Kako osvojiti stolić u sudnici

[Bobic]

Utorak, 2005.g.

 

Primio sam pismo suca iz ovršnog postupka kojim me obavještava da je nakon šest mjeseci čekanja ovrhovoditelj odgovorio da je primio 2.000,00 kn. Obavještava me sudac da sada mogu pokrenuti parnični postupak u kojem će neki drugi sudac potvrditi da je ovrhovoditelj doista primio taj novac.

 

Preskačem one tri stepenice u sudskom hodniku i dolazim do vrata. Na display-u pored jednih vrata piše “689 neriješenih predmeta”, nasuprot: “263 neriješena predmeta”.

 

Dobro je. Baš je sinoć u Dnevniku ministrica objavila da je uspješno provedena informatizacija pravosuđa. Tako znamo koliko suci imaju neriješenih predmeta.

 

Stidljivo ulazim u sudnicu i pitam suca da li je doista potrebno da idem u parnicu u kojoj će drugi sudac utvrditi ono što obje stranke iz ovršnog postupka suglasno tvrde - da je plaćeno 2.000,00 kn. Ma, znao on to ali ovrhovoditelj je napisao da hoće još 16 kuna. Ili je rekao 26 kn?

 

 

Nema veze, nekoliko mjeseci poslije ponovno preskačem one tri stepenice i dolazim do vrata. Sreća - sada idem na ona druga.

 

Ulazim u sudnicu i sjedam za prvi stolić do vrata. Ne, ne smijem tu sjesti - stolić je za punomoćnika. Okrećem se oko sebe, “ali znate u ovoj parnici nema punomoćnika!?” Nakon nekoliko uzastopnih molbi sutkinje odustajem od pokušaja da sjednem za stolić. Na sudskom hodniku ionako nema stolića. Gdje ću? Tamo u udaljeni dio sudnice, uza zid do ovrhovoditelja (sada tuženika).

 

Mrak na oči. Pa zar da sjednem do NJEGA? Zar sutkinja ne zna?

 

Sjedam tako da se tek dotičem stolice. Što bliže vratima. Istežem vrat da bi na stoliću vidio kakvu pločicu sa imenom kojeg odvjetnika. Ništa. Čak niti grickalicom nije izgrebano kakvo ime. Tek pločica sa strane sa inventarskim brojem i natpisom da stolić pripada Republici Hrvatskoj.

 

Neudobno je sjediti oslonjen samo na jednu stranu guzice. Zamišljam što bi se dogodilo da sutkinja zna ..... da zna da ovaj ....... čovjek što sjedi pored mene javno piše i govori da su žene krave, glupače, nesposobne za školu. Prilazi mu, prima ga za vrat i odvaljuje takav šamar da mu okreće glavu prema prozoru s pogledom na odgovarajuću zgradu, uz pitanje što to u sudnici traži od ....... ž e n e.

Prestajem sanjariti, upravo objašnjava sutkinji kako je doista primio novce koje je tražio u ovršnom postupku te da je doista primio 2.000,00 kn.

 

Dobro je da suci pojma nemaju. Ovako je svaki postupak miran i predvidiv. Jer bi ga izbacila iz sudnice.

Ali ne može ga izbaciti iz sudnice. Kako da izbaci osobu koja zarađuje u sudnici, kao “tijelo stečajnog postupka”, predstavnik svih savjesnih i moralnih sudaca? Kao stečajni upravitelj!

 

Kako je samo teška sudbina stečajnih upravitelja. Prvo teška srca napišu otkaze radnicima, teškom mukom steknu koji novčić, uz šetnju Zagrebom kupe stan onako za slučaj potrebe članova porodice, a onda shvate da više nemaju dovoljno novca.

Što tada stečajni upravitelji rade? U ovom slučaju: prijavi se u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba. A ondje crkavica. Opet nema dovoljno novca. Zato po četvrti put, sada pred trećim sudom (treća sreća) uvjerava sutkinju da ga sudskom odlukom zaposli i dade mu novce za vrijeme dok bude čekao sudsku odluku. Jer eto, nezaposlen je, ne ostvaruje prihode, ona tvrtka koja nosi njegovo ime i registrirana je za obavljanje djelatnosti stečajno-upraviteljske službe ionako dobiva novce za koje ne zna zašto ih je poslao sa računa tvrtki u stečaju. A kada ne zna, zašto da plaća poreze kada neplaćanje poreza Državno odvjetništvo zanima jednako koliko i sva ona službena dokumentacija koju je godinama krivotvorio. Kao npr. u onom slučaju kada su ga izbacili iz banke i to bez novca jer da njegov potpis kao muške osobe na dokumentu ne odgovara imenu i prezimenu ženske osobe koja je navedena kao izdavatelj tog dokumenta.

 

Blaženstvo neznanja svima daje sreću i spokoj. Kao i prava ljubav koja je nesretna. Kad ne znaš što si izgubio nemaš s čime biti razočaran.

 

Upravo objašnjava sutkinji kako nije znao da je u prijedlogu za ovrhu napisao da traži uplatu na račun koji ne postoji. To da ima posve drugi račun, to mu je rekla supruga koju je šest mjeseci nakon obavijesti suda o uplati poslao u banku da podigne izvod sa njegovog računa. A kako je tek po svojoj supruzi a ne obavijesti suda saznao da je primio novce sada traži kamatu do dana kada mu je to ona rekla. Tih šesnaest kuna. Ili je rekao dvadeset i šest?

Ročište odmah završava, sutkinja objavljuje presudu i konstatira da razumije da je tih 2.000,00 kn ovrhovoditelj doista primio. Napisati će to u obrazloženju presude jer nema potrebe da to piše u izreci presude. Nije sporno. Zato tužbu odbacuje.

 

Ja sretan. Eto dobiti ću presudu po koju me poslao sudac iz ovršnog postupka u čijem će obrazloženju pisati ono što je i taj sudac od samog početka saznao na isti način i od istih osoba. Da je ovrhovoditelj primio dvije tisuće kuna kao trošak iz sudskog postupka u kojem je uvjerio sutkinju da kao duševno zdrava osoba iznosi stav da su žene krave, glupače, nesposobne za školu, da kada imaju vanbračnu djecu da ne mogu biti zaposlene...........

 

Četvrtak, 2018.g.

 

Koji mamlaz je u prizemlju zgrade projektirao ove tri stepenice? Barem je mogao nacrtati rukohvat.

No dobro, ta tri problema sam savladao. Dolazim do vrata; desno: 19.623 neriješena predmeta, lijevo: 8.029 neriješenih predmeta.

Dobro je. Baš je sinoć u Dnevniku ministrica konstatirala da su suci u prethodnoj godini riješili 15,38 % predmeta više nego u prethodnoj.

Dakle, gdje smo ono stali? Je li ono bilo 16 ili 26 kuna? Ah da, ovaj put imam svoj stolić. Ponio sam onaj kamperski, na rasklapanje.

 

Bobić, Bjelovar