Nedavanje vjerodostojnih podataka

[Iustitia_ZD]

Pozdrav, trebala bi mi pomoć i savjet od strane forumaša.

Radi se o sljedećem.

Vozilo je tijekom prosinca u jednom danu 2 puta slikano na fiksnoj kameri. Vlasniku tek u lipnju, dakle više od pola godine nakon počinjenja prekršaja dolazi obrazac za davanje podataka o vozaču.

Obzirom na činjenicu da je pola godine od prekršaja, vlasnik vrši uvid u fotografije ali na istima se ne vidi tko je vozio (na prvoj slici se ne vidi jasno vozač a na drugoj je vozilo slikano odozada).

Kako u užoj obitelji vozača na istoj adresi prebiva ukupno 7 vozača i kako na istoj adresi postoji 8 aktivno registriranih vozila - a svi članovi obitelji ih koriste, sasvim je jasno i opravdano da se vlasnik vozila više ne sjeća tko je vozač vozila. Vlasnik pismeno šalje nadležnoj PU/PP pismo kojim ih obavještava da ne može dati podatke zbog proteka vremena

Nakon toga stižu 2 prekršajna naloga od po 5.000,00 kuna. Na iste se odmah izjavljuje prigovor bez izjašnjavanja o krivici, te se sada čeka poziv na sud.

Pitanje glasi- kako koncipirati obranu na sudu? Nevjerojatno je da MUP traži podatke nakon pola godine. Svi su se prošle godine u medijima hvalili za nove kamere da "kazna stiže u roku 72 sata poštom", dok se sada u praksi vidi kako to traje znatno dulje i naposljetku vlasnike dovodi u nezahvalan položaj da se moraju sjećati tko je vozio vozilo pred pola godine. Pa to je isto kao da Vas netko nakon 6 mjeseci pita što ste tog i tog dana jeli za ručak!!

Molim savjete.....

[G-man]

Obranu koncipirati upravo na ovaj način koji navodite - značajan protek vremena od počinjenja prekršaja uz pojašnjenje kako postoji 7 potencijalnih vozača koji svi (neki manje neki više) upravljaju poslikanim vozilom. Stoga vlasnik vozila, čak i da hoće, uz najbolju volju, ne može da udovolji zatjevu, a samo zbog toga ne zaslužuje da bude kažnjen.

Iz prakse znadem da se takva obrana uvažava, međutim to je bilo u slučajevima prije ovih posljednjih izmjena ZOSPC-a gdje je proklamirano kako se davanje podataka o više vozača ne smatra vjerodostojnim podatkom. Doduše, ta odredba, po meni, ima smisla samo u slučaju kratkog proteka vremena od počinjenja prekršaja, ne i u ovakvom slučaju kakav je vaš. Po toj logici mogli su čekati i 2 godine.

Pojedinci ne smiju plaćati cijenu neodgovarajućeg rada (da ne upotrijebim težu riječ) sustava.

[sivko]

prije 14 sati , Iustitia_ZD je napisao:

Vlasniku tek u lipnju, dakle više od pola godine nakon počinjenja prekršaja dolazi obrazac za davanje podataka o vozaču.

Na to se možeš žalit MUP-u da ne rade svoj posao brzo tj.kako je ministar rekao.

[Iustitia_ZD]

Nadam se da će činjenica o trenutku zaprimanja obrazaca imati utjecaj na ishod prekršajnog postupka.

[Iustitia_ZD]

Da javim povratnu informaciju.

Stigla je presuda (za 1 od ukupno 2 OPN-a) po kojoj je prigovor prihvaćen kao osnovan, te je preinačen nalog na način da se temeljem čl. 43 PZ izriče opomena.

Obrana je u cijelosti uvažena i prihvaćena kao dostojna, ali je navedeno da nema zakonske osnove za donošenje oslobađajuće presude jer to nije predviđeno u zakonu. (?!)

Presuda je naravno u redu, ali ipak ostaje gorak okus jer je presuda osuđujuća iako je sud samo izrekao opomenu.

G-man, sivko, imate kakve komentare?

[sivko]

Dobro si prošao pa su u biti svi zadovoljni.Ti jer nisi platio ništa jer prekršaj ipak postoji,sudac jer se nije "zamjerio" policiji pošto nije odbacio nalog i policija jer je nalog ipak "prošao".

[G-man]

Kako je konkretan prekršaj počinjen nakon izmjene ZOSPC-a u smislu da se davanje podataka o više osoba ne smatra vjerodostojnim podatkom - formalno-pravno izgleda to u redu odnosno ispada da su ispunjeni objektivni elementi prekršaja.

Međutim, 2 stvari su mi problematične - 1. subjektivan element odnosno krivnja, na koji način je tužitelj dokazao vašu krivnju, nakon tolikog proteka vremena i nemogućnosti identifikacije identiteta vozača, čak ni preko dostupnih fotografija i uz vašu najbolju volju. Da bi postojao prekršaj (ili kazneno djelo), osim same biti prekršaja (objektivni elementi), mora postojati i subjektivan element u vidu krivnje. Bilo bi zanimljivo vidjeti na koji način je sud obrazložio vašu krivnju (iako sumnjam da se nije previše doticao toga, a radi 2. stvari).

2. Kako je prekršaj nedavanja podataka počinjen nakon stupanja na snagu izmjena ZOSPC-a iz 2019., a kojim izmjenama je novčana kazna dignuta sa 2-5.000,00 kn raspona na 5-15.000,00 kn raspona, to ispada da sud nije ni mogao izreći opomenu kao sankciju budući spomenuti čl. 43. Prekršajnog zakona jasno ističe kako se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za kojeg je propisana samo novčana kazna i to do 5.000,00 kn (znači to je maksimalna visina što je bilo do izmjena ZOSPC-a), a što očito ne bi bio vaš slučaj.

Slijedom navedenog sam mišljenja da je sudac pokušao "pomiriti" 2 strane - vas i policiju sa presudom koja ne šteti tužitelju (budući je osuđujuća, pa mu ne kvari statistiku), a naoko ne šteti ni počinitelju (jer nema realne sankcije, iako se gubi iz vida činjenica da počinitelj ulazi u prekršajnu evidenciju). Po meni, pogrešno stajalište, jer ako tužitelj nije u stanju dokazati sve elemente prekršaja, mora se donijeti oslobađajuća presuda i ne vidim razlog zašto se ne bi mogla donijeti osim ako će se sada napraviti presedan da svaki vlasnik vozila koje prometuje RH-om mora voditi evidenciju kroz zadnje 4 godine (zastarni rok) tko je, kada i gdje upravljao vozilom u njegovu vlasništvu u svakom trenutku u tom periodu. To je apsurd.

Bilo bi zanimljivo pročitati obrazloženje (iako sumnjam da je nešto detaljno, vjerojatno klasika sa puno uobičajenih fraza). No, što sada učiniti? Prava žalbe nemate, osnovu za izvanredne pravne lijekove ne vidim (one koje biste vi mogli podnijeti) i što preostaje? Progutati knedlu. Ovakve stvari inače su plod percepcije kako su prekršaji "nedjela druge vrste", pa stoga iziskuju manju razinu poštivanja prava koja se itekako poštuju u slučaju kada se radi o kaznenim djelima, što je smiješno jer su prekršajno i kazneno pravo poput "malog i velikog brata".

[Ruby_Danderfluff]

Meni je cijela ta odredba protuustavna. Sudovi imaju pravo slobodne ocjene dokaza u svim slučajevima, osim u ovom slučaju gdje sam zakon propisuje što se smije, a što ne smije smatrati vjerodostojnim podatkom, i time sam zakon veže sud glede ocjene dokaza.

[G-man]

Slažem se.

Bilo je inače i brojnih prijedloga ocjene ustavnosti odredaba koje se tiču baš davanja podataka o počinitelju, u smislu samoinkriminacije (dakle, kada je osoba koju se traži podatak ujedno i počinitelj prekršaja vezano uz koji se traži podatak), ali USRH nijedan takav prijedlog nije prihvatio s obrazloženjem, koje meni vuče na onu staru dobru "nitko neće moći napisati takav propis, kojeg si ja neću moći protumačiti kako meni paše". Doslovce su poručili da to nije nikakvo samoterećenje niti dokaz već samo davanje obavijesti, a jasno činjenicu da onda policija na temelju upravo te obavijesti inicira postupak protiv osobe koja je navedena u istoj, to lijepo prešućuju i to kao nije bitno. Obrazloženje je čisti formalizam. Ali, to je tako u prekršajnom pravu - načelu ekonomičnosti i ekspeditivnosti daje se prednost pred svim drugim načelima, ma tko što tvrdio u javnosti.

[Iustitia_ZD]

Stigla je i druga presuda: OSLOBAĐAJUĆA.

Dakle za dva ista prekršaja imamo jednu osuđujuću presudu (izrečena opomena), a druga u cijelosti oslobađa optužbe.

Na kraju kako je moglo biti, dobro je završilo, iako je i ova prva presuda po meni isto trebala biti oslobađajuća.