dosjelost Dosjelost na zemljistu koje je u postupku povrata (denacionalizacija)

[Koolguy]

Imam neobičnu pravnu situaciju glede dosjelosti vezano za pretjerano trajanje postupka denacionalizacije. Radi se o čestici neupitno u mojem vlasništvu - vraćena mi je u vlasništvo i posjed još 2006. godine. Prije toga, još od 1993. godine ustanovljeno je vlasništvo RH i to temeljem privatizacije budući da tvrtka koja je tu česticu 'koristila' nije istu upisala u temeljni kapital. Ovo utvrđenje odradilo se naknadno (Naknadnim zapisnikom 2006. godine). Problem se sastoji u tome što je jedan od susjeda, ne pitajući nikoga (jer tako se to radilo u doba bezvlašća) na mojoj čestici sagradio nešto. To nešto najviše sliči na baraku (drvena građa), zauzima punih 20 kvadrata.

Odmah nakon pravomoćnosti rješenja o povratu, pokušao sam s dotičnom osobom postići sporazum, obraćao se tri puta pismeno (preporučenim pismima). Osoba je bila i ostala posve nekomunikativna. 2008-me godine krenuo sam sa tužbom za predaju u posjed. Sve je odradila odvjetnica, postupak je završen presudom zbog izostanka te je određeno da mi dotična osoba ima predati to 'nešto' u posjed. Nakon svega se ispostavilo da se radilo o pogrešnoj legitimaciji, naime odvjetnica je za tuženika navela ime njegove supruge, koja se nakon jaaako dugo vremena i još jedne tužbe (za sticanje bez osnove) pojavila na sudu (izvanraspravno) i iskazala da su ona i suprug rastavljeni, ali da i dalje žive zajedno na istoj adresi itd. Tom prilikom je prstom uprla izravno u (bivšeg ?) supruga jer da je on izgradio i da je jedini korisnik te barake.

Tako je taj slučaj okončan pa je započeo novi, ovaj put sa (valjda) ispravnom legitimacijom. I dalje je dotični izbjegavao sud, no ne zadugo. Konačno se pojavio i odvjetnik (nakon 5 godina !) koji ga zastupa pa se dalje može govoriti o redovnom postupku. On je tuženik u postupku u kojem ja tražim da mi nadoknadi korist koju je imao od mog zemljišta. Tužba je podnesena 2014. godine. O tome već izrađeno vještačenje i postupak pomalo napreduje. Da bi spriječio postupanje prema njemu, on putem odvjetnika pokreće vlasničku tužbu za priznanje prava vlasništva (barake i dijela zemljišta) i to ove godine. Prema mojoj evidenciji, tu baraku je sagradio otprilike 2004, dok u tužbi navodi da on tamo ima baraku jos negdje iz 1991. Još navodi da je tu građevinu legalizirao. To je točno, ali nepotpuno. Naime, ja sam u svojstvu tražitelja (dakle još prije vraćanja u vlasništvo), još 2005-te godine podnio prijavu građevinskoj inspekciji jer se očito radilo o bespravnoj gradnji. Nakon osam i pol godina na čestici se konačno ukazala inspektorica, utvrdila da se radi o bespravnoj gradnji (2013. godine) i odredila da se građevina mora ukloniti. Da bi spriječio rušenje pokrenuo je postupak legalizacije jer mu je došlo kao kec na desetku. Rješenjem iz 2016. godine legalizacija mu je odobrena, ja, iako sam bio stranka u postupku, mogao sam samo gledati što se radi sa mojim vlasništvom. 

Sad nakon ovako detaljnog uvoda slijedi moj problem: očito da njegov stav da je stvar dosjela nema uporišta u činjenicama. Naime čak i da je baraku postavio 1991 na (sada mojem) zemljištu opet nije mogao steći dosjelost, budući je zemljište od 1993-2006 bilo u vlasništvu RH, dok poslije 2006 postoje brojni moji postupci kojim ga obavještavam da se ta baraka nalazi na mojoj zemlji i da tražim povrat u posjed. Najzadnji takav korak je tužba (za korist koju je stekao) iz 2014. godine u kojoj je on ispravno legitimiran i kad je od suda dobio tekst tužbe, dakle opet se nije ispunilo 10 godina potrebnih za dosjelost. U tužbi on navodi da nije imao pojma da se nalazi na mojem zemljištu (!) da ga nikad nitko nije kontaktirao (iako živi u istom stanu sa bivšom ženom), iako je dobio rješenje o uklanjanju (2013) pored ostalih događanja. Mene osobno najviše smeta činjenica da bi se u dosjelost moglo uračunati i vrijeme kad ja kao budući vlasnik nisam bio u mogućnosti pokretati postupak za predaju u posjed - a to RH nikad ne čini. Oni su jako darežljivi kad je u pitanju tuđe vlasništvo.

U zakonu je napisano da samo vlasnik stvari može tražiti predaju u posjed, kako sam ja dakle mogao prije 2006 zaštititi moje vlasništvo? Pitanje: postoji li sudska praksa (svejedno VS RH ili US RH) koja regulira pitanje dosjelosti u takvim slučajevima - kad je postupak povrata u tijeku pa budući vlasnik uopće ne može apsolutno ništa poduzeti da zaustavi uzurpatore dok RH na sve to gleda jako blagonaklono. Ima li netko ideju ?

[Ruby_Danderfluff]

Nije proteklo potrebno vrijeme za dosjelost, praksa kaže da zakonska pretpostavka (potrebno vrijeme za dosjelost) mora biti ispunjena u vrijeme podnošenja tužbe, a ne može isteći potrebno vrijeme dok je postupak još u tijeku. Ja se slažem s Vama da nekretnina nije dosjela posjedniku, i trebat će strpljenja, ali vjerujem da ćete ostvariti iseljenje iz posjeda.

[Koolguy]

Hvala na odgovoru. Kažeš da vrijeme za dosjelost nije isteklo dok je postupak još u tijeku... koji postupak sprječava da dosjelost teče ? Sudski ili upravni ? Ili oba. Taj dio mi nije jasan. Logično bi bilo da od momenta kad je stavljena zabilježba o pokrenutom postupku denacionalizacije, svako pravo koje dospijeva prestaje teći. Inače se može dogoditi da upravni postupak traje 20 godina, da se bivšem vlasniku prizna vlasništvo a da uzurpator (da li u međuvremenu ili nakon dovršenog upravnog postupka) jednostavnim sudskim postupkom pozivajući se na dosjelost preotme vlasništvo. Koliko je to sukladno sa ustavom RH? U kojem je vlasništvo navedeno kao nepovrediva kategorija. Ne mogu naći sudske odluke u takvim situacijama pa je sve skupa malo neodređeno. I drugo pitanje. Dotična osoba se prvenstveno poziva na stjecanje vlasništva građenjem pa je stoga naveo da je navedeno to 'nešto' kao baraku sagradio točno 1991. Naime tada je postojala zakonska rupa koja je omogućavala stjecanje vlasništva zemljišta pod određenim pretpostavkama. Ta rupa je zatvorena, ali ne prije 1993. Da li ima netko da mi citira ili dostavi na pm članke 24 - 26 čuvenog ZOVO? U tužbi navodi sljedeće: Građenjem je tužitelj stekao vlasništvo izgrađene pomoćne zgrade i zemljišta na kojem je građevina izgrađena... To nije bilo moguće prije 8/10/1991 a ni poslije kad je ZV stupio na snagu. Postoji li sudska praksa glede ove situacije ? Hvala unaprijed

[Matrix]

prije 2 sati , Koolguy je napisao:

Građenjem je tužitelj stekao vlasništvo izgrađene pomoćne zgrade i zemljišta na kojem je građevina izgrađena

Po ovome se njegov tužbeni zahtjev temelji na institutu građenja na tuđem, a ne dosjedanju. 

 

prije 2 sati , Koolguy je napisao:

Kažeš da vrijeme za dosjelost nije isteklo dok je postupak još u tijeku...

Niste razumjeli, rečeno je da potrebno vrijeme dosjedanja mora biti ispunjeno u vrijeme podnošenja tužbe, što će reći da se ne broji vrijeme nakon podnošenja tužbe. 

 

prije 2 sati , Koolguy je napisao:

Ta rupa je zatvorena,

Kako mislite zatvorena, ZV kao i svi zakoni koji su mu prethodili do OGZ-a (paragraf 418) imaju odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem. 

 

prije 2 sati , Koolguy je napisao:

Da li ima netko da mi citira ili dostavi na pm članke 24 - 26 čuvenog ZOVO?

 

[Koolguy]

prije 1 sat, Matrix je napisao:

Njegov tužbeni zahtjev temelji na institutu građenja na tuđem, a ne dosjedanju.

Dosjedanje nije spomenuto u tužbi. Ali su pretpostavke za promjenu pravne osnove postavljene tako da mogu očekivati tijekom postupka da će iskrsnuti. Ukoliko tužba za priznanje prava vlasništva građenjem ne uspije. Ovaj zakon ne pomaže baš previše, jer zakonodavac nije predvidio situaciju kad dođe do promjene vlasnika zemljišta. Potpuno je nejasno što zakon propisuje u tom slučaju... Pogotovo u slučajevima kad je vlasniku zemljište oduzeto (konfiscirano) pa onda vraćeno nakon dosta godina. Vraćeno sa barakom/građevinom za koju se vlasnik (RH) u času postavljanja nije uopće brinuo niti je bilo što poduzimao, dok je budući vlasnik (tj ja, temeljem dekonfiskacije) nije bio u pravnoj situaciji da bilo što poduzme. Bit će tu parničnih natezanja sve u 16 a sve radi 20 m2. 

U svakom slučaju hvala na odgovoru.

[Ruby_Danderfluff]

Vjerojatno hoće, ali posjedniku stoje na raspolaganju sva pravna sredstva da onemogući Vaše pravo, i sud će mu udovoljiti, ali kao što rekoh, u konačnici uvijek mora biti onako kako zakon kaže.