Pozdrav,
Situacija je ovakva, pokojna očeva tetka je imala vlastoručnu oporuku kojom je mom ocu ostavila svoj stan. Oporuka je bila ovjerena i pohranjena na sudu.
Tetka je lani imala moždani i ostala u dosta teškom stanju, otac je preuzeo brigu u smislu da joj je pronašao smještaj u domu tih 5-6 mjeseci šta je poživjela, plaćao neku razliku u cijeni i režije u stanu,.. kasnije organizirao sahranu, prijevoz u dalmaciju itd. Tetka je živjela 500km daleko od nas tako da nije bilo baš "zgodno" to sve skupa, posebno u doba korone.
Tijekom ostavinskog postupka javio se stric s nekakvim pismom, koje se po riječima bilježnika može protumačit kao oporuka i traži da se otac o tom pismu očituje. Pismo je blago rečeno teško za tumačenje, jedva čitljivo, puno kontradiktornih tvrdnji a i čistih laži.
Uspjeli smo dešifrirat otprilike 70% i tu između ostalog tetka piše kako je prevarena od strane mog oca, kako ona nije namjeravala ostavit njemu i da želi da se taj stan proda a novac podijele moj otac i njegova braća(?). Otac ima 2 brata, treći se izjasnio da ne želi imat nikakve veze s tim.
Napominjem opet oporuku je pisala sama prije nekih 5 godina i nema nikakve šanse da nije znala šta radi ili da je na bilo kakav način bila prevarena.
E sad, odakle onda to pismo.
Pa ajmo reć da su odnosi bili malo nategnuti zadnjih par godina. A tetka je inače bila šta bi se reklo teška žena uz to šećeraš dugi niz godina. Znala je imat gadne ispade itd...uglavnom žena koja nije mogla 5 min s nekim pričat bez da se posvađa. Svejedno, to pismo je bilo baš šok za pročitat jer svašta je tu nadrobljeno.
Zanima me koliku pravnu vrijednost takvo pismo ima, kako sudovi gledaju na to i koje su šanse da se to prihvati odnosno odbaci...da ne ode u beskonačnu parnicu za stančić od 24-25 m2
