SinišaZg

Poštovani, suvlasnik sam u višekatnoj stambenoj zgradi koja ima dva ulaza. Svaki ulaz ima svog predstavnika suvlasnika. Imamo istog Upravitelja zgradom. U međuvlasničkom ugovoru , kao zajednički dijelovi zgrade za oba ulaza navode se : krovište, kotlovnica i čvor kanalizacije. Zajednički prostor kotlovnice površine oko 30m2 s postrojenjem nalazi se u prizemlju jednog od ulaza. Tijekom prethodnih godina provođeni su radovi popravka krova iznad jednog, a potom i drugog ulaza, u više navrata. Radovi su izvodili izvođači koje je angažirao Upravitelj zgradom. Popravak krova iznad pojedinog ulaza financirao se iz sredstava pričuve toga ulaza, iako se krovište navodi kao zajednički dio za oba ulaza. Također, radove na popravku krova iznad ulaza u kojem se nalazi prostor zajedničke kotlovnice platili su samo suvlasnici ulaza u kojem je kotlovnica, a ne i suvlasnici iz susjednog ulaza iako su suvlasnici kotlovnice pod istim krovom. Ako je krovište zajedničko za oba ulaza, pretpostavljam da popravci bilo kojeg dijela krova trebaju biti financirani iz sredstava pričuve oba ulaza. Također, ako se zajednička prostorija kotlovnice nalazi pod dijelom krova jednog od ulaza, financiranje popravka krova iznad tog dijela trebaju snositi suvlasnici iz oba ulaza. Buduću da sam smatrao da je Upravitelj učinio propust, ne pridržavajući se stavki o zajedničkim dijelovima navedenim u Međuvlasničkom ugovoru, poslao sam pisani prigovor. Međutim, pravna služba Upravitelja u tome ne nalazi nikakav problem niti počinjenu grešku. Molio bih da mi netko odgovori jesam li u pravu i kome bih mogao prijaviti Upravitelja za propuste u radu koje ignorira i nakon što sam ga na to upozorio pisanim prigovorom. S poštovanjem, zahvaljujem. Siniša

Poštovani, molim za pomoć vezanu za slijedeći problem. Moji stari roditelji žive u drugom gradu, imaju preko 80 godina i kao jedino sredstvo komunikacije na daljinu koriste fiksnu telefonsku liniju. Nemaju smartfon niti Internet i ne znaju ih koristiti. Prije oko 10 mjeseci, davatelja usluge fiksne telefonije (Optima Telekom)preko kojega su imali ugovorenu uslugu je preuzela druga telekomunikacijska tvrtka. Moji roditelji su imali ugovor s Optima Telekomom u trajanju od 2 godine. Prema pisanom tragu koji imaju, taj ugovor je trebao prestati važiti u 2.mj.2023.g. Od nove tvrtke prvi su račun dobili u 12.mj. 2022.g. Od tada, nisu dobili nikakvu obavijest je li ugovor koji je važio do 2.mj.2023. još uvijek važeći, niti ih je itko obavijestio o potrebi eventualnog produženja ugovora. Prije par dana, mog oca su zvali iz telekomunikacijske tvrtke i ponudili mu da dođu besplatno instalirati nekakvu opremu „koja će mu omogućiti da se riješi telefonskih kablova po kući“. Objašnjeno mu je da će svoj telefon moći nositi bilo kamo, samo je dovoljno da ima priključak za napajanje električnom energijom. Slijedeći dan su instalirali opremu koju mi je otac opisao kao „kutijicu koja se ušteka u struju i novi telefonski uređaj“. Za preuzetu opremu nije morao potpisati bilo kakav dokument, nije dobio nikakav dokument osim ambalaže uređaja. Navodno mu je rečenu da će cijena telefoniranja biti ista kao i prije. Moj otac ne zna je li tim instaliranjem opreme ušao u nekakav obvezujući ugovorni odnos s tvrtkom. Nakon što sam saznao što se dogodilo, shvatio sam da je mojim roditeljima obmanom fizički oduzeta/ukradena fiksna telefonska linija. Naime, do sada su koristili fiksni telefon preko telefonskog kabela i parice bez ikakvih problema. Moji roditelji su mislili, da ako ne pristanu na instalaciju „kutijice koja se ušteka u struju“, neće više imati mogućnost korištenja telefona. Isti dan sam se obratio službi za korisnike telekomunikacijske tvrtke i iznio problem koji su prouzročili, uz zamolbu da kontaktiraju moga oca na kojega glasi telefonski račun kako bi se pod hitno vratili na telefoniranje preko kabela i parice, odnosno da im pod hitno vrate fiksnu telefonsku liniju koju su im fizičku oduzeli. Nakon ovog slijedi nešto što ne mogu nazvati drugačije nego mobingom starih i bolesnih ljudi, oštećenih i nasamarenih korisnika telekomunikacijske usluge. Dobio sam uputu da prigovor mora podnijeti osobno moj otac (što mi je i razumljivo) putem e-mail adrese (moj otac ne zna koristiti internet), ili da pisani prigovor uputi putem pošte ili da dođe osobno u neku od poslovnica „čiju adresu i radno vrijeme može pogledati na njihovoj web adresi“. Ja mogu s njima pregovarati vezano uz ovaj problem samo ako budem od oca dobio punomoć ovjerenu od javnog bilježnika. Zgrožen sam činjenicom da teleoperater sve može obaviti jednim telefonskim pozivom, bez ikakvog pisanog traga o tome što čini. Moj otac uopće nije svjestan da je fizički izgubio fiksnu telefonsku liniju i da je instaliranje opreme od strane teleoperatera imalo upravo to kao jedini cilj, a ne poboljašnje usluge telefoniranja. Možete li pomoći savjetom kakva su prava mog oca kao osobe na koju glasi telefonska linija, ukoliko teleoperater bude pravio problem oko povratka na fiksnu telefoniju preko kabela i parice, tj.ako ne bude želio vratiti otetu fiksnu telefonsku liniju. Želim izbjeći bilo kakve tužbe i sudske sporove s bilo kakvim materijalnim troškovima i gubitkom vremena i daljim maltretiranjem svojih roditelja. Zahvaljujem!

Poštovani, živim u naselju čija je izgradnja završena prije oko 4 godine. Naselje ima trinaest zgrada, a ukupan broj stanova je oko 180. Naselje se nalazi u zapadnom dijelu Samobora, uz poznatu cestu „Betonku“ koja vodi prema Bregani. Prve zgrade su od ceste udaljene oko 50-ak metara, a u izgradnji je i nova zgrada koja je od ceste udaljena svega dvadesetak metara. Između zgrada i ceste se nalazi travnata površina. Cesta je izgrađena prije više desetaka godina. Građena je od betona, a betonske površine su međusobno odijeljene procijepima. Pri vožnji automobilom po takvoj cesti stvara se izrazito jaka buka koja se širi prema naselju. U prometnim dnevnim satima, na balkonima zgrada koje su bliže cesti se ne čuje normalan ljudski govor, a najveći problem je neopisiva buka koja nastaje noću. Svaki prolazak automobila u noćnoj tišini po toj cesti daje dojam kao da cestom ide ogroman kamion. Buka je prije svega uvjetovana oštećenjima betonske ceste, a ne od samih motora automobila. Noću se prozori obavezno moraju zatvarati jer buka onemogućava spavanje. Život stanara u tom novom naselju je zbog buke izrazito umanjene kvalitete. Veliki broj ljudi je doselio u Samobor iz bučnog Zagreba radi mira i tišine. Dio ceste „Betonke“ zapadnije od našeg naselja je prije par godina presvučen asfaltom i time je riješen problem buke. Zna li netko kome se treba obratiti radi ovog problema? Gradu Samoboru? Hrvatskim cestama? Ili nekom drugome… Zahvaljujem.

Poštovani, vlasnik sam stana i suvlasnik sam u stambenoj zgradi koja ima 15 stanova. Ispod zgrade se nalazi podzemna garaža s otvorenim parkirnim mjestima. Podzemna garaža je zajednička sa susjednom zgradom s kojom imamo i zajednički ulaz u podzemnu garažu. Obje zgrade imaju različitog upravitelja (i zajedničku podzemnu garažu). Zgrada je stara par godina. U zadnjih oko godinu i pol dana, pojedini suvlasnici su na svoja parkirna mjesta u podzemnoj garaži montirali police (od poda do stropa) i na njih skladište različite stvari spakirane u kartonske kutije, plastičnu ambalažu ili ih slobodno odlažu na policama. Vidljivo je da je na policama gorivi materijal. Također, na svojim parkirnim mjestima skladište i automobilske gume. Na pojedinim parkirnim mjestima je naslagano i po 8 automibilskih guma. Jedno parkirno mjesto u kutu podzemne garaže su suvlasnici u potpunosti zatvorili velikim željeznim vratima (od poda do stropa). Jasno je vidljivo da su time u potpunosti zatvorili i pristup zajedničkoj infrastrukturi (ventilacijski kanali koji su smješteni na oko pola metra od stropa garaže i protežu se na zidu duž cijele garaže) koja završava u tom potpuno zatvorenom prostoru koji je nedostupan jer se vrata te garaže zaključavaju od strane vlasnika. Nakon što sam prije par mjeseci čuo da sa sustavom vatrodojave u podzemnoj garaži nešto nije u redu i da se planira njegova nadogradnja, obratio sam se Upravitelju zgrade sa zamolbom da suvlasnike upozori pisanim putem da se na parkirna mjesta ne smije skladištiti zapaljivi materijal, a također da obrati pozornost na potpuno zatvaranje parkirnoga mjesta. Na moju intervenciju, Upravitelj je na oglasnu ploču zgrade dao objesiti isprintane Elaborate o zaštiti od požara, Elaborat o etažiranju i Projekt sustava vatrodojave te zamolio suvlasnike da se pridržavaju odredbi tih elaborata, a također je izvjesio obavijest da su vlasnici potpuno zatvorenog parkirnog mjesta obaviješteni da će se provoditi radovi na sustavu vatrodojave te da u periodu radova moraju biti dostupni. Napominjem da je svaki od elaborata sadržavao po 5-6 stranica formata A4 te da su elaborati pisani tehničkim i pravničkim jezikom te ga, očito, suvlasnici nisu niti čitali, a niti razumjeli. Upravitelj očito misli da je na taj način sa sebe skinuo bilo kakvu buduću odgovornost vezanu uz problem. Čekao sam 4 mjeseca od mog prvog obraćanja Upravitelju da vidim da li će se nešto promijeniti. Budući da se nije dogodilo baš ništa, ponovno sam poslao dopis Upravitelju kao nezadovoljni korisnik njegovih usluga i zamolio pisano očitovanje u kojem tražim da mi napiše da li su radovi na sustavu vatrodojave uspješno završeni i da li je stanje u našoj zajedničkoj podzemnoj garaži u skladu s elaboratima koje nam je Upravitelj izvjesio na oglasnu ploču. Također sam Upravitelja ponovno upozorio da se vezano uz odlaganje zapaljivog materijala i potpunog zatvaranja parkirnog mjesta ništa nije promijenilo. Budući da sam se Upravitelju obratio kao nezadovoljni korisnik njegovih usluga, zatražio sam očitovanje u zakonskom roku od 15 dana, po Zakonu o zaštiti prava potrošača, a s namjerom da, ako se ništa ne učini od strane Upravitelja, protiv istoga podnesem prijavu Državnom inspektoratu. Od strane Upravitelja mi je stigao odgovor da oni problematiku rješavaju s predstavnikom stanara i da se obratim predstavniku stanara jer oni nemaju vremena odgovarati svakom tko zatraži pisano očitovanje. Izrazito sam nezadovoljan ovakvim odnosom Upravitelja prema suvlasnicima koji poštuju propise. Živio sam i u zgadi s podzemnom garažom u kojoj je predstavnik stanara uz pomoć Upravitelja redovito i ažurno kontrolirao i upozoravao nesavjesne suvlasnike da na svoja parkirna mjesta ne smiju odlagati zapaljivi materijal. Ovdje to nije slučaj. Upravitelj uporno žmiri u odnosu na prekršitelje i ne želi poduzeti ništa konkretno. Svjestan sam da se skladištenjem gorivog materijala u zajedničkoj podzemnoj garaži povećava požarno opterećenje iste, a potpuno ograđivanje parkirnoga mjesta zajedno s dijelom ventilacijskog kanala predstavlja dodatnu opasnost. Pretpostavljam da bez obzira na to što zgrada ima ugovoreno osiguranje od požara, u slučaju požara u podzemnoj garaži s velikim požarnim opterećenjem, ne bismo dobili nikakvu naknadu štete temeljem tog osiguranja. Također, pretpostavljam da bi iz osiguravajuće kuće, kada bi saznali za povećan rizik od požara u uvijetima kada se garaža pomalo pretvara u skladište gorivog materijala i parcijalno zatvoreni prostor, temeljem dojave mogli učiniti izvanrednu reviziju rizika s početka sklapanja ugovora, te tražiti povećanje premije ili raskid postojećeg ugovora. Da li je Upravitelj dužan jasno iskomunicirati sa suvlasnicima ovakav problem ili se ja , kao pojedinac, moram eksponirati u odnosu na Upravitelja i ostale nesavjesne suvlasnike prijavama Državnom inspektoratu? Siguran sam da nitko od suvlasnika ( niti Upravitelj) nema pravo kršiti propise dovodeći u pitanje sigurnost ljudi i imovine u zgradi. Ukoliko se u zajedničkoj podzemnoj garaži dogodi požar, budući da je garaža zajednička sa susjednom zgradom, vjerujem da bismo i za štetu nastalu u njihovom dijelu garaže i zgrade, također mi snosili materijalnu i kaznenu odgovornost. Molim Vas za savjet kako riješiti ovaj problem. Zahvaljujem.

Poštovani,živim u stambenoj zgradi sa 65 stanova. Zgrada je izgrađena prije 40-ak godina. Graditelj je pri gradnji zgradu pomaknuo za oko 2 metra unutar vlastitog građevinskog terena odstupajući time od građevinske dozvole. Investitor je imao svu potebnu dokumentaciju za gradnju, ali je radi tužbe jednoga od susjeda iz privatne kuće, građevinska dozvola poništena od strane tadašnjeg nadležnog tijela (sekretarijata), odmah po završetku gradnje. Nakon višegodišnje administrativne borbe, postupak aktivacije poništene građevinske dozvole je konačno u procesu realizacije. Kako nismo imali važeću građevinsku dozvolu, zgrada nije mogla dobiti uporabnu dozvolu. U prizemlju zgrade su poslovni prostori. Vlasnici poslovnih prostora su, nakon što je zgrada već izgrađena, bespravno proširivali svoje poslovne prostore za oko 10-30 m2, zazidavši prostor između nosivih vanjskih zidova konstrukcije pojedinih dijelova zgrade te su taj dio nadsvodili ravnim krovom. Na taj su način također prisvojili dio zajedničke dvorišne površine ostalih suvlasnika. Unatoč tome što zgrada ima poništenu građevinsku dozvolu i nema uporabnu dozvolu, u svim poslovnim prostorima se , sve protekle godine, uredno odvija poslovna djelatnost. Jedini dio zgrade koji je građen mimo adekvatnog stručnog nadzora i mimo ranije važeće građevinske dozvole je upravo dio koji pripada poslovnim prostorima. Djelatnosti koje se odvijaju u njima su trgovina, praonica rublja, kafić, tapetarski obrt, staklarski obrt… Vlasnici poslovnih prostora su u više navrata davali poslovne prostore u najam trećim osobama te se djelatnost u pojedinim prostorima mijenjala. Tako je od nedavno u jednom od njih otvoren studio za ples koji okuplja veći broj djece i odraslih osoba. Zanima me po kojoj osnovi i od koga vlasnici poslovnih prostora mogu ishoditi sve potrebne dozvole za rad u građevini koja nema niti valjanu građevinsku, niti uporabnu dozvolu. Da se radi o nekakvim skladišnim prostorima, bilo bi mi razumljivo da mogu dobiti dozvolu za tu djelatnost. Za slučajeve, gdje se u poslovnom prostoru koji je nadograđivan protuzakonito i bez adekvatnog stručnog nadzora, a namijenjen je djelatnosti koja podrazumijeva boravak više ljudi u tom istom prostoru, čudno mi je da vlasnici dobivaju dozvolu za rad ( kafić, plesni studio….) pa i za prenamjenu navedenog poslovnog prostora, za različite djelatnosti, u vrijeme kada je uporabna dozvola jedan od neizostavnih dokumenata. Zahvaljujem.

Poštovanje, pretpostavljam da je investitor ugradio video kamere niske cijene koje služe za videonadzor unutar privatne kuće, za pojedinačno domaćinstvo, kako bi jeftinije prošao. Očito nitko od kupaca stanova nije pri kupnji stana obraćao pozornost na vrstu videonadzora. Takav tip videonadzora imaju portiri koji po cijele noći sjede uz monitore i prate što se događa u prostoru pod takvim direktnim videonadzorom. U zgradi, nakon prodaje svih stanova, nikada se nije glasalo za bilo kakav video nadzor, a moj sadašnji upit o legalnosti istoga upućen suvlasnicima i predstavniku stanara , pojedini suvlasnici, koji nas ipak povremeno gledaju na svojim TV ekranima kada smo u garaži ili na stubištu, u tome ne vide ništa sporno i smatraju da time ne narušavaju pravo na privatnost "jer se snimke nigdje ne pohranjuju". Osobno smatram da se svaki video live stream prikazan na nečijem privatnom tv ekranu može pohraniti na različite digitalne medije. Također, oni tumače da uz live stream bez pohrane snimki, nije potrebno staviti oznaku da je zgrada pod video nadzorom. Također sam od predstavnika stanara dobio odgovor da Upravitelj s našim kamerama nema baš ništa jer su već bile ugrađene kada smo kupovali stanove te zbog toga ne želi o problemu niti obavještavati Upravitelja ! Općenito, ne vidim svrhu takvih kamera u zgradi koje su tipa "Big brother" tv emisije. Planiram se obratiti direktno Upravitelju, međutim Upravitelj mi je jednom dao do znanja da ne želi komunicirati sa suvlasnicima, nego isključivo s predstavikom stanara, što također smatram vrlo nekorektnim, pogotovo ako se iznose činejnice vezane uz sigurnost imovine svih suvlasnika u zgradi. Predstavnik stanara mi je ponudio opciju da na oglasnu ploču stavi moj osobni zahtjev za ukidanje ovog tipa kamera u zgradi, ako meni osobno smeta da me netko promatra, pa ako se suvlasnici potpišu većinski da takav vid kamera ne žele, da će se iste isključiti. Očito nitko ne želi shvatiti da su tavke kamere potpuno beskorisne, a njihova sadašnja funkcija se možda kosi sa zakonskim odredbama. Zahvaljujem na sugestijama i prijedlozima.

Poštovani, stanujem u stambenoj zgradi sa 16 stanova. Zgrada je novoizgrađena, uporabna dozvola izdana 2017.g. Investitor je iznad ulaznih vrata u zgradu ugradio jednu video kameru, jedna videokamera je ugrađena iznad izlaza iz dizala na etaži -1 gdje je zajednička podzemna garaža, te još jednu kameru u podzemnoj garaži. Tek nedavno sam saznao da je video nadzor koncipiran na način da se svaki od suvlasnika na kamere može spojiti preko sustava satelitske antene u zgradi i na tv ekranu promatrati događanja ispred kamere u realnom vremenu „live strem“. Kako ne vidim korisnost takvog video nadozora u višestambenoj zgradi, osim što nekima od suvlasnika služi kao „Big Brother“ jer na svom tv ekranu povremeno promatraju tko hoda po stubištu, tko uđe u zgradu ili garažu, zanima me da li je takav video sustav u višestambenoj zgradi u skladu sa zakonskim odredbama, prije svega zaštiti privatnosti ljudi koji žive u zgradi. Negodan je osjećaj da vas netko od suvlasnika, iz svoga stana, na tv ekranu , promatra dok iznosite stvari iz autmobila, hodate stubištem sa svojim gostima i djecom , i slično… Čuo sam tvrdnje od nekih suvlasnika da navedeno promatranje preko kamera u zgradi nije protuzakonito jer se radi o „live stream“, a ne o pohranjivanju snimki na neki medij. Iskreno, mislim da svatko tko ima sliku u realnom vremenu na svom tv ekranu, istu može na razne načine pohraniti na razne digitalne medije. Da li na ulazu u zgradu iznad kojega je ugrađena takva kamera mora stajati natpis da je objekt pod video nadzorom? Da li je Upravitelj zgradom dužan voditi računa o ovakvim situacijama jer kod predstavnika stanara zgrade ne nalazim na razumijevanje po ovom pitanju. Zahvaljujem na odgovoru.

Poštovani, živim u Zagrebu, u zgradi s puno stanova i puno suvlasnika. U prizemlju zgrade je poslovni prostor-caffe bar- Ispred caffe bara je nenatkrivena terasa. Terasa se nalazi na zemljištu u vlasništvu svih suvlasnika i ne graniči s javnom površinom. Budući da su suvlasnici odlučili pregovarati s voditeljem kafića o visini naknade za terasu, ostali smo neugodno iznenađeni činjenicom da je vlasnik uredno plaćao naknadu za korištenje "javne površine" Gradu Zagrebu koji mu je izdavao i rješenja o visini naknade i uvijetima korištenja terase. Ta "javna površina" je dvorište u našem vlasništvu. Takva naplata od strane Grada Zagreba je provođena tijekom više godina. Na traženje očitovanja o tome zašto se naplaćuje naknada za terasu od strane Grada Zagreba, a radi se o privatnom posjedu (terasa niti ne graniči s javnom površinom), iz ureda Grada Zagreba nam je odgovoreno da su pogriješili, isprilčali su se i naveli da je do 2019.g. zaista naplaćivana naknada za terase bez obzira na to je li na privatnom ili javnom zemljištu. Ja za takav propis nisam čuo niti sam negdje našao da je tako nešto nekada bilo važeće. Bez obzira o čemu se radilo, pretpostavljam da to nije smjelo isključivati pravo svih suvalsnika da se oko visine naknade dogovara s voditeljem kafića. Ima li netko saznanja o kakvom se propisu radilo koji bi omogućavao Gradu Zagrebu naplatu terase na privatnom posjedu? Zahvaljujem.

Hvala Vam na komentarima. Koliko sam shvatio od voditelja servisa, jedna osoba je uspjela rješiti problem s distributerom naftnih derivata, nevezano uz aktivnosti servisa, ostali su imali problema. Nisam shvatio da je ijedna od tih osoba povezala ovlašteni servis s distrubuterom naftnih derivata i ne znam je li u igri bio uvijek isti distributer nafrnih derivata. U Toyoti smatraju da oni nemaju nikakvu obvezu rješavati dileme s Petrolom čak niti kada je vozilo pod njihovom garancijom. Ja planiram proširiti svoju prijavu Državnom inspektoratu protiv Petrola i na Toyotu, jer su naveli da je mogući uzrok kvara u elektronici automobila. Uglavnom, ja sam platio i servis i gorivo, to im je najlakši način za rješiti svoje potencijalne probleme. Hvala.

Poštovani, prije 6 mjeseci sam kupio novi automobil makre Toyota s hibridnom tehnologijom. U 3.mjesecu 2021.g. sam dotočio gorivo na Petrolovoj benzinskoj pumpi. Volim da je rezervoar uvijek pun, pa kada na pumpi nema gužve, dotočim gorivo. Uvijek kupujem gorivo na istoj pumpi. Sada sam dotočio 10-ak litara goriva (rezervoar ima volumen 36 litara). Nakon par stotina metara vožnje, uočio sam trzanje motora pri dodavanju gasa, čudan zvuk motora...Odmah sam odvezao automobil u ovlašteni servis firme u čijem sam salonu kupio automobil. Mehaničar je nakon probne vožnje postavio sumnju da je kvar nastao radi loše kvalitete goriva. Provjerili smo na računu, utočio sam qmax 100 eurosuper-nisam pogriješio vrstu goriva, tj.nisam utočio dizel. Nakon istakanja punog rezervoara goriva, natakanja novog goriva, zamjene 4 svjećice koje su bile čađave i izgorene, auto je uredno radio, a radi i danas, tri mjeseca nakon otklonjenog kvara. Čim je postavljena sumnja da je loše gorivo uzrok kvara, nazvao sam odgovornu osobu za reklamacije u Petrolu i dobio informaciju da Petrol ne radi analize goriva iz rezervoara motora automobila i da ne priznaje nalaze privatno učinjenih analiza, pa uzorak goriva u servisu nisam niti uzeo. Po zamjeni goriva i svjećica, u servisu su mi naplatili oko 1300 kuna popravak s obrazloženjem da takvu vrstu kvara garancija ne pokriva. Drugi dan sam skupio su dokumentaciju (napisao reklamaciju, skenirao sve račune) i prema protokolu poslao u Petrol na rješavanje. Dva dana od točenja goriva na pumpi, Petrol je uzeo uzorke iz tanka na pumpi te mi poslao nalaz da je kvaliteta goriva uredna i da kvar mog automobila nije uzokovan njihovim gorivom. Na navedenu odbijenicu moje reklamcije sam se žalio u Petrol još 2 puta, oba puta sam dobio negativno rješenje. Odlučio sam se javiti službi za potrošače u centralu Petrola u Ljubljani. Također sam dobio odbijenicu uz objašnjenje da njihovo gorivo nije uzrokovalo kvar, već da je moguće da je kvar nastao radi greške u elektroničkoj kontroli sagrjevanja u motoru. Budući da je slijed događaja upućivao da je vj.gorivo krivo za kvar motora te na činjenice da mi je reklamacija odbijena 4 puta u Petrolu, poslao sam online prijavu Državnom inspektoratu, a obzirom da je Petrol usmjerio sumnju na primarni kvar motora automobila koji je pod garancijom, obratio sam se za pisano očitovanje o kvaru u Toyotu. Dobio sam pisani odgvoor iz kojega se jasno navodi da je kvar uzrokovan lošim gorivom što temelje na tome da motor uredno radi nakon zamjene goriva i svjećica, bez analize goriva iz rezervoara mog automobila. Od Petrola i od Toyote sam dobio dva potpuno oprečna mišljenja/nalaza, a pored toga, kao kupac automobila i kao kupac benzina, ja sam platio i popravak auta pod garancijom i bačeno gorivo iz rezervoara automobila. Nezadovoljan ovakvom situacijom, obratio sam se za mišljenje , na temelju iskustava iz prakse, u nekoliko automobilskih kuća i njihovih servisa. Svi se slažu da je ovaj slučaj neobičan i pomalo bizaran te da se tako nešto nije smjelo niti dogoditi. Koliko god slučaj bio neobičan, sigurno se nije dogodio po prvi puta u praksi te je stoga trebao biti predvidiv, a samim tim je valjda i zakonski reguliran. Trebao je biti predvidiv pogotovo stoga što su mi u Toyotinom servisu napomenuli da su imali par slučajeva gdje su ljudi imali problema s dokazivanjem da je loše gorivo izazvalo skupe kvarove motora. Nakon što sam čuo i proanalizirao mišljenja ljudi iz različitih autokuća, nameće mi se pitanje jesu li u servisu trebali uzeti uzorak goriva iz rezervaora mog vozila , kako bi se u slučaju spora koji se mogao predvidjeti (na temelju njihovih ranijih negativnih iskustava) učinila njegova analiza.U servisu ne smatraju da su trebali uzeti uzorak goriva i dati ga na analizu bez obzira što je moje vozilo pod garancijom. Petrol je višekratno odbacio moje reklamacije, eksplicitno tvrdeći da njihovo gorivo nije uzrokovalo kvar motora. Ovlašteni servis je indirektno zaključio , na temelju toga što „nakon zamjene svjećica i benzina, motor dalje uredno radi“, da je uzrok kvala loša kvaliteta goriva. I popravak i gorivo sam platio ja osobno jer se navodi da utakanje goriva loše kvalitete i šteta nastala time, garancija ne pokriva. Ja osobno nisam utočio KRIVU VRSTU GORIVA, nisam neodgovorno postupao s motorom (proizvodom pod garancijom), nisam ga nepropisnom uporabom oštetio, a Petrol je svojom fizikalno-kemijskom analizom pokazao da je gorivo koje sam utočio propisane kvalitete. Prema tome, smatram da ja osobno, kao vlasnik vozila pod garancijom, nisam učinio ništa što bi utjecalo na kvar motora, pa prema tome, moje krivnje za nastali kvar i plaćanje popravka, prema Zakonu o obveznim odnosima , vjerojatno niti nema. Smatram da dok god je vozilo pod garancijom, uzimajući u obzir navedene okolnosti, brigu za ispravnost i sigurnost vozila treba preuzeti Toyota pa tako i dokazivanje je li gorivo uzrok kvara u odnosu na Petrol, a ne mene kao malog kupca. Obzirom na sasvim oprečne zaključke o uzroku kvara motora, da su u servisu uzeli uzorak goriva, sačuvali ga, te odmah ili po negativnom rješenju Petrola , oni iz servisa dali učinili analizu, imali bi nekakav materijalni dokaz (rezultat svoje analize) ,te bi argumetacija da „auto nakon zamjene svjećica i benzina dalje ispravno radi“ imala sasvim drugačiju težinu. Pretpostavljam da Toyota sigurno ima svoja dobro razrađena pravila, postupnike i procedure koji štite samu tvrtku, ali i njihove kupce i korisnike usluga. U ovom slučaju, takvi mehanizmi nisu uopće primjenjeni u odnosu na mene kao oštećenog kupca. Oštećen sam i od Petrola i od Toyote. Također se pitam, na temelju čega su mi u servisu, odmah po zamjeni svjećica i goriva, naplatili popravak i rekli da nemam pravo na pokriće troškova popravka u okviru garancije, kada u tom trenutku nisu moglui sigurno znati da je "loše gorivo" uzrok kvara, pogotovo što su znali da ću pokrenuti postupak reklamacije prema Petrolu, što se i dogodilo, te je Petrol poslao pisani nalaz o urednoj kvaliteti goriva. Ne znam kako bi u servisu postupili da im nisam rekao da sam neposredno prije kvara natočio gorivo. Da li bi onda obavili popravak na račun garancije ili bi analizom goriva dokazivali da je ono izazvalo kvar?? Ako netko ima ideju kako da rješim ovaj problem, unaprijed zahvaljujem na savjetima. Također smatram da ovaj moj primjer može poslužiti drugima, ako se nekada nađu u sličnoj situaciji... S poštovanjem, zahvaljujem! Siniša