Troškovi dolaska za vrijeme garancije - tvrtka A i B

[lex_specialis]

Tvrtka A prodaje male strojeve i u ponudi jasno daje do znanja da su za vrijeme trajanja garancije rad i materijal besplatni, a da kupac snoši troškove dolaska.

Tvrtka B pokriva sve o svome trošku. Cijena je ista.

Radi lakše usporedbe, recimo da su obje tvrtke iz Zagreba, a kupac je u Dubrovniku i samo te dvije tvrtke posluju s takvom vrstom robe.

 

Tvrtki B besplatan odlazak do Dubrovnika predstavlja poveći trošak i dovodi u pitanje isplativost posla (rizik kvara može bitno ili u potpusnoti eliminirati maržu) - od Zagreba do Dubrovnika (jedan smjer) je 600 km, gorivo, cestarina, dnevnice, troškovi održavanja vozila itd.

 

S jedne strane, ako je garancijom obećano da će stroj raditi neko određeno vrijeme, zar je u redu da se od kupca očekuje da snosi dodatan trošak što će u konačnici značiti da je taj stroj zapravo koštao više?

 

Ovo je malo ekstreman primjer, međutim to vrijedi i za manje relacije gdje se takvi troškovi s vremenom naberu i predstavlju nemali izdatak za tvrtku B, a pogotovo sada kad troškovi svega idu gore.

 

Takva politika na tržištu gdje jedna tvrtka pokriva sve, a druga sav teret prebacuje na kupca, jednostavno s vremenom predstavlja poprilično veliko opterećenje, pa me zanima ima li tvrtka A ikakva pravna uporišta da traži od krajnjeg kupca nadoknadu troškova dolaska?

ZOO 427. jasno kaže na komu je trošak i rizik za prijenos robe do mjesta gdje se treba popraviti. Ali što ako se roba ne prenosi, već se popravak vrši na mjestu gdje se nalazi stroj?

I kako da se tvrtka B pobrine za svoje mjesto na tržištu? Da jednostavno odbija prodavati strojeve u mjesta gdje nema ekonomske računice ići besplatno jednom ili više puta?

uređeno: 11. travanj 2022. od lex_specialis