Lhotse

Da. To su one kolateralne zrtve koje sam spomenuo prije. Kako bilo, to sto ste naveli ne daje ni legitimitet, a ni legalitet za reakciju sustava. Ali, sustav ima moc i tu prica zavrsava...

Ocito je ova varijanta jedina koja eventualno moze proci na sudu mada je osobno, iz nekih svojih razloga, nikad ne bih pokusao iskoristiti da se spasim od progona i sankcija. Hipotetski, da navedes preminulu osobu s kojom si u blizem ili daljem srodstvu, koja ti je bila susjed ili poznanik, a uz pristanak obitelji preminule osobe da mozes navesti pokojnika kao osobu koja je upravljala vozilom u trenutku pocinjenja prekrsaja, te isto navedes u izjavi, mislim da sud nema apsolutno nikakve sanse da odbije taj podatak kao nevjerodostojan. Naravno, ostaje pitanje tko je spreman na takav potez, od obitelji preminule osobe traziti takvu uslugu. To nije pravna vec moralna kategorija. Ja osobno ne.

👍

Naravno... Btw, zanimalo bi me kako argumentiraju nepriznavanje navodjenja preminule osobe kao vjerodostojno ocitovanje. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti konkretno rjesenje odnosno presudu u toj varijanti. Ne sumnjam da imaju i tu spreman odgovor.

Dobro jutro, Poznato mi je postojanje NISUDG. Isto tako, tocno je da su granicni policajci duzni evidentirati ulazak nerezidenata EU u RH na nacin da skeniraju valjanu putnu ispravu (doduse, skeniraju se isprave svih osoba koje prelaze granicu). U tim smislu spomenuta evidencija je legitiman nacin utvrdjivanja okolnosti bitnih za prekrsajni postupak. Medjutim, u praksi stvari izgledaju drukcije. Kako zbog prirode posla cesto putujem (prije ove korona krize uglavnom avionima, sada automobilom), mogu osobno posvjedociti da granicna policija RH ne evidentira svaku osobu prilikom ulaska u RH. Naime, desilo se vise puta da mi je, prilikom ulaska u RH, policajac iz kucice samo mahnuo rukom, posebno na manjim granicnim prijelazima (Vinica, Dubrava Krizovljanska i sl.). Bilo je situacija kada je sa mnom u automobilu bilo jos osoba. Tko moze znati ili poreci da sa mnom tada nije usao i neki NN iz Turske, npr. A zamislite koliko je takvih situacija dnevno. Ipak, korektnosti radi, moram isto tako reci i da se prelasci granice evidentiraju 100% ( bar u mom slucaju) kada govorimo o zracnim lukama. Isto tako, ovi slucajevi koje sam naveo su izuzetno rijetki. Ja prelazim granicu nekoliko puta mjesecno, a situacija u kojoj me se ne evidentira se dogodi mozda 1-2 puta godisnje. Kako bilo, realno je moguce da se na teritoriju RH nalaze osobe koje nisu evidentirane prilikom legalnog prelaska granice, no to sud nikada nece uvaziti kao argument u ovakvim slucajevima. U prilog tome govori i Vase iskustvo vezano uz presudu koju ste naveli. S druge strane, gledajuci sa aspekta pravosudnog sustava, kad bi se uvazavale sve hipotetske situacije (koje su u biti teoretski moguce) kao argumenti, a poznavajuci snalazljivost nasih ljudi, vrlo brzo bi taj isti sustav postao besmislen. U takvoj konstelaciji, naravno, uvijek ima kolateralnih zrtava.

Puno hvala na brzom odgovoru. Dao si mi zaista dragocjen podatak. Moram reci da meni kao pravniku ovaj podatak zvuci gotovo nevjerojatno, mada nemam razloga sumnjati u to sto si napisao. S druge strane, svjestan u kakvoj drzavi zivimo, kakav nam je pravosudni sustav, kakvim paradoksalnim situacijama gotovo svakodnevno svjedocimo, ne cudi me ta sudska praksa. Ali zamisli apsurda, sudovi negiraju realnu mogucnost da je netko drugi upravljao predmetnim vozilom tko ne zivi u HR (a realno je moguce, zasto ne). Isto vrijedi i za slucaj preminule osobe. Pa tim odlukama se direktno krse neka temeljma pravna nacela, odnosno temeljna ljudska prava integrirana u Ustav. Pitam se gdje je nestala presumpcija nevinosti posto te ovdje sud temeljem tvoje izjave osudjuje bez ikakvog dokaza. Nevjerojatno. Znaci, umjesto da sud postuje nacelo "in dubio pro reo", koje je jedno od temelja pravnog sustava, on te proglasava krivim, a kao argument koristi obicnu insinuaciju. Sto je najgore, na te skandalozne presude nemas mogucnost podnosenja zalbe vec ti ostaju samo instituti izvanrednih pravnih lijekova, a to opet zahtjeva pravno obrazovanje ili angazman odvjetnika. Iluzorno je ocekivati da bi cak i izvanredni pravni lijekovi urodili plodom, osobito ustavna tuzba, jer bi eventualno rusenje jedne takve presude otvorilo pitanje odrzivosti tisuca istih takvih presuda, a znamo sto to potencijalno znaci za drzavu. Obzirom na sve navedeno nema smisla razvijati daljnu raspravu posto vec znamo kakav je ishod onih hipotetskih situacija koje sam postavio u svom prvom postu i o kojima sam htio diskutirati. U svakom slucaju, jos jednom puno hvala na brzom i konkretnom odgovoru. Lijepi pozdrav! 🙂

Dobra vecer, obzirom da je ovo moj prvi post zelim najprije pozdraviti sve forumasice i forumase. A sad na temu. Dakle, kao vlasnik vozila dobio sam obavijest o pocinjenom prekrsaju od nadlezne PP u kojoj se traze podaci o vozacu. Pocinjen je prekrsaj kaznjiv po cl.53, st.4, ZSPC. Brzina kretanja 91 kmh, nakon odbitka sigurnosne razlike ostaje 31 kmh viska. Obzirom da je prekrsaj pocinjen prije gotovo 2 mj. stvarno nisam siguran tko je upravljao vozilom, ali pretpostavljam da sam ja (u konacnici nije ni bitno za ovu pricu). E, sad prelazim na bit. Da je prekrsaj pocinjen nije sporno. Da treba trpiti sankcije, isto tako. Zivimo u "pravnoj drzavi", znaju se pravila igre. Medjutim, bas tu lezi problem zbog kojeg ovo pisem. Naime, kad vidim sve ovo sto se oko nas desava, gotovo svakodnevno, sve nepravde, lopovluk, korupciju, nepotizam, afere politicara od vrha vlasti do lokalne razine, razne likove poput Horvatincica, Cacica i da ne nabrajam dalje, iskreno, uopce nemam motivaciju glumiti savjesnog gradjana lijepe nam nase. U tom smislu sam poceo razmisljati kako izbjeci sankcije. Posebno me motiviralo prisjecanje kako se lijepo sudac Turudic izvukao iz slicne situacije. Dakle, covjek koji je, ako mogu tako reci, elitni dio pravosudnog sustava, mrtav hladan koristi svoja znanja i iskustva da bi izigrao isti. Citajuci razne sudske presude, forume, clanke i sl., proucavajuci zakone, namecu se neki zakljucci. Naime, temeljem izmjena i dopuna predmetnog zakona otpada varijanta suca Turudica (vec je na ovoj temi objasnjeno zasto, pa nema potrebe ponavljati). Takodjer, donekle otpada i varijanta neslanja podataka o vozacu jer je u mom slucaju zaprijecena kazna veca od one za pocinjeni prekrsaj (pri tom izostavljam "oduzimanje vozacke", jer, doduse, ima i osoba koje ce iz subjektivnih razloga radije platiti visu kaznu samo da ne ostanu bez vozacke fozvole). Postavlja se pitanje sto onda preostaje (osim placanja kazne). Postoji tu dosta varijanti kako se moze raznim manipulacijama dovesti slucaj do zastare, ali to vec zalazi u sferu procesnog prava i ne bih sad sirio tu temu. Osobno mi ta varijanta nije interesantna jer uz izbjegavanje sankcija donosi i odredjene reperkusije poput nemogucnosti registracije vozila i sl. (usput, ovo je isto jedna, po mom skromnom misljenju, protuustavna odluka). Jos bih ovdje samo napomenuo da sam citao odluke Ustavnog suda RH po ustavnim tuzbama vezano za gore spomenute izmjene i dopune ZSPC-a, a u svezi sa davanjem vjerodostojnih podataka o osobi koja je upravljala vozilom u trenutku pocinjenja prekrsaja, i drzim da su te odluke politicke, a ne pravne, sa vrlo diskutabilnom argumentacijom. Medjutim, kako je ESLJP u slicnim predmetima donio presude sa slicnim pravorijekom (isto tako podilazeci nacionalnim zakonodavcima), tako se nasi ustavni suci nisu previse zamarali sa obrazlaganjem spomenutih presuda, umireni spoznajom da njihove presude ne mogu biti "srusene" na istom sudu. Da se vratim opcijama. Dakle, zastara ne igra, davanje podataka o vise osoba iz kucanstva (vise) ne igra, neslanje podataka ne igra. Ostaju jos dvije opcije koje su mi vrlo interesantne i o kojima bih volio prodiskutirati sa vama forumasima. Jedna je navodjenje preminule osobe kao vozaca (naravno, preminule nakon datuma pocinjenja prekrsaja), a druga navodjenje nekog stranca, po mogucnosti nerezidenta EU i Europe opcenito. Ovdje na forumu sam procitao neke komentare u kojima se pausalno, bez argumenata tvrdi da ni te opcije ne bi prosle. Osobno, nakon sto sam proucio zakon ne vidim temeljem koje odredbe, odnosno clanka, bi sud mogao proglasiti takav podatak nevjerodostojnim. Apsolutno je moguce da je neka osoba upravljala vozilom, pocinila prekrsaj sa istim, te nakon toga preminula. Isto tako, moguce je da vam je u posjeti bio prijatelj, rodjak, poznanik ili tko vec iz USA, Australije, Obale bjelokosti, Perua ili Mongolije te isto tako upravljao vozilom i pri tom pocinio prekrsaj. Naravno, masta ipak mora ostati u granicama vjerodostojnog, jer ne mozete navesti da je vozilom upravljao npr. Lionel Messi, pa ocekivati za vas povoljan ishod. Pravo je specificna kategorija u kojoj nema mjesta emocijama, pretpostavkama, vjerovanjima i sl. U pravu su bitne cinjenice koje se mogu dokazati ili bar koje su u visokom postotku vjerojatne i samo temeljem takvih cinjenica sudovi mogu donositi presude. Dogodi se, doduse, da sudovi u nizem stupnju podlegnu nekom od tih utjecaja, ali presude budu u pravilu ukinute na visem stupnju. Eto, vec sam previse toga napisao, pa ne bih dalje. Volio bih otvoriti diskusiju o napisanome, cuti vase misljenje, osobito pravnika, vase argumente pro et contra za ove dvije spomenute opcije. Bilo bi idealno ako se netko susreo u konkretnom slucaju sa ovakvom argumentacijom da to sa nama podijeli (mada sumnjam u to). Hvala unaprijed na bilo kojem odgovoru. LP!