ostati u braku radi djece?

[andjeo]

Molim pametan savjet nekoga tko je prošao nešto slićno ili zna nekoga tko je nešto slićno prošao.

Bio sam u braku 14 godina iz kojega imamo troje djece(2,7 i 11 godina).Oženio sam se ,ne iz neke velike ljubavi.Prije braka sam imao vezu sa curom u koju sam bio zaljubljen "do ušiju" i možda sam na neki način uletio u brak tražeći zaborav,utjehu ili šta li već?! Brak je bio "taktak" ni predobar ni preloš,bez nekih velikih emocija i s vremenom je postao samo navika.Prije dvije godine upoznao sam ženu s kojom sam doživio kemiju kao nikada do tada. Postalli smo ljubavnici.Ona je tada još bila u braku iz kojeg ima dvoje djece(7 i 10 godina). I ja sam se rastao,i sada bi bilo logično da s njom počinjem "novi" život. aAli sada se javljaju problemi,dileme i nedoumice oko toga.Ona je odgađala taj korak tako dugo dok ja nisam "pukao" i prekinuo tu našu vezu.Radi djece sam ostao u kontaktu sa bivšom suprugom koja je saznavši za moj prekid sa"ljubavnicom" pokušala spasiti šta se spasiti da.Oprostila mi je nevjeru i želi da se vratim.Ja još uvijek volim svoju "ljubavnicu" ali me strah kako će moja djeca reagirati da njihov tata ide živjeti sa drugom mamom i njezine dvoje djece.Neznam kojim putem krenuti???Vratiti se u brak sa ženom koju poštujem ali ne volim,započeti novu vezu sa osobom koju "ludo" volim ili ostati sam??I kako će djeca(njezina i moja) gledati na to.

Hvala,ako netko zna rješenje.

[fikus]

Nerješeni odnosi ovakvog tipa uvjek mogu prouzročiti vrlo velike probleme! Ja bih na vašem mjestu ipak bio uz svoju suprugu i uz svoje troje djece! TROJE DJECE je ipak veliki razlog da se sačuva jedna zajednica, a vidim da vas žena još uvjek voli, bez obzira na vašu nevjeru i avanturizam! Ne želim moralizirati, ali ipak razmislite da li je to sve skupa pošteno prema njoj sa vaše strane?!

[andjeo]

Svjestan sam svog nepoštenja,ali isto tako smatram nepoštenim bivšoj suprugi oduzeti mogućnost da nađe osobu koja će je iskreno voljeti...ali najviše me "muće" DJECA

[newbie]

Dvojba bi bila puno jednostavnija da nema djece: niti jednoj niti drugoj, jer ni jedna nije zaslužila nositi teret koji ne zna što bi sa sobom...

Podpitanje koje bi možda moglo pomoći u preslagivanju kockica : zašto navodnici u zadnjem dijelu posljednje rečenice?

Napomena: pitanje nije postavljeno da bi se na njega kao kuriozitet javno odgovorilo, već za vašu osobnu uporabu.

[fikus]

Pa, ne možete svoju vlastitu djecu postaviti kao taoce vaše neprincipjelne politike prema svojoj vlastitoj obitelji! Dajte malo morala unesite u svoj život i postavite se kao glava obitelji, a ne kao mačak koji se mora pariti sa onom koja ima "ljepše noge" od vaše žene! Imate troje djece koje će proći pakao i strašne patnje, jer nemate nikakvih moralnih skrupula u pogledu vaše svetinje, a to je VAŠA OBITELJ! Počnite razmišljati vašom velikom glavom, biti će učinkovitije, zar ne??

Pa, koga će ona ponovo zavoljeti, žena sa troje VAŠE djece, ako ona voli vas i ako želi spasiti svoju zajednicu? Uh, muka mi je više i pisati....

[newbie]

pa, fikus...

čovjek kaže da je već sve to napravio...

a sad valjda pokušava popraviti štetu koju je već napravio

[magel]

dajte čovjeku barem neko rješenje. on je toliko zbunjen da ima poremećaj osjećaja vrijednosti, a pri tome ga zbunjuju i brojevi (jedna, dvoje, troje,). strašno se teško snalaziti u prostoru ako te sve zbunjuje i neznaš što bi htjeo.

šalu na stanu, oko ove priče se vrti ostatak vašeg dobrog/bijednog života, koji trebate izabrati sami, a očajnički čekate da vam netko ispriča svoj doživljaj/bajku sa sretnim završetkom.

sami ste si zakuhali, pa bio red da sami i odlučite.

moj odgovor je da se vratite svojoj supruzi, naročito ako vam je oprostila nevjeru.

objašnjenje je vrlo kratko: vaša supruga je toliko plemenita osoba, da joj cijeli život nećete biti ni do koljena, a takvu životnu suputnicu nećete više nigdje naći.

vjerujte mi sve žene su lijepe, a samo neke imaju i dušu lijepu.

na vama je da odlučite što vam je važnije u životu,lijepe noge ili duša.

samo znajte ako ostanete sa suprugom ne činite to radi djece, i imajte uvjek kofer spreman da odete ako ona to poželi.

da teško je odlučiti, ali morati ćete odlučiti, a ostatak priče je predvidiv ovisno o odluci.

 

[zozef]

Moj ti savjet više nemože pomoći ali svakako može ukazati na način koji je uobičajen na ovim prostorima,bar u moje vrijeme.Čovjek se oženi ,uda,sa manj ili više ožiljaka,manje ili više ljubavi . Dođu djeca,misli da je promašio,nađe sličnu dušu i pomisli to je prava.Tako misli jedno vrjeme godi mu što okolica to zna a nije svjestsn da kod već prvih prepreka nastaje problem kao kod tebe.Tada nastaje dilema što sad.To moraš sam odlučiti.Dali ćeš odgajati svoju ili tuđu djecu.Agodine prolaze pa prolaze .

[hrvatica]

Evo svi forumasi prije mene su ti dali pametne savjete, i ja ih potvrdjujem takodje.

Samo da ti kazem jednu stvar, koliko vidim ti si labilna osoba i u stvari neznas di bi i sta bi.

Cuvaj svoju suprugu i duboko joj se zahvali zato sto te jos uvijek gleda pored sebe. Zar da prepustis ta svoja tri andjela da rastu bez roditelja, na milost i nemilost ovog surovog zivota??

A ta tvoja "ljubavnica", bolje bi joj stajalo ovo "bestija" ili "gadura",neka ne ucvili tvoju djecu vec ako je ucvilila svojih dvoje.

Izvinjavam se na ruznim izrazima..

[newbie]

Otac koji ne zna želi li biti stalno prisutan u njihovom životu ili ne, pod izlikom ovog ili onog vlastitog emocionalnog stanja u odnosu na majku svoje ili tuđe djece, je sasvim dovoljno i previše da budu zaista ucviljeni...

A svatko je odgovaran za sebe i vlastite postupke.

Odnosno, trebao bi biti.

[darla_]

nemam savjet. samo pitanje. moralno.

 

kako si zenu koju, kako ti kazes, postujes, mogao varati?

 

samo zbunjena, ne drzim prodike

[malena22]

Anđele....

Čitam ove postove, i vidim mnogo pametnih odgovora.. Kod nekih progovara iskustvo, kod nekih neiskustvo, i vjerujem da svatko od njih odnosno nas ima neku svoju priču... Ja ti mogu samo reći, sa koje strane čitam tvoj post; sa strane tvoga djeteta ... Gledala sam kao dijete, ma cijelo djetinjstvo manje ili više skladan brak, manje ili više svađe, manje i manje ljubavi... Moji su roditelji ostali skupa, odnosno mama je pozvala tatu natrag, i danas nakon 15 godina,postoji poštovanje u onoj mjeri da su jedno drugom prešli preko svega, odlučni u namjeri da prošlost ostane u prošlosti... Sve je relativno, i nema prave odluke, jer je svaki izbor pravi izbor ako ti tako odlučiš. Mislim da podsvjesno kompenzirate nikad prežaljenu ljubav iz mladosti, jer kao da je uvjek nešto nedostajalo dok se nije pojavila "ona", i sad mislite da će taj zanos trajati... E neće vjerujte mi, uzbudljivo je i privlačno i snažno i čini da se osjećaš živim, ali prođe, ne zato jer mi to želimo već što kemija popusti i oči se otvore...Godina, dvije, tri, proći će vjerujte mi... Pokušajte se pribrati i vidjeti koju cjenu ste spremni platiti, izaberite i čvrsto stojte iza toga... Ja bih izabrala svoju djecu jer oni nisu krivi a ispaštat će najviše..

[andjeo]

Kao prvo jedno veliko HVALA svima koji su se potrudili pomoći mi u mom problemu.

Htio bi nekima dati odgovore na neka pitanja.Kako sam mogao prevariti suprugu,ako je cjenim?Totalno amoralno s moje strane(znam djubre sam na neki način),prvi puta se desilo iz očaja,jada,znatiželje,avanturizma...svakome se može dogoditi.A onda je iz te avanture nastala zaljubljenost i s vremenom velika ljubav.Što se tiče dobrih nogu...bivša supruga ima bolje noge,nije sve u nogama,guzi...da ne nabrajam.Najveći problem je u komunikaciji verbalnoj i neverbalnoj koja je sa b.suprugom prilično loša a sa ljubavnicom izuzetna,fantastična,jedinstvena...

I mislim da to nije više samo kemija ili zaljubljenost,tu nakon sada već dvije godine mora biti više od toga.Mi se sada i nakon prekida znamo ćuti mobitelom i prođe sat vremena ko ništa,a sa suprugom i razgovor od 10 min. mi se ćini kao vječnos ,ponekad.

Užasno mi je žao djece u svemu tome,volim ih jaaako i ona nisu ama baš ništa kriva što njihov tata više ne voli njihovu mamu.Ne živim već godinu dana s njima i oni žele da se vratim.A šta ako ne izdržim pa nakon nekog vremena opet odem...ne želim ih povrijediti,ne želim ih razočarati,ali nisam siguran da li ću moći ostati kada se vratim.Prošli smo i bračna savjetovališta i psihologe,ali je sve to "korak naprijed,dva nazad".

Jel netko može pomoći???

[elena2]

Ne želite povrijediti ni razočarati svoju obitelj. Već ste ih povrijedili, već ste ih razočarali ! Sad ne bih ja VAs htjela povrijediti, ali Vi ste nestabilna osoba. Vaše ponašanje više bi pristajalo adolescentu, nego zrelom čovjeku, suprugu i ocu troje djece. Molim Vas, saberite se. Kad se strast prema Vašoj sadašnjoj povuče i kad je budete mogli procijeniti s više razuma, a manje emocija- slika Vam se neće svidjeti ! Vaša ljubljena je žena koja je uz muža i dvoje djece imala vremena i za ljubavnika( slučajno Vas). Što očekujete od takve osobe ? Poštenje ? Odgovornost ? Ljubav do kraja života ? Sada je rastavljena. Nema više prepreka da budete zajedno. Ipak, Vi već godinu dana živite odvojeno od svoje obitelji, ali ne i s njom ! Očito ona za to ima dobar razlog . Imam dojam da ona ne želi ni vezu i ni brak sa Vama, dok su Vaš vid i osjećaj za realnost potpuno zamagljeni ljubavnim ushićenjem. Vjerojatno Vas je dovela u teško stanje kada ste Vi sami prekinuli tu vezu, zbog koje ste bili i još ste spremni žrtvovati svoj brak i svoju djecu. Vjerojatno je isprovocirala sukob. S razlogom. Povremeni telefonski pozivi i susreti (?) njoj su sada dovoljni. Ozbiljnost joj ne odgovara. Pitate li se zašto ? Razmislite o tome. Manipulira li sa Vama ? Drži li Vas za rezervu? Je li netko treći u pitanju ? Lako moguće !! NAIVNI ČOVJEČE !! Osjećaji stvarno pomućuju razum. OSVIJESTITE SE !!! Sve što imate stavili ste na kocku radi OVAKVE žene !!!!

U zrelim ste godinama, oženjen ste čovjek, otac, glava obitelji. Preuzmite napokon tu svoju ulogu i nosite je kao treba. Postanite stabilan, moralan i karakteran čovjek - koji zna tko je i što je. Niste list kojeg može otpuhnuti svaki vjetar ( ili svaka žena) kamo želi !

Niste još dorasli svojoj supruzi, ali se možete potruditi - ona će Vas prihvatiti, niste još dobar i uzoran otac svojoj ( a ne tuđoj) djeci, ali možete postati. Želim VAm to od srca !

[andjeo]

Hvala vam cure,pomogle ste mi svaka na svoj način iskreno me shvaćajući s jedne i iskreno kritizirajući s druge strane.Malenoj22 sam posebno zahvalio u PM-u.Tebi ELENNA2 ovako javno moram reći da si potpuno u pravu...SLIJEP I NAIVAN sam,supruzi ni do koljena,znam to...i teško mi je sa mojom niskom emotivnom intelegencijom biti par takvoj ženi,a i to je još jedan razlog mog bjega...osjećam se kao bijedan crv kraj nje,iskorištavam njezinu dobrotu i ponižavam je...."postanite stabilan,moralan i karakteran čovjek"...KAKO???????

[_Ivan_]

Nisam baš siguran da su odgovori, koliko god bili unisoni, ispravni. Probajmo to pogledati i s druge strane:

 

Voliš li svoju ženu? Očito ne i tu si jasan u odgovoru. Bi li prema njoj bilo pošteno osuditi je na život s osobom koja ju ne voli? Ne bi. Ne bi bilo pošteno ni da sebe osudiš na tako nešto.

 

Kako prolaze djeca u braku u kojem se supružnici ne vole? Uče jednu strašnu stvar - da se nemaju pravo izboriti za vlastitu sreću, da je cijena jedne pogreške u životu patnja do kraja života i da spasa i oprosta nema. Želiš li to učiti svoju djecu?

 

Previše ima brakova koji se održavaju na aparatima samo zato da bi, eto, opstali. Brakova bez ljubavi, bez sreće u njima. Ako je barem jedna osoba u braku sigurna da ne voli supružnika, trebala bi otići, raskinuti brak koji nema smisla i time i sebi i supružniku omogućiti novi život.

 

A dobar otac možeš biti uvijek. Možeš tražiti skrbništvo nad barem jednim ili dvoje djece i tako pomozi njihovoj majci da joj fizički bude lakše. Ili možeš tražiti skrbništvo nad sve troje djece, ako misliš da bi bio bolji roditelj. Ili nemoj tražiti skrbništvo, ako misliš da je njihova majka bolji roditelj. Bitno je u tom slučaju da održiš kontakt s djecom i redovito plaćaš alimentaciju. Svojoj ćeš djeci, ako se brineš za njih, uvijek biti važna osoba. I dobar otac.

[Taga]

Znam da ovo nije navijački tim, a i da si svaki čovjek sam bira put kojim kroči, ali apsolutno, APSOLUTNO I APSOLUTNO se u svemu slažem sa prethodnim "govornikom". Po meni je zločin u ime djece ostaviti ih da gledaju brak roditelja koji se ne vole, komuniciraju, ili svađaju po cjele dane. To bi trebalo kažnjavati! Drugo je pitanje zašto čovjek zamjera drugoj ženi što joj se nije odmah "ukrcao". Ako ne voliš ženu ostavi je, ali ne da bi se drugoj naprtio već pokušaj živjeti sam! I naravno, djeca su svetinja, u smislu da im ništa materijalno ne uskračuješ, kao niti psihičku potporu.

Pozdrav

Taga

[andjeo]

Kontaktiram sa djecom više nego ikada,spavaju kod mene,odlazimo na izlete,igramo se,učimo...

I to ne mislim prekinuti.Alimentaciju plačam,a i kupujem djeci stvari koje im nedostaju kada su kod mene.

Mislim da nisam loš otac,a to mislim i ostati,ALI užasno se bojim njihove reakcije,ako se odlučim živjeti sa drugom ženom i njezinom djecom.

Bojim se njihove ljubomore i straha da ne bi zbog toga mislili da ih tata manje voli.

Što se tiće skrbništva ili razdvajanja djece to ne bi htio jer su još maleni i mislim da im je majka za sada potrebnija nego otac.A i ne bi im htio priuštiti "mačehu",kada imaju svoju mamu.

Još uvijek sam u velikoj dilemi(trilemi) šta napraviti.

Volio bi da se netko javi,tko je prošao slićnu situacija pa prošao to na ovaj ili onaj način.

HVALA

[_Ivan_]

Djeca različito reagiraju pri razvodu. Najvažnije je pri objavi odluke djeci da, ako je ikako moguće, i otac i majka objasne djeci da tata nije prestao biti tata ako ne živi s mamom i da će on jednako uvijek biti tu za njih. No to je često nemoguće, jer žena koja je povrijeđena ne želi na taj način djeci prezentirati stvari, pa je moguće da djeca u početku budu uplašena. No taj će strah nakon nekog ne predugog vremena proći ako i ti i tvoja žena budete osigurali redovan kontakt s tobom i ako im, kao otac, budeš i dalje pružao ljubav i sigurnost.

[sanja-pula]

Ne zaboravi da je djeci potreban i otac i majka, i to u približno sličnoj mjeri. Ja sam prošla nešto slično; bila u braku dugo kao "zbog djece", ali na kraju sam shvatila da će i djeca biti sretnija ako svoje roditelje vide nasmijane i zadovoljne - neovisno o kome se radi.

Od rastave, nikad baš nikad nisam branila tati da viđa svoju djecu, niti se držala striktno odluke suda o broju i trajanju posjeta. Kad su djeca to htjela, ili tata mogao - družili su se i družit će se i dalje.

Nije pošteno prema djeci uskraćivati im prisustvo niti jednog roditelja.

Iz iskustva ti mogu reći, da su i djeca sada zadovoljnija jer imaju oba roditelja koji kad su s njima (mada odvojeno) potpuno posvećeni njima.

[Taga]

Nemoj, (ako želiš poslušati dobronamjeran savjet) hrliti u nove probleme a nisi rješio stare. Mislim da treba vrijeme pustiti da odradi svoje, a moraš se pomiriti s činjenicom da tvoja djeca nikad neće prihvatiti drugu ženu kao svoju majku. Mislim da je jako teško za njih sada im na leđa krcati novu obitelj, a još teže nove članove(polubraću i polusestre) koji oni shvačaju kao konkurenciju u utrci za tatinu ljubav. Još nisu "odradili" ni činjenicu da tata više nije s njima, a već im namečeš teško breme. Djeca su egoistična bića, uvijek u strahu da ih se ne ostavi kada odeš drugoj. Nemoj to raditi, barem ne da oni znaju...i meni ih je žao kada pomislim kako će se osječati. Uostalom, sad si u oblacima, zaljubljen, kemija nosi "otrov" po tvom mozgu... kada se ispere serotonin možda progledaš i vidiš kako je tvoja idealizirana ljubavnica sasvim prosječna žena, te je možda i bilo bolje da nisi s njom završio u braku.

Znam, znam...ovo zasigurno prevazilazi okvire pravnog foruma,ali bilo je jače od mene ne upisati moje mišljenje.

Pozdrav

Taga

[newbie]

Istina jest da maćehe nisu majke nekome, a očusi nisu očevi.

No, nevezano za ovu temu, ali činjenica jest da drugi partneri roditelja nisu nužno usputna smetala.

Ja imam maćehu od svoje 10. godine, dakle nisam bila baš toliko mala da bih upoznavala svijet uz spoznaju kako imam i tu osobu u životu pa se lakše navikla.

Priznajem da su mi oduvijek bile smiješne priče o zlim, lošim ili nedovoljno dobrim osobama kao neki stereotip. Znam da nam to mogu biti vrlo drage i značajne osobe u životu i dok smo mali i kad odrastemo. I mogu biti osobe koje iznimno cijenimo.

 

Naravno da je svima jasno da to nema veze s ulogom već osobnošću, kao i da umnogome ovisi o odnosu s ocem ali i stavu majke s kojom dijete/djeca žive.

 

Krajnji rezultat mog osobnog slučaja je očit u primjeru iz ovih godina. Moja djeca su, svi troje školaraca tijekom početnih godina pri čitanju i osvrtima na bajke koje spadaju u lektire bez iznimke napisali barem jednom: i moja mama ima maćehu, ali ona je dobra i ja je jako volim.

Najmlađa moja kćer je pred 2 godine raširila okice: i ti imaš maćehu?! Koju??? A kad sam joj rekla koja je njoj draga osoba po nazivlju moja maćeha, reakcija je bila: ali ona je dobra??? Odgovor je bio: da, imam maćehu ali nisam Snjeguljica, a teta X je zaista dobra. I razvukao nam se smješak.

 

Dakle, da ponovim zaključak: umnogome odnos djece prema maćehama i očusima ovisi ne samo o karakteristikama te osobe, već i o odnosu i oca i majke prema njima i prema činjenici drugog partnerskog odnosa bivšeg supružnika.

E, pa koliko je tko spreman, to je neka sasvim druga priča.

 

A, andjele, tebi bi možda ne bi bilo zgorega da se na kratko povučeš iz obje priče, staneš na loptu i napraviš odmak od svega. Ako se vratiš ženi nakon toga, vratio si se jer si to zaista poželio a ne jer si popustio pritiscima i bit će sigurno sretnija i ona, a ti mirniji. A ako pak odlučiš za varijantu B, nauči se nositi sa svojim odlukama, jer očito da si to već jednom napravio ali nisi sam sa sobom još razrješio.

 

S djecom nastavi putem koji si lijepo opisao u bilo kojoj varijanti, jer, ako u čemu zasigurno nećeš pogriješiti to je angažman oko klinaca...

 

I, sretno ti bilo.

[slavko1941]

Puno riječi za ne baš moralnu osobu koja je napustila svoje troje djece i suprugu sa kojom je tu djecu imao.

Prije toga trebao je misliti sa onom većom glavom pa se to ne bi dogodilo i ne bi sada bio predmetom sažaljenja i neke lažne solidarnosti.

To velim iz razloga sto ni jednom rjecju nije spomenuo da je uzrok neslaganje sa suprugom vec susret sa nekom davnom ljubavi i velikom kemijom.

Ode kemija i što sada?

Neka ubuduće bolje promisli sa glavom koja ima mozak pa neće trebati pomoć.

I bez obzira što napravio za djecu neće se ništa vratiti na stanje prije odlaska jer će oni to uvijek pamtiti.

[_Ivan_]

slavko1941 je napisao:

Puno riječi za ne baš moralnu osobu koja je napustila svoje troje djece i suprugu sa kojom je tu djecu imao.

...

I bez obzira što napravio za djecu neće se ništa vratiti na stanje prije odlaska jer će oni to uvijek pamtiti.

 

Moral je društveno promjenjiva kategorija, a ne neki skup pravila koja univerzalno vrijede u svakom vremenu i prostoru. On nije napustio svoju djecu, nego samo suprugu koju ne voli. Bi li bilo moralno da je ostao uz nju iako ljubavi nema?

 

Istina je da za djecu više ništa neće biti isto. No sasvim je moguće da im bude bolje ako imaju sretnog razvedenog tatu nego nesretnog tatu u braku.

[andjeo]

Nisam još donio konačnu odluku,ali mislim da ću još neko vrijeme ostati sam,dok ne sazrije neka pametna odluka.Teško mi je ovako,jer neznam kuda pripadam a volio bi znati.Možda je to križ koji moram nositi kao kaznu za učinjeno.Hvala svima koji su se potrudili pomoći mi,koji su me podržavali.Hvala i svima vama koji ste me pošteno iskritizirali i možda i na taj način pomogli da otvorim oći i da vidim kojim putem krenuti.Poštijem svako mišljenje i stav,a odluku o svemu ću morati donjeti sam na svoju dušu.

HVALA

[elena2]

Au...ova teza da je "moral društveno promjenjiva kategorija" čini mi se strašnom !!! Ne slažem se sa Ivanom. Moral NIJE društveno promijenjiva kategorija koju pojedinac može krojiti prema vlastitim potrebama. Tu nema relativiziranja.

Pa kako se moglo roditi troje djece u braku u kojem nije bilo ljubavi. Mislim da je ljubavi bilo, ali se onda u bračnu svakodnevnicu (brak je trajao 14 godina) umiješala treća osoba. Novo je privlačno, puno izazova. Probudile su se uspavane strasti. Taj “mehanizam”po kojem nastaje zaljubljenost ( bolje rečeno PRIVID ljubavi i neizmjerne sreće) psiholozi dobro poznaju. Taj privid traje neko vrijeme poslije čega nam se otvore oči. Loše je donositi velike životne odluke na temelju tog PRIVIDA. Anđele, zaljubljenost u drugu osobu još ne znači da u braku nema više ljubavi. Ponekad mi se čini da dio muškaraca ljubav izjednačuje sa tim prividom. Pa kad prođe privid –(čitaj zaljubljenost, strast) – za njih prođe i ljubav. A onda kažu da su se unatoč troje djece povukli iz braka iz ( gle čuda) "MORALNIH"(!!!!) razloga - jer svoju suprugu više ne vole ( u prijevodu –nema više strasti). I kako će to nadoknaditi....e pa novcem...plaćat će alimentaciju, kupovat će djeci sve što god požele....kad budu imali slobodnog vremena....provodit će ga s djecom. Da dragi Anđele, ali Vaša djeca trebaju Vas 24 sata dnevno. I kad su bolesna i kad su zdrava i kad su tužna i kad su sretna. Uvijek. Vaša odgovornost za njih je POTPUNO jednaka onoj koju za njih ima Vaša supruga. U svim drugim slučajevima nema traga moralu, odgovornosti, pouzdanosti, zreloj i postojanoj ljubavi…sve što ovdje postoji jest sebičnost jedne osobe koja u ime tog “morala”-čitaj trenutne strasti, ruši sve pred sobom !!

Ovime Vas nisam htjela povrijediti. Samo potaknuti na dublje razmišljanje i sagledavanje vlastite situacije do koje ste se doveli ovom avanturom.

Da Vam je savjest poslije svega mirna, ne biste bili ovdje. To je dobar znak I mislim da ćete oz ovog izaći kao bolja osoba.

Ne donosite velike odluke. Prepustite ih vremenu. S vremennom ćete spoznati kakva je osoba Vaša ljubavnica. Promatrajte njezine postupke – izliječit će Vas od ovog stanja. Sve, pa i nju vidjet ćete jasno. Osjećaji će se povući sami od sebe. Vjerujem da u Vašem braku još ima ljubavi i osjećaja koji su sada potpuno potisnuti. A ljubav, i sami znate, nije nešto što dođe i prođe dok mi pasivno promatramo. Oko nje se treba svakodnevno truditi. Kao i oko prekrasnog vrta punog cvijeća. Imate mnogo razloga za trud.

Ništa u naš život ne dolazi, a još manje opstaje u njemu samo od sebe, bez našeg TRUDA I VOLJE.

 

 

[slavko1941]

Zato nam je i stanje društva takvo kad je moral promjenjiva kategorija.

Nije utješno nešto tako pročitati. Lijep nauk za mlade.

Bolje da niste ništa napisali!

[newbie]

Osvrnut ću se samo na jednu malu sitnicu...

Pa kako se moglo roditi troje djece u braku u kojem nije bilo ljubavi.

Pitajmo se kako uopće ijedno dijete nastaje osim kao rezultat ljubavi, Grimma i Andersena? Pri tom preskočimo onu: zaletilo se, pa...

Je li motivacija za roditeljstvo redovito i isključivo ljubav među parnterima pa su djeca njen rezultat odnosno njen izraz ili su djeca sama po sebi ponekad dovoljan motiv da bi ih dvoje ljudi imalo i odgajalo uz korektne i funkcionalne partnerske odnose, bračne ili izvanbračne sasvim sporedno?

Razglabajući o motivu za brak ili vezu (što je sadržaj ovog topica) a rabeći izraz ljubav često se može utrpati svašta, u rasponu od navike, privrženosti, ispunjavanja raznoraznih tuđih i osobnih očekivanja, zadovoljavanja širokog raspona socioloških, emocionalnih i inih psiholoških potreba svakog ponaosob.

Koliko je potrebno da osobe požele ostariti zajedno, a koliko je dovoljno da žele zajedno odgajati djecu, neovisno o njihovom broju, ne mora biti par rukava indentičnog konfekcijskog broja.

 

[andjeo]

ostariti zajedno,i odgajati djecu zajedno su za mene dva suprotna a samo ponekad zajednička stajališta.Ja mogu ostariti sa osobom s kojom uopće nemam djece,a isto tako mogu odgajati djecu sa osobom s kojom neću ostariti.Kombinacija jednog i drugog je idealna kombinacija, a šta je danas idealno...?

A troje djece se sigurno nije rodilo slučajno,nisam nikada ni izjavio da nije bilo ljubavi,ali očito ne dovoljno da traje.

[_Ivan_]

elena2 je napisao:

Au...ova teza da je "moral društveno promjenjiva kategorija" čini mi se strašnom !!! Ne slažem se sa Ivanom. Moral NIJE društveno promijenjiva kategorija koju pojedinac može krojiti prema vlastitim potrebama. Tu nema relativiziranja.

 

 

Lijepo je vjerovati u ovako nešto, ali...

 

Je li moralno nositi mini suknju?

 

U 19. stoljeću u viktorijanskoj Engleskoj žena nije smjela otkriti ni gležanj. Nošenje mini suknje na javnom mjestu tada bi se smatralo teškom povredom morala. Danas nije baš tako. Tko je tada određivao da je to nemoralno, a tko određuje da danas nije? Društvo.

 

Daljnji primjer: Je li nemoralno razvesti se? Pretpostavljam da će većina reći da načelno nije, pa i zakon dozvoljava razvod. No prije samo par stotina godina žena koja bi dala zavjet u crkvi, a onda pred batinama muža pobjegla od njega i živjela s drugim čovjekom (društvo joj nije dalo mogućnost da se razvede) smatrana je moralnom nakazom. Zajedno s čovjekom koji joj je pružio utočište pred nasilnikom.

 

Treći primjer: Je li žena nemoralna ako je silovana i nakon toga se ne želi udati za čovjeka koji ju je silovao? Mislim da će se svi užasnuti nad idejom tako nečega i nazvati je bolesnom. No još prije pedesetak godina u Dalmatinskoj Zagori znalo se dogoditi da muškarac doslovce otme djevojku koja ga ne želi i s njom "prespava noć". Nakon toga djevojci nije preostajalo ništa drugo nego da se uda za njega jer je roditelji, obešćašćenu, nisu htjeli natrag u kuću. Silovatelj je bio društveno prihvatljiviji od silovane žene i njen bi se povratak u kuću, nakon što je "dala", pa makar silom, smatrao nemoralnim.

 

Zato nemojmo govoriti o moralu kao o konstanti. To je zaista vrlo, vrlo promjenjiva društvena kategorija.

[newbie]

Bliži i precizniiji izraz za spomenuto bi bio "društveno prihvatljivo ponašanje", kako ne bismo ušli još i u teološke, etnologijske, sociologijske i tko-zna-koje-sve-ne rasprave...

[fikus]

Ma ovo su ekstremni primjeri koje ne postoje nigdje više na kugli zemaljskoj! Konzervativizam (prohujalo sa vihorom), ovdje je riječ o drugoj vrsti moralnog kanibalizma! Žena, troje djece, druga, kidanje latica sa ruže po sistemu: volim te- ne volim te, ljubav-bljak (ma i ja obožavam lijepo žensko tjelo: lijepe dojke, noge, glava, pa tko bi bio vjeran svojoj ženi pored takvih izazova?? Hm.. stavio sam dojke na prvo mjesto. I ja sam baš neki... Treba prošetati samo Jarunom u ljetnim mjesecima!) sarkazam naravno!!

 

[_Ivan_]

Da, malo previše sarkazma za ovakvu temu. Čovjek je rekao da se zaljubio u drugu ženu, da postoje osjećaji. Nema potrebe onda svoditi njihov odnos na čisto fizički, jer on to nije.

 

Primjerima koje sam dao htio sam pokazati da je moral promjenjiv u vremenu, pa se ne može govoriti da je univerzalna kategorija, jer ono što danas smatramo nemoralnim sutra više ne mora biti. No lako je dati dokaz da je moral i prostorno promjenjiva kategorija u istom vremenu: Danas, u 21. stoljeću, nemoralno je živjeti istovremeno s dvije žene. Ako sam katolik. Ako sam musliman u muslimanskom svijetu, sasvim je moralno živjeti i sa četiri žene istovremeno. Ali ne i sa pet. Što je bilo moralno prije stotinjak godina, ako si sultan u Turskoj.

 

Itd... uglavnom, moral je vrlo rastegljiva i relativna stvar. Govoriti ovako paušalno o nekom tko je samo priznao nešto što muči mnoge da je nemoralan znači osuđivati s visoka bez potrebe. A znam da je netko čiji bismo nauk o moralu na ovim prostorima i u ovom vremenu morali slušati rekao: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen". Koliko je onda moralno da ovako paušalno sudimo?

[parcov]

sto god odlucio neka ti je sa srecom! Uvijek neka su ti djeca na prvom mjestu i neka to osjecaju.Razgovaraj sa njima i neka znaju da ti se uvijek mogu obratiti! I ako se budu na neke tvoje odluke ljutili i ako puno stvari ne shvate jer su premladi uvijek im daj do znanja da si tu za njih. Sta god odlucio odluci to hladne glave i za neko duze vrijeme kako se klinci nebi morali par puta privikavat na dolaske i odlaske. Iako volis drugu zenu ne moras odmah i zivjeti sa njom, pricekaj da se strasti stisaju. to ti je moje skromno misljenje, sam morasodluciti i zaista ti zelim srecu a tvojoj djeci jos vecu!

[Marta01]

Ostati nezadovoljan u braku samo zbog djece, su najvece gluposti koje netko moze izjaviti. Djeca rastavljenih roditelja nisu manje sretna od druge djece, cak naprotiv.

 Ne vracaj se zeni, proci ce vrijeme zaboravit ce te, preboljeti..a ti ces joj tim postupkom dati priliku da nadje muskarca koji ce ju voljeti i sa kojim ce dozivjeti srecu/ljubav kako li se to vec zove  .. koju sa tobom nije imala. Na kraju ce ti biti zahvalna. To je najpostenije prema njoj. Ovo sve drugo je mucenje steta je vec ucinjena.

[Josip1978]

Prošlo je 11 godina.

Tko zna da li se vratio?

[Wanksta]

Prije 7 minuta, Josip1978 je napisao:

Prošlo je 11 godina.

Tko zna da li se vratio?

Ipak je bezvremenski savjet. ☺

uređeno: 1. svibanj 2018. od Wanksta

[Marta01]

Prije 7 minuta, Wanksta je napisao:

Ipak je bezvremenski savjet. ☺

Neka nam javi!