Da, suvlasnici smo - etažno vlasništvo s neodređenim omjerima. Otkup plaćam banci temeljem ugovora o kupoprodaji između naše firme i nas oboje,(oboje smo radili u istoj firmi, sad smo oboje u mirovini). Na ugovoru su i njegov i moj potpis (tim redoslijedom).
Sve to plaćam otkako sam izašla iz stana prije 20-tak godina, a on sve to vrijeme tu stanuje. Prvih godina nisam ni sanjala da apsolutno nikakve režije ne plaća sve dok nisu počele stizati ovrhe na moje ime za taj stan, i kad su mi u firmi rekli da treba platiti otkup jer on to ne čini. Tada sam morala početi plaćati jer bi mi se administrativnom zabranom oduzimalo od plaće. Naime, bivši suprug je našao drugi posao a njegov je novi poslodavac njegove administrativne zabrane bacao u koš, za razliku od moje firme (i njegove nekadašnje - ne moram reći kroz kakve sam neugodnosti prolazila jer su naravno znali o kome i o čemu se radi - pa je i to bio razlog da sam pokušavala riješiti dugovanja).
Ovrhe se odnose na pričuvu, na grijanje, na čistoću, na vodu, komunalnu naknadu ..... na sve osim struje - sva plaćanja ovrha imam zabilježena a i same ovrhe.
Moram napomenuti da sam plaćajući imala stalno na umu da ćemo stan darovati, ostaviti sinu, s čime se u jednom od rijetkih telefonskih razgovora i složio, da bi kasnije bio skloniji prodaji stana. Ali, unazad nekoliko mjeseci nit se javlja na pozive nit sam ga zatekla u stanu, ili mi nije htio otvoriti. zato bih htjela poduzeti nešto u smislu da mu se zabrani da svoj dio stana daruje, proda a da se prethodno nismo dogovorili jer, bojim se, neće se još dugo moći sam brinuti o sebi pa bi mogao (nadam se da to dosad nije učinio), a u iznimno je lošoj financijskoj situaciji (ali ne i u imovinskoj jer je naslijedio neku imovinu poslije smrti svojih roditelja).
