor broj 13654) koji su sastavil gradski pravnici stoji ovo:
IX. Prodavatelj jamči da je vlasnik stana koji je predmet prodaje i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.
X. Kupac izjavljuje da nije kupio drugi stan pod uvijetima iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaje stanarsko pravo na prodanom stanu. Nakon sklapanja ugovora naša mama se upisala u gruntovnicu
kao vlasnica.
Nakon što smo u stanu živjeli do otkupa 23 godine a do sada 50 godina 1998 se pojavila Taljanka koja je tvrdila da je taj stan njezin i
tužila je nas i grad za povrat stana i iseljenje, godine 2017 je Taljanka prodala naš stan gospodinu Z. N. koji je stan kapario
znači dao je manji dio novca za stan koji još uvijek glasi na moju mamu i sud se vodi. Godine 2018 je Taljanka umrla a nama Z. N.
viće da smo bespravno u njegovom stanu. Napominjem da je Taljanka u našoj ulici imala dvije zgrade sa 4 stana od kojih je Z. N.
otkupio sve i sada jedan stan renta, za jedan stan je ugovorio da stara žena može živjeti do smrti u njemu i naravno plaća mu najamninu.
Sa nama i susjedom vodi sud i želi da mu se plaća najamnina. Prije mjesec dana meni je umrla mama i ja i sestra koji nemamo nikakve druge
nekretnine i nemamo gdje odseliti a pošto smo od grada otkupili stan koji je u biti moja sestra otplatila jer je mama bila u penziji i
invalid i trebala je pomoć praktički za sve i sestra je sa mamom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju i kupila joj dosta pomagala te
plačala čovjeka koji ju je čuvao dok smo mi bili na poslu. Sud i odvjetnica od Taljanke a sada od Z. N. sada tvrde da ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju ne vrijedi makar ga je mama ovjerila kod javnog bilježnika i bila je to njezina volja kao vlasnice do tog trenutka.
U stanu bi htio ostati zajedno sa sestrom jer smo ga kupili, jedino nam je vlasništvo i tu živimo već 50 godina, svi dokumenti su nam na
toj adresi te ja imam firmu koja je prijavljena na Bračkoj 7 (samo promjena adrese na trgovačkom sudu košta 1.500 kn). Stan zadovoljava
sve naše potrebe i ne treba nam više od toga, nismo ga ukrali i nismo došli sumljivim prijevarama i dogovorima do njega. Za vrijeme svih
tih sudova koji traju već cca 25 godina krov i tavan su nam skroz propali (pukle su dvije grede) i crijep se na više mjesta razdvojio te
kada su velike kiše kojih u Rijeci ima često na tavanu držimo 30 kanti koje poslije kiše moramo prazniti a pošto je sud spor i neznamo
kako će na kraju presuditi a krov u potpunosti treba obnoviti bojim se da će uloženo biti kao poklon Z. N.
Pošto mi je mama umrla i uskoro će se zakazati ostavinska rasprava kakva imamo prava ja i sestra pošto od druge strane očekujemo da će
osporavati naša prava na nasljedstvo i dom, na koje zakone se možemo pozvati i kako to Sud gleda i tumači.
Čujem i čitao sam da Republika Hrvatska ima fond koji služi za to da se obeštete vlasnici kojima ja oduzeta imovina u vrijeme Komunizma.
Molim vas da mi javite koje su mi opcije i prava na raspolaganju te koji bi postupak bio najefikasniji da konačno riješim taj problem.
Mislim da je Z. N. kupio auto od trećeg lica a platio je samo felge i sada svima viće da je auto njegov.