Mamarimil

Sunceko86 - Bog Vas blagoslovio! Jako je tesko ostati pribran i ne lutati mislima kada nemas s kim popricati i nemas grancicu za koju bi se uhvatila dok padas... Zato hvala Vam na iskrenom odgovoru. Ruby_Danderfluff - protiv supruga se vodi kazneni postupak. Naglasavam kako zaista ne zelim da zavrsi u zatvoru. Ne zelim to nikome, a kamoli ocu moje djece. Zbog djece, ne zbog onog sto je meni cinio. Ne vidim smisao u borbi ili zelji za osvetom ako unutra upadaju moja djeca. Ne mrzim ga. Mislim da je to moje oslobodenje. Ako mogu ikako pravno da mu pomognem spremna sam na to ako time sebe ne ugrozavam. Jako se bojim djecje reakcije vezano za razvod, jer su vezani za njega. Još jedno pitanje ako mogu: - ukoliko otvorim svoj obrt dok smo jos u braku da li on polaze ikakva prava na dobit ili sl. Veliko hvala!

Poštovanje. Pitanje moderatoru koji mi je odgovorio prosli put. Opunomoćenik mog supruga predlaže izmjenu iskaza pod kojim se napravila prijava i kojom bi navodno "moj suprug dugo završio u zatvoru a mi prosli jako skup i dugotrajan proces" da bi se upravo to izbjeglo. Da li ja to pravno smijem? Ne želim mu zatvor bez obzira na sve. No isto tako ne zelim pred sudom ispasti lazljivica. Zelim koliko toliko pokusati ovu situaciju umiriti zbog same djece. Da prijavu nisam podnjela nikad nasilje nebi tako bilo okarakterizirano već bi ja i dalje bila "luda koja izmišlja", no ne zelim mu zlo ni zatvor. Smatram da njemu treba psihička pomoć da se moze nositi sa svojim strahovima. On se danas kune u vječnu ljubav u promjenu i tko zna sto sve ne. Da se pokajao, da se promjenio... Slijedeće saslusanje je 31.03.

Hvala vam do neba!

Hitno!!! Poštovani, treba mi hitna i stručna pomoć. U braku sam 9 godina. Imamo dvoje djece. Gotovo od prvog dana braka trpim psihičko, verbalno a potom i fizičko nasilje od strane svog supruga. Glupa krava iz koje su morali vaditi dite jer nije mogla roditi ko sve normalne zene. Ja sam kriva za carski. Prerezati ce mi mozemo utrobu i izvadit dite. .. On Ce mi namistit otkaz i necu nikad vise radit... Prljava drolj... Tada samo zivjeli a njegovim roditeljima koji su isto tako uvijek nasli opravdanje kako je njemu naporan posao, kako je malo nagal ali dobar u dusi, da u svakom braku ima problema... Uvijek sam mu nekako nalazila opravdanje i prelazila preko prijetnji, ucjena... Zivila sam u nevjerojatnom strahu. I to je istina koju mi je dugo bio problem priznati. Kao i to da se takvo nesto meni dogada. Bilo me je sram! Cak sam neko vrijeme mislila da mozda ja ne valjam... Onog trenutka kada je agresija presla na dijete (u prvom razredu), u smislu lupanja sakom od stol, izvrcanje ruku, deranje, psovanje, izvlačenje iz kreveta da ispravi zadatak, nazivanje imenima poput redikule, kretenu, glupane, razbijanje stakla zbog netočnog zadatka, guzvanje radnog listića, price kako ga u razredu nitko ne voli pa ni uciteljica, a potom podmićivanje igračkama i slatkišima, ja sam to snimila i prijavila nasilje u obitelji. Meni nije bilo dopusteno neko vrijeme uopce raditi s djetetom jer sam navodno glupa i neobrazovana... Suprug je dobio zabranu pristupa zajednickom domu do razrješenja postupka, djecu ima pravo vidati. Rekli su da on nema psihičkih proz i da se moze braniti sa slobode. Prije nije bio kaznjavan. Djeca su mi rekli da ne zele vidjeti tatu, dok je s druge strane moj sin u jednom trenutku rekao da me mrzi jer sam to napravila tati (zvala policiju). Drugom djetetu nije bilo dopušteno ići u vrtić. Zbog korone i kojekakvih izmišljenih bolesti. Moji roditelji nisu smjeli cuvati nasu djecu jer su prljavi, nesposobni i sl. Meni je bio zabranjen izlazak iz kuće, pa cak i do dućana. Nitko mi nije smio dolaziti od kolegica, prijatelja, kuma, rodbine ako on to nije odobrio. I trpila sam to. Danas se pitam zasto? I plače mi se od muke da sam to sebi dopustila. Ne zelim mu zlo, prijava policiji je bio moj jedini način da takav način ponasanja prestane. Rekla sam njegovim roditeljima u vise navrata o tome sto se dogadja ali bez rezultata. Prije godinu dana netko od susjeda je prijavio policiji buku. Tada sam negirala sve sto od straha sto od nade da ce se sad malo opametiti. No opet sve po starom. U koroni sam izgubila posao. Trazila sam drugi, sto on nije odobravao pa mi je svaki put prijetio smrću ako izadem iz kuce i da ce se on mene rjesiti. Da ce mi popiti krv na slamku i sl. Danas mi prijeti indirektno preko svojih roditelja koji su vise puta dolazili da povučem iskaz jer da cu ja izgubiti djecu jer sam ga navodno varala u braku i da je to razlog njegove agresije. Zivjeli smo u kući njegovih roditelja u koju smo zajedno ulagali. Dignut je kredit na njegovo ime za vrijeme braka. Kazu mi da cu ga ja morati vraćati iako nisam navedena kao suduznik. Zaista, ima tu svega. Znam da je moja greska sto sam to sve toliko dugo sakrivala. Ne mogu vam opisati strah u kojem sam zivjela. I jos uvijek se nenormalno bojim. Znam da trebam biti pametna i smirena. Snimila sam ga jer sam znala da mi nitko nebi vjerovao jer je jako pazio na to da sve izgleda idilično. Savršena zena, savršen brak, obitelj... A znala sam da djeca nemaju percepciju sto je dobro a sto ne i da vole jednako oba roditelja. Nisam mogla dopustiti da mi dijete odraste u nasilnu osobu ili dopusti nasilje nad sobom jednog dana... Treba mi svaka vrsta pomoći. Nezaposlena sam trenutno. Kakva su moja prava ako se odlucim na razvod? Da li je razvod moguć u ovom dijelu procesa? Da li zaista mogu ja izgubiti djecu jer sam sutila o nasilju nad sobom toliko dugo? Da li preuzimam njegove kredite ako on izgubi posao? Tisuću mi je pitanja u glavi. Molim za pomoć! I naiskrenije zahvaljujem svakome tko mi na bilo koji način pomogne... Kakvi su slucajevi u praksi? Ne zelim izgubiti svoju djecu. Nije me briga ni za kuću, niti se bojim zivota u siromastvu. A znam da me ceka jako jako tezak period. Vazna su mi jedino djeca!