Pojašnjenje vezano uz naknadu troška parničnog postupka

[anonimno]

Pozdrav svima !

 

Kako i nemam baš nekakvih iskustava u pogledu parničenja u građanskim parnicama, zamolio bih sve koji misle da znaju, da mi pomognu savjetom vezanim uz konkretan slučaj. No prije svega, ispričavam se ukoliko je pitanje ovog tipa možda već bilo prije raspravljano na forumu, jer sam se uključio tek odnedavna pa nisam stigao pregledati što sve ima u forumskoj arhivi. Radi se naime o sljedećem: Pred više godina tužitelji (fizičke osobe) su pokrenuli pri Općinskom sudu parnicu protiv dvije tvrtke vezano uz naknadu štete koju su im te tužene tvrtke prouzročile neovlaštenim korištenjem imovine koja je vlasništvo tužitelja. Tijekom dugotrajnog parničnog postupka Općinski sud je u svojoj prvoj presudi zahtjev tužitelja prihvatio polovično, a nakon žalbe tuženika (te dvije tvrtke) zahtjev tužitelja je drugom presudom Općinskog suda u cijelosti odbačen, što je potvrđeno i u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda koja je usljedila nakon žalbe tužitelja na drugu presudu Općinskog suda. Budući da su tužitelji u konačnici izgubili sudski spor pokrenut protiv tuženika, drugostupanjskom presudom Županijskog suda na koju se više nisu mogli žaliti i koja je postala pravomoćna, naloženo im je da tuženicima nadoknade trošak parničnog postupka u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Kako po mom saznanju isti nije podmiren ni više od godinu dana po isteku tog roka od 15 dana, nameće se pitanje kako će se to sve skupa rasplesti. Napominjem da tuženici nisu tužiteljima dostavili nikakav zahtjev (npr. uplatnicu s brojem računa ili neki naputak) o potrebi uplaćivanja novčanog iznosa u visini troška parničnog postupka, te da stoga isti nije niti podmiren od strane tužitelja, pa ovi u principu ni ne raspolažu činjenicom da li tuženici ostaju pri zahtjevu za podmirenjem tog troška ili ne, i da li će ga aktualizirati u skorije vrijeme i na koji način (možda spomenutom ovrhom ili nekako drugačije). Jednostavno rečeno, sud je presudio svoje, tužitelji bi trebali tuženicima podmiriti trošak, ali do nikakvog kontakta između jednih i drugih još nije došlo. Sve to i ne bi bilo problematično kada se nebi primjenjivao mehanizam zateznih kamata na neplaćene troškove koji u tom slučaju postaju još veći, pa stoga kod tužitelja postoji opravdana bojazan da su tuženici možda namjerno zamrznuli upit za naknadom troška, ne bi li ga aktualizirali po isteku 4, 5, 10 ili više godina kada bi taj iznos s uračunatim zateznim kamatama dosegnuo astronomsku vrijednost. Hvala na pažnji uz ispriku na dužini teksta.

[anonimno]

rok od 15 dana je rok za dobrovoljno podmirenje duga - u ovom slučaju troška.

 

po isteku tog roka stranka koja je uspjela u sporu (u ovom slučaju tuženici) mogu pokrenuti ovršni postupak radi naplate. To njihovo pravo traje 10 godina od pravomoćnosti presude, nakon toga nastupa zastara.

Oni imaju dakle to pravo i tužitelji nemaju nikakvog osnova razmišljati o tome "da li tuženici ostaju pri zahtjevu za podmirenjem tog troška ili ne, i da li će ga aktualizirati u skorije vrijeme". Ako nemaju pisanu potvrdu kojom se odriču prava na potraživanje troška, taj im dug, da tako kažem - visi nad glavom...

[anonimno]

Da li to onda znači da oni mogu bilo kada unutar tih 10 godina pokrenuti ovršni postupak (dakle stvar se može kiseliti po volji dugo i cijelo vrijeme dug raste potpomognut lihvarskim mehanizmom zateznih kamata), ili se isti ako potraživanje još postoji mora pokrenuti u nekom razumnom roku (mjesec, dva ili max. godinu po isteku onih 15 dana), nakon kojega bi oni ako su ovršni postupak pokrenuli imali pravo potraživanja troška kroz predstojećih 10 godina (a zatezna kamata bi se obračunavala nakon pokrenutog ovršnog postupka), s time da bi (tako barem pretpostavljam) o pokrenutom ovršnom postupku obavijestili stranku od koje potražuju nadoknadu troška.

[anonimno]

Oni mogu zadnjeg dana prije isteka zastarnog roka podnijeti prijedlog za ovrhu kojim će prekinuti zastarni rok, pa dužnik parničnog troška će platiti kamate od dana dospijeća pa do dana naplate.

Dužnik treba voditi računa o svojim pravima i dužnostima, pa neće ga valjda vjerovnik nagovarati da plati dug i savjetovati ga o kamatama.

Zatezne kamate su kamate na zakašnjenje plaćanja novčane obveze i visina je propisana zakonom.

Sigurno biste vi čekali da vam netko ne isplati plaću i onda još ne tražili kamate na to?!

[anonimno]

A koja su to uopće prava dužnika pored obveze da podmiruje potraživanja do datuma dospijeća ? Ukoliko postoji nekakvo dugovanje koje vjerovnik očekuje da mu bude podmireno, onda bi isti valjda trebao prije svega na njemu poznatu adresu dužnika dostaviti pravovaljano pisano obrazloženje sa zahtjevom za podmirenjem duga s pripadajućom uplatnicom na kojoj su jasno i točno navedeni podaci dostatni za provedbu financijske transakcije u korist vjerovnika (npr. broj računa na koji je iznos potrebno uplatiti) i koja bi dužniku po izvršenoj uplati služila kao dokaz da je traženi iznos uistinu podmiren (što isključuje mogućnosti kasnijih eventualnih pokušaja osporavanja provedene uplate od strane vjerovnika). I to je ono što ja ne smatram nikakvim nagovaranjima ni savjetovanjima, već bi trebalo biti sastavni dio civiliziranog komuniciranja između dvije strane, jer ako već postoji dug, onda bi isti bilo potrebno obračunati, izraziti i dostaviti na naplatu bez prikrivenih prljavih namjera da ga se višestruko naplati kroz godine smišljenog čekanja. Možda bi to spadalo u ona prava dužnika o kojima bi pored dužnosti isti trebao voditi računa kako ste vi to učtivo zamijetili, ili je za hrvatsko stanje svijesti i savjesti to ipak nedostižan standard.