Dioba naslijeđenog zemljišta

[n.e.s.]

Molim mišljenje o sljedećoj situaciji.

Prije 18 godina, nakon smrti roditelja, nas četvero braće naslijedili smo parcelu na kojoj smo svi i odrasli. Tu se nalaze dvije stare drvene kuće, jedna građena početkom 20. Stoljeća, a druga 1965.

Nakon ostavinskih rasprava za roditeljima (1973. i 2003.) svako je naslijedio svoje udjele i nitko se ni na što nije žalio niti smo zemlju podijelili. Međutim, nakon smrti najstarijeg brata 2012. godine, njegove je udjele naslijedio njegov sin, koji je 2016. zatražio izlazak iz zajednice putem izvanparničnog procesa. U tom procesu mi ostali složili smo se s njegovim zahtjevom, odnosno s tim da svatko dobije svoj dio prema udjelima koji su navedeni u izvodu. Sutkinja nas je pitala slažemo li se da se zemljište i sve što je na njemu podijeli prema navedenim udjelima. Mi smo izjavili da se slažemo i tako je zapisano.

Međutim, bez obzira što smo se složili s njegovim zahtjevom iz izvanparničnog postupka, nećak je svejedno podigao tužbu u kojoj navodi da smatra da ima pravo na više od onoga što mu je navedeno, jer da je noviju kuću napravio/kupio isključivo njegov otac. On za tu tvrdnju ne posjeduje nikakav materijalni dokaz u vidu računa ili bilo čega sličnoga, a kao svjedoke navodi osobe koje su u vrijeme gradnje kuće imale 3-4 godine te svoga kuma, kojega je upoznao 20 godina nakon gradnje kuće. Također, ni sam njegov otac nije ništa takovo zatražio prilikom zadnje ostavinske rasprave 2003., kao niti poslije toga.

Prvo pitanje je ima li nećak uopće osnovu za tužbu protiv nas budući da smo mi pristali na ono što je on tražio u izvanparničnom postupku? Ako se je poslije predomislio pa želio izmijeniti svoj zahtjev, zar ne bi onda trebao pokrenuti novi izvanparnični postupak, a ne parnični? Kao laiku mi se čini da je običaj da netko nekoga tuži za neko djelo, a ovdje nema nikakvoga djela, nego sam se naprotiv složio s onime što su me pitali.

Drugo pitanje je kakve su šanse da on dobije ovu parnicu, odnosno da ju ja izgubim, budući da sam se ja složio s onime što je tražio u izvanparničnom i budući da on nema nikakav materijalni dokaz da je tu kuću napravio sam njegov otac, bez pomoći naših roditelj i nas braće? Da pojasnim, osobno sam fizički sudjelovao u gradnji, za dobar dio kuće su se koristili hrastovi iz naše šume, ostala građa je kupljena od susjeda, prodavala se telad itd., a nitko ni za što nema račun niti živih svjedoka osim mene. Ja sam jedini živi svjedok te gradnje. Ja sam se poslije odselio, a kuću su koristili brat i roditelji.

Unaprijed hvala.

[Matrix]

, lažna osnova za plaćanje je napisao:

je običaj da netko nekoga tuži za neko djelo

U građanskim parnicama nije riječ o "djelima" 

 

, lažna osnova za plaćanje je napisao:

zar ne bi onda trebao pokrenuti novi izvanparnični postupak, a ne parnični?

Ne, radi se o parničnom postupku. 

 

, lažna osnova za plaćanje je napisao:

kakve su šanse da on dobije ovu parnicu, odnosno da ju ja izgubim,

Nemoguće je sad prejudicirati. 

[n.e.s.]

prije 7 sati , Matrix je napisao:

Nemoguće je sad prejudicirati. 

Hvala na odgovoru. Mislio sam pitati kakva je praksa u sličnim slučajevima. Znam da nijedan slučaj nije jednak, ali pod "sličnim" mislim na slučajeve u kojima je moja riječ protiv njegove. Ili da okrenem pitanje, čime bi nećak mogao dokazati da je kuća njegova ako nema živućeg svjedoka iz toga doba niti "papirnatih" dokaza? Svi smo bili na jednom kućnom broju.

[n.e.s.]

prije 8 sati , Matrix je napisao:

Ne, radi se o parničnom postupku. 

Nije mi jasna svrha onog prvog izvanparničnog postupka, u kojemu smo svi pristali na ono što je tražio. Jesu li izvanparnični postupci sami sebi svrha ili nakon takvih postupaka mora uslijediti provedba toga što je zaključeno? Tu mi nešto fali po logici stvari, osim ako je pravna logika sasvim drugačija.

[Matrix]

prije 8 sati , lažna osnova za plaćanje je napisao:

čime bi nećak mogao dokazati da je kuća njegova ako nema živućeg svjedoka iz toga doba niti "papirnatih" dokaza

Teret dokazivanja je na njemu, što će od dokaza predočiti sudu je nepoznanica, stvar je jasna, ukoliko ne može dokazati činjenice to sudu stvara podlogu za odbijanje tužbenog zahtjeva. 

 

prije 7 sati , lažna osnova za plaćanje je napisao:

Nije mi jasna svrha onog prvog izvanparničnog postupka, u kojemu smo svi pristali na ono što je tražio.

Postupak u kojem nije bilo spora i koji je okončan rješenjem, međutim u parničnom postupku, konkretno u ovom slučaju se radi o utvrđenju prava (prava vlasništva), a koji se u konačnici završava presudom. 

[n.e.s.]

Prije 20 minuta, Matrix je napisao:

Postupak u kojem nije bilo spora i koji je okončan rješenjem,...

A čemu služi to rješenje iz izvanparničnog postupka? Da li se to rješenje negdje izvršava i u kojem smislu? Znači, rješenje je da se svi slažu sa traženim - da dotična osoba sa svojim udjelima istupi iz zajednice - kada se to provodi? Jesu li izvanparnični (koji je već proveden) i parnični međuovisni ili se svaki izvršava po okončanju, tj. izdavanjem rješenja odnosno presude? Ili sada sama ta osoba koja je pokrenula oba postupka, ovim parničnim postupkom (koji je u tijeku) sprječava izvršenje rješenja koje je izdano na završetku izvanparničnog?

Jedna te ista osoba tražila je dvije suprotne stvari u dva različita postupka - u jednom postupku da izađe iz zajednice sa svojim udjelima, a u drugome da izađe iz zajednice s više od onoga što joj pripada po udjelima (tako je i napisano: "tužitelj smatra da mu pripada više"). Zato pitam, jer u slučajevima koje znam, ljudi su obično pokretali parnične postupke ako bi se izvanparnični izjalovio, ako netko ne bi pristao na ono što je zamislio tj kada bi nastao spor.

uređeno: 22. studeni 2020. od lažna osnova za plaćanje