bračna stečevina

[anabat]

Prije 13 godina kupili smo gotovinom građevno zemljište, koje iako bračna stečevina knjiženo 1/1 na supruga. Suprug je želio ići u ortakluk s ocem i graditi  kuću na toj zemlji, no ja ne pristajem. Suprug bez mog znanja i dopuštenja poklanja prije 11 godina zemlju ocu. Brak nam već tada u krizi. Otac tada s ortakom gradi kuću na toj zemlji, vlasnik 2 stana otac i 2 stana ortak.  Za poklanjanje saznajem tek nakon godine i pol (prije 10 godina), posvađali smo se, suprug je prijetio svačim i razvodom. Kako imam dvoje male djece, ne poduzimam ništa jer znam da mi slijedi razvod jer nam odnosi nisu bili najbolji. U međuvremenu se situacija u braku primirila. Sada otac više nije vlasnik stanova.  Suprug obećava da će otac riješiti dug  kad bude mogao, no da mu sada novci trebaju, ničega nema na pismeno.  No kako se sada razvodimo (nakon 16 godina braka), dug mogu objesiti mačku o rep?

Kako bračna stečevina koliko čitam ne zastarjeva, u  Obiteljski zakon čl. 37 st. 3. spominje  pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga  uzrokovana. Shvaćam da nepostojanje suglasnosti za otuđenje cijele stvari(darovanje ocu) ne utječe  na prava i obveze poštene treće osobe koje sada vlasnici tih stanova.

U Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vidim da zastara za pobijanje  ugovora o darovanju 3 godine.

Sada u suvlasništu 1/2 imamo stan.

 Mogu li sada  tražiti naknadu štete za zemlju kao dio u podjeli bračne stečevine ili je zastarjela?  Isplatu novca ili da mi se poveća udio vlasništva u stanu?

Ima li kakve razlike u tome što sam znala i nisam ništa poduzimala ili bi bila bolja solucija da nisam ništa znala o poklanjanju?

Zemlja bi sada vrijedila 3,4 puta više nego prije 10 godina. Odšteta i vrijednosti  VPS se definira po vrijednosti od  prije 10 ili sadašnjoj?

[Matrix]

prije 11 sati , anabat je napisao:

VPS se definira po vrijednosti od  prije 10 ili sadašnjoj?

Mišljenja sam da se radi o sadašnjoj vrijednosti a prema stanju nekretnine u trenutku štetne radnje. 

 

prije 11 sati , anabat je napisao:

Ima li kakve razlike u tome što sam znala i nisam ništa poduzimala ili bi bila bolja solucija da nisam ništa znala o poklanjanju?

Jel u smislu pobijanja ugovora kao ništavog pravnog posla ili naknade štete. 

 

prije 11 sati , anabat je napisao:

Mogu li sada  tražiti naknadu štete za zemlju kao dio u podjeli bračne stečevine ili je zastarjela?

Nije nastupila zastara

[anabat]

prije 11 sati , Matrix je napisao:

Mišljenja sam da se radi o sadašnjoj vrijednosti a prema stanju nekretnine u trenutku štetne radnje.

Ako sam dobro razumjela  to bi bila vrijednost zemlje kao da na njoj nije ništa izgrađeno i da je sada kupujemo/prodajemo kao neizgrađeno građevno zemljište. Kako definirati vrijednost zemlje i njenu sadašnju vrijednost, ne bi li to trebao napraviti sudski vještak za vrijeme sudskog spora? A procjenjenom vrijednošću zemlje trebala bi definirati  VPS?                              Gledajući na njuškalu razlika po kvadratu od 100 do 150 Eura po m2 u odnosu na cijenu kod kupovine.

 

prije 11 sati , Matrix je napisao:

Jel u smislu pobijanja ugovora kao ništavog pravnog posla ili naknade štete.

Zanima me oboje? Bivši sada govori  da ću izgubiti spor jer sam sama kriva što nisam ništa poduzela.

Mislila da nakon ovoliko godina ne mogu ići na ništetnost ugovora, a ni vlasnik stanova više nije njegov otac? Iako otac nije bio poštena treća osoba.

 Kakav je vaš savjet kakvu tužbu pokrenuti?  Npr. podnijeti tužbu za podjelu bračne stečevine u kojoj stan u suvlasništvu 1/2  i tražiti isplatu štete za zemlju. Ima li smisla navoditi stan i podizati vrijednost spora kad stan ima već podjeljeno vlasništvo? Polovica sadašnja vrijednost zemlje sigurno pokriva vrijednost njegove polovice stana.

 

[anabat]

Poštovani

bila sam kod ovjetnika kaže da misli da od parnice ništa i da zašto nisam ništa poduzela. Radi prijetnji, nisam se htjela razvoditi, a i usmeno je obećana nadoknada (mačku o rep).

Molila bi komentare? Matrix?

Na 12. 05. 2021. at 22:52, Matrix je napisao:

Nije nastupila zastara

 

 

[Matrix]

Na 19. 05. 2021. at 13:43, anabat je napisao:

bila sam kod ovjetnika kaže da misli da od parnice ništa i da zašto nisam ništa poduzela.

U smislu naknade štete, relevantne odredbe glase:

Članak 37.Obiteljskog zakona

(1).................. 

(2) Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

(3) Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana

 

Članak 230. Zakona o obveznim odnosima

(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

(2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

Članak 235.

Zastara ne teče:

1) između bračnih drugova,

 

Članak 241.

Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

 

 

Na 13. 05. 2021. at 10:32, anabat je napisao:

Mislila da nakon ovoliko godina ne mogu ići na ništetnost ugovora, a ni vlasnik stanova više nije njegov otac? Iako otac nije bio poštena treća osoba

U vezi postojanja i zaštite bračne stečevine na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo samo jednog bračnog druga, tj. uz stajalište o apsolutnoj ništetnosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, čiji je predmet zajednička imovina bračnih drugova vrijedi pročitati iz obrazloženja odluke Ustavnog suda RH, (broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011

U toj odluci Ustavni sud je u bitnome naveo:

„ ... 10. U postupku je utvrđeno da je sporna nekretnina stečena radom supružnika za vrijeme trajanja bračne zajednice. Obzirom na vrijeme stjecanja kao mjerodavan zakon utvrđen je ZBPO, prema kojem takva imovina predstavlja njihovu zajedničku imovinu (članak 277. ZBPO-a), kojom oni raspolažu sporazumno (članak 283. stavak 1. ZBPO-a).
Slijedom navedenog, a polazeći od utvrđenja navedenih u točki 3. ovog obrazloženja prema kojem, sažeto: „nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima“, sudovi su tužiteljicu utvrdili suvlasnicom sporne zajedničke imovine. Stajalište sudova je da u odnosu između navedenog načela kao općeg pravnog načela i načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost treba dati navedenom načelu.
Ustavni sud prihvaća stajalište redovnih sudova da su za utvrđivanje statusa sporne imovine, kao zajedničke imovine bračnih drugova, kao i načina raspolaganja njome, mjerodavne, prije svega, odredbe ZBPO-a. Međutim, u odsutnosti posebnih odredbi u tom zakonu kao lex specialis, u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuju se odredbe općih propisa. U okolnostima konkretnog slučaja, to su odredbe ZOO-a (o apsolutnoj ili djelomičnoj ništavosti pravnih poslova) te ZV-a (o zajedničkom vlasništvu).
Iz mjerodavnih odredbi ZV-a (članak 61. stavak 2.), citiranih u točki 11. ovog obrazloženja, proizlazi da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. Naime, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.
Proizlazi, dakle, da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. ...
Naime, nesporno je da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.
10.1. Primjeni li se navedeno stajalište na konkretan slučaj, to znači da se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu nije moglo ograničiti samo na podnositeljicu (je li postupala s povjerenjem u zemljišne knjige), već i na tužiteljicu, koja je prema utvrđenjima iz točke 3. ovog obrazloženja od početka znala za raspolaganja svog supruga – sklapanje ugovora o kreditu s podnositeljicom, te zasnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini radi osiguranja njegova vraćanja. Ona im se nije protivila jer ih je smatrala „razumnim“, pa posljedično nije ništa poduzimala da ih spriječi niti da zaštiti svoja vlasnička prava.
U vezi s navedenim, Ustavni sud napominje da je tužiteljica imala mogućnost zaštititi svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.). Međutim, tužiteljica nije poduzela nijednu od navedenih radnji, već je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela podnijela tek tri (3) godine nakon donošenja rješenja o ovrsi, a njezin suprug, drugotuženik u tom parničnom postupku, priznao je tužbeni zahtjev.
Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige. ...
Osim toga, u času kad bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga. ...
Sukladno utvrđenjima u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa ...“

Ustavni sud RH, odluka (broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011

[felixx]

Na 19. 05. 2021. at 13:43, anabat je napisao:

Poštovani

bila sam kod ovjetnika kaže da misli da od parnice ništa i da zašto nisam ništa poduzela. Radi prijetnji, nisam se htjela razvoditi, a i usmeno je obećana nadoknada (mačku o rep).

Ako vam odvjetnik savjetuje da ne idete u parnicu, vjerojatno je to zato jer je malo vjerojatno da bi istu dobili. Odvjetnici su skloniji ljude gurati u parnicu oko vrijednih nekretnina, makar i sami znali da su izgledi mali. 

Zato oprez.

Vaš problem nije pravna definicija bračne stečevine, nego je pitanje možete li dokazati da je to zemljište kupljeno novcem koji je bračna stečevina.

Dakle, da li to možete dokazati? Da li ste tada štedili nekoliko godina (za trajanja braka) novac na bankovnom računu, i sa računa onda platili prodavatelju na njegov račun u banci? To bi recimo bio valjani dokaz da ste gradilište kupili sredstvima koja su bračna stečevina.

Jer, vaš bivši će svjedočiti da je sa svojim ocem htio ići u taj građevinski zahvat, da mu je otac dao svoj ušteđeni novac za kupnju tog zemljišta, te da je gradilište kupljeno na njega zato jer je on mlađi i lakše bi prilikom gradnje dobio razne olakšice i kredit za gradnju.... da je onda odustao od te gradnje i da je zbog toga zemljište prepisao darovnim ugovorom ocu (vratio, je li)...

I realno - ta priča zvuči bar jednako uvjerljivo kao i vaša tvrdnja da bi to bilo kupljeno vašim novcem. Pritom još i nemate ništa napismeno, nikakav dokaz, i ne možete poreći da ste sve ove godine znala za to i niste ništa tražila, pokrenula... na sudu ćete izgledati kao maliciozna ostavljena supruga koja želi bivšeg izmusti za novac - njegov odvjetnik će sasvim izvjesno aludirati da se o tome radi...

 

Moj savjet bi bio da u rastavi potegnete to pitanje, zaprijetite mogućim sporom i da ponudite kompromisno rješenje - tražite da suprug svoju polovinu stana prepiše na djecu. To je neki kompromis koji bi vama trebao biti prihvatljiv, a i njemu.

 

[anabat]

 

Na 24. 05. 2021. at 9:33, felixx je napisao:

Pritom još i nemate ništa napismeno, nikakav dokaz, i ne možete poreći da ste sve ove godine znala za to i niste ništa tražila, pokrenula... na sudu ćete izgledati kao maliciozna ostavljena supruga koja želi bivšeg izmusti za novac - njegov odvjetnik će sasvim izvjesno aludirati da se o tome radi...

 

Shvatila, jako riskantna i skupa parnica. 

Bilo je nešto štednje po bankama no prošlo previše vremena da bi postojoli tragovi na bankama. Plaćeno gotovinom. No u vrijeme kupovine zemlje njegov otac nije imao toliko novca, a i da je i imao ni on ne bi imao tragove na bankama radi proteka vremena.  Nemam ni ja ni otac pisanih tragova.

Ne mogu poreći da znala, no nažalost nisam ništa poduzimala da sačuvam brak i radi usmenog obećanja da će nam to biti nadoknađeno.

Hvala obojici na odgovorima.