Postovani, moj otac je preminuo prije dvije godine od zlocudne bolesti. Netom nakon toga doslo je do ostavinske rasprave. Njegova majka je na tu istu ostavinsku dosla u pratnji odvjetnika te je donjela testament koji je navodno napisao moj pokojni otac. Ja na zalost nisam bila nazocna, jer sam tad vec stanovala u Njemackoj. Imam dovoljno potpisa od svoga tate, a i na njenu zalost i njene da mogu sa sigurnoscu od 100% potvrditi da to moj tata nije napisao! Ja sam tada imala 20 godina, jedino sam dijete oca svoga te smo se voljeli i razumijeli vise nego njih dvoje u 100 zivota. Otac ju nije mogao smisliti te ju je i zadnjih dana njegovog zivota tjerao iz bolnice itd. No dobro, moje pitanje glasi; trenutno se sudim s doticnom vec dvije godine, nista se do sad nije “pokrenulo”, imali li pozurnica smisla? Doticna je vise puta imala razno razne prijedloge no ne slazem se s time. Ona je zena od 70 godina, ima novaca za jako lagodan zivot i uz to jos svoju kucu, a ja se sa 22 godine borim za svoju buducnost. Zelim studirati i to ce mi biti jedini spas ako to dobijem. Nemam aman bas nikoga nego eto to mi je jedina nada jos da si bar studij mogu platit. Zivim trenutno u Njemackoj i nije mi bas cas posla “doletit” u RH predat pozurnicu. Ako je neko od vas imao slicnu situaciju, voljela bi cuti kako je kod vas taj cijeli proces prosao. Hvala vam od srca!