Mia206

Dobra večer! Molim Vas savjet. Moj otac i moja majka bili su u braku od 1952. do 1993. tj. do dana smrti moje majke. Ja sam im jedino dijete. 1952. godine otac je dobio stanarsko pravo (ne znam jesu li već tad bili u braku) na stan od 100 m2 u Zagrebu. 1974., nakon smrti moje bake po majci, ja sam kao član bakinog obiteljskog domaćinstva dobila stanarsko pravo na stanu od 70 m2 u Zagrebu. 1983. g. udajem se i selim u Austriju, gdje neprekidno živim i danas. 1986. g. potpisujem s ocem ugovor o zamjeni stanova: otac dobiva stanarsko pravo na stanu od 70 m2, a ja na stanu od 100 m2. 1992. g. otac otkupljuje stan od 70 m2 na svoje ime. Ja mu dajem novce za otkup, ali nemam dokaza za to. Otac vlasništvo stana 1/1 nije upisao u zemljišne knjige nego u knjigu položenih ugovora i to tek 2002. 1993. g. umire moja majka. U smrtovnicu izjavljujem da je imovina majke mirovina i automobil. Ostavinska rasprava iza moje majke nije održana. S ocem sam u lošim odnosima. Od 1995. o ocu se brine jedna gospođa i 2006. s njom sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim joj ostavlja stan (ovaj od 70 m2) nakon njegove smrti. Zabilježba tog ugovora je stavljena u knjigu položenih ugovora 2007. godine. Gospođa se razbolila pa otac 2008. sastavlja oporuku pred svjedocima da stan ostavlja toj gospođi, a ako ona umre prije oca, njenoj kćeri, a mene isključuje iz nasljedstva. 2009. otac raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju s tom gospođom i istog dana sklapa novi ugovor o doživotnom uzdržavanju za isti stan s njenom kćerkom. To je zabilježeno u knjizi položenih ugovora za taj stan. 2010. godine umire moj otac i nova uzdržavateljica se upisuje kao vlasnik stana u knjizi položenih ugovora prije nego je uopće sazvana ostavinska rasprava iza oca. 25.10.2010. održava se prva ostavinska rasprava na kojoj JB proglašava oporuku iz 2008. godine. Kod JB dogovor nije postignut te me upućuje u parnicu i 13.12.2013. podižem tužbu protiv davateljice uzdržavanja. U tužbi osporavam očevo raspolaganje stanom ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer smatram da je stan zajednička imovina (po starom Zakonu o braku i porodičnim odnosima) i da 1/2 toga stana pripada mojoj majci, pa je time i stan moje suvlasništvo. U tužbi osporavam i raspolaganje oporukom jer me otac bez pravnog temelja proglasio nedostojnom i isključio iz nasljedstva. Jesam li u tužbi posebno trebala istaknuti povredu nužnog dijela pri oporučnom raspolaganju? 2019. prvostupanjski sud me odbija s tužbenim zahtjevom otprilike zato jer sam izjavila da sam ja dala novce ocu za otkup stana pa da mojoj majci ne pripada suvlasništvo nad stanom. Izjavljujem žalbu jer smatram da sam davši ocu novac za otkup stana ja zapravo stekla vlasništvo nad stanom iako je otac formalno zaključio ugovor o otkupu stana. Tužena nije odgovorila na žalbu. 2020. drugostupanjski sud ukida prvostupanjsku presudu jer navodi da je i stanarsko pravo imovinsko pravo i da u ponovnom suđenju pred drugim sucem treba ispitati što je ostavina mog oca a što bračna stečevina moje majke. Na prvom ročištu ponovljenog suđenja tužena se ponovno poziva na zastaru prava zahtijevati ostavinu jer je od smrti moje majke do podizanja tužbe proteklo više od 20 godina. Tužena također tvrdi da nisam trebala podići tužbu protiv nje, nego protiv svog pokojnog oca (?) i poziva se i na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Poziva se i na zastaru tužbe umanjenja raspolaganja oporukom jer je od proglašenja oporuke do podizanja tužbe proteklo više od 3 godine. Tužena kaže da je i stanarsko pravo nad tim stanom bilo ništavo jer sam u trenutku zamjene stanova već tri godine bila trajno nastanjena u Austriji pa da sam time izgubila stanarsko pravo odnosno nisam ga mogla dati svojim roditeljima (ne šteti li taj prigovor i tuženoj?). Ako dobro razumijem na ovu prvu zastaru mogao se pozvati moj otac da je živ, ali tužena se ne može pozvati jer ona nije nasljednik. Mislim da se ne može pozvati niti na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer je vlasništvo stana upisano u knjigu položenih ugovora, a u zemljišnim knjigama na cijeloj čestici (stambenoj zgradi) još uvijek piše „društveno vlasništvo“. Jesam li u pravu? I kako da odgovorim na ova zadnja dva prigovora tužene (zastara tužbe za oporuku i ništavost ugovora o zamjeni stanova). Hvala. Sa štovanjem!