Zvrk123

Pozdrav, molio bih ako mi netko može pojasniti koje su moje mogućnosti... Situacija je sljedeća; Oporučni sam nasljednik iza pokojnog ostavitelja, međutim odmah nakon proglašenja oporuke, a prije donošenja rješenja o nasljađivanju, pojavile su se osobe koje su tvrdile da su ostaviteljevi unuci (iako je on cijeli život tvrdio da nije imao potomaka) te da osporavaju oporuku u cijelosti (da je lažna, da je ostavitelj bio obmanut i još štošta). Bio sam zatečen jer su oni doista predočili rodne listove iz kojih je proizlazilo da su djeca ostaviteljeva sina (!?), te ih je sud uputio da parničnim postupkom ponište oporuku ako smatraju da je na bilo kopji način nevaljana. Sudski postupci su trajali 9 godina (tri puta je Općinski sud presudio u moju korist, oni su se svaki puta žalili, dvaputa je Županijski sud vratio postupak nazad na Općinski (iz procesno-pravnih razloga, ne zbog same pravne stavri), te je konačno treći puta i Županijski sud potvrdio presudu Općinskog suda (u moju korist). Ja sam u međuvremenu istraživao i doznao da su "unuci" zaista djeca pokojnog ostaviteljevog sina, no međutim, doznao sam i to da je ostavitelj ostao udovac nakon samo dvije godine braka te da je svog sina dao na posvojenje (SFRJ, 1969). Došao sam do svih relevantnih dokaza, rodni listovi, zapisnik o posvojenju i ostalo, te sam temeljem toga na nastavljenom ostavinskom postupku tražio da se "unuci" udalje iz daljnjeg ostavinskog postupka jer, obzirom da je njih otac bio posvojen, nemaju pravo nasljeđivanja za svojim biološkim precima, već isključivo za svojim posvojiteljem. Naravno, ovoga puta sam ja upućen u parnični postupak kojim sam ubrzo i dokazao svoju tvrdnju (pravomoćno rješenje). Ostavinski postupak napokon je okončan te sam ja proglašen jedini nasljednikom iza ostavitelja. Obzirom da je sve trajalo desetak godina, nastali su pozamašni dugovi (stanarina, pričuva (jer je sve bilo "zamrznuto" zbog sudskog postupka)), koje sada ja moram podmiriti kao jedini nasljednik. Zanima me imam li mogućnosti i osnove za tužbu protiv "unuka" zbog ometanja u nasljeđivanju (uz potraživanje dijela nastalih troškova)? Čini mi se da oni ustvari uopće nisu imali legitimitet osporavati mi nasljedstvo jer, obzirom na posvojenje njihova oca, nisu bili u nikakavom srodstvu sa pokojnim ostaviteljem ("djedom")? Radi li se tu o nedostatku aktivne legitimacije ili o nečem drugom? Da apsurd bude veći, koliko znam oni još na Vrhovnom sudu revizijskim postupkom pokušavaju srušiti moju oporuku, iako sam ja pravomoćnom presudom Općinskog suda dokazao da oni uopće nisu nasljednici iza pokojnog ostavitelja... Što savjetujete? Unaprijed hvala na odgovorima!

dakle, treba pokrenuti parnicni postupak kako bi se osporilo nuzno nasljedstvo? naime, oko posvojenja je sve "cisto", provedeno je prema vazecim zakonima bivse drzave, uredno je uvedeno u maticnu knjigu, nikada nije ponisteno (jer da je i to bi moralo biti uvedeno u maticu), te postoji preslika originalnog zapisnika/rjesenja o posvojenju...

Situacija je prilicno kompleksna. Naime, ostaviteljica je umrla 2018. godine te iza sebe svu svoju imovinu oporucno ostavila osobi koja je 15-ak zadnjih godina njezina zivota brinula za nju. Cijelog svog zivota ostaviteljica je (iako prije dvaput udavana (oba supruga umrla)) tvrdila da "nema nikoga svog". I doista, nitko se nikada nije ni pojavljivao u njezinom zivotu - do ostvinske rasprave na kojoj je jedinom nasljednicom trebala biti proglasena osoba iz (pravovaljane) oporuke. Pojavile su se osobe koje su se predstavile kao unuk i unuka ostaviteljice, odnosno, sin i kcer koju je pokojni ostaviteljicin bioloski sin imao iz svoja dva braka. Oporucna nasljednica ostala je zatecena, jer ostaviteljica nikad nije spominjala da ima sina, a za njega i njegovu djecu nije znao ni nitko iz sireg kruga ostaviteljicinih poznanika. Kako bilo, uvidom u rodne listove utvrdjeno je da su oni zaista djeca sina ostaviteljice i da imaju pravo na nuzni dio nasljedstva. No, oporucna nasljednica je odlucila detaljnije provjeriti kako je uopce doslo do ove situacije. Otkrila je da je ostaviteljica (uz suglasnost supruga/oca) sina dala na posvojenje kada je imao samo 3 godine (1963. g.), te nakon toga s njim izgubila svaki kontakt. Cinjenica posvojenja je upisana u sinovu Maticnu knjigu rodjenih, a prema Zapisniku o posvojenju ondasnje socijalne sluzbe SRH, navedeno je da ce djecak zadrzati svoje prezime ali da ce u potpunosti imati pravo nasljedivanja obitelji koja ga posvaja. Dakle posvojen je temeljem zakona SFRJ. Pitanje je: imaju li unuci pravo na nuzni dio, primjenjuje li se u ovom slucaju zakoni SFRJ ili zakon RH koji je vrijedio u trenutku stajecanja ostavine, odnosno smrti ostaviteljice? Treba li oporucna nasljednica pokrenuti parnicni postupak kako bi dokazala da unuci nemaju pravo nasljedjivanja? Hvala na odgovoru.