Istek roka od 5 godina

[Nitkamt]

Poštovani .Ljepi vam pozdrav .Imamo obiteljsku situaciju koja se užasno zakomplicirala pa vas ljepo molim da nam pokušate pomoći.Nakon djedovi smrti pojavio se ugovor o dozivotnom uzdržavanje.Moj otac je bio pozvan na ostavinski postupak te čitanje istog i poveo sa sobom odvjetnicu za koju tada nismo znali da je ovisnica o alkoholu i s drugim problemima koja je naknadno ostala bez licence.Na tom ostavinskom postupku moj otac je trebao tražiti izuzeće iz vlasništva njegov udio u izgradnji nove kuće jer se u vrijeme izgradnje živjelo u zajednici u staroj kuci a njegovim doprinosom se imovina povecala govorim o članku 75 zakona o nasljeđivanju . Nažalost dok smo došli do te informacije proslo je rok od 5 godina dali postoji jos koji zakon sličan tome po kojem bi barem mogli tražiti svoja uložena sredstva.  Naravno  od te izgradnje  je proslo 50 godina i  moji roditelji nemaju nikakav racun kao dokaz .A druga stvar je to što je ista kuca napravljena na čestitci koja je jednim dijelom općinska ,općina trazi da platimo tu zemlju no dali imamo pravo na nju temeljem dosijelosti s obzirom na protek godina koji istu i koristimo  postoji konkretni postupak sa nazivom u ovakvim slučajevima no iznimno mi je tesko s tim zakonima pa evo obraćamo se vama u nadi da ćete nam uspjeti dati dobre smjernice.Unaprijed hvala

[Matrix]

prije 8 sati , Nitkamt je napisao:

Na tom ostavinskom postupku moj otac je trebao tražiti izuzeće iz vlasništva njegov udio u izgradnji nove kuće jer se u vrijeme izgradnje živjelo u zajednici u staroj kuci a njegovim doprinosom se imovina povecala govorim o članku 75 zakona o nasljeđivanju .

Odredbe čl. 75 su u bitnome istovjetne odredbama čl. 37 starog zakona o nasljeđivanju, glede čega na konkretan slučaj ističem stajalište Vrhovnog suda RH. 

"Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom 
postupku ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici" 

Kratki tekst odluke:
“Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je iza pok. P.I. oca tužitelja koji je umro 5. studenog 1992. proveden ostavinski postupak u kojem su sudjelovali tužitelj, tužena i pok. P.C., majka stranaka, te je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju kao jedina nasljednica proglašena majka tužitelja P.C. 
Utvrđeno je da je predmet ostavinskog postupka iza pok. P.I. bila identična imovina koja je predmet  tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, te u tom ostavinskom postupku iza pok. P.I., između stranaka nije 0bilo spora o veličini ostavine, niti je tužitelj osporio oporuku temeljem koje je imovina raspoređena.
S obzirom na ovakva utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 231. ZN, jer pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj. S obzirom da već sam tužitelj u tužbi tvrdi da je osnova njegovog potraživanja  sudjelovanje u izgradnji kuće u razdoblju od 1970. do 1982., on je već u ostavinskom postupku iza pok. oca P.I. mogao istaknuti taj prigovor i tražiti izdvajanje sporne imovine temeljem odredbe čl. 37. ZN, što on u tom ostavinskom postupku nije učinio. Budući da to nije učinio, takav zahtjev ne može s uspjehom isticati niti sada, jer odluka ostavinskog suda u postupku iza pok. P.I., u odnosu na parnične stranke, ima značaj presuđene stvari.”
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1519/98, od 16. V. 2001.