Krivotvorena novčanica u blagajni

[wlr]

Pozdrav, ponukan anegdotom koju mi je ispričala poznanica odlučio sam postaviti pitanje koje me već neko vrijeme zanima vezano uz krivotvorene novčanice.

Naime, mlada studentica radi na blagajni u tobacco shopu u sklopu obližnjeg trgovačkog lanca, te joj je došla osoba i kupila cigarete sa novčanicom od 1000 kuna. Ovo je od početka sumnjivo, te je vjerojatno najstariji trik koji postoji. Koji dan kasnije, kod prebacivanja novca u finu, saznaje se da je novčanica od 1000 kuna bila krivotvorena. Sada mi poznanica kaže kako tobacco shop tjera studenticu da vrati 1000 kuna koje je primila, te kao "znak solidarnosti" joj nude da novac vrati obročno. Naravno, sve ide u obliku keša na ruke, te ne postoji nikakav papir, račun ili slično. Kako sam i sam radio na blagajni kao studentski posao, imao sam iste situacije da ljudi kupuju kutiju cigareta, paket žvakaćih guma, ili slične sitnice, uglavnom da razbiju novac (u mom slučaju, na sreću, nije bilo krivotvorenih novčanica, no uvijek sam se bojao te mogućnosti).

Mene zanima je li moguće da studentica snosi troškove primanja lažne novčanice. Ipak je u pitanju obmana, a ne toliko propust studentice (kako je mogla znati? / Falsifikat je mogao biti "dobre kvalitete" / Nije imala način da provjeri autentičnost novčanice [onaj flomaster ili UV svjetlo]). Također znam da je politika trgovine da primaju sve novčanice, neovisno o iznosu računa. Imam osjećaj da situacija u očima zakona pogoduje studentici u ovom slučaju, a tjerati nju da vraća dug se čini ne-etično, te malo u suštini mutno. Međutim, ne znam jesam li uopće u pravu, ali kao student osjećam tu neku solidarnost prema nekome u istoj situaciji.

Hvala.

 

Edit: ako sam promašio podforum, moje isprike.

uređeno: 16. veljača 2021. od wlr

[Ruby_Danderfluff]

Načelno, radnik snosi poslodavcu štetu koja je na radu ili u vezi s radom nastala njegovom krivnjom. Dakle, mora postojati namjera ili gruba nepažnja radnika. U konkretnom slučaju, slažem se, ne postoji niti namjera niti gruba nepažnja, već je jedino što poslodavac sada može, uvjetovanjem nastavka radnog odnosa "prisiliti" radnika da kompenzira navodnu neutvrđenu štetu sa svojim primanjima (ali to može samo uz suglasnost radnika), ili ono što bi u pravilu trebao - on zgutati taj gubitak, prijaviti nepoznatog počinitelja za krivotvorenje novca i to je to. Radnik na povrat tog iznosa ne mora pristati, ali u pravilu pristaju zbog već spomenutog uvjetovanja nastavka radnog odnosa.

Ovakva praksa nije u trgovinama samo u ovoj situaciji, bilo je u medijima da su zaposlenici u trgovinama dužni snositi inventurne manjkove, trošak robe koja ostaje neprodana, a ističe joj rok (ili joj je čak istekao, pa su radnici prisiljeni kupovati takvu robu) i sl. To je po meni kriminalno i strašno, jer vlasnik trgovačkog lanca prelijeva rizik svog poslovanja na one koji su najslabiji.