Jump to content
Sunčana strana ulice

Pravomoćna ovrha zbog naslijeđenog duga!

Preporučene objave

Ovršenica je prihvatila nepostojeće nasljedstvo a samim tim i odgovornost za ostaviteljeve dugove sa sudskim postupkom u tijeku!

U žalbi drugostupanjskom sudu propustila se pozvati na članak 139. stavak 3, Zakona o nasljeđivanju budući da imovina do vrijednosti koje odgovara za dugove ne postoji.

Drugostupanjski sud dosuđuje da je odgovorna za dugove ostavitelja i da ih mora vratiti.

Kakve su njene daljnje moguće opcije i da li je moguće još nešto svrsishodno poduzeti? 🙂

 

Uređeno od Sunčana strana ulice

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Možete li malo pojasniti...kako točno glasi rješenje o nasljeđivanju tj. što je predmet odnosno ostavinska masa tog rješenja?

I, kada kažete da je osoba uložila žalbu, na koju je to odluku uložila žalbu i s kojim žalbenim razlozima?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Kako stvari stoje prigovor je bio na rješenje o ovrsi Javnog bilježnika pa je došlo do parnice koja je završena u korist ovrhovoditelja! Jedan nasljednik se žalio i presudom Županijskog suda ne mora vratiti dug zbog nepostojanja ostavine u skladu sa člankom 139. Zakona o nasljeđivanju, a druga nasljednica nije uložila žalbu na presudu jer je nije ni dobila zbog selidbe, pa je sud dosudio da mora vratiti dugovanje, iako ni ona nije ništa naslijedila! Nije bila ni prisutna na ročištu na Općinskom sudu iz istog razloga neuručivanja poziva, zapravo dostave putem oglasne ploče za koju nije znala!

Dakle, budući da je presuda ŽS pravomoćna postoji li način da uloži neki izvanredni pravni lijek? U svakom slučaju predložio sam joj pokretanje osobnog stečaja potrošača jer ima sve uvjete za pokretanje, neznatnu imovinu i male prihode uz praktički neotplativ iznos dugovanja! 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 28 minuta, Sunčana strana ulice je napisao:

druga nasljednica nije uložila žalbu na presudu jer je nije ni dobila zbog selidbe, pa je sud dosudio da mora vratiti dugovanje, iako ni ona nije ništa naslijedila! Nije bila ni prisutna na ročištu na Općinskom sudu iz istog razloga neuručivanja poziva, zapravo dostave putem oglasne ploče za koju nije znala!

Ovdje se sada nameće pitanje, da li je dostava putem oglasne ploče bila u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, jer ako nije tada ima prostora za podnošenje zahtjeva za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

Međutim, bez obzira na to, je li rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti sukladno zakonu ili ne, ova stranka ima još nekoliko mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju, a one ovise o načinu na koji ovrhovoditelj pokuša naplatu u odnosu na nju.

Pa ukoliko pokuša naplatu izravno putem Fine, tada osoba ima na raspolaganju podnošenje Zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopušteno sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (samo treba paziti na rok od 60 dana, a koji teče od dana dostave ovršene isprave Fine) i uz navedeno preporučujem da se koristi prijedlog za odgodu postupka sukladno čl. 65. Ovršnog zakona.

Nadalje, ukoliko ovrhovoditelj pokuša ovrhu putem suda, tada stranka ima na raspolaganju žalbu kao pravni lijek. U oba slučaja stranka bi se trebala pozvati na čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, a on bi se mogao prevesti i konkretno kao žalbeni razlog po čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

Prije 28 minuta, Sunčana strana ulice je napisao:

Dakle, budući da je presuda ŽS pravomoćna postoji li način da uloži neki izvanredni pravni lijek?

Kako sam i navela, pravna sredstva ovršenika po čl. 210. i žalba po čl. 50. Ovršnog zakona.

Prije 28 minuta, Sunčana strana ulice je napisao:

U svakom slučaju predložio sam joj pokretanje osobnog stečaja potrošača jer ima sve uvjete za pokretanje, neznatnu imovinu i male prihode uz praktički neotplativ iznos dugovanja! 

Zbog ovog duga nije potrebno pokretanje navedenog postupka, jer se može riješiti i na prethodne načine.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
, Borbena7 je napisao:

ukoliko ovrhovoditelj pokuša ovrhu putem suda, tada stranka ima na raspolaganju žalbu kao pravni lijek. U oba slučaja stranka bi se trebala pozvati na čl. 139. Zakona o nasljeđivanju

Teško ili nikako da bi ovo prošlo, već je pravomoćno presuđeno. 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 17 sati , Matrix je napisao:

Teško ili nikako da bi ovo prošlo, već je pravomoćno presuđeno. 

Ne bih se složila, čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona upravo služi za ovakve situacije.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 7 sati , Borbena7 je napisao:

Ne bih se složila, čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona upravo služi za ovakve situacije.

Da, no odredbe citiranog članka govore pravomoćnosti rješenja o ovrsi, no ne o ovršnoj ispravi ( presudi) temeljem koje je pokrenut ovršni postupak. 

U konkretnom slučaju je parnični sud presudio,glede čega ovršni sud više ne može zadirati u takvu odluku i ispitivati njenu zakonitost, a kamo li da odlučuje o žalbenom razlogu iz člana 139 Zakona o nasljeđivanju  kojeg je ovršenik kao tuženik mogao sa uspjehom isticati u pravomoćno okonćanom parničnom postupku. 

 

, Sunčana strana ulice je napisao:

Jedan nasljednik se žalio i presudom Županijskog suda ne mora vratiti dug zbog nepostojanja ostavine u skladu sa člankom 139. Zakona o nasljeđivanju, a druga nasljednica nije uložila žalbu na presudu jer je nije ni dobila zbog selidbe, pa je sud dosudio da mora vratiti dugovanje, iako ni ona nije ništa naslijedila

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 18 sati , Matrix je napisao:

Da, no odredbe citiranog članka govore pravomoćnosti rješenja o ovrsi, no ne o ovršnoj ispravi ( presudi) temeljem koje je pokrenut ovršni postupak. 

Čl. 53. Ovršnog zakona govori o primjeni žalbenih razloga po čl. 50. Ovršnog zakona, a on jasno govori o ovršnim ispravama temeljem kojih se provodi ovršni postupak (konkretno i čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona).

prije 18 sati , Matrix je napisao:

U konkretnom slučaju je parnični sud presudio,glede čega ovršni sud više ne može zadirati u takvu odluku i ispitivati njenu zakonitost, a kamo li da odlučuje o žalbenom razlogu iz člana 139 Zakona o nasljeđivanju  kojeg je ovršenik kao tuženik mogao sa uspjehom isticati u pravomoćno okonćanom parničnom postupku.

Ovršni sud baš nikada ne postupa po ovakvim žalbenim razlozima već sukladno čl. 52. Ovršnog zakona upućuje zaključkom stranku da pokrene parnicu. Također u praksi nije rijetkost da se ovršenik nije žalio na rješenje ili presudu, jer je naslijedio dio nekakvog nasljedstva, ali da je tokom vremena otplatio dugove do visini vrijednosti tog nasljednog dijela i da nakon niza godina podnese žalbu upravo pozivajući se na čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem te ovršne isprave.

, Sunčana strana ulice je napisao:

Jedan nasljednik se žalio i presudom Županijskog suda ne mora vratiti dug zbog nepostojanja ostavine u skladu sa člankom 139. Zakona o nasljeđivanju, a druga nasljednica nije uložila žalbu na presudu jer je nije ni dobila zbog selidbe, pa je sud dosudio da mora vratiti dugovanje, iako ni ona nije ništa naslijedila!

Po žalbi jednog ovršenika odlučivao je Županijski sud i to samo u odnosu na njega, te je očito u tom dijelu preinačio sudsku odluku, dok u odnosu na drugog ovršenika koji nije podnio žalbu Županijski sud nije ni imao ovlasti odlučivati, već je morao utvrditi da u ostalom dijelu odluka ostaje nepromijenjena. Mada je ovo nebitno, jer stranka uvijek ima pravo na žalbu nakon proteka roka, odnosna na zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 7 minuta, Borbena7 je napisao:

Ovršni sud baš nikada ne postupa po ovakvim žalbenim razlozima već sukladno čl. 52. Ovršnog zakona upućuje zaključkom stranku da pokrene parnicu

Slažem se, no u bilo kakvoj narednoj parnici tužitelj/ovršenik ne može sa uspjehom isticati prigovor iz čl. 139 ZN, po tom pitanju je presuđeno. 

Uzmimo npr. da tuženik u parnici radi duga nije isticao činjenicu zastare i ako je tražbina očigledno bila u debeloj zastari. Sud usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženog da vrati dug koji u eventualnom ovršnom postupku temeljem iste presude više ne može isticati prigovor zastare, izuzev da zastari potraživanje iz same ovršne isprave. 

Znači, bit mog pisanja u ovoj temi je da nema ništa od pozivanja na odredbe čl. 139.Zakona o nasljeđivanju. 

, Matrix je napisao:

Teško ili nikako da bi ovo prošlo, već je pravomoćno presuđeno

 

, Borbena7 je napisao:

stranka bi se trebala pozvati na čl. 139. Zakona o nasljeđivanju

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prije 44 minuta, Matrix je napisao:

Slažem se, no u bilo kakvoj narednoj parnici tužitelj/ovršenik ne može sa uspjehom isticati prigovor iz čl. 139 ZN, po tom pitanju je presuđeno. 

I dalje tvrdim da je ovo netočno i da u konkretnom slučaju može podnijeti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom i to temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je njegov naslijeđeni dio manji od vrijednosti duga tj. da nije naslijedio nikakvu imovinu i da kao takav ne može odgovarati za taj dug. Po ovakvom zahtjevu, sud će obustaviti ovrhu ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje žalbenog razloga, a ukoliko ne prizna ili se ogluši i ne očituje, tada će ovršenika pozvati zaključkom da pokrene parnicu. I u pravilu ovrhovoditelji čekaju da ovršenici pokrenu parnicu i tek tada se povlače, jer većina ovršenika nema sredstava za pokretanje parničnog postupka. 

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
prije 13 sati , Borbena7 je napisao:

može podnijeti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom i to temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je njegov naslijeđeni dio manji od vrijednosti duga tj. da nije naslijedio nikakvu imovinu i da kao takav ne može odgovarati za taj dug

Pa već su jednom po tom osnovu bili upućeni u parnicu. 

 

, Sunčana strana ulice je napisao:

prigovor je bio na rješenje o ovrsi Javnog bilježnika pa je došlo do parnice koja je završena u korist ovrhovoditelja!

Ukoliko bi po takvom tumačenju došlo do ponovnog upućivanja u parnicu, postavlja se pitanje " koja je svrha pravomoćno okončanog parničnog postupka..." Nejasno, do kad će više biti upućivani u parnicu, odnosno kad će nastupiti učinak presuđene stvari. 

 

prije 13 sati , Borbena7 je napisao:

ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je njegov naslijeđeni dio manji od vrijednosti duga tj. da nije naslijedio nikakvu imovinu i da kao takav ne može odgovarati za taj dug.

Radi se o materijalno pravnom prigovoru na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti, več isključivo to mora isticati stranka u postupku, a što joj je bilo omogućeno u parničnom postupku. 

 

prije 13 sati , Borbena7 je napisao:

nije naslijedio nikakvu imovinu i da kao takav ne može odgovarati za taj dug

Pravomoćna presuda kaže suprotno. 

 

, Sunčana strana ulice je napisao:

Drugostupanjski sud dosuđuje da je odgovorna za dugove ostavitelja i da ih mora vratiti.

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

If you have an account Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.




×
×
  • Napravi novi...