Pozdrav braniteljima!
Nije me dugo bilo na forumu, pa Vam zahvaljujem na komentarima, sugestijama i kritikama u vezi moga slučaja. Malo bih Vas komentirao u vezi rana, ozljeda, metaka, kugli i gelera, sudjelovanjem u ratu. Ako netko bude pogođen u tenku te spašavajući se završi u bolnici na injekcijama, punktiranju, jaki bolovi, pa ozlijedio se u borbi, nema tu gelera ili metaka, to je pogođen tenk. Isto tako mog poslužioca razvali zadnjak topa (lijeva strana lica). To je ozljeda u borbi, nema tu gelera, a kolega ispred izgorio i ostane u tenku i ostane pepel i komad bedrene kosti, nema tu kugle ili gelera već kumulativna granata, vatra. Svakodnevno granatiranje, preživljavanje, te ako te zgrabi altiljeriski napad, zdrobi te cigle, crijep, prozori, ozlijediš se pa nisi bio na pijaci ili na trgu na kavi. Bio si na fronti, da li prva crta, smjena ili pripravnost. Tu na forumu branitelji spominju kontinuitet liječenja, rehabilitacija, pa dečki - zakrpaj pa dalje, vojna policija je znala doći po mene na odmoru u noći "Ajmo, nema tko baratati tehnikom!"
No dobro, živa glava!
Zdravlje mi se pogoršalo, te sam prije godinu i pol završio na operacijskom zahvatu, uzrok ozljeda iz rata (operacija koljena). U firmi je kolaps, ja šutim, šta je, kako, što se dogodilo... zaštita na radu kaže "Zdrav si."
Nakon toga i Vaše sugestije s foruma, podnio sam upravni postupak za priznavanje HRVI, na temelju ozljeda i na kraju PTSP. Prije oko godinu dana dobio sam iz Karlovca ratni put te potvrđuju moje sudjelovanje i status dragovoljca, ali oni nemaju nikakve papire o mom stradavanju u Domovinskom ratu te me mole ako ja imam da im iste i pošaljem. Prije 8 mjeseci sam ih iste poslao te dobio odgovor prije 6 mjeseci da ni u središnjem arhivu u Zagrebu nemaju dokumentaciju.
Zanimljivo, posjetom u bolnici u kojoj sam bio zaprimljen 1991. i zamolbom za potvrdom o prijemu i ranjavanju dobio sam službeni odgovor "Kopiju prijemnog lista" (na latinskom napuknuće, uganuće koljena) te zanimljivo saznao da ti doktori rade i dan danas.
Drugi papir što posjedujem iz 1992., gdje su mi šivani prsti (na latinskom piše otvorene rane prstiju sa vidljivim kostima), a ne osjetim ih ni dan dana. To mi je radio i potpisao papire, branitelji ga znaju po nadimku, "dr. Igla".
I tako moj upravni postupak stoji, 6-7 mjeseci, sa kopijama mojih papira "Navodno" da su u Ministarstvu obrane županije.
Znam da je to dosta čudno jer gle pojavio se neki "pračovjek", 30 godina prošlo, tada je bio jako mlad, ima neke papire iz rata, a "nikakav status", snimila ga i HRT "Kako je obranjena Hrvatska 1991." taman u proboju Vukovara. Ako se to može uzeti u obzir svoga sudjelovanja (ne znam da li psihijatri uzimaju snimke kao dokaz stanja branitelja). Zdravlje sve lošije, hepatitis, a sad se pojavio i šećer, koljena bole.
Molio bih Vas da mi objasnite što mi je dalje činiti, gdje se obratiti, koga priupitati i koji je postupak dalje, SVI ŠUTE.
Lijep pozdrav braniteljima!