Jump to content

Tražim odvjetnika za kazneno


Lacrimosa

Preporučene objave

Tražim odvjetnika za malo ozbiljniji problem od dana mog rođenja. U grubim crtama bi ovo navedeno bilo problem - područja su višestruka - jedno povlači za sobom drugo - radi se i o pravom identitetu, mogućoj otmici dojenčeta, zakidanju za dosta toga...ozbiljno zainteresiranoj osobi ću detaljnije o mojim dokazima.

 

rođena bez povezane pupkovine, rođena kao homozigotna, upitnan točan dan i datum i mjesto rođenja, smještena kao dojenče u tu obitelj bez usvojenja, nemogućnost sudskog dokazivanja pravih biloških roditelja,  upitno da li se dogodilo kazneno djelo otmice , teško dokaziva sumnja na otmicu dojenčeta, rodni list na kojem piše da sam hrvatica, nemogućnost dokazivanja pravog biološkog porijekla po biološkim roditeljima, upitno pravo porijeklo i pravo državljanstvo po biološkim roditeljima, nemogućnost znati što sam po nacionalnosti ali po biološkim roditeljima, nemogućnost da nosim prezime biološke obitelji, nemogućnost da ikad imam točno izdani rodni list, nemogućnost nasljeđivanja državljanstva po biološkim roditeljima, nemogućnost nasljeđivanja imovine bioloških roditelja, mogućnost da se netko drugi koristio imovinom koja je pripadala mojem biološkom ocu/majci, nemogućnost da ikad znam pouzdano tko mi je biološka majka, eventualno nasljeđivanje imovine prema sadašnjem prezimenu i rodnom listu bilo bi u biti nezakonito/fiktivno nasljeđivanje jer me kao malu nisu usvojili a izgleda da nisam niti njihova ne prema onom što piše na rodnom listu nego prema neodgovorenim pitanjima – fotografija i HLA nalaz tipizacije koje se ne gleda kao dokaz niti indiciju, zakidanje za pravo na nasljeđivanje po biloškim roditeljima, na policiji sam bila nekoliko puta i  nema odgovora o tome tko su moji biološki roditelji; nemogućnost života u državi svojih bioloških korijena, državi svojeg biološkog podrijetla, pogrešno dijegnosticiranje i nezakonito lječenje – bolesti narkolepsija koja je poremećaj spavanja, teško dokazivanje nezakonitih medicinskih zahvata, dugogodišnje lječenje kancerogernim ljekovima;

kako riještit to što biološki po porijeklu uopće ne spadam u Hrvatsku, a sumnjam u otmicu, u biti mislim da sam nekim čudnim načinima ovdje dovedena kao mala i tu odrastala i asimilirala se ali da to nije moje izvoro i biološko podrijetlo

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...

Teško je reći nešto konkretno na ovakav opis situacije.

Mogu samo reći dvije stvari -

1. obiteljsko-pravna sfera - utvrđivanje majčinstva/očinstva moguće je do određenog roka ovisno o tome tko podnosi takvu tužbu, a najdulji rok je onaj koji djetetu stoji na raspolaganju, i traje do 25. godine života djeteta, i

2. kazneno-pravna sfera - postavlja se pitanje zastare kaznenog progona za kaznena djela koja spominjete, pa iako bi u obzir došao institut mirovanja zastare do djetetove punoljetnosti, opet sam zastarni rok nije previše dug za konkretna kaznena djela, a postavilo bi se i pitanje primjene kojeg točno Kaznenog zakona ovisno o vremenu počinjenja konkretnog kaznenog djela.

Uglavnom, ukoliko je proteklo mnogo vremena otkad ste navršila 18. odnosno 25. godina života, bojim se da je za neke pravne radnje s očekivanim uspjehom, prekasno.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slažem se sa zastarom do 25 g. no ja nisam niti imala ozbiljnije sumnje da mi roditelji nisu biološki - da se meni reklo - "gledaj dogodilo se to i to kad si bila jako mala - možeš pokušati zakonskim putem ostvariti svoje pravo" - no kako da u takvom slučaju ostvarite to pravo - kada niste niti bili svjesni da vam osobe nisu biološki roditelji, bilo je sumnjivih situacija - odrastate od malena u toj obitelji, prihvaćate ih kao roditelje - na neki se način asimilirate - a oni nisu naklonjeni otkriti osobi istinu - ako mi "roditelji" ništa ne kažu - kako bi sama posumnjala - da se meni reklo otvoreno - tada bi se po meni moglo reći - bila sam upoznata do 25g. ali sam propustila rok za ostvarivanje tog prava - no ja nisam niti znala - drugi problem čak i da sam znala tada sam bila na fakultetu i  bez prihoda DNK analize su skupe - ja do 25 g. nisam niti bila svjesna da se debelo krši moje pravo kao prvo, drugo ostvarivanje tog prava kao mlađa osoba je složeno jer sam tada trebala prvo znati, drugo naći tj. zaraditi za sam sudski postupak, što možda i bi radom preko student servisa, ali u tom trenutku nisam niti znala da je došlo do kršenja mog prava i to u dosta ozbiljnoj stvari, da ne spominjem nenaklonjenost obitelji u toj situaciji.

Drugi problem - ako se radi o kaznenom djelu - a o tom djelu svjedoči moja otvorena rana kad sam bila 13 dana stara, tada me nisu usvojili - što se onda dogodilo kad sam bila jako mala (a svi šute o tome) - po meni kazneno djelo - trebali su me usvojiti - no jedno sam sigurna bez pupkovine, sa otvorenom ranom, ozlijeđenim gležnjem, natečenim trbuhom nisam mogla izaći iz rodilišta jer vjerujem da liječnici ipak ne bi majku i dojenče pustili bez povezane pupkovine iz bolnice, taman da je i došlo do nekih komplikacija tijekom poroda - sama činjenica koja se doduše negira usprkos "dokazu" koji se "ne priznaje kao dokaz" postavlja drugo pitanje kako sam prvo došla u tu obitelj bez usvojenja, i drugo ako nisam rođena u bolnici gdje sam točno rođena, mjesto rođenja i vrijeme. Par mjeseci prije, par mjeseci kasnije - ja nisam romkinja  ali "moja majka" ima tamnoputu kožu ja ne - nismo slične uopće - postavlja se onda pitanje kao su mi izdali točan rodni list gdje u matičnoj knjizi izgleda da sam normalno rođena u bolnici - moja otvorena rana priča neku drugu priču....a ako se radi o otmici dojenčeta političko estradnih korijena tada su interesi za zataškavanje takvog kaznenog djela po meni dosta veliki - da ne spominjem da su ključni interesi i konačni - gubitak prava nasljeđivanja ukoliko jedan roditelj nije živ a po porijeklu nije niti bilo državljanin hrvatske 1980. (Austrija). Rekla bi da se ovdje dogodilo kazneno djelo - institucije nisu baš susretljive za rješavanje problema meni je jasno zašto.

S obzirom na to meni je jedini izlaz - tužba protiv države jer ne vidim drugi način ostvarivanja svog prava. (gubitak pravog identiteta, bez usvojenja, uz sumnju na kazneno djelo, uz homozigotnost, indirektno povlači kršenje ustavnog prava na nasljeđivanje po biološkim roditeljima i krši pravo vlasništva i još ponešto usput) - biste li Vi dozvolili da vam jednim "lažnim" rodnim listom bez usvojenja uzmu sve što je pripadalo Vašim biološkim roditeljima koje nikad niste upoznali - od kojih nemate čak niti fotografiju, čije ime ne znate a ne znate čak niti da li su živi (službeno), niti im znate grob, a niti znate da li imate neke daljnje rođake s kojima ste u krvnom srodstvu? Taman da nikad ne ostvarim niti jedno svoje pravo imam pravo točno znati tko su mi roditelji - imenom i prezimenom - i moj pas ima točan rodovnik - točno se zna tko su mu roditelji - radi čega da ja imam lažni rodni list? Malo grubo rečeno - ali mene život baš nije mazio niti štedio.

Ovo što si napisao zakonski stoji - a kako bi ja kao mlada osoba od 18-25 uopće pokrenula pitanje kaznenog djela i kaznenog progona kad tada nisam niti na kraj pameti imala bilo kakvo kazneno djelo koje se dogodilo dok sam bila dojenče, a kamoli da sam imala bilo kakav dokaz ili poludokaz, kvazi-dokaz, tek sam ga kasnije našla. Tko tu snosi odgovornost oni koji su znali i mogli znati, ali nisu poduzeli ništa ili ja čija su prava apsolutno prekršena, a drugi se debelo obogatili po mojoj sumnji

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Još jedna stvar mi je u međuvremenu pala na pamet - da li je zakonski moguće poništiti rodni list (možda se nisam pravilno izrazila) - svi ostali dokumenti se izdaju temeljem rodnog lista - i domovnica i osobna iskaznica i pasoš...ako je rodni list izdan na nezakonit način - jer osoba po genetici ne odgovara roditeljima na rodnom listu - a nije došlo niti do službenog usvojenja da li bi se zakonski mogao podnijeti zahtjev za zakonitost upravnog akta (pitanje da li je rodni list upravni akt - u biti u koju vrstu akata spada rodni list? izdaje ga institucija države) drugo da li je onda moguće podnijeti poništenje nezakonitog upravnog akta (akta koji nije u skladu s pravom) i treće zahtjev za nakandu štete - jer sam ja takvim činom koji se dogodio kad sam bila vrlo mala (dojenče teško da može biti svjesno da se dogodilo neko kazneno djelo) u biti izgubila puno toga u nematerijalnom smislu, da ne kažem da sam tim rodnim listom izgubila pravo prvo znati (službeno) tko su mi roditelji a drugo i pravo nasljeđivanja njihove imovine - i baš me kopka po glavi gdje je onda ta imovina završila - a drugo ako ikad doživim nasljeđivanje po sadašnjem rodnom listu i nebiološkim roditeljima tada bi to bilo po meni nezakonito nasljeđivanje - ako malo zamislim situaciju - što bi se ja sa svojim sadašnjim saznanjima o roditeljima trebala pojaviti na sudu za xy godina (ako me liječnici svojim krasnim liječenjem kancerogenim lijekovima i lijekovima sumnjivih supstanci ne pokopaju prije) i prihvatiti ostavinu a već sada znam da me nisu niti usvojili, da sam po genetici homozigotna i tek tada bi prihvatila nešto što po meni nema zakonskog temelja...malo sam odužila... - jer se po meni radi i o kaznenom djelu ali da previše ne kopam po tome, radi se i o spornom državljanstvu, itd.) da li bi mogla pokušati sa zahtjevom za poništenjem nezakonitog rodnog lista no pitanje je da li se rodni list smatra upravnim aktom (legitimni interes) ?

Jer po meni bi bio put - zakonski poništiti nezakonit rodni list, utvrditi i dokazati prave biološke roditelje, i pravo na nasljeđivanje državljanstva po njima, i pravo na nasljeđivanje njihove imovine, izdavanje novog rodnog lista - ali kako kad ne znam na koji način i to je pitanje koje su institucije trebale riješiti ali kako kad se na moje predočene indicije uopće ne reagiraju i kao da uopće ne kuže u čemu je problem - drugim riječima svoje zakonski ne mogu ostvariti a ono što bi eventualno u budućnosti stekla bilo bi po meni nezakonito

Ovi rokovi do 25 g. stoje u uobičajenim životnim okolnostima ali kad je sam početak djetetova života obilježen sumnjom u kazneno djelo i to ozbiljno, ali teže dokazivo da li i u tom slučaju vrijede ti zastarni rokovi?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovo o čemu pišete možda bi i imalo smisla da imate odgovarajući pravni temelj na kojem bazirate svoje tvrdnje, međutim, "samo" sumnja nije i neće biti dovoljna.

Ali, možda postoji nešto što možete napraviti, a da ne iziskuje angažman državnih organa - DNA testiranje podudarnosti profila sa osobama koje su vam u matici rođenih upisane kao roditelji. Rezultati tog testiranja mogli bi otkloniti trenutnu sumnju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ako iznesem da sam sigurna, a ne da sumnjam onda bi se to moglo okarakterizirati kao kazneno djelo (a i kako bi došla na policiju i tvrdila da sam sigurno oteta kao mala - nisam ja ta koja treba dati tu kvalifikaciju i karakterizaciju), ali u jedno sam sigurna da sam prvih 13 dana svog života preživjela sa otvorenom ranom i bez pupkovine - što otvara mnogo pitanja - od točnog vremena i mjesta rođenja, pa čak i do države, pa i može postaviti pitanje da li sam uopće rođena u bolnici, homozigotnost je incest u biti nije ugodno biti majka koja bi došla u bolnicu roditi dijete  - koje je začeto u incestu - ali postavlja se pitanje i načina začeća - umjetna oplodnja ili nešto drugo - čula sam da su Slovenci bili dosta veliki stručnjaci u umjetnoj oplodnji tamo negdje 1976/1977.

Inače oprezna sam sa terminima "sumnja" - ako nešto tvrdim i pretjeram u izrazu druga strana će tvrditi suprotno usprkos "dokazu" ili indiciji - što bi po meni bilo "zatvaranje očiju pred očitim" - ako se već jednom izdao takav rodni list, a iz iskustva nije to jedino što je zmuljano kod mene - moj pupak danas izgleda drugačije od osoba rođenih u bolnici - trebala bi vještaka koji bi potvrdio da je pupak davnih godina saniran i zatvoren na neki drugi način a ne povezivanjem u rodilištu - ali ostaje onaj vječiti problem vještak ne mora biti objektivan - i može napisati da je pupak sasvim uredan - ono što je interesantno da sam sa jednom poznanicom razgovarala o tome i ispočetka mi nije vjerovala otprilike je moje dobi - zamolila sam ju da mi pokaže svoj pupak i kada je vidjela moj tada je rekla - sad ti vjerujem...pa sam se pitala kako ljudi koji nisu predstavnici institucija države i zakona vjeruju kad vide, a drugi ne vjeruju kad vide...

 

HLA nalaz tipizacije - piše mogućnost incesta plus otvorena rana nepovezane pupkovine plus očita vizualna i odudarna razlika u mojem fizičkom izgledu u odnosu na roditelje - očito na prvi pogled i bez DNK - a privatni laboratorij sam bila - uglavnom jedan nalaz kaže roditelji su ti, drugi nalaz kaže nisu ti roditelji - stvari su međusobno kontradiktorne - plus otvorena rana - kako privatni laboratorij može potvrditi majčinstvo i očinstvo i onda ne imat odgovor na to kad predočim fotografiju sa otvorenom abdominalnom ozljedom nepovezane pupkovine kod dojenčeta. Rezultat testa DNK kada se radi o malo težem kaznenom djelu - ne mora uopće dati točan rezultat a kad je pozadina politička i materijalna tek tada je još osjetljivije na krivotvorine i prikrivanja.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pod rubrikom Osobni podaci mog profila Lacrimosa - je detaljnije kopiran tekst - plus fotografije - pa kog zanima - o čemu se radi - može odmah odustati :)

Idem od početka, rođena sam prema onome što piše na rodnom listu 1x.0x.1977. g., prema fotografiji koju je snimio moj pokojni „stric“ vidljivo je da mi pupkovina nije bila povezana onako kako je to uobičajeno za dojenčad koja je rođena u bolnici, pupkovine uopće prema fotografiji nije ni bilo. Rana je zatvorena na drugi način (mislim da je šivana) i zacijelila i moj pupak danas izgleda malo drugačije nego kod drugih osoba. U prilogu imate i fotografiju pa sami procijenite – da li je moguće da dojenće 13 dana staro izađe iz bolnice sa otvorenom ranom pupka? Sama ta fotografija uz drugi nalaz – HLA  nalaz tipizacije govori o tome da postoji mogućnost da sam homozignotna – što je nešto što negira moja „obititelj na papiru“ – ja smatram da liječnik koji je potpisao „mogućnost homozigotnosti“ da to nebi potpisao ako nije siguran više od 50 % u homozigotnost - u incest u biti – znaći vjerujem u točnost tog nalaza, jer govori da su moji biološki roditelji bili nešto u srodstvu uz taj nalaz dodajem i fotografiju nepovezane pupkovine – mislim da bi i budali bilo jasno da stvari ovdje ne štimaju.

 

Da li bi lječnici odgvorno otpustili majku i dijete iz bolnice i ostavili nepovezanu pupkovinu? Uz to je i gležanj desne noge malo išćašen, i to je zaraslo, a vidiljivo je da mi je i trbuh bio nešto više naotekao. Gledate fotografiju (uvećanu jer imam samo jedan original koji je razvijan kod kuće a ne u foto studiju) koja je pokazana policiji, i koja je u moja druga dva postupka pred sudom kopirana i kao dokaz priložena u sudski spis. U jednom slučaju se radi o – kaznenoj prijavi – „Prijava sumnje na pravo majčinstvo i očinstvo temeljem izdanog nalaza o mogućoj homozigotnosti i prijava moguće nepravilnosti tijekom DNK postupka utvrđivanja majčinstva i očinstva u privatnom laboratoriju“. O toj kaznenoj prijavi nikad nisam dobila nikakav povratan odgovor. Vjerojatno ono što je tamo napisano spada u dobru „šalu“ autorice, a s obzirom da ju je pisala luđakinja može se komotno zaboraviti i baciti u smeće.

 

Drugim riječima fotografija meni osobno otvara mnogo nejasnih pitanja – Kako sam sa otvorenom ranom izašla iz bolnice ? Kako se onda sa sigurnošću može reći kojeg sam datuma i gdje točno rođena (par mjeseci, prije ili kasnije)? Kako je moguće izdati točan rodni list za dijete čija genetika pokazuje „mogućnost homozigotnosti“? Ako je točan nalaz o homozigotnosti a vjerujem da je, onda bi krvna grupa moje biološke majke trebala biti A- ista kao i moja, a krvna grupa majke na rodnom listu je AB+. Kako bi bilo moguće da živim u obitelji koja me kao malu nije niti usvojila? Znači nepouzdano – prema naspisu na poleđini fotografije piše starost 13 dana – rodni list je uredno izdan...(rođena tu i tu, od tih i tih roditelja...tada i tada..)...na rodnom listu se ne vidi rana otvorenog pupka, ne vidi se niti „mogućnost homozigotnosti“, znaći sve papinato izgleda zakonito, ali meni osobno ostaje nejasno kako i otkuda sam došla i smještana kao dojenće u tu obititelj u kojoj sam odrastala bez službenog usvojenja – prvih 13 dana (možda koji dan više) ostaje neobjašnjeno i usprkos očitom „negirano“ to je valjda škaljiva točka koja po meni osobno pobija točnost majčnstva i očinstva, točnog rodnog lista – da se točnije izrazim – rodni list je kao takav točan, ali da li osoba odgovara tim roditeljima navedenim na rodnom listu...samo ako se krivotvore svi krvni i DNK nalazi, onda odgovara !!! ali jedno se ne može krivotvoriti – majka navedena na rodnom listu koja spada u romsku etničku skupinu i tamnije je puti od moje i nismo ni fizički ni karakterno ni intelektualno slične!!!...fotografija se vjerojatno niti na policiji niti na sudu, usprkos tome što je upotpunjuje HLA nalaz tipizacije ne gleda kao dokaz – Što ima nezakonito u tome da je osoba xyz – moj pokojni „stric“ - snimio fotografiju na kojoj sam 13 dana stara sa ozlijeđenim gležnjem i otvorenom pupkovinom, otečenim trbuhom i proširenim zjenicama očiju (na što mi je pozornost skrenuo jedan policajac što ja nisam niti primjetila), ta fotografija je stajala u mojem foto albumu godinama, i nakon što sam ja počela tražiti i „čačkati“ po svojem stvarnom porijeklu i početku svog života, ta fotografija je uvećana, i predočena i policiji i uložena u sudski spis kao indicija ili dokaz – Što je nezakonito u tome – to je retoričko pitanje ? Ispada je „rodni list“ zakonitiji od ove „nezakonite“ fotografije?

 

Reći ću Vam svoje viđenje stvari – kako ovo okvalificirati pravno i kazneno? Po meni se ovdje moguće radi o otmici dojenčeta, koje je začeto kao homozigotno, moguće da se radi o trgovini ljudima, ako su moji biološki roditelji bili vezani uz politku i estradu može se raditi o političkoj ucjeni i pljački, ako moji bilološki roditelji nisu po porijeklu hrvati, onda je moje hrvatsko državnljanstvo stečeno po papiru na zakonit način, no realno stečeno je na prijevaran, prikriven, lažan način, bez mog potpunog uvida u to bez mog dubljeg saznanja o tome – ja bi to rekla ovako - formalno sa hrvatskim državljansvom (kojega se ne mogu odreći – i bez usvojenja) stečenim na nezakonit način davnih godina 1977.g. u brzinskom braku – majke koja po izgledu spada u drgugu etničku skupinu – romkinja i oca na papiru inženjera. Moje propitkivanje i traženje odgovora o biološkom porijeklu izazvalo je veliko negodovanje i negiranje u mojoj „papirnatoj obitelji“ u kojoj nemam po njihovim riječima ništa osim krpica – i to je točno - nemam niti točan rodni list po biološkim roditeljima.

 

Drugim riječima, ja sam po formi hrvatska državljanka, po osjećaju i slabim dokazima u biti aupatrid i tvrdim da je državljanstvo stečeno na mutan način – zašto to tvrdim – zato što je prvih 13 dana mog života obilježeno otvorenom ranom, a prilično sam sigurna da niti iz jedne bolnice ne bi izašla sa otvorenom ranom – da li me biološka majka rodila u biti izvan bolnice, ali sam nekome u tom trenutku zasmetala pa su me udaljili majke, a njoj možda rekli da je dijete umrlo ? To je samo moje nagađanje – jer ne nalazim objašnjenje prvih i najranijih početka svog života – a nedaćama tu nije kraj.

 

 

Drugi problem koji je ujedno i predmet moje druge tužbe, je tužba koja nosi naziv „Tužba radi naknade štete zbog povrede tjelesnog integriteta zakonski nedozvoljenim medicinskim zahvatom“ protiv „Psihijatrijkske bolnice“. Tužba je podnesena radi dugogodišnjeg liječenja van zakonskog dopuštenog roka ljekovima koji imaju više od pet sumnjivih i kancerogenih supstanci, koji se teško izlučuju iz tijela, i to temeljem prvotno date pogrešne dijagnze, promjenama dijagnoza bez obrazloženja koje su međusobno kontradiktorne i to nije sve - prilikom prvog boravka u toj ustavnovi po mojim sumnjma i dokazima snimaka magnetne rezonance pokazuje da na vrhu tjemena glave postoje dva udubljenja za koja sam posumnjla da su nastali izvođenjem zakonski nedozvoljenog oblika psihokirurgije – sminka je dokaz ali medncinski stručnjaci nigdje u tekstu nisu naveli da je do tog nedopuštenog zahvata došlo – meni je ostalo da sama tražim po medicinskoj literaturi odgovore. Do psihičkih problema je prema mojoj sumnji došlo što sam prethodno uzimala ljek za bolove u kralježnici „Movalis“ koji rijetko izaziva psihijatrijske nuspojave, ono što sumnjam da se dogodilo da su ti ljekovi isprovocirali moju bolest kojoj genetski naginjem – narkolepsija – koja nije bolest nego poremećaj, koja ne treba nužno trajno lječenje, za koju imam najveću vjerojatnost oboljevanja prema HLA nalazu tipizacije, više od bilo koje druge bolesti, a nuspojave lijeka kojeg sam uzimala „Movalis“ se poklapaju sa nekim simptomima koje ima narkolepsija. Ono što je najinteresantnije da se onda lječnici nađu u čudu jer neznaju što je uzrok, a nisu me niti pitali da li ste uzimali koje ljekove koji su mogli dovesti do poremaćaja. No tijekom sudskog postupka – protiv lječnika nastupila je zastara za pogrešno lječenje, presuda je donesena na korist liječnika, ja sam napisala žalbu iza koje je tužba na višem sudu  i koja je u tijeku, ali znam da liječnici rijetko odgovaraju za svoje postupke (pa ipak nisu mi odrezali zabunom nogu, nego su samo malo čačkali po mozgu – to im i luđaci mogu oprostiti, jer oni su ionako ludi), pa tako sumnjam da će ih itko išta pitati i u ovom sudskom postupku čiji naglasak nije na krivim ljekovima koje sam trebala uzimati izvan zakonski dopuštenog roka i to temeljem prvotno krivo date dijagnoze, već je naglasak na teško dokazivom kaznenom djelu a to je nedozvoljen zahvat na mozgu bez mog znanja i pristanka koji se dogodio 2002. godine,  za što postoji neobrazložena snimka MR i opet je sud ovdje propustio izvesti one ključne dokaze ne toliko za lječenje ljekovima koji su kancerogeni i sumnjivih supstanci nego za – nedozvoljen zahvat – što više nije pitanje da li ste uzimali krive ljekove malo predugo, nego je pitanje da li su lječnici počini nešto što zakonski nije dozvoljeno – kao i uvjek – lječnici su nedodirljiva kasta kao i bankari – vjerujem u vječni ishod spora – nastupila je zastara. U prilogu vam dajem izdvojenu snimku MR sa dva udubljenja na vrhu tjemena lubanje. Meni više nije bitno da li je nastupila zastara ili ne, ali znam da vjerojatno nisam jedni slučaj.

Ima tu još smetnji i ožiljaka na tijelu – što je sve izneseno u tužbi predugačko bi bilo da iznosim sve detalje. Ali da sažmem: prvo dobijem ljekove za bolove od čijih nuspojava završim na psihijatriji, onda odmah po dolasku izvedu nedozvoljen zahvat, daju mi krivu dijagnozu, nastave me lječiti 10 g. izvan dopuštenog roka kancerogenim ljekovima, onda ja podnesem tužbu za nedozvoljen zahvat i onda sud radi ekonomičnosti propusti izvesti dokaz ne za lječenje krivim ljekovima i krivim dijagnozama od početka nego za kazneno djelo  - nedozvoljen zahvat što je teži oblik od pukih krivih ljekova. Onda utvrdim da bolujem od toksoplazmoze koja je na neki način vezana uz psihičke bolesti – postoji članak o tome i onda mi 4 liječnika odbiju pripisati ljekove za lječenje toksoplazmoze koji bi barem djelomično liječili uzrok, ali bez problema mogu pripisati lijek koji nosi kancerogene i sumnjive supstance – pa super meni neko tog kalibra kaže da sam je luda – ja bi rekla da sam bila samo mlada i da sam previše vjerovala lječnicima.

Jel ja nekome smetam od 1977.g ili sam došla da bi glumila nekome „pokusnog kunića“ bez Oskara?

Snimka mozga u prilogu:

  

Ukratko ću vam samo u natuknicama navesti s koliko se problema moram nositi:

 

  1. rođena bez povezane pupkovine

  2. rođena kao homozigotna

  3. upitnan točan dan i datum i mjesto rođenja

  4. smještena kao dojenče u tu obitelj bez usvojenja

  5. nemogućnost sudskog dokazivanja pravih biloških roditelja

  6. upitno da li se dogodilo kazneno djelo otmice (priložit ću napis sa interneta kasnije)

  7. teško dokaziva sumnja na otmicu dojenčeta

  8. rodni list na kojem piše da sam hrvatica

  9. nemogućnost dokazivanja pravog biološkog porijekla po biološkim roditeljima

  10. upitno pravo porijeklo i pravo državljanstvo po biološkim roditeljima

  11. nemogućnost znati što sam po nacionalnosti ali po biološkim roditeljima

  12. nemogućnost da nosim prezime biološke obitelji

  13. nemogućnost da ikad imam točno izdani rodni list

  14. nemogućnost nasljeđivanja državljanstva po biološkim roditeljima

  15. nemogućnost nasljeđivanja imovine bioloških roditelja

  16. mogućnost da se netko drugi koristio imovinom koja je pripadala mojem biološkom ocu/majci

  17. nemogućnost da ikad znam pouzdano tko mi je biološka majka

  18. eventualno nasljeđivanje imovine prema sadašnjem prezimenu i rodnom listu bilo bi u biti nezakonito/fiktivno nasljeđivanje jer me kao malu nisu usvojili a izgleda da nisam niti njihova ne prema onom što piše na rodnom listu nego prema neodgovorenim pitanjima – fotografija i HLA nalaz tipizacije koje se ne gleda kao dokaz niti indiciju

  19. zakidanje za pravo na nasljeđivanje po biloškim roditeljima

  20. na policiji sam bila nekoliko puta, svaki puta za drugu stvar, jednom za nedozvoljene zahvate, drugi puta zbog pupkovine, treći puta zbog majke i nema odgovora o tome tko su moji biološki roditelji – dok su drugi mogli uživati u dijamntima, umjetninama, lovačkim trofejima i još pokojoj sitnici „ostavštine“ na kojoj su „političke elite“ parazitirale od 1980g.

  21. nemogućnost života u državi svojih bioloških korijena, državi svojeg biološkog podrijetla

  22. pogrešno dijegnosticiranje i nezakonito lječenje – bolesti narkolepsija koja je poremećaj spavanja

  23. teško dokazivanje nezakonitih medicinskih zahvata

  24. dugogodišnje lječenje kancerogernim ljekovima

  25. ako je netko lud onda ne može naslijediti svoju imovinu već, mu trebaju tutori koji će parazitirati godinama na titovoj imovini

  26. titova nasljedinca prvog nasljednog reda – što bi govorilo o uskom srdostvu – kćer a ne unuka – posljednja rođena a prvog nasljednog reda – uz homozigotnost – tito je prema nekim napisima u medijima bio po porijeklu HABSBURG – vanbračni sin cara Franje Josipa

  27. kako riještit to što biološki po porijeklu uopće ne spadam u Hrvatsku, a sumnjam u otmicu, u biti mislim da sam nekim čudnim načinima ovdje dovedena kao mala i tu odrastala i asimilirala se ali da to nije moje izvoro i biološko podrijetlo

  28. još iznenađujuće mislim da mi je majka Sofija Loren – što bi govorilo da je ona otprilike 1977/1976/1978 teško je znati točnu godinu – bila možda na umjetnoj oplodnji – prema onom što ja usmeno znam bez dokaza – tito je navodno otac – zato članak u prilogu govori o otmici Titovog djeteta – da li je poznato da je Aleksandra Broz oteta – prema onom što sam ja načula nije mu niti prava biološka unuka – da li je oteto još koje Titovo dijete? to nisu stvari o kojima se može puno čitati iz medija – činjenica da mi je majka Sofija Loren a otac navodno Tito (i to potkraj njegova života) bi govorilo da su Tito i Sofija bili nešto u srodstvu – što možda nije teško shvatiti imajući u vidu da se radi o prezimenu i Habsburzima u biti – a veze u srodstvu su u prošlosti bile vezane za vladarske obitelji

  29. nakon svega ovoga – da ja ovu zemlju nisam birala za svoju domovinu, da ja nisam birala majku romkinju., da nisam birala da budem opljačkana, da nisam po biološkom porijeklu hrvatica, da nikad neću upoznati bilo kojeg člana svoje biološke obitelji, da nikad neću naslijediti imovinu koja mi je po zakonu trebla pripasti sa 18 godina, da obračanje policiji i pravosuđu predstavlja gubitak vremena, da imam pravo na povrat svoje imovine i državljanstva po biološkim roditeljima ali moram biti guska, „dok me drugi smatraju kokom koja drugima nosi zlatna jaja“ da bi povjerovala da mi je žena koja spada u drugu etničku skupinu majka, da bi se ekipa koja je ovo „sranje“ osmislila davnih godina bogatila...da zakonskim putem ne mogu ništa, čak niti uz očito, da je sporost pravosuđa čak i u slučaju PBZ po meni tendenciozna, i čini mi se da je kod mene prekršeno malo više USTAVNOG prava nego što ja to mogu dokazati

 

 

U prilogu vam šaljem svoje fotografije kad sam bila negdje 26 godina stara, pa ostavljam vama na maštu da si zamislite kako bi u vašoj mašti trebala izgledati kći Sofije Loren i Tita da je ikad „službeno rođena“? Nije mi cilj privuči ničiju pažnju, ali čini mi se da oblik mog profila lica i oblik kostiju je dosta sličan sa Sofijinim, uz iznimku Sofija je bila na plastičnim operacijama, i nosi 20 dkg šminke i nikad nije snimljena bez šminke.

 

Također imate dio članka sa interneta o otmici Titovog djeteta. Pa se ja pitam onda zašto se spor oko Ttiove imovine vodio skoro 40 g i šta pokušavaju njegovi „nasljednici“ kad sam ja čula da nisu nasljednici a da jesu vjerojatno bi imovinu nasljedili u manje od godinu dana,  pa se po novinama ne bi čitali žuti naslovi „Gdje su Titovi nasljednici?“ – ja bi rekla da su se drugi koristili Titovom ostavštinom godinama.                             

Ovo Vam je isječak iz jednog članka sa interneta iako sumnjam u točnost baš svega ovog ima naznaka u djelomičnu točnost:

 

Dejan Lučić, okružen gomilom dokumenata i video zapisa na kojima su ispovesti obaveštajaca, priznaje mi kako je došao do teksta kletve, prenosi Treće oko.

- Pre izvesnog vremena nestalo je dete jedne moje rođake (Sofija Loren????) koja se bavi politikom i bliska je hijerarhijski predsedniku Srbije. Puštena je priča da se dete udavilo u Savi, ali čamac u kome je bio sa jednom odraslom osobom nije bio prevrnut, a motor je bio podignut... Potraga je bila dugotrajna i bezuspešna...
Sumnjao sam da je dete oteto i da je živo. Krenuo sam u potragu. Kad je život u pitanju, čovek je beskompromisan. Razgovarao sam sa vidovitima, prozorljivima, pa i nekim prevarantima.

Zanimljivo je da mi niko od njih nije tražio novac. Došao sam i do jednog hodže, koji me je saslušao i samo rekao: "To je Titova kletva! Dete je živo...U pitanju je politička ucena, onih koji su bili iza Tita..."

Ozvučena soba

- Pitao sam o čemu je reč, a on mi je tiho, gotovo šapatom odgovorio da ko god imitira Tita, umire pre vremena ili mu deca nestaju - kaže Lučić. - Pogledajte sudbinu Tuđmana, Miloševića, Kire Gligorova, Alije Izetbegovića... To je i poruka Tomislavu Nikoliću da ne imitira Tita... Hodža mi je rekao da je Tito bacio dve kletve - jednu kada je napuštao Užičku republiku, a drugu na samrtničkoj postelji u bolnici u Ljubljani...
To što se dogodilo, delo je neke opasne političke organizacije koja deluje na Balkanu. Zatim je dodao, da ne sme više da govori, da se boji... Ko treba da sazna sadržaj kletve, daće mu se...

 

- Pokrenuo sam sve svoje veze među starim i mladim obaveštajcima - nastavlja Lučić. - Rekli su mi da je to upozorenje Tomislavu Nikoliću, da nešto uradi ili ne uradi što je započeo Tito.. Kidnapovano dete je - ucena, da se to može dogoditi i samom predsedniku... Da li je to predaja Kosmeta? Da li je to kletva ili zavera? Možda je kletva samo maska za dejstvo neke tajne organizacije?

 

uređeno: od Lacrimosa
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zanima me samo povratna poruka da li su vidljive fotografije koje idu uz ovaj poduži tekst koje se nalaze na kraju u privitku u wordu pod osobnim podacima mog profila za one koji su zainteresirani za slučaj....

….ako ima takvih koji su zainteresirani...

….i drugo ako već nema zainteresiranih, ima li ko barem kakav savjet...

1. meni je palo na pamet poništit nezakonit rodni list...ali kako steći novi i pravovaljani...

...ima li još ko kakvu ideju kako riješit problem?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vidim da nema zainteresiranih odvjetnika koji bi bili zainteresirani za slučaj koji izgleda kao travanjska šala, ali uzmimo da nije šala. Polazim od onog što sam ja čula i što ne mogu sudskim putem dokazat, a iz čega proizlazi slijedeće neovisno o zakonu:

 

1. što napraviti u slučaju kada je hrvatsko državljanstvo stečeno na nezakonit način po mojemu osobnom sudu (neovisno o zakonskim odredbama)

2. kada sam zbog toga odvojena od bilo kakva službenog saznanja o biološkoj majci (jel nekome jasno što znači biti od rođenja odvojen od majke, apsolutno bez saznanja o njoj, a umjesto toga imati „majku“ koja pripada u drugu etničku skupinu)

3. kada više ne želim imati hrvatsko državljanstvo

4. kada zakonskim putem ne mogu dokazati tuđa kaznena djela (usprkos tome što postoji jasna indicija po mom mišljenju)

5. kada sam zbog tuđih grešaka i onog što govorim stigmatizirana kao luda i debelo opljačkana

6. kada uopće po svom biološkom porijeklu i po ocu i po majci uopće nisam hrvatska državljanka neovisno o rodnom listu

7. kada se radi o zataškanom i teško dokazivom po mom sudu kaznenom djelu (u biti više njih)

 

Drugim riječima, pitanje je što napraviti kada nema zakonskog načina ili bi taj način bio poprilično dugotrajan, a sve se svodi da više ne želim uopće biti državljanka Hrvatske, što niti od početka života nisam niti trebla biti, a mislim da nisam došala na ovaj svijet da bi ni kriva, ni dužna nekome glumila „političkog taoca na slobodi“ (moj pretjerani izraz)?

 

Ili ima li ovo izneseno u ovoj temi dovoljno jaku osnovu za traženjem političkog azila u nekoj drugoj državi? Ajde pa ne vjerujem baš da je više od tisuću onih koji znaju pravo a niko nema ideju šta zakonski poduzeti!!! Pa kako su davnih godina znali tako dobro sakrit i zmuljat, a sad nema nikog da napiše riječ-dvije.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 tjedna kasnije...
  • drot13 locked this forumu
Posjetitelj
This topic is now closed to further replies.


×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija