Jump to content

Jurisdikcija/nadležnost


sompompir

Preporučene objave

Teško mi je naći odgovor na ovo pitanje pomoću tražilice, pa molim da mi netko upućen odgovori ovdje.

Radi se o pitanju nadležnosti u slučajevima koji ne spadaju u ugovorno pravo, jer ugovorom obje strane dobrovoljo

prihvaćaju arbitražu treće strane u slučaju spora. 

Dakle, što je točno potrebno da bi se utvrdila nadležnost suda? Imaju li sudovi nadležnost nad svim osobama

na području Republike Hrvatske, te treba li se ona dokazati od strane tužiteljstva ili se podrazumijeva? 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 mjeseci kasnije...

Hvala i oprostite na "kraćem" čekanju na moj odgovor.

Pokušat ću malo bolje objasniti svoje razmišljanje. U nekim slučajevima svatko od nas ima nadležnost djelovati, kao na pr.

spriječiti kradljivca, silovatelja, nasilika i slično. Pretpostavljam da se od građana u takvim slučajevima ne traži pismeni dokaz o nadležnosti.

No ne može svatko, na pr. pisati i naplaćivati kazne za prometne prekršaje ili posjedovanje droge, zar ne?

Moje je pitanje: što dokazuje nadležnost u takvim slučajevima i treba li se ona dokazati na sudu? Može li tuženik tražiti tužitelja dokaz o nadležnosti, kao

način obrane? 

 

 

 

 

Zašto razmišljam o takvom načinu obrane? Nadležnost je temelj optužbe, ako nema nadležnosti nema ni slučaja i sve drugo je nevažno.

Što može biti dokaz nadležnosti? Pretpostavljam da bi tužitelj ukazao na neki pisani dokument u kojem piše da određena kategorija ljudi ima nadležnost u

određenim slučajevima. Ali to je samo ta ista tvrdnja na papiru. Primjer logičke pogreške poput "Biblija je istinita, jer tako piše u Bibliji". Zapravo se svodi

na tvrdnju potkrijepljenu samo prijetnjom sile, no ne i logikom. (nepošteno suđenje)

Ukoliko se, pak, nadležnost ne mora dokazivati nego se podrazumijeva, nije li to opet primjer nepoštenog suđenja?

Smije li tuženik temeljiti svoju obranu na nečemu što se ne mora dokazati ili to smije samo tužitelj?

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vrlo je jednostavno: u slučajevima u kojima navodite, pravo na postupanje građanima i državnim tijelima daje zakon,  u ovom slučaju Zakon o kaznenom postupku. On kaže, u članku koji ćete vrlo lako naći, da su svi dužni prijaviti saznanja o počinjenju kaznenog djela za koje se progon provodi po službenoj dužnosti, a da su ovlašteni i spriječiti bijeg počinitelja kojega zateknu u počinjenju kaznenog djela. 

Nadležnost se većinom opisuje u kontekstu sudske kategorije, odnosno ovlasti suda da postupa u pojedinim predmetima. Ona također izvire iz zakona, i svaki postupovni zakon (Zakon o kaznenom postupku, Zakon o parničnom postupku) ima i odredbe o apsolutnoj, relativnoj, stvarnoj i mjesnoj nadležnosti za suđenje, i zato se zna točno što koji sud radi.

Građani obično nemaju nadležnost, oni imaju prava i obveze koje izviru iz zakona, i imaju pravni interes postupati na neki način. U opisanom slučaju, ako netko prijavi počinjenje kaznenog djela, on je imao zakonsku obvezu na to. U slučajevima u kojima netko nekoga tuži da mu, npr. vrati novac, on ima pravni interes za ostvarenje svog prava na svoju imovinu koju mu je netko nepovlasno oduzeo. 

U svakom slučaju, nadležnost i pravni interes u pravilu izviru iz zakona, pa se ne moraju posebno dokazivati.

Osim toga, postoje u svim postupcima i druge činjenice koje se ne moraju dokazivati, a to su prirodni zakoni (npr. sila gravitacije), općenita pravila ljudskog iskustva i životne logike, te notorne činjenice (npr. da je nebo plavo, da je određeni dan utorak, jer se to može utvrditi uvidom u kalendar, i sl.), tako da nije točno da se baš sve mora ići dokazivati, nešto se uzima dokazanim samo po sebi.

Za konkretniji odgovor, morate biti konkretniji, jer pravo nije uniformno i jednoobrazno za sve situacije, kazneni postupak se razlikuje od parničnog, sve to se razlikuje od upravnog, i pravo pokriva čitav niz različitih životnih situacija koje iziskuju da se na njih primijene norme.

(ali logika da evo ne bi bilo ovog kaznenog postupka da me svjedok nije otkrio i prijavio... jednostavno nije logična. Bila to njegova zakonska obveza ili ne.)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...

"U svakom slučaju, nadležnost i pravni interes u pravilu izviru iz zakona, pa se ne moraju posebno dokazivati."

Drugim riječima, zakon  vrijedi jer tako piše u zakonu (primjer cirkularnog zaključivanja par exellence) Problem kod toga je da bilo tko može napisati na papir bilo što i tvrditi da je to zakon koji vrijedi za sve. Kad to napravi "običan" građanin svatko shvaća da je to ludost. Ali kad to naprave državni službenici to se odjednom ne smije preispitivati. I to se smatra poštenim? Prilično neuvjerljivo za bilo koga sa dva grama mozga, bez uvrede...

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 3 sati , sompompir je napisao:

Problem kod toga je da bilo tko može napisati na papir bilo što i tvrditi da je to zakon koji vrijedi za sve.

Neće moći bilo tko, zna se kako se donose i usvajaju zakoni. 

 

prije 3 sati , sompompir je napisao:

to se odjednom ne smije preispitivati

Može se i smije preispitivati zakon ili njegove određene odredbe. 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

prije 17 sati , sompompir je napisao:

"U svakom slučaju, nadležnost i pravni interes u pravilu izviru iz zakona, pa se ne moraju posebno dokazivati."

Drugim riječima, zakon  vrijedi jer tako piše u zakonu (primjer cirkularnog zaključivanja par exellence) Problem kod toga je da bilo tko može napisati na papir bilo što i tvrditi da je to zakon koji vrijedi za sve. Kad to napravi "običan" građanin svatko shvaća da je to ludost. Ali kad to naprave državni službenici to se odjednom ne smije preispitivati. I to se smatra poštenim? Prilično neuvjerljivo za bilo koga sa dva grama mozga, bez uvrede...

 

Zakoni vrijede zato što smo se mi kao ljudi odrekli dijela našeg vlastitog, osobnog suvereniteta i predali ga državi u zamjenu za to da nas država štiti, da uređuje za to vojsku, policiju, zdravstvene usluge, obrazovanje i sl., i puno se toga tijekom studija prava uči na prvoj godini u teoriji prava i države, puno se toga uči o tome u srednjoj školi za vrijeme satova filozofije (Thomas Hobbs, John Locke, pojam društvenog ugovora, nacije i suvereniteta), pa ovo o čemu govorim nije nimalo novo. Zakon ne donose državni službenici, već državni dužnosnici koje smo mi izabrali da nas predstavljaju u Hrvatskom Saboru i koji izražavaju našu volju. Je li demokracija poštena? U nekim slučajevima nije. Ali na zakonima nije da budu apsolutno pošteni prema svima, nego da, pokrivajući najširi mogući pojavni broj stvarnih društvenih situacija, pravno urede te situacije na način koji je u skladu s ustavnim pravima i duhom vremena.

Poštenje je moralna kategorija, i kao takva je relativna. 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

, Ruby_Danderfluff je napisao:

Zakoni vrijede zato što smo se mi kao ljudi odrekli dijela našeg vlastitog, osobnog suvereniteta i predali ga državi u zamjenu za to da nas država štiti, da uređuje za to vojsku, policiju, zdravstvene usluge, obrazovanje i sl., i

A što ako osoba obrazovanje plaća, zdrastveno nema.. policija ju ne štiti..?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • Matrix locked this forumu
Posjetitelj
This topic is now closed to further replies.


×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija