Sloboda odlučivanja u upravnom postupku

[Grabarić Imbra]

Na koji način se može postaviti službena osoba (voditelj upravnog postupka) u slučaju kolizije svojeg viđenja rješenja postupka i viđenja rješenja istog postupka od strane nadređenog.
Dakle, ponekad postoje situacije koje omogućuje barem dva moguća rješenja koja mogu biti u potpunosti oprečna (a oba zakonita), zavisno od kuta gledanja, tumačenja propisa, dokaznih sredstava itd.
Dokle seže sloboda odlučivanja voditelja postupka, - mora li se u opisanoj situaciji pokoriti naredbi svog nadređenog ili može inzistirati na svojem rješenju? O čemu to ovisi i postoji li kakva sudska praksa?

[Ruby_Danderfluff]

ZOUP kaže da službena osoba donosi odluku u upravnoj stvari, što znači da bi ona trebala biti alfa i omega (osim u slučaju kada postoje razlozi za izuzeće, a koji su po ZOUP-u vrlo široko postavljeni, za razliku od nekih drugih postupovnih zakona). Dakle, čak i u slučaju kad se čelniku tijela čini da službena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće, da postoje drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost službene osobe itd., čelnik tijela može izuzeti službenu osobu od postupanja. U konačnici, u praksi se to onda svodi na onu "veži konja kako aga kaže", odnosno službena osoba se mora pokoriti mišljenju nadređene osobe.