Viđanje djeteta u terminima

[Jedandvatri123]

Pozdrav imam pitanje vezano uz viđanje maloljetnog djeteta. Dogovorili smo se u centru za socijalnu skrb da će dijete živjeti kod jednog roditelja, a drugi roditelj će moći viđati dijete ili uzeti k sebi u dogovorenim terminima. Mene sad zanima da li roditelj koji ne živi s djetetom i ima termine, mora li on obavezno u tom vremenu biti s djetetom. Primjerice dogovoreno je da je dijete, između ostalog, svaku srijedu s s roditeljom od 9-18h, znači li to da je roditelj dužan biti svo to vrijeme s djetetom ili mu je to vrijeme samo garancija da može biti s njim, a da ga dođe vidjeti kad može u tom razmaku? Također, da li se roditelj koji živi s djetetom može pozvati na to da je dogovoreno da je on svaku srijedu s njim, a ukoliko on ne dođe znači li to da taj roditelj ne poštuje termin dogovoren u czss. Ukratko da li je dogovoreno vrijeme u czss samo garanacija roditelju koji ima pravo na to dogovoreno vrijeme ili se on mora strogo držati i iskoristiti to vrijeme u potpunosti, to jest može li se roditelj koji živi s djetetom pozvati na kršenje dogovora ukoliko drugi roditelj ne dođe na termin. Tko ima tu veću pravo ako su termini dogovoreni, roditelj koji živi s djetetom mora dopustiti viđanje u dogovorenom terminu to znam, a da li roditelj koji viđa dijete i ima pravo na termine mora li on svaki iskoristiti do kroz svo vrijeme ili svaki put? Molim ozbiljne odgovore.

[Borbena7]

Oba roditelja su se dužna pridržavati postignutog sporazuma. Naravno postoje izvanredne okolnosti koje opravdavaju nepridržavanje, ali one nikako ne smiju biti pravilo već iznimka od pravila. Npr. bolesti i slično.

[Jedandvatri123]

prije 2 sati , Borbena7 je napisao:

Oba roditelja su se dužna pridržavati postignutog sporazuma. Naravno postoje izvanredne okolnosti koje opravdavaju nepridržavanje, ali one nikako ne smiju biti pravilo već iznimka od pravila. Npr. bolesti i slično.

Nije odgovor na pitanje

[Vačko]

Pitanje me čisto načelno zanima, ne mogu komentirati iz osobnog iskustva jer sam iskoristio baš svaku mogućnost da budem sa svojim djetetom. Taman to bila i jedna minuta. Naravno, možete zamisliti da je u puno godina bilo puno puta situacija koje su bile nepovoljne, no da bih ipak ostvario 100% pa i više od toga, odrekao sam se godinama doslovno svega što čovjek uopće može zamisliti te zanemario sve ostalo, samo da budem s djetetom. Zbog djeteta. Treba me, i to iz puno razloga...

Dakle, koliko sam shvatio iz dosadašnjeg pravnog i inog iskustva, dodijeljeno tj. definirano vrijeme služi kao zaštitno jamstvo kako roditelju koji ne živi s djetetom tako i djetetu (!) da će moći ostvarivati međusobne osobne odnose. Misliim da ti termini, iako je to naravno poželjno za dijete, ne moraju biti 100% iskorišteni od strane roditelja koji ne živi s djetetom. Mogu biti. Ali i ne moraju.

Pitanje je:

a) je li roditelj svjesno iz nekog (opravdanog ili neopravdanog) razloga ne želi iskoristiti to definirano vrijeme.

b)  ili dotični roditelj zbog nekog razloga (ili više njih) nije u mogućnosti u cjelosti iskoristiti to vrijeme. Iako bi to načelno želio/željela.


Ako je odgovor a), onda nešto u samom dogovoru ili u njegovom nastanku (nemetnuto, pod pritiskom, nerealna procjena i sl.) nije dobro utanačeno.

Ako je odgovor b), onda je na roditeljima da u svrhu dobrobiti djeteta dogovaraju kako i kada će oganizirati iznimke.

Iz uvodnog izlaganja se ne može zaključivati o razlozima, niti je vidljivo bilo što drugo u smislu tko pita, zašto pita i koja je uopće Vaša pozicija kao roditelja. Vjerojatno ste to namjerno tako sročili, ali to otežava komentiranje i davanje odgovora.