S. Han

To znam, zanima me praksa i norme iznosa korektivnih koeficijenata za različite vrste prostora (stambeni, poslovni, garaža...)

Da li netko ima link na normu koja propisuje različite koeficijente za stambene i poslovne prostore?

Zar sve mora ići putem tužbe? Zašto je naš pravni sustav tako krut i neučinkovit? Zar ne možemo sukladno zakonu uplaćivati tj. prestati kad se za to ispune uvjeti, bez nepotrebnih tužbi i maltretiranja po sudovima? Tek ukoliko netko odstupa od zakonskih odredbi bismo trebali posegnuti za tužbom, zar ne? Isto tako, sudske odluke bi trebale imati predviđene najčešće scenarije i navesti, na primjer, da po ostvarenju punoljetnosti, korisnici alimentacije automatizmom postaju primatelji iste. Ovako ispada da za svaku sitnicu moramo ići preko tužbe pa me ne čudi da nam je sudstvo tako sporo i neučinkovito.

Na ovu temu je već bilo pitanja i savjet je bio da se sukladno sudskoj odluci pošalje podnesak sudu da je došlo do promjene uvjeta, tj. da je primatelj alimentacije sada punoljetna osoba i da se alimentacija uplaćuje direktno na njegov račun.

Da li znate koliko su uspješne takve privatne tužbe i da li se isplati takav način obračuna s "padobrancima" koji ne poštuju prometne znakove?

Može pomoć? Imamo situaciju gdje je ispred privatne zgrade, na privatnom zemljištu iscrtan parking. Ne postoje "čuvari parkinga" i/ili rampe nego samo oznaka "R" na svakom parkirnom mjestu koje je numerirano. Postoji prometni znak o zabrani zaustavljanja i parkiranja uz dodatak "Osim stanara XY ADRESE" i još dodatna ploča sa slikom vučne službe. Da li će se ZG Parking odazvati na poziv ukoliko želimo maknuti padobrance koji su se parkirali na privatnom parkingu/zemljištu? Hvala

Do nemara i neurednog ponašanja je došlo zbog neodgovornog ponašanja punoljetnika koji ne prihvaća savjete i okvire ponašanja roditelja, razrednika... ikoga tko mu kaže što i kako bi trebao raditi/ponašati se. Njegovo ponašanje dolazi iz čistog revolta i lijenosti budući da ima dobar život (smještaj, odjeću/obuću, hranu, novce...) tako da nema potrebe da se trudi za išta u životu. Njegov dojam je vjerojatno da će tako živjeti zauvijek. Mislim da je taj uzorak ponašanja sve češći kod današnje mladeži i da postaje globalni fenomen i problem društva. Roditelji su tu definitivno suodgovorni, ali oni koji skrbe samo materijalno, njima je manevarski prostor praktično nepostojeći. Mišljenja sam da bi takvoj djeci jedina motivacija bila da im se ukine materijalna skrb i da se moraju sami brinuti o sebi jer bi onda aktivirali primarne instinkte i fokusirali se na svoju dobrobit. U konačnici, ukoliko je primatelj skrbi punoljetan a nemaran i neuredno izvršava svoje obveze iz razloga koji ne spadaju u opravdanu domenu, nije li to dovoljan razlog za gubitak prava na uzdržavanje. Nije li to smisao ovog članka zakona?

I u Obiteljskom zakonu (čl. 290) piše da se kao izuzetak, tj. opravdanje za ponavljanje studijske godine uzima u obzir trudnoća, bolest i slični razlozi. Mene brinu ovi "slični razlozi". Tu se ostavlja previše manevarskog prostora. Svi ostali slučajevi, tj. nemar i neuredno pohađanje bi trebali biti dokaz da punoljetno dijete nije ispunilo svoje obveze što za sobom povlači gubitak prava na uzdržavanje. Zar ne?

Iako ovdje (https://www.psod.hr/objave/uzdrzavanje-punoljetnog-djeteta) piše malo drugačije: "U praksi se često postavlja pitanje tumačenja pojma redovitog i urednog ispunjavanja obaveza, vezanog uz obrazovanje tj. je li dovoljno da punoljetno dijete, u slučaju spora, dokaže da ima status redovnog učenika/studenta ili se mora utvrditi da je redovno ispunjavao svoje obaveze. Novija sudska praksa ide u pravcu da se mora utvrditi da je punoljetno dijete uredno ispunjavalo svoje obaveze, Tako bi primjerice ponavljanje studijske godine značilo da punoljetno dijete nije uredno ispunilo svoju obavezu i povlačilo bi za sobom gubitak prava na uzdržavanje. Postoji međutim izuzetak tj. situacija kada učenik odnosno student zbog opravdanih razloga nije uspio ispuniti svoje obaveze tekuće školske, odnosno akademske godine , a to su trudnoća, bolest i slični razlozi."

Poštovani, imam punoljetnog sina koji živi s mamom za kojeg uredno podmirujem obveze po pitanju uzdržavanja u skladu sa sudskom odlukom. Sin je maturant ali ne ispunjava svoje obveze te postoji mogućnost pada/ponavljanja razreda. Da li se to smatra prekidom školovanja, ili neredovitim i neurednim ispunjavanjem obveza? U Obiteljskom zakonu, čl. 290, st. 1, piše da sam "dužan uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta." Isto tako, u istom članku, st. 6, piše da se "smatra da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine." što je dosta zbunjujuće i otvara mogućnost interpretacije i nije jednoznačno. Što se podrazumijeva pod "redovnim i urednim ispunjavanjem obveza"? Kako se može dokazati neredovno i neuredno ispunjavanje obveza budući da nigdje u zakonu nisu detaljno definirani ti uvjeti? Ukoliko punoljetno dijete padne razred ili ne upiše redovne studije nego izvanredne, da li su to preduvjeti za prestanak obveze materijalnog uzdržavanja? Zanima me da li je, bez obzira na krajnji rok od 26 godina netko imao iskustvo s prestankom obveze materijalnog uzdržavanja (plaćanja alimentacije). Što ukoliko, sukladno čl. 291, st. 2, punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja a dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu ne ispuni tu obvezu? Da li se onda smatra da su stvoreni preduvjetu za prestanak materijalnog uzdržavanja? Hvala