Jump to content

Apel za pomoć


mihaelsk

Preporučene objave

Apel za pomoć

 

Moja priča sa j.d.o.o. tvrtkom počinje u lipnju 2019 godine.

Moj partner s kojim sam radila, Inače porijeklom Hrvat, koji je imigrirao iz Sirije u Hrvatsku prije 7 godina. Odrasao je na blskom istoku, ovdje je proveo tek godinu dana kad mu je bilo 18 i išao u civilnu vojsku.

Otvorili smo firmu za veleprodaju koja se bazirala na  izvozu žitarica i sijena na bliski istok. Početni kapital je bio 10 kuna i takav je ostalo, a dogovor između Partnera i mene je bio vrlo jednostavan, da će me prijaviti čim zaradimo novac. Tada je bio direktor u nekoliko firmi kao i suvlasnik jedne u Ivancu.

Poznavali smo se 6 godina i moje povjereje u njega je bilo porpilčno, imao je više od jedne knjigovotkinje, 2  poslovna partnera u tvtrci  koji su ga naučili poslovanju u Hrvatskoj-barem sam tako mislila. Naglasio je puno puta kako ne moram bitnuti o dokumentima, zakonima koje propisuje RH, jer da je zaista u toku. Moj dio posla je bilo kontaktirati dobavljače i kupce, iskomunicirati prodaju na engleskom jeziku kojeg on ne govori uopće.

Kad smo otvorili firmu i prepustio mi je mjesto direktora, lagao mi je kako ja zapravo imam mogućnost podizanja novca, što nikako nije mogla biti istina. On je bio vlasnik, a ja direktor koji je snosio odgovornost za sve, pa čak i za isplatu plaća. Moram priznati da sam mu naivno vjerovala i da nisam krenula provjeravati, jer mi se činilo zdravorazumski, da netko tko je suvlasnik, direktor u raznim firmama 7 godina, da ipak ima dovoljno znanja, iskustva i poznanstva.

Ipak, nakon svega nekoliko dana postavljam pitanje, da li je moguće da ja ne moram uplaćivati doprinose i ukoliko je tako, da ne želim snositi takvu odgovornost, jer nigdje nisam prijavljena i primanja nemam. Opovrgnuo je.

Sa istim pitanjem sam mu se obratila puno puta da li je zaista siguran i rekao sve dok je firma naktivirana, da se ne mora plaćati ništa. Ali onog trenutka kad se firma aktivira, tek tada se mora plaćati. Taj zakon se izmjenio 2019.godine u što ja apsolutno nisam bila upućena.

Pitala sam kako se uopće zove naš knjigovođa, rekao je samo jedna žena iz Klenovnika. Ja nisam imala pojma kako se ta osoba zove do prije nekoliko mjeseci.  Isto tako, sve dokumente, karticu, stick mi je oduzeo sa izgovorom kako mi to nije potrebno, a njega kao vlasnika često traže te dokumente. Dakle, ja nema ni jedan jedini  pismeni oblik kod sebe da sam uopće radila u toj firmi.

Donio bi mi doma na vrata papire na potpis, „traži porezna, traži ovaj, traži onaj“, pročitala sam prije potpisa i vidjela da se zaista radi o dokumentu iz porezne i sl.ustanova, ali ja nisam znala što zapravo potpisujem. Da li ja priznajem naprimjer neki dug, da li ja osobno moram platiti, ja to u ovom trenutku ne mogu precizno znati, osim da se od mene to prilično često tražilo. Osobitno da odlazimo u banku, da tražim našeg osobnog bankara da omogući neke aplikacije, kako bi se napravio ogroman transfer sume od neke firme sumnjivog porijekla.

Partner  se izjasnio kako se radi o njegovom prijatelju koji bi nama prebacili novac na račun firme, mi bi poslovali i to im vraćali. Normalno da mi je bilo sumnjivo,jer nisam htjela biti dio igre pranja novca. Pošto se radilo o extremno visokim sumama, bila sam sigurna da to ionako neće uspjeti, ali mi nije bilo svejedno obavljati preko 30x dnevno u banku, mogu li aktivirati opciju „visanet“. Radi se o jednoj opciji plaćanja koja se koristi u USA, Australiji  radi bržeg prijenosa novca, nisu potrebni dokumenti, jednostavno je i masa ljudi s puno novaca to koristi. Kontaktirala sam banke u druge države, ali na kraju to nije uspjelo. Jedom prilikom sam priupitala Partnera, kako to mene postavio baš za direktora. On nikada nije insistirao, predložio je. Odgovor je bio da on i prijatelj iz Ukrajine, njegov prijatelj odnekad; trebaju osobu  koja ima slavesnko ime i prezime, jer kad kupci vide njihova arapska imena, često odustaju. Malo neobičan odogovr, pošto se ionako radilo s bliskim istokom. Smatram da me se već tu debelo htjelo ugurati u neke sumnjiive priče, jer mi smo dobili ugovore u kojima se spominje cca 10 000000 eura. Kako naše banke nisu mogle ili čak htjele omogućiti takvu vrstu transfera, Jahia odustaje i kreće ispočetka.

-Naglašava kako to nije baš posao za žene i da ne želi da se vozim satima po Mađarskoj tražeći sijeno i žitarice, kako će to on sam napraviti i ukoliko će me trebati da će mi svakako reći. On je zaista dogovorio posao i tada je radio pararelno sa zakopnom i onim što se traži.

Sa špediterskom tvrtkom je dogovorio utovar sijena u Mađarskoj, navodno mu je falio jedan dokument. Očito je imao problem u komunikaciji zbog jezične barijere i nerazumjevanja stručnih termina, ali on bi na kraju sve naučio i često glumio kako nešto razumije.  Posao nije uspio odraditi jer .Na teren je izašlo nekoliko kamiona, stigao je i račun od 25 000kn kojeg nije htio odmah platiti.

Posao nije odrađen, on je optužio zaposlenike kompanije i  odbio im platiti. Prolazili su mjeseci, ja sam bila sigurna da će špediterska tvrtka  zbog opomena koje su poslali u nekoliko navrata; doći do ovrhe. Nisam imala pojma kako to funkcionira, da li se tereti firmu, mene, ali drugi problem kojeg je napravio je bio taj da je firma bila prijavljena na adresi mojih roditelja, s kojima živim. Mi smo na ovoj adresi samo podstanari i zamolila sam ga barem 100x da čim prije promjeni adresu firme, na što je pristao. Ali isto tako nije izvršio. Moja majka ga je isto zamolila, na što je odgovorio da hoće. Prošla je skoro godina dana od njene zamolbe, a ja sam pitala nekoliko puta mjesečno. Odgovor je uvijek bio „hoću“. Drugi problem kojeg je naknadno spomenuo javni bilježnik, da nije stavio broj stana. Piše samo adresa Đure Arnolda, ali broja nema. Što znači da adresa firme zapravo glasi na cijelu zgradu. Ta informacija mu je poznata cca godinu dana, ali isto tako nije ni to sredio. Nije adresu uopće prijavio poreznoj, ne postoji nikakav ugovor sa vlasnikom stana ( kojem to ne želimo spominjati ), još manje sa mojim ukućanima.

 

Da se vratim na račun. Natezali smo se oko 7 mjeseci da ga plati. Uvjeravao me da s njima ratuje jer želi da se račun stornira, neke mailove sam pisala sama na njegovu zamolbu, jer on ima dobro razumjevanje hrvatskog jezika, ali pisanje mu nije jača strana. Špediterska tvrtka  je odlučila stornirati račun za neku simboličnu sumu novca, koju je napokon platio. Ono što je meni bilo neobično, kako to da je jedna takva  firma izašla na teren sa nekoliko kamiona bez naloga-barem ne naloga kojeg sam ja potpisala. Kad sam bila direktor, uputila sam im mail u kojeg ih molim ugovor, jer ja nisam upoznata sa situacijom. U tom trenutku je sve prebacio na arapski jezik, tako da nisam mogla uopće hsvaiti ni jedan mail ni ništa. Angažirala sam osobu koja mi je to vratila na hrvatski.  On navodno nije imao pravo potpisa, a ja nikada nisam vidjela te ugovore. Pitala sam ga za isto nebrojeno puta, na što je odgovorio da nije trebao potpisati ništa. No, postavlja se ipak pitanje, tko je potpisao račun. Ja nisam.

Ovo ne mogu tvrditi pošto su mi svi dokumenti oduzeti, ali kad sam provjerila djelatnosti, učinilo mi se kako je nešto dodano. Ima li on pravo na to kao vlasnik ili ne bez mog odobrenja, ne znam.  Pošto sam to vidjela na internetu, ne mogu znati ni u kojem trenutku je promijenjeno i da li je išta prošlo kroz taj račun jer je sve bilo kod njega.

Kao što je sam naglasio u bezbroj navrata, doprinosi se moraju plaćati kad se firma aktivira, ali on to nije napravio. Dapače, uvjeravao me kako ja dugova nemam.  Obratila sam se osobi u poreznoj, koja je rekla da ja nemam dugovanja prema državi i provjeravalo se u nekoliko navrata kroz duži vremenski period. Na kraju sam dobila pojašnjenje iz porezne da je došlo do pogreške u sustavu, ali ni tu ne mogu ništa. Zamolila sam Partnera da odemo na mirovinsko, rekao je da će to obaviti sam i da je dobar s ekipom u Varaždinu jer mu svašta rješavaju za tvrtku u kojoj je suvlasnik.  Dakle, sve se riješi u kafiću nakon posla. Spomeuo mi je tek jednu osobu koju ima na fb listi kako „im ona sređuje papire“, jedna od njih. Ne mogu pouzdano znati, ali on je često govorio o tome, smijao bi se, tako da se tu svašta još uvijek radi.

U 9-om mjesecu 2019 upoznajem jednog čovjeka iz Siska, koji se bavi retail prodajom na Amazonu. Komplexan ali čist posao. Upoznao nas je jedan zajednički prijatelj preko neta. Ubrzo me spojio sa svojim šefom u USA kojem se jednostavno svidjela moja ideja i htjeli su u realizaciju istog čim prije. Htjela sam ga upoznati sa Partnerom, jer mi je ta osoba djelovala kao netko ambiciozan. Partner  je otišao na dogovoren sastanak, ali se tamo napio i napravio opći kaos. Kako je meni već tada bila ponuđena opcija da počnem raditi za USA početkom godine, moj dojam je morao biti „znam posao, znam se ponašati, znam jezik, znam iskomunicirati posao“, dakle osoba koja kreće u takav posao mora biti prvenstveno psihički stabilna. Jer je bilo tu ljudi koji bi obrisali 100 000 dokumenta, mijenjali cijene na Amazonu i slično, zbog toga se uvijek  bilo na oprezu sa psihički nestabilnim osobama. Nije bio problem ako su ljudi osjetljivi, imaju privatne probleme, depresiju i slično, ali ozbiljni poremećaji; nije potojala opcija za rad. Osobe koje se zaposle su pod budnim povećalom minimalno pola godine do godinu, kako bi bili sigurni da se neće konkurenciji prenijeti poslovna tajna, unatoč NDA-u ugovoru. Koji baš ništa ne bi značio ukoliko se firma ne može naplatiti.

Dakle, Partner  je otišao na dogovoren sastanak i na moje iznenađenje, dobila sam hrpu poruka u kojima me se proziva koga sam to poslala i što je to za čovjeka. Od trenutka kad je tamo stigao, lagao je. Izmislio je hrpu priča još prije nego što je taknuo alkohol. Mene je nazvao ludom, teško psihički bolesnom, dobacivao odvratne stvari ženama, i curama, sve dok nisam primila poruku dod te osobe da se želi maknuti od Partnera. Snimio ga je.  Tu istu snimku sam proslijedila i Partneru. Čuje se kako vrlo jasno kako o meni govori da imam psihičko oboljenje. Ima tendencijui ponavljati rečenice, tako da je ponovio više puta da imam „psihička bolest“.

Te iste noći se meni postavilo direktno pitanje da li sam ikad bila hospitalizirana u nekoj ustanovi i da li on možda govori istinu. Jer ta osoba ne može riskirati svoj posao ako sam ja - luda. Partner je nakon 10 ispijenih pivi bez ikakvih problema prošao 120 km, njemu poslao poruku da li mu može nabaviti suplemente za bliski istok, a meni da sam ga spojila-s luđakom.

U tom trenutku, svi moji budući šefovi su saznali što se dogodilo i ja sam stavljena u vrlo neugodnu situaciju. Kao posljedicu Graves autoimune bolesti štinjače,prije sam imala napade panike. Liječila sam ih kraće vrijeme kod psihoterapeuta i stavljena sam u situaciju da sam trebala predočiti nalaz u kojem piše da nisam psihički bolesna. Nitko me nije direktno to tražio jer nemaju apsolutno nikakvo pravo, ali do tog trenutka gotovo nitko me nije ni kontaktirao.  Samoinicijativno sam predočila nalaz u kojem je pisalo da imam napade panike i na to su se doslovno nasmijali i već drugo jutro se nastavilo s planom poslovanja. Ipak, radilo se o nečemu što je izuzetno privatne prirode i bez obzira što se radi o tipičnoj bolesti štitnjače, to je nešto što sam htjela zadržati za sebe. Tek nakon dokaza da nisam bila u instituaciji za mentalno oboljele osobe, meni se pružila šansa za rad.

Tvrdim da me Partner  namjerno sabotirao, jer je moj novi partner izjavio kako mu ne može prenijeti poslovne tajne, jer ne potpsuje ugovor s njim, već sa mnom. Jer se radi o mojoj ideji, jer sam ja iskomunicirala sa njegovim šefom iz USA posao, a ne on. Dalje sam nastavila sa angažmanom u j.d.o.o.

Moj poslovni partner i ja smo se dogovorili kako ćemo otvoriti firmu u siječnju i krenuti sa poslom, sve je bilo isplanirano, ugovor je napravio odvjetnik.  Ali, tada mi je stigla poruka da se sve obustavlja i tražio me sastanak.  On je insistirao da budemo suvlasnici 50:50, a pošto on ulaže svoj novac, ja ću mu vratiti kroz profit u godinu,dvije(ovisi o poslovanju), ali budem prijavljena i dobivat ću plaću.

Sastanak je prošao vrlo neugodno kad mi se reklo da postoji državni dug, a da je to u Americi krivično djelo.  Iako bi mi radili iz Hrvatske, ja stvarno moram biti „čista“ u svakom smislu. U suštini, nitko iz USA se nije obazirao na to, već su to gledali kao još jednu svojevrsnu sramotu. Moj partner me pitao zašto mu to nisam rekla, da je on taj koji ulaže i stavlja početni kapital od cca 50 000kn i da će država određenu svotu novca povući čim potpišem dokument. U tom trenutku on zaustavlja posao i odbija suradnju zbog mog duga.

Kojeg duga. Krenem provjeravati ponovno po ne znam koji puta, tada govorim i Partneru  ponovno da provjeri, jer  su me ljudi provjerili i tvrde da imam dug. On tvrdi da nemam. U poreznoj opet ništa, na mirovinskom provjerava Partner, navodno duga nema i govore mu da su to gluposti, a isto potvrđuje i knjigovotkinja kojoj nisam znala ni ime. Uskoro mi stiže prvi račun od porezne, 23 000kn. Napravim ponovno paniku i molim ga da me smjesta makne s mjesta direktora, ali je odugovlačio mjesecima. Pitam ga nebrojeno puta da li shvaća kako dug raste na mjesečnoj bazi i da se ta svota može isplatiti u nekom razumnom roku.  Kao i uvijek rekao je „hoću“. Na nagovor roditelja koji su morali intervenirati, on postavlja sebe na mjesto direktora i stiže mi novi račun od cca 34 000kn. Mislila sam da će tu stati i da će tu godišnje kamate rasti u nekom normalnom iznosu, ali pogrešno sam mislila. Ubrzo je dug počeo rasti na mjesečnoj bazi.  Zamolila sam novog partnera da mi da barem nešto Moj novi poslovni partner mi pronalazi privremeni posao. U veljači 2019.godine mi dogovara posao s jednom firmom,. Ubrzo i u drugoj firmi,obje u USA. Otvaram paypal i revolut-internetski račun. Oba šefa su rekla da će mi dati pismenu izjavu kako se radi o donacijama ukoliko bude problema. Prijava u USA ove godine nije moguća.  Ne radi se o visokoj zaradi, ali dovoljno dobroj za hrvatske prilike. No, kako je Partner  upućen u to, bojim se da on mene ne prijavi zbog istog.

Kad mi je račun stigao na kućnu adresu, obećao je da će podmiriti dug parcijalno. Otišao je sa mnom na poreznu i obećao da mi bude jamac. Ubrzo je počeo tražiti izgovore, nestajati, manje se javljati, da bi došao s novom pričom kako podiže napokon kredit za kuću i nećemo živjeti oboje sa roditeljima sa 36 godina. ( Bilo bi i vrijeme da ljudi ne misle da imamo mentalnu retardaciju). Priča- ne mogu biti jamac tebi i uzeti kredit. Može. Da bi me pitao zašto to platiti jer će ući u zastaru. Da, ali ja ne mogu u biti suvlasnik firme, već  radim poslove za nekog drugog. Moram zatvoriti sve račune, a staž mi stoji, moj posao mi stoji i tek sada ne mogu ući u taj posao jer mi se dug samo raste. Moj poslovni partner odbija suradnju u Hrvatskoj sve dok se moj dug ne riješi. On je osobno ponudio Partneru opciju da će mi uplatiti dug i dat će mu na 36 rata, što bi tada iznosilo 1300kn mjesečno, a porezna daje tek na 6, eventualno 12 rata i to u iznimnim slučajevima. Partner je skočio kako je to super, da bi ga ovaj tražio potpis, a Partner  je ma to rekao da neće on ništa potpisivati, da to ide na povjerenje.

Naravno da mu se ovaj nasmijao i od toga ništa.  U ljeti mi je napokon rekao da knjigovotkinja iz Klenovnika, kako ona nije znala da nisam prijavljena. Nikad je nisam kontaktirala, kao ni njegovu prijateljicu koja mu sređuje papire u mirovinskom.

Zadnje što je rekao kako će on vrlo vjerojatno dobiti dikretorsku poziciju u tvrtci  u Ivancu, da bi sadađnji direktor to opovrgnuo. Partner je dalje pokušavao raditi sa USA i naravno sa firmom u kojom radim je napravio kaos.

Iako nebitno za moju temu- radi se o proizvodnji cipela sa posebnim kalupom. Firma ima svoj trademark, oni su brand, a vlasnici vrlo uspješni i poznati  ljudi. Tražili su dobavljača koji im može proizvesti cipele u Turskoj i poslali su originalnu skicu. Partner  je tu skicu slao na sve strane bez NDA ugovra i naravno taj isti model, sa identičnim mjerama se pojavio kod konkurencije. Napravio mi je blamažu ponovno, ali sam se u samom početku ogradila od te priče tako da ja nisam odgovorna osoba.  Ali moj partner je )isti s kojim sam trebala raditi ovdje u Hrvatkoj i ne mogu jer mi je Partner nabio dug). Bio je dužan kontaktirati Partnera da mu stiže tužba, ali ga je uredno ignorirao. Kontaktirao je je direktora i trećeg suvlasnika s kojima Partner radi. Prenijeli su mu kako su mislili da sam ja luda, da je govorio kako sam retardirana, ne govorim ni jedan strani jezik, da se on meni mora prilagoditi u govoru, dok gospodin Partner  ne zna ni padeže. To je nešto što oni neće potvrditi, da nisam čula prijašnje snimke kako govori  sve najgore o meni, ne bih ni mogla u to povjerovati ( to se dogodilo prije cca 7 dana ). Moj poslovni partner će potvrditi da me nazvao ludom.

No, tu nije nije ni kraj priči. Imaa još jednu firmu j.d.o.o., tu je uložio čak 300$ u 4 godine da mu „okrenem“koji milijun. Pomagala sam mu jer smo bili u vezi, nisam očekivala plaću jer nije puno zarađivao u tvrtci gdje je suvlasnik. Uvijek je govorio 50:50 i obavezno prijava, selidba u Dubai i slične Aladinove bajke. Direktor i vlasnik je bila njegova mama, zatim njegova sestra koja nije svjesna da joj raste dug iz mjeseca u mjesec. Firma je dalje aktivna i ja te ljude ne želim teretiti za isplatu plaća. Radi se o ženi koja u životu nije radila, ona  je samo figura u toj firmi. Iako sam dogovorila milijunski posao, koji je propao zbog Partnerovog opijanja, neagnažmana i propusta. Čak i sa nikakvim kapitalom, prije nekoliko godina se mogla zaraditi provizija u veleprodaji. Ono što sam htjela napomenuti, da obmanjuje i vlastitu sestru koja jedva priča hrvatski i ne zna što joj se radi. No, to nije moj problem.

Moje ime i prezime se pojavilo na stupu srama. Ja taj iznos novaca nemam da podmirim dug. Mogu nekog zamoliti da mi posudi novce i otplaćivati godinama.  Ukoliko izgubm taj posao u USA, bit ću prisiljena zaposlit se u Hrvatskoj. Uzimat će mi trećinu plaće i ne znam od čega ću živjeti. Za koji mjesec ću navršiti 37 godina,  zbog arapina koji je uspio sve obmanuti, još uvijek živim s roditeljima i zaista mi je želja da to promjenim. Pružila mi se jedna fantastična poslovna prilika o kojoj sam gore napisala, da radim iz Hrvatske, da sam suvlasnik jedne firme, da si osiguram egzistenciju, mirovinu, jer ja sada to ne mogu. Kako da išta započnem ako imam dug, ne mogu. Isto tako, ne želim do kraja života raditi kao freelancer u Americi.  Od svoje zarade si ne mogu uplaćivati sama mirovinsko, nisu dovoljno visoki da pokrijem sve troškove. Uglavnom, Partner  se povukao na sam badnjak. Moja zadnja poruka sa jednim zbogom, sa zahvalom za dug i sve lijepo, bez jedne uvrede mu je poslana 28.12-og. Tada sam ga blokirala i pokušao je nazvati tek jednom. Nakon toga nije se više javio uopće. S njim je sve u redu, aktivan na društvenim mrežama, viđen u trgovini, na poslu, ali bježi od moje obitelji. U toj poruci sam navela kako sve znam, jedno obično blefiranje koje je on shvatio ozbiljno.

On je osoba koja me izdala privatno i poslovno, u ovo prvo neću ulaziti.

Ucjenio me. Rekao je ovako „ u trenutku kad ti počneš posao sa Mihaelom ( poslovni partner ), onda ti ja odmah platim dug, prije ne. Hoću vidjeti ugovor i ja ti platim isti dan. Boli me dati državi tolke novce, ljudi žive s milijunima duga i boli ih briga, izvuku se“. 

 

Ugrozio mi je egzistenciju, reputaciju. Živim u gradu od 5000 stanovnika, poznata kao kćer osobe koja je pročelnica gradskog ureda. Napravio mi je sramotu obitelji, napravio je sramotu meni, što je sve potpisivano u moje ime i da li je, ja tu informaciju nemam. Što je sve govorio o meni i kome, načula sam svašta i nisam jednom čula da govori da imam neke probleme, zatim, da me ne smije voditi van, da je njemu mene žao. Međutim, to su priče koje nisam čula iz prve ruke i priča može dobiti uši, a sumnjam da bi itko išta potvrdio. Međutim, ono što je rekao u Sisku, to sam itekako čula i ne odstupa puno od priča sastrane. Ja ne spavam, teško funkcioniram od dana kad sam vidjela svoje ime i prezime na stupu srama, kad sam vidjela da porezni dug raste. Da se radi o nekom „tipičnom“veslanju čovjek bi počeo svoj život ispočetka. Ali ja ne mogu početi  od nule, jer će mi dug uskoro biti oko 50 000kn tako da počinjem sa poprilično visokim iznosom ispočetka.  Zašto sam ostala u kontaktu s njim nakon gafa u Sisku, jer sam mislila samo se napio, možda bio ljubomoran, ali na žalost nije do toga. Odgađala sam sa tužbom, lagala si pa možda hoće platiti, jer je 100x rekao da hoće čim zaradi nešto više. Ali, sa početkom godine je nestao . Nisam ga više pokušala kontaktirati jer bi to zaista bilo gaženje vlastitog dostojanstva.

Lagao mi je, doveo u zabludu u poslu, izmišljao priče. Pa vjerojatno postoji osoba u mirovinskom Vž koja bi mogla iskreno odgovoriti na pitanje kako to da nisu vidjeli dug,-ili on nije pitao. Nemam ni jedan dokument, zaista je sve kod njega.  Svjedoke imam, eventualno što bih mogla iskopati su neki razgovori na viberu i whatsappu u kojem  ga molim da se dug riješi, u kojima on potvrđuje da hoće. I naravno schreebshotove mailova u kojima pišu ogromni iznosi koji  su se trebali prebaciti na račun firme.

 

Partner  je u kontaktu s jako puno ljudi i to na dnevnoj bazi. Ne znam koga ne poznaje u županiji, pa i šire. Moram priznati da ne poznajem osobu koju nije nazvao ludom. Ono što me tek sad zabrinjuje je njegov citat kad je registrirao firmu, bio je to razgovor sa javnim bilježnikom koji ga je navodno pitao : „ Da li si siguran da njoj daješ tolika prava, znaš da te može preveslati“.

Partner „ Ja imam ogromno povjerenje u nju“ . S tim mi se pohvalio, a ja sam nasjela  na njegove priče, u ovom trenutku sretna što ni jedan posao nije uspio odraditi jer bi vjerojatno završila u zatvoru.

Cilj mi je ukoliko je moguće, pošto sam ja bila „odgovorna osoba“ da mi isplati barem novac za dug. Ne znam imam li pravo na isplatu plaća, ali htjela bih da ga se tereti i za klevetu. Jer što meni preostaje nego se preseliti nakon svega u drugi grad. Nakon takvih šokova, narušene reputacije i  ovog puta zbog svog psihičkog zdravlja, primorana sam promijeniti okolinu. Ja nisam imala pojma kako ljudi (konkretno njegovi suvlasnici tvrtke u Ivancu) nisu jednom spomenuli da me zaposli, a on njima ne samo da sam luda, već i retardirana. Dakle, kad sam besplatno radila za njega  godinama, nikad ispod 10h dnevno, bez nove opreme jer mi nije omogućio ništa, pa ni ured; tada sam bila super. On ima problem sa alkoholizmom i nikada to neće priznati, lako se provjeri koliko je puta zaustavljan, da je tužio policajca, plaćao kazne i sl.

Obmanuo je sve s kojima surađuje, prijatelje i kao da polako gubi kontrolu. Koji je njegov slijedeći korak, ne mogu ne postaviti samoj sebi ovo pitanje. Pošto zadnjih nekoliko tjedana razmišljam o tužbi, suzdržala sam se od komunikacije s njim i njegovim prijateljima.

On je izbjeglica, tipičan Sirijac koji gleda u oči i toliko fantastično laže da je ozbiljna konkurencija Anthony Hopkinsu. Pohvalio se kako je kao dijete bio glumac i da ima 10 lica. Podigla bih tužbu sa ciljem da jedan Arapin nauči kako u civiliziranoj Europi moraš snositi posljedice onog što napraviš, a da ignoriranje i bijeg neće izbrisati problem, već sasvim suprotno. Kao što milijuni Sirijaca bježe od problema u svojoj zemlji, ostavljaju žene,djecu na milost i nemilost brutalnim stvarima, tako se on počeo ponašati i ovdje. Ljudima laže, nije on samo meni smjestio, no koji mu je krajnji cilj i gdje je kraj-ne znam. I to me brine, jer se bojim za svoju obitelj. Imam mlađeg brata, roditelje, a on je s njihove strane bio prihvaćen i tretiran kao član obitelji. On je osoba koja ima ključ od stana. Baš iz tog razloga, tražila bih zabranu pristupa za svoju obitelj, za sebe apsolutno ne želim.  Bez obzira, ne želim da se priča provlači kroz medije nikako, to je nešto s čim se ne bih mogla nositi. Cijela Hrvatska bi me  s punim pravom nazvala kozom, a toga sam svjesna i sama. Htjela  bih da nauči lekciju kako ne može raditi ženama što poželi, da ne može raditi protuzakonite stvari . Za takve stvari bi u svojoj Sirij bio javno vješan, ali ljudi poput njega koji su živjeli u izolaciji od normalnog života, kao da su pušteni s liša i rade što žele. To je jedan od mojih osobnih razloga za podizanje tužbe, da ne napravi to nekom drugom. A cilj, platiti taj račun da mogu krenuti u život s pozitivnim minusom. Ne bi pomogli samo meni, već mojoj obitelji i mnogo ljudi kojima prodaje arapske bajke, koje vuku jako loše posljedice.

Imam dovoljno da platim odvjetničko pismo, da dođem kod Vas, ali nemam dovoljno novaca da sve to pokrenem kako bih htjela. Ukoliko je ikako moguće ovo podizanje tužbe dogovoriti  na postotak, bila bih Vam zahvalna. Molim Vas za pomoć. Uništen mi je život.

 

Lp,

Dunja Risek

 

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija