zaštita prava majke

[Sailor1]

Poštovani , postoji li neki propisani limit koliko dijete starosti 2,5 godine može biti odlukom suda odvojeno od majke i dodijeljeno na boravak kod oca ? Naime u slučaju moje kćerke i mog unučića sud je rasporedio da dijete buede kod oca 2 dana tjedno u komadu plus još jedan dan i noćenje . Dijete je normalno jako vezano za majku i nama se čini da je to previše da toliko vremena bude odvojeno od mame .

[Borbena7]

Nema tako strogog propisa, jer se svakom slučaju pristupa pojedinačno s obzirom da je svako dijete posebno.  U konačnici sud ne donosi odluku bez prethodnog mišljenja CZSS. U kojem smislu Vam se čini da je to previše, što se točno događa da ovo mislite? 

[rozenaočale]

Sud je to samo tako od oka odredio ili je dijete već prošlo proces prilagodbe?

Kako su do sada odvijani susreti između djeteta i oca?

Je li dijete do sada bilo na samo s ocem i na koliko dugo i gdje?

Je li dijete do sada boravilo već kod oca ili će to djetetu biti nova nepoznata sredina?

S kime otac živi? Ukoliko ne živi sam, poznaje li dijete te ljude?

Ide li dijete u vrtić? Ukoliko da, kako je to regulirano sudskom odlukom?

Je li dijete zdravo ili ima zdravstvenih poteškoća?

Je li dijete s posebnim potrebama?

Jesu li roditelji prošli vještačenje i procjenu roditeljskih kompetencija?

[Sailor1]

, Borbena7 je napisao:

Nema tako strogog propisa, jer se svakom slučaju pristupa pojedinačno s obzirom da je svako dijete posebno.  U konačnici sud ne donosi odluku bez prethodnog mišljenja CZSS. U kojem smislu Vam se čini da je to previše, što se točno događa da ovo mislite? 

Dakle od rođenja do sada moja kćerka nije radila i ona i dijete su bili stalno skupa a mislim da ne treba posebno napominjati prirodnu povezanost majke i djeteta . Otac je radio i dolazio kući popodne nakon čega se posvećivao sebi svojim hobijima što je na kraju i bio razlog neslaganja i odvajanja . On osobno nije u stanju pripremiti hranu , nahraniti i presvući dijete itd... zato mislimo da je to previše  . Ne želimo uskratiti očeva prava ali mislim da je dobrobit djeteta važnija i da je savjestan i sam bi tako predložio . Dijete se od njega vrati umorno i iscrpljeno , prije par večeri je po povratku od oca pojeo 4 hrenovke i 1 mali jogurt  (-: . Zato smatramo da nije dobro da tako dugo boravi kod njega...barem dok je još ovako mali .

[Sailor1]

, rozenaočale je napisao:

Sud je to samo tako od oka odredio ili je dijete već prošlo proces prilagodbe?

Kako su do sada odvijani susreti između djeteta i oca?

Je li dijete do sada bilo na samo s ocem i na koliko dugo i gdje?

Je li dijete do sada boravilo već kod oca ili će to djetetu biti nova nepoznata sredina?

S kime otac živi? Ukoliko ne živi sam, poznaje li dijete te ljude?

Ide li dijete u vrtić? Ukoliko da, kako je to regulirano sudskom odlukom?

Je li dijete zdravo ili ima zdravstvenih poteškoća?

Je li dijete s posebnim potrebama?

Jesu li roditelji prošli vještačenje i procjenu roditeljskih kompetencija?

Odgovorit ću jedno po jedno pitanje kako je gore navedeno , usput da navedem da je moja kći u Italiji i situacija se tamo i događa  :

- Nije bilo procesa prilagodbe , moja kći je pod stresom i psihološkim pritiskom izašla iz kuće i boravila s djetetom mjesec dana u zaštićenoj kući

- Privremenom odlukom suca dijete je utorkom i srijedom , dakle s noćenjem , kod oca i njegovih roditelja ( jedno 80 a drugo 83 god ) i petkom navečer na noćenju tj cijelu subotu .

- do sada je dijete bilo s ocem prema gore navedenim terminima kod njega i njegovih roditelja s izuzetkom jedan put 4 dana u komadu jer su njegovi odvjetnici tako zahtijevali

- Za dijete  kuća očevih roditelja nije nepoznata sredina koliko on s 2,5 god može o tome razumjeti .

- Otac živi s roditeljima i djetetu su oni poznate osobe

- Dijete ide u vrtić kada je vrtić aktivan ( za vrijeme školske god ) . Kada su dani koji su dodijeljeni ocu njegovi roditelji idu u vrtić po dijete jer on radi

- Dijete je zdravo .

- Nije dijete s posebnim potrebama

- Vještačenje je sada u tijeku , nalogom suda roditelje procjenjuje psiholog imenovan od suda a oni svatko imaju svojeg psihologa konzultanta .

[felixx]

prije 12 sati , Sailor1 je napisao:

Odgovorit ću jedno po jedno pitanje kako je gore navedeno , usput da navedem da je moja kći u Italiji i situacija se tamo i događa  :

- Nije bilo procesa prilagodbe , moja kći je pod stresom i psihološkim pritiskom izašla iz kuće i boravila s djetetom mjesec dana u zaštićenoj kući

- Privremenom odlukom suca dijete je utorkom i srijedom , dakle s noćenjem , kod oca i njegovih roditelja ( jedno 80 a drugo 83 god ) i petkom navečer na noćenju tj cijelu subotu .

- do sada je dijete bilo s ocem prema gore navedenim terminima kod njega i njegovih roditelja s izuzetkom jedan put 4 dana u komadu jer su njegovi odvjetnici tako zahtijevali

- Za dijete  kuća očevih roditelja nije nepoznata sredina koliko on s 2,5 god može o tome razumjeti .

- Otac živi s roditeljima i djetetu su oni poznate osobe

- Dijete ide u vrtić kada je vrtić aktivan ( za vrijeme školske god ) . Kada su dani koji su dodijeljeni ocu njegovi roditelji idu u vrtić po dijete jer on radi

Sud se u odlukama vodi interesom djeteta, a ne majke.

Sudska praksa je naklonjema prosudbi da je dijete do  mjeseci, pa i do godinu dana od rođenja više vezano uz majku. Izvan toga, djetetu trebaju i majka i otac. 

Sud je uvažio činjenicu da je dijete odraslo u kući očevh roditelja , a majka je zapravo svojom odlukom da želi prekinuti bračnu zajednicu bez dogovora s ocem udaljila dijete iz  poznate sredine. 

Čini se da niti otac, ali niti majka nisu bili spremni za izazove i obveze koje donose brak i dijete. Otac se ne posvećuje dovoljno djetetu. Ali čini se da ni majka nije baš postupila odgovorno u pogledu interesa djeteta. Neki bi rekli da je 'otela dijete'. To je s jedne strane preteška optužba za roditelja, ali opet je istina da je dijete potpuno uskratila drugom roditelju i preselila iz okružja u kojem je dijete odraslo.

Ni to baš nije odgovorno ponašanje od strane majke. Čini se da oba roditelja moraju poraditi na sebi, i čini se da je ovaj tretman koji sada pohode ide u tom smjeru.

U kontekstu objašnjenja okolnosti, posve je neumjesna opaska  tipa " je li dijete prošlo prilagodbu". Dijete je doživjelo traumu kada je maknuto iz poznate sredine, ne vidim kako povremeni boravak u kući gdje je živjelo uz poznata lica oca, bake i djeda može zahtjevati 'prilagodbu' . 

 

[rozenaočale]

prije 2 sati , felixx je napisao:

U kontekstu objašnjenja okolnosti, posve je neumjesna opaska  tipa " je li dijete prošlo prilagodbu". Dijete je doživjelo traumu kada je maknuto iz poznate sredine, ne vidim kako povremeni boravak u kući gdje je živjelo uz poznata lica oca, bake i djeda može zahtjevati 'prilagodbu' . 

 

Komentar je potpuno promašen i besmislen. Nisam vidovita da bih znala s kim je dijete živjelo prije donošenja sudske odluke, a što nije bilo objašnjeno u uvodnom postu zbog čega sam i postavila sva pitanja uključujući i ovo koje smatrate "promašenim". Prilagodba je itekako obvezna i nužna u slučaju da dijete nije živjelo s drugim roditeljem odnosno kod drugog roditelja. Molim da ubuduće čitate cijelu temu, a ne samo sporadične poruke te da nas poštedite ovakvih bespotrebnih komentara.

[rozenaočale]

prije 14 sati , Sailor1 je napisao:

Nije bilo procesa prilagodbe , moja kći je pod stresom i psihološkim pritiskom izašla iz kuće i boravila s djetetom mjesec dana u zaštićenoj kući

njegovih roditelja ( jedno 80 a drugo 83 god ) Kada su dani koji su dodijeljeni ocu njegovi roditelji idu u vrtić po dijete jer on radi

Ukoliko sam dobro shvatila, kćer i dijete su od rođenja djeteta živjeli s ocem djeteta i njegovim roditeljima (baki i djedu po ocu)?

Zašto je kćerka bila u sigurnoj kući? Je li bilo obiteljskog nasilja?

Neprimjereno je i opasno po dvoipogodišnje dijete da se za njega u odsutnosti oca "brinu" baka i djed po ocu u tako poodmakloj životnoj dobi. Na to se obavezno žalite tijekom postupka te ukoliko otac nije u mogućnosti osigurati adekvatnu brigu za dijete dok je odsutan (dadilja, odgajateljica, medicinska sestra i sl.) inzistirajte na tome da dijete u to vrijeme bude s majkom.

[Sailor1]

prije 2 sati , felixx je napisao:

Sud se u odlukama vodi interesom djeteta, a ne majke.

Sudska praksa je naklonjema prosudbi da je dijete do  mjeseci, pa i do godinu dana od rođenja više vezano uz majku. Izvan toga, djetetu trebaju i majka i otac. 

Sud je uvažio činjenicu da je dijete odraslo u kući očevh roditelja , a majka je zapravo svojom odlukom da želi prekinuti bračnu zajednicu bez dogovora s ocem udaljila dijete iz  poznate sredine. 

Čini se da niti otac, ali niti majka nisu bili spremni za izazove i obveze koje donose brak i dijete. Otac se ne posvećuje dovoljno djetetu. Ali čini se da ni majka nije baš postupila odgovorno u pogledu interesa djeteta. Neki bi rekli da je 'otela dijete'. To je s jedne strane preteška optužba za roditelja, ali opet je istina da je dijete potpuno uskratila drugom roditelju i preselila iz okružja u kojem je dijete odraslo.

Ni to baš nije odgovorno ponašanje od strane majke. Čini se da oba roditelja moraju poraditi na sebi, i čini se da je ovaj tretman koji sada pohode ide u tom smjeru.

U kontekstu objašnjenja okolnosti, posve je neumjesna opaska  tipa " je li dijete prošlo prilagodbu". Dijete je doživjelo traumu kada je maknuto iz poznate sredine, ne vidim kako povremeni boravak u kući gdje je živjelo uz poznata lica oca, bake i djeda može zahtjevati 'prilagodbu' . 

 

Zahvaljujem na odgovoru iako se ne slažem s njim . I mala ali važna korekcija dijete nije odraslo ( jer nije niti odraslo od 2,5 god ) kod očevih roditelja nego u stanu s majkom i ocem . Sada ide kod očevih roditelja kada je s ocem . Poznata sredina za njega je stan gdje živi s majkom od kada je rođen . Nadam se da sada imate bolju sliku . Zašto mislite da majka nije spremna za izazove koje nosi majčinstvo ...izuzetno kvalitetno se brine o njegovom i fizičkom i mentalnom razvoju i odrastanju . Zar je za vas nenormalno da je zabrinuta kako je djetetu kad nije s njom ... pa ne radi se o paketu koji predaš nekomu i više nije tvoja briga  lp

[felixx]

Prije 28 minuta, rozenaočale je napisao:

Komentar je potpuno promašen i besmislen. Nisam vidovita da bih znala s kim je dijete živjelo prije donošenja sudske odluke, a što nije bilo objašnjeno u uvodnom postu zbog čega sam i postavila sva pitanja uključujući i ovo koje smatrate "promašenim". 

Ok.  Možda sam upotrijebio malo 'prejaku' riječ.

Ali ipak,  zašto ste odmah pretpostavila da dijete uopće ne poznaje oca, ni njegov dom?

 

[Sailor1]

Prije 42 minuta, rozenaočale je napisao:

Ukoliko sam dobro shvatila, kćer i dijete su od rođenja djeteta živjeli s ocem djeteta i njegovim roditeljima (baki i djedu po ocu)?

Zašto je kćerka bila u sigurnoj kući? Je li bilo obiteljskog nasilja?

Neprimjereno je i opasno po dvoipogodišnje dijete da se za njega u odsutnosti oca "brinu" baka i djed po ocu u tako poodmakloj životnoj dobi. Na to se obavezno žalite tijekom postupka te ukoliko otac nije u mogućnosti osigurati adekvatnu brigu za dijete dok je odsutan (dadilja, odgajateljica, medicinska sestra i sl.) inzistirajte na tome da dijete u to vrijeme bude s majkom.

Poštovani zahvaljujem , izgleda da sam ja u uvodnom članku propustio dati još nekoliko bitnih činjenica za kvalitetnu prosudbu . kćer dijete i otac djeteta su živili u svom stanu do rastave . Sada otac živi s roditeljima i kada ga nema ( radi do cca 18 h ) o djetetu se brinu njegovi roditelji . Dakle mi mislimo da nije poanta da dijete provodi vrijeme s njegovim roditeljima nego s njim . U suprotnom bolje da je s majkom . Ponavljam dok malo ne poodraste

[rozenaočale]

Prije 22 minuta, felixx je napisao:

Ok.  Možda sam upotrijebio malo 'prejaku' riječ.

Ali ipak,  zašto ste odmah pretpostavila da dijete uopće ne poznaje oca, ni njegov dom?

 

Nisam. Nikad ne pretpostavljam. Ono što mi je nepoznato i ono što ne razumijem pitam pa analiziram.

[rozenaočale]

Prije 18 minuta, Sailor1 je napisao:

Poštovani zahvaljujem , izgleda da sam ja u uvodnom članku propustio dati još nekoliko bitnih činjenica za kvalitetnu prosudbu . kćer dijete i otac djeteta su živili u svom stanu do rastave . Sada otac živi s roditeljima i kada ga nema ( radi do cca 18 h ) o djetetu se brinu njegovi roditelji . Dakle mi mislimo da nije poanta da dijete provodi vrijeme s njegovim roditeljima nego s njim . U suprotnom bolje da je s majkom . Ponavljam dok malo ne poodraste

Tako malo dijete ne smije samo provoditi vrijeme s osobama koje se nisu u stanju adekvatno birnuti za njega, a nažalost, bez ikakve diskriminacije, samo sam realna, osamdesetogodišnjaci nisu sposobni za samostalnu brigu o maloj djeci.

Dijete ima pravo na susrete i viđanja s bakom i djedom, ali se slažem s vama u dijelu da bi vrijeme koje je sud dodijelio ocu dijete trebalo provoditi s ocem, a ne s trećim osobama. Otac se ovdje očito inati. Bilo bi bolje da je tražio vikende ili praznike i sl. kada on osobno cijelo vrijeme može biti s djetetom.

[CrniToma]

, Sailor1 je napisao:

Poštovani , postoji li neki propisani limit koliko dijete starosti 2,5 godine može biti odlukom suda odvojeno od majke i dodijeljeno na boravak kod oca ? Naime u slučaju moje kćerke i mog unučića sud je rasporedio da dijete buede kod oca 2 dana tjedno u komadu plus još jedan dan i noćenje . Dijete je normalno jako vezano za majku i nama se čini da je to previše da toliko vremena bude odvojeno od mame .

ako su roditelji zivjeli zajedno sa djetetom prije rastave ,zasto je jedna noc kod tate previse vremena je odvojeno od mame,a kad spava 6 noci kod mame,se ne kaze da je previse odvojeno od tate.

Za najbolji razvoj djeteta je dokazano da u slucaju rastavljenih roditelja djete boravi jednako kod oba roditelja. Djete ima pravo na oba roditelja.

[Sailor1]

prije 2 sati , CrniToma je napisao:

ako su roditelji zivjeli zajedno sa djetetom prije rastave ,zasto je jedna noc kod tate previse vremena je odvojeno od mame,a kad spava 6 noci kod mame,se ne kaze da je previse odvojeno od tate.

Za najbolji razvoj djeteta je dokazano da u slucaju rastavljenih roditelja djete boravi jednako kod oba roditelja. Djete ima pravo na oba roditelja.

Riječ je o djetetu od 2 god...zato . Premali je , nije bio pupčanom vrpcom vezan za tatu nego za mamu . Kad malo odraste naravno da treba biti s oba roditelja .

 

[rozenaočale]

prije 12 sati , CrniToma je napisao:

Za najbolji razvoj djeteta je dokazano da u slucaju rastavljenih roditelja djete boravi jednako kod oba roditelja. Djete ima pravo na oba roditelja.

Možete li molim vas staviti linkove na barem 100 znanstvenih članaka A1 kategorije koji dokazuju da je za dvogodišnje dijete bolje da svaki drugi dan mijenja sigurno okruženje umjesto da ima sigurnost i kontinuitet?

uređeno: 4. srpanj 2020. od rozenaočale

[nikolina94]

Poštovañi,

Naime rodila sam i zanima me da li dijete mora imati isto prebivalište kao i ja da bi imala pravo na porodiljnu naknadu? I da li ukoliko se ja odjavim sa jedne adrese(na kojoj sam vlasnica polovice stana) i prijavim na drugu da li mogu imati kakvih problema sa tim stanom?

[CrniToma]

, Sailor1 je napisao:

Riječ je o djetetu od 2 god...zato . Premali je , nije bio pupčanom vrpcom vezan za tatu nego za mamu . Kad malo odraste naravno da treba biti s oba roditelja .

 

To se zove otudenje od roditelja s kojim ne zivi.sto na djete ostavlja velike posljedice u daljnjem zivotu.

[rozenaočale]

prije 2 sati , CrniToma je napisao:

To se zove otudenje od roditelja s kojim ne zivi.sto na djete ostavlja velike posljedice u daljnjem zivotu.

Možete li molim vas staviti linkove na barem 100 znanstvenih članaka A1 kategorije koji dokazuju ovo o čemu pišete?

[Borbena7]

prije 9 sati , nikolina94 je napisao:

Naime rodila sam i zanima me da li dijete mora imati isto prebivalište kao i ja da bi imala pravo na porodiljnu naknadu?

Ukoliko živite na istim adresama tada ste po zakonu dužni takvo stanje i prijaviti. 

prije 9 sati , nikolina94 je napisao:

I da li ukoliko se ja odjavim sa jedne adrese(na kojoj sam vlasnica polovice stana) i prijavim na drugu da li mogu imati kakvih problema sa tim stanom?

Ne, osim ako se lažno ne prijavljujete sa prebivalištem/boravištem na adresu na kojoj ne živite.

[Sailor1]

prije 14 sati , CrniToma je napisao:

To se zove otudenje od roditelja s kojim ne zivi.sto na djete ostavlja velike posljedice u daljnjem zivotu.

Pa ima valjda razlog zašto ne živi . Ako je nekomu stalo do obitelji onda se i potrudi da ju održi skupa . Naravno da za dijete noje dobro da ne živi s roditeljima ali ako dijete nekog više treba u tako maloj dobi onda je to sigurno majka . Naravno pod uvjetom da je ,normalna , majka .

[CrniToma]

prije 20 sati , rozenaočale je napisao:

Možete li molim vas staviti linkove na barem 100 znanstvenih članaka A1 kategorije koji dokazuju ovo o čemu pišete?

A mozete li vi navesti 100 linkova gdje je znanstveno dokazano da je dobro za djete, da je iscupano iz doma gdje je zivjelo sa majkom i ocem, i nastavi provoditi 99posto vremena sa majkom , a sa ocem provodi 2 tjedno po par sati, i navesti istrazivanja da nije dobro za djete da boravi kod oba roditelja. Jer je djete prije rastave zivjelo sa oba roditelja.

I ubog cega se uopce borite za tezu da djete treba sto je manje moguce boraviti sa drugim roditelkem,nebitno da li je to majka ili otac.

Ne shvacam vasa razmisljanja da za djete nije dobro da ima na raspolagannu oba roditelja u jednakiom vremenu bez obzira sto zive na razlicitim adresama.

Djete rastavljenih roditelja moze imati i dva doma,sto ima u tome negativno.brigu,paznju i ljubav oba roditelja u jednakom obujmu i vremenu.

[CrniToma]

prije 9 sati , Sailor1 je napisao:

Pa ima valjda razlog zašto ne živi . Ako je nekomu stalo do obitelji onda se i potrudi da ju održi skupa . Naravno da za dijete noje dobro da ne živi s roditeljima ali ako dijete nekog više treba u tako maloj dobi onda je to sigurno majka . Naravno pod uvjetom da je ,normalna , majka .

a tko je donio odluku kojeg roditelja djete vise treba? Besmislica... djete treba oba roditelja, djetetu je tesko ako je bez oca ili majke,nebitno...zato se potrudite svim silama da djetetu ne ogranicavate drugig roditelja...ako to djete volite..jer djete voli oba roditelja jednako.

uređeno: 6. srpanj 2020. od Borbena7
Nepotrebno komentiranje drugog korisnika

[rozenaočale]

prije 3 sati , CrniToma je napisao:

I ubog cega se uopce borite za tezu da djete treba sto je manje moguce boraviti sa drugim roditelkem,nebitno da li je to majka ili otac.

Ne shvacam vasa razmisljanja da za djete nije dobro da ima na raspolagannu oba roditelja u jednakiom vremenu bez obzira sto zive na razlicitim adresama.

Djete rastavljenih roditelja moze imati i dva doma,sto ima u tome negativno.brigu,paznju i ljubav oba roditelja u jednakom obujmu i vremenu.

Prvo je vaša izmišljotina jer ja to nigdje nisam rekla.

Drugo je vaša izmišljotina jer ja to nigdje nisam rekla.

Treće je nešto što Vi ne možete razumijeti jer vidite samo sebe. Dijete mora imati MIR i konstantu, a ne nemir i mijenjanje ustaljenoga. Dijete mora imati DOM, a ne se seljakati poput kofera s adrese na adresu. Dijete mora imati stalne prijatelje, a ne prijatelje tu i prijatelje tamo jer na kraju ne pripada nigdje. Niz je beskonačan. Vi stavljate svoje želje na prvo mjesto umjesto potreba i dobrobiti djeteta koji moraju biti na prvom mjestu. Pomodarstvo da se djecu "radi" na prvom spoju i da se rastaje nakon godine dvije braka, a da se nakon toga polažu prava na "vlasništvo nad djecom" i inzistira na "dijete je pola moje i mora provoditi pola svog života sa mnom" je sve samo ne dobro za dijete. To je sebičnost pojedinaca koji sebe stavljaju na prvo mjesto skrivajući se iza teze "ja imam pravo na 50% djeteta" - ne, nemate, dijete ne pripada nikome, dijete je samo svoje, a na odgovornim roditeljima je da djetetu učine život što boljim i ljepšim, a ne da se povode egom, inatom i vlastitom "veličinom" i sebičnošću.

[rozenaočale]

prije 3 sati , CrniToma je napisao:

a tko je donio odluku kojeg roditelja djete vise treba? Besmislica...

Vi možete dojiti dijete?

[Sailor1]

prije 11 sati , CrniToma je napisao:

a tko je donio odluku kojeg roditelja djete vise treba? Besmislica... djete treba oba roditelja, djetetu je tesko ako je bez oca ili majke,nebitno...zato se potrudite svim silama da djetetu ne ogranicavate drugig roditelja...ako to djete volite..jer djete voli oba roditelja jednako.

Ja vas razumijem i slažem se općenito da dijete treba oba roditelja i to ne negiram , mislim da ne pridajete pažnju na činjenicu koju stalno ponavljam ....dijete je premalo da se premiješta ko kufer . Odgovorni roditelji bi se trebali oko toga angažirati a ne voditi međusobni  rat kao što to u ovom slučaju radi otac .

[tbrez@]

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.

 

[CrniToma]

prije 10 sati , Sailor1 je napisao:

Ja vas razumijem i slažem se općenito da dijete treba oba roditelja i to ne negiram , mislim da ne pridajete pažnju na činjenicu koju stalno ponavljam ....dijete je premalo da se premiješta ko kufer . Odgovorni roditelji bi se trebali oko toga angažirati a ne voditi međusobni  rat kao što to u ovom slučaju radi otac .

Slazem se..rat svakako nije dobar za djete.bilo bi najbolje postici kakve takve dogovore roditelja.

[CrniToma]

prije 4 sati , tbrez@ je napisao:

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.

 

Svaka cast,lijepo napisano.

[Sailor1]

prije 18 sati , tbrez@ je napisao:

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.

 

Sve je ovo lijepo napisano i logično , vrijedan dio je taj koji se odnosi na preporuku što učiniti za popraviti situaciju ali na žalost za suradnju je potrebno dvoje razboritih ljudi a to često nije slučaj kao što nije ni u našem slučaju .

[rozenaočale]

, tbrez@ je napisao:

Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.

Veću glupost u životu nisam pročitala. Ovo je ravno tome da se slijepac ide buniti što mu ne dopuštaju voziti tegljač. Otac NE može dojiti dijete, majka može, dokle je dijete u potrebi za dojenjem, za dijete je bolje da bude s majkom. Odgovoran otac neće skidati dijete sa majčinih grudi i voditi ga k sebi na par sati već će posjetiti dijete koje živi s majkom kod majke. Vi imate osobnih problema s time što ste ljubomorni na ženski rod jer žene mogu neke stvari (roditi, dojiti itd.) što vi ne možete i na temelju toga nečega što uopće niste u stanju pružiti djetetu zahtjevate nekakva prava.

 

svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?

Jeste li Vi uopće svjesni da ste ovime skočili sami sebi u usta? Dakle, za dijete je u redu ukoliko roditelji rade na brodu i ne vidi ih pola godine, ali nije u redu ukoliko su oba roditelja u istome gradu i ako oboje ne vidi točno 50% vremena? Pa ovime ste upravo potvrdili da djetetu ne treba dijeljenje 50% na mamu i 50% na tatu! Djetetu treba kvalitetno vrijeme, pa makar samo 5 minuta.

Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.

Još jedna od pomodarskih gluposti koje nemaju veze sa zdravim razumom. Ukoliko se dijete ne "otuđi" od oca i majke koji su pola godine na brodu, zašto/kako bi se onda otuđilo od oca/majke koje ne viđa 50% nego npr. 40%? Ovo je namjerna zamjena teza. Zlostavljanje djeteta u kojem jedan roditelj potiče dijete protiv drugog roditelja i količina provedenog vremena djeteta s roditeljem nemaju nikave veze jedno s drugim.