Ana59

Puno hvala, mislim da ste mi sve razjasnili :-). Pohvale na jezgrovitosti pojašnjenja! Srdačan pozdrav, Ana

Dakle, ako u tužbi koju smo pokrenuli radi osporavanje oporuke ne uspijemo prikupiti dovoljno originalnih potpisa pokojnice iz 60 godina prošlog stoljeća za potrebe grafološkog vještačenja, tužitelj tj. pranećak (koji nije platio niti porez na svoj dio nasljedstva u pravovaljanoj ostavinskoj raspravi iz 2014.) će dobiti cjelokupno nasljedstvo. 1) Imamo li u tom slučaju pravo na povrat nepotrebno uplaćenog poreza i javnobilježničkih usluga (na to ime sam platila u zakonskom roku nekih 13 000 kn)? 2) ako da tko bi taj povrat trebao osigurati - novi nasljednik ili država koja je naplatila takav porez ? 3) da li se takav povrat ostvaruje automatizmom ili bi trebalo s potencijalnim nasljednikom (izjavio je da nema namjeru povrata poreza koji smo uplatili) i/ili državom ići u sudski spor? Unaprijed hvala

1) Ako sam pravilno shvatila prije i/ili tijekom ostavinske rasprave ne može se ništa riješiti, budući da nisam sunasljednik. 2) S obzirom na razvod oca od druge supruge vjerojatno nemam pravo ni na nužni dio (preda sam nakon razvoda ostala s njom živjeti) s obzirom da sam bila punoljetna i pravno sposobna. 3) Nakon ostavinske rasprave polubrat nasljeđuje cjelokupni stan i dio (npr. 1/3 ili 1/2) mi može dati i bez naknade isključivo darovanjem (ne i ustupanjem), a u tom slučaju plaćam porez od 3%. Plaćam li na taj porez PDV? Ima li polubrat, kao darodavac obavezu plaćanja poreza ili nekih drugih tražbina? 4) Postajem li (kao budući daroprimac) vlasnik darovanog dijela ili suvlasnik u dijelu nekretnine, te da li je potrebno etažiranje? Unaprijed hvala,

Stan je u kući staroj oko 150 godina, u kojoj su očevi roditelji živjeli od 30-ih godina prošlog stoljeća, a koji je nakon II svjetskog rata postao Općenarodno vlasništvo u kojem je baka dobila stanarsko pravo. Nakon bakine smrti (1971. god.) stanarsko pravo je prešlo na tatu, takvi stanovi su nakon uspostave RH išli u otkup. Stan je još uvijek u otkupu (ostalo je, koliko mi je poznato, još nekih par rata za uplatu cjelovitog iznosa).

Vezano uz ovaj odgovor imam tri pitanja: 1) da li su ustup i ustupanje sinonimi ili se radi o različitim pravnim instumentima? 2) ako nisam zakoniti nasljednik logično mi je na neću biti pozvana na ostavinsku raspravu - postoji li način tj. što treba uraditi da bih bila pozvana? 3) koja je razlika između darovanja i ustupanja u smislu prava, obaveza, poslijedica i troškovi za obje strane? Unaprijed hvala!

Hvala, konačno imamo jasan i nedvosmislen odgovor! "Pronalazak" oporuke je krajnje sumnjiv, stoga ga i nastojimo pobiti sudskim putem. Potpisi ostaviteljice na"oporuci" s jedne, te na par službenih dokumenata iz istog razdoblja (darovnica, kupoprodajni ugovor)s druge strane, se međusobno toliko razlikuju da se iz aviona može vidjeti da ih nije potpisala ista osoba. Kome bi se mogli obratiti za pribavljanje što više vjerodostojnih potpisa za usporedbu potpisa ostaviteljice u svrhu grafološkog vještačenja? Ako MUP ne čuva izvornike zahtjeva i/ili registara s potpisima pri izdavanju identifikacijskih isprava dulje od pet godina (takvu informaciju smo dobili u MUP-u), je li izgledno da se dokumenti stari 60-ak godina čuvaju u Državnom arhivu i/ili Ambasadi SAD u Zagrebu (slijedniku konzulata SFRJ)? Unaprijed hvala.

Poštovanje, Molila bih Vas za odgovor kada nastupa zastara "naknadno pronađene oporuke"? Nastojati ću ukratko pojasniti o čemu se radi. Bakina sestra, rođena 2013. godine odselila je u SAD 1962. godine i tamo umrla 1996. godine, a da se pri tom nikada nije vratila u Hrvatsku. Rješenje o nasljeđivanju donešeno je 2014. godine uz obrazloženja da cit. Ostaviteljica nije ostavila oporuku pa se radi o nasljeđivanju temeljem zakona. Na ostavinsku raspravu pozvani su nasljednici II reda nećaci ostaviteljice (3 nećaka/nećakinje) te 6 slijednika u međuvremenu umrlih nećaka/nećakinja, pri čemu je 2 slijednika prihvatilo zakonski dio nasljedstva, a pravo nasljeđivanja ostalih (koji se nisu odazvali na raspravu) odlučeno je primjenom čl.219.st.3 Zakona o nasljeđivanju. Prigovor se mogao podnijeti u roku 8 dana po primitku rješenja o nasljeđivanju, a kako prigovora u zakonskom roku nije bilo, te kako je većina nasljednika platila porez na nasljedstvo i upisala omjere naslijeđenih nekretnine u zemljišne knjige i katastar (među njima i moj pok. otac, nećak ostaviteljice), rješenje je uskoro postalo pravomoćno. Tri godine nakon toga, aktualni nasljednici (uključujući jednog pranećaka koji živi u SAD-u) su inicirali korespodenciju/razmjenu mišljenja i postigli načelni dogovor o pokretanju zajedničke prodaje imovine. Svi su bili šokirani kada su dobilli tužbu, pokrenutu od pranećaka iz SAD (koji je cijelo vrijeme sudjelovao u korespodenciji) koji zahtijeva cjelokupno nasljedstvo umjesto 1/4 koja je Rješenjem o nasljeđivanju pripala njegovoj majci i to na temelju "naknadno pronađene oporuke" koju u razgovorima nikada nije spomenuo, a oko koje se spor vodi već četvrtu godinu! Naknadno pronađenu oporuku sam stavila u navodne znakove jer je ista "napisana" u Hrvatskoj 1962. a "pronađena" u SAD 55 godina kasnije i 21 godinu nakon smrti ostaviteljice?!?. Tužitelj nije uložio prigovor na Rješenje o nasljeđivanju iz 2014. u zakonskom roku, niti je platio porez na svoj dio nasljedstva. Oporuku kao dokazni materijal u pripremnoj raspravi smo dobili u prijepisu i tek na naše inzistiranje dobili smo kopiju u čiju vjerodostojnost (pogotovo potpis ostaviteljice) opravdano sumnjamo. Pranećak je tražio da mu svoje djelove ostavine poklonimo da bi odustao od tužbe, neki bi to bili i prihvatili da je pristao da im vrati novac uplaćen kao porez na nasljeđe, ali je to glatko odbio! Pokrenuli smo tužbu za osporavanje oporuke uz zahtjev grafološkog vještaćenja i kaznenu prijavu DORH-u radi možebitnog krivotvorenja dokumenta. U međuvremenu je u SAD-u "pronađeno" još sumnjivih dokumenata koji bi trebali ići u prilog tome da je potpis na oporuci bio originalan. Uz par dokumenata koje imamo, pokušali smo radi grafološkog vještaćenja putem suda pribaviti veći broj dokumenata s vjerodostojnim potpisom pokojnice iz MUP-a (prilikom izdavanja osobne karte, putovnice i sl.) ali tamo nam je rečeno da takve dokumente čuvaju 5 godina i da ih ne pohranjuju u arhivu ?!? Ovo se pretvorilo u trakavicu koja je po našem mišljenju nebulozna, s obzirom na boldane činjenice iz prethodnog pasusa. Molim stručno mišljenje (prije svega o zastari i nepostojanju prigovora na Rješenje o nasljeđivanj iz 2014.) jer se naši odvjetnici očito ne mogu s tim izboriti. Unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam.

Nakon nedavne smrti tatine druge (bivše) supruge, moj polubrat je postao jedini zakonski nasljednik stana, u kojem sam rođena i nastavila živjeti s tatinom drugom suprugom i polubratom, sve do zapošljavanja na drugom kraju Hrvatske u 29. godini života. Budući da sam u doba razvoda bila punoljetna nisam mogla biti posvojena, a skrbništvo od strane tatine druge supruge mi je prestalo u 26. godini, nakon završetka fakulteta i zaposlenja. Premda sam s polubratom (koji se u međuvremenu oženio i rastao) te s njegovom majkom i djecom sve ovo vrijeme bila u vrlo bliskom odnosu i godinama ih nesebično financijski pomagala, sada na udio u tom stanu nemam apsolutno nikakvog prava. Stan je velik stotinjak kvadrat (svojevremeno je bio podijeljen u dvije manje stambene jedinice) i polubrat se slaže da bi bilo fer da polovina stana bude moja, a da u drugoj on živi s maloljetnom kćerkom koja je s njim ostala nakon razvoda (ostalih dvoje nećaka živi s majkom u inostranstvu). Premda bih po polubratu mogla doživotno biti u drugoj polovini stana, ne želim prihvatiti takvu ponudu jer bi se mogla pokazati "medvjeđom uslugom" ako se on jednog dana ponovo oženi ili ako, ne daj bože umre prije mene. Ja sam petnaest godina starija od njega, ali bolesti i nesreće se, nažalost, dešavaju i mlađima. Neudata sam i nemam djece tako da će, ako me brat nadživi, ta "moja" polovina oporučno opet pripasti njemu, odnosno njegovoj djeci. Na koji način bi se način problem vlasništva „moje polovine stana“ mogao pravno regulirati, t a da to bude pravično i obostrano prihvatljivo? Ostavinska rasprava će biti uskoro pa mi je savjet hitno potreban. Koliko mi je poznato postoje 3 opcije: 1) bratovo odricanje od cjelokupnog nasljedstva (uključujući majčine dugove), 2. ustupanje dijela nasljedstva i 3. darovanje dijela nasljedstva. Ako postoji još kakva mogućnost rješenja prije ostavinske rasprave molim da me posavjetujete. Koliko mi je poznato: ad 1) neprihvaćanje ostavine moguće je jedino na ostavinskoj raspravi i ne može biti djelomično, ad 2)ustupanje je moguće samo između supružnika, odnosno roditelja i djece pa stoga u ovom slučaju ne dolazi u obzir i ad 3) darovnim ugovorom se može darovati najviše pola naslijeđenog stana i to nakon ostavinske rasprave. Da li je to sve točno? Ako jest, ostale bi mogućnosti pod 1 i 3. U prvom slučaju, bratovim odricanjem od cjelovitog nasljedstva na ostavinskoj raspravi (drugih nekretnina osim stana nema) dobila bih u vlasništvo cijeli stan i pokojničine dugove (oni ukupno iznose više od polovine otkupne vrijednosti stana, koji je još uvijek u otkupu). Ako je to točno koliki bi porez na to trebala platiti? Naravno nakon ostavinske rasprave bratu bih vratila u vlasništvo drugu polovinu stana (darovni ugovor bi vjerojatno bio najpogodnije rješenje), pa me zanima koliki bi porez trebala platiti i u tom slučaju. Druga mogućnost je darovni ugovor kojim bi mi brat poklonio polovinu stana nakon ostavinske rasprave. U tom slučaju me zanima, koliki bi porez trebala platiti kao daroprimac? Unaprijed zahvaljujem na savjetima i srdačno vas pozdravljam.

Poštovanje, Moji roditelji su se razveli kada sam imala 3 godine. Ostala sam živjeti s ocem i bakom koja je bila nosioc stanarskog prava na stan, koje je nakon njene smrti naslijedio moj otac. Kada sam imala 12 godina otac se ponovo oženio i nakon par godina iz tog braka je dobio sina. Taj brak je potrajao nekih dvanaestak godina, nakon čega se otac razveo, oženio po treči put i sa novom ženom zasnovao novo domaćinstvo (bez djece)u kojem je živio do smrti. Polubrat iz drugog braka je prilikom razvoda imao desetak godina, od rođenja je bio jako vezan za mene i zbog njega sam ostala živjeti s maćehom sve do svoje 29. godine, pri čemu sam se na sudu morala opredijeliti tj. dati izjavu da želim ostati živjeti s maćehom i polubratom. S njima sam živjela do odlaska na drugi kraj države, prije 32 godine. Ostali smo u vrlo bliskim odnosima (s ocem također) i sve ove godine financijski i na sve druge načine sam ih pomagala kada god bi nešto zapelo, a zapinjalo je (nakon bratove ženidbe i vrlo komplicirane rastave) prilično često. Prije desetak dana maćeha je umrla (bez oporuke) i jedino što bi se u ostavinskoj raspravi moglo razmatrati u ostavinskoj masi je stan od stotinjak kvadrata (svojevremeno podijeljen u dvije stambene jedinice -u kojoj je s njom živio polubrat s najmlađim kćerkom od 12 godina) i dugovi. Polubrat bi htio da stan naslijedimo po pola i smatram da bi to bilo sasvim pravedno rješenje. Međutim, budući da se ne radi o krvnom srodstvu, pretpostavljam da osobno neću biti niti pozvana na ostavinski raspravu, osim ako moja odluka da nastavim živjeti s maćehom i polubratom nakon razvoda od mog oca ima ikakvu pravnu težinu i značenje. Vezano uz to imam nekoliko pitanja: 1. Imam li pravo na nasljedstvo polovine stana, ako imam po kojem kriteriju/ stopi bi se odredio porez na moj dio nasljedstva 2. Ako nemam pravo na nasljedstvo, može li se moj polubrat odreći polovine stana u moju korist, ili mi ga darovati ili ustupiti na neki treči način i ako može koja bi opcija bila financijski najpovoljnija i koliki bi tu bio eventualni porez. Mislim da je važno napomenuti da će osim stana nakon pokojnice ostati dugovi (trečina mirovine joj je bila pod ovrhom radi povratka kkredit, kojeg će trebati nastaviti vraćati). Znam da postoji veliki dug za struju, a ostali dugovi su poprilično ddubiozn. Godinama sam “gasila požare", ali uvijek su se javljali novi i/ili nepoznati dugovi, koje je trebalo rješavati - uglavnom po hitnom postupku. Polubrat je samohrani otac, s kreditom (možda i dugovima koji mi nisu poznati), niskim primanjima i neizvjesnim poslom. U slučaju samostalnog nasljeđivanja, bojim se da bi i taj stan mogao dospjeti pod ovrhu. Neudata sam i nemam djece, pristoijno zarađujem, ali za par godina idem u mirovinu i moram konačno početi misliti i na svoje potrebe. Molila bih Vas za savjet za najpovoljnije rješenje navedenog problema s nasljedstvom polovine stana, ako u ovakvoj situaciji uopće ima pomoći. Unaprijed hvala!