Zabregom

Pokojna majka dugovala je za stanarinu. Nakon ostavinske, dug smo naslijedili i završili na sudu. Spremni smo platiti, cijelo vrijeme to govorimo, samo da se točno procijeni ostavština. Slučaj još nije gotov, a već novi se diže protiv nas jer je u međuvremenu pronađen komad zemlje koji je majka prodala sestri, a da nisu primijetile da još uvijek glasi na pokojnog djeda. Mi smo se odrekli te zemlje jer je samo fiktivno naknadno nasljedstvo, a teta uživa u njemu već 4 godine. Naravno, sada se zbog toga nas tuži s drugom tužbom tzv. Paulijanska. Kako da dokažemo da naknadno nasljedstvo nije naše? Odvjetnik se boji da ćemo izgubiti spor tim razmišljanjem...

Poštovani, što se tiče dugova u visini naslijeđene imovine, bratu i meni rečeno je da postoje iznimke tog zakona i da se od nas može naplatiti i u većoj vrijednosti od naslijeđene imovine. Navodno po nekom Pavlinskom zakonu/slučaju. Vjerojatno sam krivo zapamtila. Možete li me demantirati ili ipak postoji iznimka?

Tužitelj nije nikada došao do nas tražiti svotu koju smo mu dužni, već je odmah sve dao na sud. Kada su krenula ročišta saznali smo za što nas sve tuži i kolika je svota u pitanju. Sada je zadnji novitet mali komadićak nekretnine-zemlje koja je bila još na djedovo ime koji je umro 1993. Te "djedovine" smo se odrekli u tetino ime jer ona je prava vlasnica samo što im je svima promakla ta čestica još prije 30 godina. Može li nas se teretiti i za tu česticu?

Poštovana, sud je redovan sa ročištima, ali nažalost na njima se ništa ne dešava niti se pomiče prema kraju, jer kada moj brat nudi isplatu duga, tužitelj nađe neki novi razlog zbog čega ne prihvaća nagodbu i opet se nastavlja drama. Koliko puta tužitelj može naknadno davati "dokaze" i time produživati slučaj. Tako može do u nedogled... Njima je svejedno, a mi ćemo plaćati svaki izlazak tužiteljevog odvjetnika i sudske troškove, unatoč spremnosti da platimo traženi dug. Cijeli dug i njihovo potraživanje vrijedi 10000 kn, a sve traje pune 2 godine. Troškovi će biti astronomski.

Poštovani, već 2 godine vodi se spor protiv mog brata u svrhu naplate duga naše pokojne majke. Ujedno, tuži ga se za najamninu spornog stana jer nije predao ključeve odmah poslije njezine smrti te za tih 6 mj. traži ga se 1000x6 kn mjesečne najamnina. Radi se o stanu od 45 metara kvadratnih na selu kod Varaždina. Znamo da smo dužni platiti majčin dug u visini nasljedstva i na to smo odmah pristali, ali smo tražili sudskog procjenitelja za najamninu,a ništa od toga. Već 2 godine oteže se proces, sudski vještak nije izašao i bez obzira što je brat na kraju pristao platiti sve traženo, sutkinja nije donijela odluku. Već 2 puta brat moli sutkinju da donese odluku te da pratimo dug. Zadnje otezanje bilo je kada je tužitelj nakon godine i pol procesa pronašao zaboravljenu zemljišnju česticu koja je bila na djedovo ime, koju je tada prije 25 g. sud predvidio i nije uveo u raspravu. U međuvremenu, brat i ja smo je se odrekli u tetino ime jer je ona uživa već godinama. Moja pitanja su: što da kaže brat i kako da zatraži da se presuda donese i da platimo traženo pa i bez procjene? Jesmo li dobro učinili što smo se odrekli djedovine ili će i dalje to biti razlog otezanja suđenja? Možemo li tražiti barem podjelu sudskih troškova i ne plaćanja tužiteljevog odvjetnika jer zadnju godinu pristajemo platiti cjelokupni dug, ali ništa od presude što zbog tužitelja što zbog sutkinje. Srdačan pozdrav!