Neprovođenje odluke o susretima s djecom

[ana.bab]

Evo, za razliku od mnogih roditelja koji muku muče s nemogućnošću da vide djecu s kojom ne žive, ja imam upravo suprotni problem.

Naime, bivši suprug je početkom listopada pristao da djeca dođu živjeti k meni, sastavio je Plan roditeljske skrbi kako je sam želio, ja sam samo potpisala, ovjeren je o Suda... međutim, od siječnja sam s djecom i radi zaštite njihova interesa preselila 25 km dalje od mjesta gdje smo do tada živjeli i gdje i dalje živi otac djece.

Problem koji se sada javlja je da su djeca odabrala aktivnosti koje su većinom u vrijeme kada bi trebali biti s ocem. Otac djece je pvt poduzetnik, dakle mislim da je važno svakako istaknuti da se može organizirati, no čini mi se da nekako nema baš volje za djecu. Trebali bi biti kod njega u tjednu A: uto i čet 18-20, a u tjednu B: uto 18-20, pet 18- ned 20 sati.
Jedno smo se vrijeme pokušavali dogovoriti, pregovarali mailovima, no obzirom da su većinom njegovi mailovi počinjali sa "ne pada mi napamet" i "ili-ili", ja sam izgubila volju jer vidim da on štiti samo svoje... "interese", obratila sam se CZSS za pomoć. I čekam poziv.

Obzirom da mi je na prvom mjestu zaštita interesa djece i da me, očekivano, uopće ne interesira što bivši želi ili ne želi te što mu "pada ili ne pada napamet", zanima me ima li smisla tražiti sudskim putem izmjenu odluke o susretima djece. Naime, djeca su definitivno različita prema dobi, spolu, potrebama i interesima, pa (kako sam godinama i predlagala dok su živjeli s ocem, a nije bilo sluha) sam tražila i tražim i dalje da se s ocem povremeno viđaju i odvojeno, željela bih imati ovršnu ispravu koja decidirano navodi što i kako po pitanju susreta djece s ocem.

Ovo sada je tragikomedija. Želio mi je uzeti još jedan vikend u zamjenu za izbjegavanje viđanja preko tjedna (iako bi to mogao kad bi bilo volje, čak niti tih nesretnih 25 km nije nakraj svijeta, tim više što je vezan uz Zgb, a i ponudila sam mu višekratno da slobodno viđa djecu nevezano uz rješenje, neka se sam s njima dogovori kad mogu, pa neka barem pola sata prošeću kvartom ili odu na sok, bilo što)... Na koncu sam, vidjevši da nema interesa za dijalog, popustila na način da sam dozvolila jedan "moj" petak od 18 do subote oko ručka.
I tu ja gubim slobodno vrijeme s djecom, jer svi znamo na što liči radni dan u tjednu. Ali, ok, bitna su djeca.

Također mi se javlja problem da otac po djecu dolazi tipa u 19, a rješenje kaže u 18, naravno uz prijetnju da ukoliko ne predam djecu u 19, on će to smatrati mojom uskratom viđanja.

Ovo je sve ukratko opisano, molim savjet što učiniti da zaštititim interes djece, a oca djece obvežem da se drži rješenja/presude. Makar, ako se ne drži niti ove koju je sam sastavio, bojim se da neće nijedne. Da li ipak ići na sud?

Hvala.

[Ruby_Danderfluff]

Želite da slobodno viđa djecu po dogovoru, ali u vremenu kada Vama to odgovara. Ne znam, točno određeni termini su dobri, ali je potrebno i malo fleksibilnosti jer takvi termini nisu i ne mogu biti trajni. Načelno, Vama nije u interesu "ići na sud", to bi trebalo biti u interesu ocu djece, jer njemu ne odgovaraju termini.

[ana.bab]

Netočno. 

Želim da viđa djecu i sudjeluje u životu djece ravnopravno, a susreti da se održavaju kad se dogovorimo ili kad se on dogovori s djecom. Nijednom do sada nisam odbila susret (doduše dvaput je uopće predložio u ovih 5 mjeseci) kad je tražio, mimo plana. 

On je taj kojem ne pada napamet voziti vamo tamo da bi ih pokupio, kad predložim da ih odvede u šetnju ili na sok dok je u Zgb, onda mu "krojim život", dakle štogod predložim ne valja. 

Zašto bih ja morala davati svoje vikende s djecom jer se on ne želi, a sigurna sam da može kad bi postojala volja, organizirati drugačije?! Možda bih i sama željela biti s njima bez škole i svakodnevnih obveza, otputovati za NAŠ vikend i sl... 

[Borbena7]

, ana.bab je napisao:

Problem koji se sada javlja je da su djeca odabrala aktivnosti koje su većinom u vrijeme kada bi trebali biti s ocem.

Susreti i viđanja oca s djecom ima prioritet u odnosu na aktivnosti koje navodite. 

, ana.bab je napisao:

zanima me ima li smisla tražiti sudskim putem izmjenu odluke o susretima djece.

Nema. Aktivnosti prilagodite odluci.

[ana.bab]

Hvala, Borbena, na info.

Apsolutno se slažem s Vama da su viđanja s djecom prioritetna, no također sam mišljenja da kruti stavovi nemaju smisla jer svi vrlo dobro znamo da se aktivnosti odvijaju prema unaprijed određenom rasporedu, dok su viđanja podložna promjenama termina - ukoliko ima dobre volje.

Aktivnosti u koje su djeca uključena su tu radi njihove dobrobiti i zdravog razvoja, a ne radi sprečavanja susreta. I odabrali su ih oni sami, jer to doista žele. Tu bi i otac djece trebao malo popustiti i prilagoditi se djeci, jer je BITAN INTERES DJECE.

Vidjet ćemo što će reći Centar.
Uostalom, zaboravih spomenuti da nemaju svo troje djece aktivnosti koje bi oca djece sprečavale da ih viđa. Jedno dijete ima aktivnost samo jedan dan, što znači da bih otac to isto dijete mogao vidjeti drugog dana (koji je odredio za viđanje). A ne čini ni to.

[Borbena7]

Ovdje ne koristimo velika slova, jer se ista smatraju vikanjem.

Imate odluku koja se krši na štetu djece, a sve samo radi aktivnosti. Nema tu nikakvih krutih stavova. Pravo djeteta na roditelja je ispred interesa djeteta za dodatnim aktivnostima. Postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme, postoje i druge aktivnosti Itd. Neće Vama suda svaki put usklađivati odluku, jer su u pitanju nove aktivnosti i vrijeme održavanja istih. Pozivate se na "bitan interes djece", pa pri tome morate znati da je u ovakvim situacijama naprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo i da djeca toga sada ne moraju biti svjesna, ali zato postoje roditelji (po potrebi i stručnjaci) koji su tu da ukažu na ovu činjenicu.

[ana.bab]

Isprike na naglašavaju bitnoga "vikanjem", sljedeći put ću potcrtati. 

Nažalost se ne mogu u potpunosti složiti s Vašim stavom, ali ću svakako javiti kako se razvila situacija. 

Lp

[anabelle]

, Borbena7 je napisao:

Ovdje ne koristimo velika slova, jer se ista smatraju vikanjem.

Imate odluku koja se krši na štetu djece, a sve samo radi aktivnosti. Nema tu nikakvih krutih stavova. Pravo djeteta na roditelja je ispred interesa djeteta za dodatnim aktivnostima. Postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme, postoje i druge aktivnosti Itd. Neće Vama suda svaki put usklađivati odluku, jer su u pitanju nove aktivnosti i vrijeme održavanja istih. Pozivate se na "bitan interes djece", pa pri tome morate znati da je u ovakvim situacijama naprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo i da djeca toga sada ne moraju biti svjesna, ali zato postoje roditelji (po potrebi i stručnjaci) koji su tu da ukažu na ovu činjenicu.

Poštovana Borbena7, ravnopravno roditeljstvo nisu samo susreti i druženja djece s roditeljem s kojime ne stanuju, nego i praktična skrb roditelja o djeci. Iz Vašeg odgovora, "postoje te iste aktivnosti na drugim mjestima i u drugo vrijeme", "najprimarniji interes da se djeci osigura pravo na ravnopravno roditeljstvo" može se zaključiti da smatrate da interese djeteta treba podrediti interesu roditelja. Međutim, u praktičnu skrb roditelja o djetetu ulazi i poticanje djece na zdrav razvoj u svakom smislu. Prema tome, aktivnost koje je dijete odabralo i koja mu omogućava razvoj interesa i potencijala nije nikakva prepreka izvršavanju roditeljskih dužnosti, niti je u suprotnosti s pravima djeteta. Roditelj može dijete odvesti na aktivnost, navijati na treningu, potaknuti dijete da se zajednički bave aktivnošću koje dijete voli u nekom drugom terminu, odvesti dijete kući nakon aktivnosti i tako provesti roditeljsko vrijeme s djetetom, a da dijete istovremeno ostvaruje sva svoja prava i razvija svoje interese i potencijale.

Osim toga, u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na (redoslijedom koji citiram iz Obiteljskog zakona):

1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu

2. odgoj i obrazovanje

3. ostvarivanje osobnih odnosa i

4. određivanje mjesta stanovanja.

Zakon je u tom smislu vrlo jasan.

 

[ana.bab]

Anabelle, točno tako i ja razmišljam kad su djeca u pitanju te smatram da svojim postupcima u potpunosti štitim njihove interese. 

Hvala od srca na detaljnom pojašnjenju i molim Vas dozvolu da ovaj Vaš tekst iskoristim ukoliko bude potrebno u daljnjim pregovorima oko viđanja djece s ocem. 

uređeno: 14. ožujak 2020. od ana.bab

[anabelle]

Poštovana ana.bab, drago mi je ako sam Vam pomogla. Svako dobro Vama i Vašoj djeci!

[Borbena7]

prije 13 sati , anabelle je napisao:

može se zaključiti da smatrate da interese djeteta treba podrediti interesu roditelja.

Problem je što Vi ne razlikujete osnovne pojmove, i  to ˝interes djeteta˝ od ˝prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja˝.

Kao prvo, nije na djetetu  da odlučuje što je u njegovom interesu, jer jednostavno dijete nije zrelo za donošenje ovakvih odluka.

Kao drugo, ˝interesi˝ i ˝prava˝ nisu ista kategorija.  ˝Pravo˝ ima prednost. Radi se o pravu djeteta na oba roditelja i o pravu roditelja na ravnopravno roditeljstvo.

Kao treće, citirali ste članak 92 . Obiteljskog zakona, pa ste mogli vidjeti da su u idućim člancima definirane ove pojedine točke, te da nisu u skladu sa Vašim tumačenjem.

Kao četvrto, nema te aktivnosti koja je kao interes, prioritetnija od prava djeteta na oba roditelja i od prava roditelja na ravnopravno roditeljstvo.

Kao peto, ako su majci toliko bitni interesi djeteta, tada joj nitko ne brani da im ove aktivnosti organizira u vrijeme kada su djeca kod nje s obzirom da su veći dio vremena kod nje.

prije 13 sati , ana.bab je napisao:

molim Vas dozvolu da ovaj Vaš tekst iskoristim ukoliko bude potrebno u daljnjim pregovorima oko viđanja djece s ocem. 

Evo Vam slučaj iz prakse. Sve je isto kao i kod Vas, ali otac kaže da on u to vrijeme ime susrete i viđanja i da majka slobodno upiše djecu u željene aktivnosti, ali izvan ovih termina. Majka to odbija pozivajući se na Vaše stavove. Otac dolazi po djecu i prema odluci ih odvozi i dovozi, te ignorira aktivnosti koje je majka dogovorila. Majka prijavljuje oca CZSS (konkretno radi se o CZSS Dubrava) i oni potvrđuju da je pravo na oba roditelja, kao i pravo na ravnopravno roditeljstvo ispred interesa djeteta za izabranu aktivnost, odnosno da se te aktivnosti imaju uskladiti sa odlukom suda o susretima. I danas je situacija da, otac i dalje dolazi po djecu i vraća ih prema odluci, a majka je klince upisala u iste željne aktivnosti, ali na drugom mjestu i u drugim terminima. Tako da djeca imaju susrete i odnose sa ocem sukladno sudskoj odluci tj. neometano i neovisno o dodatnim aktivnostima. A s druge strane, djeca idu na te dodatne aktivnosti koje su im važne i bitne u ovoj životnoj fazi. I nije bilo lako pronaći druge aktivnosti, odnosno iste se nalaze nešto udaljenije nego ove prvodogovorene. I da, otac i ovdje ravnopravno sudjeluje, i to na način da u dogovoru s majkom dovodi ili odvodi djecu na te aktivnosti koje su mimo dana kada su im susreti za druženje, tako da ova obveza nije isključio pala na teret majke.

prije 13 sati , ana.bab je napisao:

točno tako i ja razmišljam kad su djeca u pitanju te smatram da svojim postupcima u potpunosti štitim njihove interese. 

Dapače, ovakvim intervencijama Vi štetite svojoj djeci. Najvažnije je da shvatite da im je za njihov razvoj prijeko potrebno da imaju ostvareno pravo na oba roditelja. Nikakav nogomet, košarka, rukomet ili slično ne mogu biti nadomjestak za pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta. Sport je bitan i to općenito za zdravlje nas ljudi, ali nikako ne može biti važniji od prava na roditelje i na roditeljstvo. Ukratko, ovakvo ponašanje dovodi do otuđenja djeteta. Evo Vam jedan link https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/konfliktni-razvod-i-otudenje-od-roditelja-dijete-u-sredistu-sukoba/  na ovu temu, te citiram:

Razna lica otuđenja .... opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme druženja s drugim roditeljem).

 

[anabelle]

prije 1 sat , Borbena7 je napisao:

Problem je što Vi ne razlikujete osnovne pojmove, i  to ˝interes djeteta˝ od ˝prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja˝.

Itekako razlikujem interes djeteta od prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja. Uostalom, pogledajte što nude autori sa stranice koju ste mi citirali, samo je članak drugi: "Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja" (izvor: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/sto-je-najbolji-interes-djeteta-u-procesu-brakorazvoda-roditelja/). U konkretnom slučaju koji opisuje ana.bab, dijete je odabralo aktivnost i termin i majka je oca molila da se aktivno uključi u djetetovu aktivnost, a otac to, izgleda, ne čini. Budete li trebali dodatna pojašnjenja distinkcije između najboljeg interesa djeteta i prava djeteta, rado ću posegnuti za citatima iz renomirane literature.

Ako se pozivate na slučajeve iz prakse, onda iz iste te prakse vjerojatno znate da ravnopravno roditeljstvo i u braku često nije ravnopravno, a kamoli u slučaju razvoda braka. Primjer ravnopravnog izvršavanja roditeljske skrbi, čak i u slučaju da se termin aktivnosti poklapa s terminom susreta i druženja djeteta s roditeljem, opisala sam u svom postu. Smatrate li da je uistinu u redu što je u vašem slučaju iz prakse došlo do situacije koju niže citiram?

prije 1 sat , Borbena7 je napisao:

Otac dolazi po djecu i prema odluci ih odvozi i dovozi, te ignorira aktivnosti koje je majka dogovorila.

Da je ocu iz Vašeg primjera u fokusu bilo dijete, s ponosom bi dijete odveo na aktivnost koju je majka dogovorila i pokušao bi majci predložiti dodatne aktivnosti u koje bi se zajednički s djetetom mogao baviti i razvijati potencijale djeteta. Međutim, on je odabrao pozivati se na "sudsko rješenje" - bez fleksibilnosti, u inat drugom roditelju i, najvažnije, protivno interesu djeteta jer dijete nije išlo na aktivnost koju je, pretpostavljam, trebalo platiti, a da je dijete nije pohađalo. Naravno, bez daljnjega je pozitivno što se kasnije otac aktivno uključio u aktivnosti.

prije 1 sat , Borbena7 je napisao:

Nikakav nogomet, košarka, rukomet ili slično ne mogu biti nadomjestak za pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta.

Otac slobodno može povesti dijete na nogomet, pa makar taj nogomet bio u terminu susreta i druženja djeteta s roditeljem, i onda nakon treninga s djetetom dogovoriti da u subotu pođu zajedno na nogometnu utakmicu. Tako bi to trebalo izgledati da su najbolji interesi i prava djeteta na prvome mjestu. Međutim, u konkretnom slučaju, umjesto scenarija koji Vam predlažem u najboljoj namjeri, vidimo da je otac odlučio ignorirati aktivnosti djeteta koje je dogovorila majka - i time svoja prava na susrete i druženja stavio na prvo mjesto.

prije 1 sat , Borbena7 je napisao:

Razna lica otuđenja .... opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme druženja s drugim roditeljem).

Drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može svemu tome doskočiti i predložiti da dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja ako dijete već uči. 

uređeno: 15. ožujak 2020. od anabelle

[Borbena7]

Prije 20 minuta, anabelle je napisao:

Itekako razlikujem interes djeteta od prava na ravnopravno roditeljstvo i prava djeteta na oba roditelja.

Bojim se da ipak nije tako, a u prilog tome ide ova Vaš tvrdnja:

Prije 21 minuta, anabelle je napisao:

vidimo da je otac odlučio ignorirati aktivnosti djeteta koje je dogovorila majka - i time svoja prava na susrete i druženja stavio na prvo mjesto.

 

[Borbena7]

Prije 22 minuta, anabelle je napisao:

dijete je odabralo aktivnost i termin i majka je oca molila da se aktivno uključi u djetetovu aktivnost, a otac to, izgleda, ne čini.

Opet citiram: ˝Dijete ima pravo na svoje želje, ima ih pravo izreći i pokazati, ali odrasli donose konačne odluke.˝

[ana.bab]

Prije 5 minuta, Borbena7 je napisao:

Bojim se da ipak nije tako, a u prilog tome ide ova Vaš tvrdnja:

 

Interes djeteta i pravo djeteta na oba roditelja su različiti ali itekako isprepleteni pojmovi. Oca djece nisam tražila da aktivno sudjeluje u aktivnostima ili razvažanju, iako sam i to ponudila (ponavljam: ponudila, ne tražila), već sam željela s ocem djece dogovoriti drugačiju dinamiku susreta i viđanja s djecom, a na što on ne pristaje. I čak štoviše, ne samo da ne pristaje, nego eto jednostavno ne dođe po dijete, čak ni po ono jedno s kojim bi tog dana mogao ostvariti susret (!)

I čak štoviše, uopće ne očekujem od oca djece da ih vozi na aktivnosti koje imaju dok su kod njega za vikend. Neće svijet propasti. Tražim da ih viđa, općenito, i da se kvalitetno druže, upravo iz razloga da se izbjegne otuđenje od roditelja, da prava i interesi djece budu zadovoljeni.

[Borbena7]

Prije 1 minutu, ana.bab je napisao:

već sam željela s ocem djece dogovoriti drugačiju dinamiku susreta i viđanja s djecom, a na što on ne pristaje.

Ukoliko nema sporazuma, onda vrijedi odluka koju imate.

Prije 2 minuta, ana.bab je napisao:

I čak štoviše, ne samo da ne pristaje, nego eto jednostavno ne dođe po dijete, čak ni po ono jedno s kojim bi tog dana mogao ostvariti susret (!)

Ako se ne pridržava odluke o susretima i viđanju, tada možete tražiti od CZSS da posreduje i da ocu pojasne koja su njegova prava, ali i obveze. Međutim, u ovoj situaciji i on može također tražiti posredovanje CZSS u smislu da mu onemogućavate redovne susrete, jer ste djecu u vrijeme kada ima pravo na susrete i druženja, upisali u dodatne aktivnosti.

[ana.bab]

Zatražila sam posredovanje Centra za cjelokupnu problematiku, ocu to nije niti palo napamet. Javiti ću što smo riješili.
I sjetila sam se još jednog 'momenta', koji svakako ima veze s aktivnostima, a to je da u Planu otac nije tražio nikakve zajedničke odluke osim medicinskih zahvata i liječenja te izbora škole.

[Borbena7]

Prije 2 minuta, ana.bab je napisao:

Zatražila sam posredovanje Centra za cjelokupnu problematiku, ocu to nije niti palo napamet.

Nije mu palo na pamet, jer je očito da je kao otac inertan, pa onda ovakvo uskakanje sa aktivnostima za vrijeme njegovih termina koje ima određene za djecu, ide samo u prilog toj njegovoj inertnosti, a s druge strane je idealna podloga za razvijanje otuđenosti. 

Prije 4 minuta, ana.bab je napisao:

I sjetila sam se još jednog 'momenta', koji svakako ima veze s aktivnostima, a to je da u Planu otac nije tražio nikakve zajedničke odluke osim medicinskih zahvata i liječenja te izbora škole.

To Vam ne daje za pravo da aktivnosti organizirate u vrijeme kada on ima pravo i obvezu na susrete s djecom.

[anabelle]

prije 4 sati , Borbena7 je napisao:

Opet citiram: ˝Dijete ima pravo na svoje želje, ima ih pravo izreći i pokazati, ali odrasli donose konačne odluke.˝

Poštovana Borbena7, onda je pošteno odmah otvoreno reći: u teoriji, pozivamo se na najbolji interes i prava djeteta, ali u praksi, najvažnije je da roditelj s kojim dijete ne stanuje ostvaruje svoja roditeljska prava. Naravno da to nitko neće otvoreno tako prezentirati, taj je stav brižljivo upakiran u "pravo na oba roditelja, a koje je neophodno za psihofizički razvoj djeteta". To što dijete ima aktivnost koju voli i kojom se želi baviti, pa makar to bilo u terminu susreta i druženja s roditeljem, potpuno je nebitno i s time ima prestati i družiti se s roditeljem, umjesto da upravo taj roditelj koji ima termin susreta dijete usmjerava, podržava i potiče na bavljenje aktivnošću.

Da se razumijemo, osobno mislim da je najbolje kad su roditelji ravnopravni, kako u braku, tako i nakon razvoda (počev od brige za djecu i odgoja, privređivanja za obitelj - uključujući i brigu za kućanstvo - pa sve do obavljanja kućanskih poslova). Međutim, roditeljska ravnopravnost i u braku i nakon razvoda znači da oba roditelja imaju kako prava, tako i obaveze.

Kad smo već na temi ravnopravnog roditeljstva, nije ravnopravno ni pravedno za roditelja koji s djetetom ne stanuje nalaziti vrlo širok spektar opravdanja, čak i ako je ponašanje tog roditelja evidentno protivno pravima i interesima djeteta, dok se za roditelja koji s djetetom stanuje smatra da "ima moć" i ide se toliko daleko da se na njega prebacuje čak i odgovornost za razvijanje odnosa između djeteta i roditelja koji s djetetom ne stanuje. Ponešto o tome možete pročitati na stranici na koju ste me uputili 🙂 Mene osobno ništa ne bi moglo spriječiti da sudjelujem u životu i odgoju djeteta, a kamoli aktivnost u terminu susreta. Međutim, upravo ste napisali, citiram:

prije 4 sati , Borbena7 je napisao:

Nije mu palo na pamet, jer je očito da je kao otac inertan, pa onda ovakvo uskakanje sa aktivnostima za vrijeme njegovih termina koje ima određene za djecu, ide samo u prilog toj njegovoj inertnosti, a s druge strane je idealna podloga za razvijanje otuđenosti. 

Sve to navodite znajući pritom da svaki od roditelja aktivnosti djeteta mogu iskoristiti u svoju korist, saznati nešto novo o djetetu i ono što dijete zanima iskoristiti za povezivanje i izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom. Primjerice, ako je u pitanju nogomet, može s djetetom otići na utakmicu nekom drugom prilikom, ili na sljedećem susretu i druženju vježbati s djetetom pucanje golova. Malo se ponavljam, u prvom pokušaju nije imalo učinka - drugi roditelj kojemu se prava navodno opstruiraju može tome doskočiti i predložiti da upravo on dijete odvede na trening, ode na pregled s djetetom, odveze dijete s rođendanske proslave, kupi i donese djetetu lijek ako je prehlađeno, pomogne u učenju za test u vrijeme susreta i druženja. Kao roditelju, bilo bi mi drago da se dijete želi baviti i bavi nekom aktivnošću, ide na rođendane i druži se s vršnjacima, uči za školu i da mu mogu olakšati ako je bolesno. Sve su to svakodnevne situacije u kojima se djeca mogu naći, a ne opstruiranje susreta i druženja djeteta s roditeljem.

Zaista me zanima izvor na temelju kojega se takve svakodnevne i životne situacije u životu djeteta automatski etiketiraju kao 

prije 7 sati , Borbena7 je napisao:

osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe

? 🙂

[Borbena7]

Prije 34 minuta, anabelle je napisao:

onda je pošteno odmah otvoreno reći: u teoriji, pozivamo se na najbolji interes i prava djeteta, ali u praksi, najvažnije je da roditelj s kojim dijete ne stanuje ostvaruje svoja roditeljska prava.

I dalje ne razlikujete interese od prava, te ne razlikujte pravo na ravnopravno roditeljstvo od prava na oba roditelja.

Prije 34 minuta, anabelle je napisao:

Zaista me zanima izvor na temelju kojega se takve svakodnevne i životne situacije u životu djeteta automatski etiketiraju kao 

prije 9 sati , Borbena7 je napisao:

osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe

? 🙂

Vrlo jasno je naveden izvor na linku https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/konfliktni-razvod-i-otudenje-od-roditelja-dijete-u-sredistu-sukoba/, a koji kaže: ˝... da je to najčešća strategija otuđenja koje roditelji koriste, prema Warshaku, Childressu, Baker, Woodallovima, Bernetu i našim podatcima iz kliničke prakse.˝

[ana.bab]

"U svakom slučaju rješenja ima kad su roditelji kapacitirani i motivirani djelovati u najboljem interesu djeteta (po stručnoj definiciji najboljeg interesa djeteta, a ne po osobnoj prosudbi). Suvremene europske i svjetske smjernice za stručnjake u ovom području preporučuju da spremnost roditelja da uključi drugog roditelja u odgoj i skrb o djetetu (u dogovorenim ili od sustava određenim okvirima) predstavlja jedan od glavnih kriterija procjene roditeljskih kapaciteta (e.g. Austin, Bow, Knoll i Ellens, 2016)."

Ovo su citati iz članka koje ste naveli. Gornji tekst je upravo i jedino ono što ja ustvari od oca tražim. Da bude prisutan, kvalitetan roditelj (jer je osoba koja itekako ima što "dati" svojoj djeci u smislu znanja i životnih vrijednosti, marljivosti i slično), da pokaže iskren interes za svoju djecu i da se 'podredi' djeci samo u tom dijelu izvanškolskih aktivnosti koje, kako je to Anabelle izvrsno primijetila, djeci donose višestruku korist. Ovdje nismo toliko bitni mi kao roditelji, barem ne bi trebali biti, nego djeca.

"Apsolutni konsenzus oko konceptualizacije pojma nije postignut, no ono što struka i znanost diljem svijeta nepobitno prepoznaju su ponašanja roditelja koja su usmjerena narušavanju odnosa djeteta i drugog roditelja, bilo svjesno ili nesvjesno, te da navedeno predstavlja kršenje prava djeteta i rizik od emocionalnog zlostavljanja. Hoćemo li ta ponašanja nazivati otuđenjem, manipulacijom ili nekim trećim imenom nije toliko važno, koliko je važno da ih prepoznajemo i da od njih štitimo djecu."

U mom slučaju, odnosno s moje strane nema niti je ikada bilo ni trunke naznaka ponašanja kojim bih poticala otuđenje naše djece od njihova oca. Da, kao i svi mi, ponekad u afektu pred njima bubnem nešto što nisam trebala, ali to je daleko od bilo kakvog poticanja otuđenja ili kršenja prava djeteta odnosno emocionalnog zlostavljanja. Da nisam u pravu, vjerujem da bi stručni tim Poliklinike nakon više mjeseci praćenja djece za emocionalno zlostavljanje optužio mene, a ne upravo oca djece i njegovu partnericu. To je upravo i jedan od dva razloga zašto su djeca preko noći došla živjeti k meni i zašto se cijela situacija odvija kako se odvija (uključujući i preseljenje).

"opstruiranje kontakata djeteta i drugog roditelja (zabranjivanje kontakata ili osmišljavanje izlika da se kontakti ne održe poput treninga, pregleda, rođendanskih proslava, prehlade, učenja za test baš u vrijeme druženja s drugim roditeljem)"

I konačno, da se osvrnem na opstruiranje kontakata: osobno sam 4,5 godine imala dodijeljenja viđanja s djecom prema rasporedu. I smjela sam ih, temeljem očevog monopola nad djecom, viđati samo tada iako sam namjerno ostala živjeti u istom mjestu, 500m udaljena od njihove kuće i na pola puta do škole/vrtića djece. Da sam tada znala ono što sada znam, onda bi situacija izgledala drugačije. Jer sam radi aktivnosti djece najstariju kćer koja sada ima 13 godina, u doba kad je najviše trebala majku, viđala po 20 minuta tokom susreta, jer bi došla iz škole, nešto malo pojela i otišla na sljedeću aktivnost. 
Također sam dijete s cerebralnom morala voziti na fizikalnu terapiju, 20 minuta vožnje u jednom smjeru, pa sat vremena čekanja. Pritom su ostalo dvoje djece bili ili sa mnom u šetnji, parku, kafiću - ovisno o vremenu, ili sam ih pak ostavljala same doma kod mene. Toliko o druženjima, otuđenju i poticanju susreta.

I sama sam odrasla bez majke s ocem koji me zlostavljao i fizički i emocionalno dok je mogao, pa mi je stoga zadnja stvar na pameti poticanje djece da 'odbace' drugog roditelja.

Ovo sve... u biti nisam trebala napisati jer je zadiranje u intimu moje obitelji i možda netko od čitatelja i prepozna o kome se radi... ali sam napisala namjerno jer eto možda baš od svih odvjetnika, vježbenika, savjetnika, sudaca i ostalih djelatnika u području obiteljskog prava ovo ostavi dovoljno traga da iskrenim interesom za prava nekog drugog, trećeg, petog djeteta pomogne tom istom djetetu da se doista zaštite njegova/njezina prava.

Moja kćer se sa mnom družila 13-18% vremena svakog mjeseca.

I za kraj, apeliram na sve vas koji imate utjecaja na izmjene ObZ: uvedite u Zakon obvezu nadoknade propuštenih susreta djece i roditelja s kojim djeca ne žive, naravno ukoliko roditelj ima dokaz da nije kriv za navedeno.

 

[Borbena7]

Prije 10 minuta, ana.bab je napisao:

uvedite u Zakon obvezu nadoknade propuštenih susreta djece i roditelja s kojim djeca ne žive, naravno ukoliko roditelj ima dokaz da nije kriv za navedeno.

Upravo zato otuđenje i je emocionalno zlostavljanje djeteta, jer propušteno vrijeme je nenadoknadivo, a štetne posljedice su dugotrajne.

[ana.bab]

Slažem se. To je strahota. Moj je slučaj bio takav da me djeca jedne godine nisu vidjela dva i pol mjeseca jer sam ležala u bolnici radi karcinoma (ljeti, u "mom" mjesecu), a sljedeći mjesec je bio očev. Nikad nisam dobila nadoknadu, ni sata. Samo odgovor kako ga Zakon ne obvezuje da meni nadoknađuje propušteno vrijeme.

Ali eto, sada nadoknađujemo sve propuštene godine i želim dati sve od sebe, preko mojih leđa, da budu sretni, zadovoljni, potpuni... i da imaju oba roditelja, maksimalno angažirana.

Teške su to priče, život zaista piše 'najbolje' romane.

[anabelle]

prije 17 sati , ana.bab je napisao:

Ali eto, sada nadoknađujemo sve propuštene godine i želim dati sve od sebe, preko mojih leđa, da budu sretni, zadovoljni, potpuni... i da imaju oba roditelja, maksimalno angažirana.

Gdje ima volje, ima i načina. Svako dobro!