Jump to content

Kako se oduprijeti se glupostima!


fikus

Preporučene objave

Pa ovo je nevjerojatno! Pored svih udaraca koje doživljavaju očevi u pokušaju realizacije djetetovih prava na oba roditelja, dolazi još jedan udarac i to iz "uljuđene Europe" u koju mi tako ponizno hlepimo do gadljivosti, a to je zakon o nenansilju nad djetetom! Pa koliko ćemo imati užasnih slučajeva nasilja u školama i u svakodnevnom životu, ako nam djeca budu odgajana po principu "znaš trebaš biti dobar i poslušan i nemoj raditi sr...". Pa zar je moguće da su neprihvatljive pedagoške mjere i klepanje djeteta po guzi ako je dijete prevršilo sve mjere dozvoljenog ponašanja? KAKO ODGAJATI SVOJE DIJETE? Hoće li očevi unaprijed biti okvalificirani kao "neljudi, nasilnici, perverznjaci, monstrumi", samo zato što su htjeli primjeniti svoj autoritet da svojem djetetu ukažu na pogrešno ponašanje ili ophođenje među roditeljima? Pa zar nije možda bilo bolje da se filmovi koja djeca najčešće gledaju budu humanog značaja, a ne samo da se prikazuju nasilje koji daju loš primjer djeci? Kakvi će nam to ljudi biti? Kako ćemo se s njima nositi kada krenu u školu i kada budu nasilna prema svojim bližnjim ili profesorima koji svako malo dobiju batine od iste djece "koje su zaštićene zakonom" (koje li ironije)? I sada, ako moje dijete ode u Centar i požali se da je dobilo po guzi jer je istrčao na cestu ili bio bezobrazan prema svojo baki ili meni, ili je histerizirao u nekom šoping centru zato što mu nije bila kupljena igračka koju je on uočio na polici, i sl... hoću li dobiti etiketu "nasilnika", ili će mi dotični iz Centra uzeti dijete zbog "neprimjerenog nasilničkog ponašanja" prema svom djetetu? Koja žalosna situacija!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Citirajmo jednog od znamenitih obiteljskih psihoterapeuta J. Juul, "Vaše kompetentno dijete":

 

"...roditelji koji se služe nasiljem nad svojom djecom podijelio bih u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju roditelji za koje je primjena nasilje stvar stava ili, jednostavno, njihova ideologija. Oni, kojima je nasilje stav, kažu: "Pa, ja mislim, da dobiti po turu kada zasluže, neće ništa nauditi."

 

... Oni roditelji za koje primjena nasilja predstavlja ideologiju te koji smatraju da je nasilje bitan sastavni dio odgovornog odgoja, često potječu iz okruženja ili zajednica kojima vladaju totalitarne ili političke ideologije."

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Baš ste me vas pretpostavljam dvoje malo zaintrigirali ovim prepucavanjima, pa ću eto napisati koju...

 

protivnik sam nasilja nad bilo kime i bilo čime, a pogotovo nad djecom, no protivnik sam i pedagoških sranja baba koje misle da nešto znaju o odgoju djece, a ne znaju ništa osim citiranja i pastiranja "psihologa" i "psihijatara"

 

Naime, iz vlastitog iskustva mogu vam posvjedočiti da u pojedinim slučajevima, ponekad, iznimno, blagi dodir ruke po turu klinca može itekako postići željeni učinak kojeg ni na koji drugi način ne možete postići.

 

Eto, jednom sam prilikom, u prepunom trgovačkom centru doživio da mi se dijete baca po podu i urliče i dere i plače i histerizira (nije dobila igračku, ili već nešto što joj je palo na pamet), pred jedno dvadestak ljudi lupio sam ju po guzi, istog trenutka prestala je s takvim ponašanjem i nikada više problema nije bilo. Poanta je ta što je shvatila da unatoč okruženju ne može raditi sranja, praktično ucjenjivati svojim ponašanjem kako bi nešto dobila. Taj njen pogled u tom trenutku, prestanak s plačem i dernjavom bio je zapanjujući.

 

Velim, ne odobravam nasilje, al iz iskustva ....... samo se nadam da ovo nećete ni na koji način uspoređivati s onim pravim problemom koje nažalost ovo društvo ni ne može ni neće nikad ni izdefinirati, ni prepoznati

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ma stvar je u tome da se odgoj djeteta ograničava nekakvim zakonskim odredbama koje pišu kvazi pedagozi, sociolozi, psihoterapeuti...! Nitko normalan nije za primjenu nasilja nad djetetom i tu se brkaju kruške i jabuke! Ma ovdje se radi o odgoju djeteta u svim životnim situacijama koji je evo primjera, dao i Rubens! Šta se dobija kvazi demokracijom u odgoju djeteta?? Koja je to demagogija u cijeloj toj priči? Najveća tragedija je da se roditelji ustežu u mnogim slučajevima u određivanju granice djetetovog ponašanja i dobiju razmaženo derište kojemu je sve dopušteno! Dakle nisam monstrum ako sam pucnuo dijete po guzi zbog njegovog nedoličnog ponašanja!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa naravno da nisi ni monstrum ni nenormalan zato jer si pucno dijete po guzi, i roditelj i dijete kroz razvoj i faze kroz koje prolaze uče, jedno od drugih, no vjerju mi da oni koji laprdaju o tim nazovi pravima djeteta pojma o odgoju djece nemaju i da će i će "prave zlostavljače"u širokom luku zaobići jer ih se boje i nemaju ni volje, ni želje ni mogućnosti suočiti se i problem rješiti.

 

Tak da ostaju im ovakvi kakvi smo mi, a koji smo jednom lupili djete po guzi, na nama će se iživljavati i uvjeravati nas kako to nije dobro.......

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@rubens

da se citiranjem nešto htjelo reći-htjelo se.

da je netko nešto uspio shvatiti- je ili nije, njegov problem.

da se govori napamet- ne govori.

da se govori kompetencijama stručnjaka spomenutih, a postupci lupkanja po guzama će ih spasiti i dijete odgojiti i socijalizirati- govori.

da se govori osobnim iskustvom odgoja četvero djece- govori.

da se govori o odgoju djece iz perspektive bez ikakve tuđe pomoći: oca, baka, djedova i sl.- govori.

da se govori iz perspektive roditelja djece uzrasta 6-17 godina koja su pokazala i socijalnu osjetljivost, empatiju, društvenost, prihvaćanje normi ponašanja, obrazovnih uspjeha i sl.- govori.

 

A tko hoće drečati neka dreči, njegov problem.

 

@ostatak

Nadalje, nitko nije baš toliko blesav pa da misli kako se takve mjere donose radi nježnih metoda odgoja, sustavno provođenih i pažljivih.

 

Takve se mjere donose i provode jer će apsolutno svatko tko kažnjava dijete fizički, (a vjeruj da smo se nagledali i naslušali primjera i u današnje vrijeme- zaključavanja u sobu danima, klečanja u kutu, kopriva po golim nogama, batina radi četvorki i koječega drugog, dapače doslovce svake godine po jedan lijepi broj primjera) svoju fizičku akciju u tom smislu opravdati najboljom namjerom za bojitak svog djeteta.

A da stvar bude gora- u to zaista i vjerovati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ovdje se govori o zakonu kojeg još nije nitko ni vidio.(u svakom slučaju nije poznat za širu javnost).

Ako netko zna za neki link ili sl.bilo bi dobro da najprije pročitamo sadržaj pa da onda raspravljamo.Ovakva rasprava neće donijeti nikakav suvisli zaključak

 

Inače,fizičko nasilje nad djecom,kao metoda odgoja,apsolutno je neprihvatljiva i uvjek jasno govori o onom roditelju koji je primjenjuje kao pretežiti ili isključivi način odgoja djeteta,jer je isti hendikepiran u korištenju drugih roditeljskih sposobnosti i odgojnih mjera koje mogu polučiti dobre rezultate,a da pri tome ne nanose teške traume djetetu....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

canis je napisao:

Ovdje se govori o zakonu kojeg još nije nitko ni vidio.(u svakom slučaju nije poznat za širu javnost).

Ako netko zna za neki link ili sl.bilo bi dobro da najprije pročitamo sadržaj pa da onda raspravljamo.Ovakva rasprava neće donijeti nikakav suvisli zaključak

 

 

Ma jučer je to bilo na Dnevniku hrt-a! Čak je govorila Ministrica Jadranka Kosor, a ako nađem taj link ili ako nešto piše o tome u Narodnim novinama, ja ću ih vrlo rado copy - paste na ovaj kvadratić! Taj Zakon je navodno danas stupio na snagu i kazne za nepoštivanje ovih odredbi u kojima je spikerica Dnevnika čak spominjala i odgojnu metodu pucanja po guzi zabranjenim su rigorozne!

Čak je i u mojoj firmi danas brujalo na sve strane i kancelarije su šuškale o tom Zakonu, ali ok, treba vidjeti službeni papir i zvanično objavljeni link o tome. Ja sam se ipak naježio!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Selim ovaj post iz pravnog foruma

"

Jucer je u "Le Mondu" objavljeno da Vijece Europe danas, 15. lipnja '08, u Zagrebu, pokrece kampanju protiv tjelesnog kaznjavanja djece. Uvazena istitucija smatra da "Ni jedna religija, ekonomska situacija ili odgojna metoda ne moze opravdati udaranje djeteta, ni samar, ni da ga se udari po "guzi", da ga se matretira, ponizava ili da se pribjegava bilo cemu sto bi ugrozilo njegovo dostojanstvo."

 

Senzibiliziranje javnosti odvijat ce se kroz TV spot, te izdavanje udzbenika namijenjenog roditeljima za odgoj bez nasilja, kao i parlamentarnim zastupnicima 47 zemalja Vijeca Europe. Nizozemska, Grcka, Porugal i Spanjolska nedavno su nametnuli potpunu zabranu tjelesnog laznjavanja, sto znaci da je danas 18 zemalja clanica Vijeca Europe izabralo ovakav stav.

 

Vrata raja, u kojemu je rasla batina, su se zatvorila.

"

 

Maleno dijete, koje histerizira pred ljudima u shoping-centru je mali problem. Znate onu izreku - malo dijete mali problem, a veliko veliki.

Zamislite kad vam mladic od petnaest godina, veci i snazniji od vas, napravi slicnu scenu. Dodjete doma, malo ga pljusnete, cisto onako odgojno, pa kad vas on tresne ili zavrsi s policijom ili ga vise nikad ne taknete. Znate i sami da vam je to pricao neki od frendova, frendica, ili ste to sami dozivjeli.

Pljusnuti, ili udariti slabijeg od sebe - samo je dokaz kapitulacije, da ne znamo kako drugacije rijesiti situaciju.

 

I jos jedan bitniji aspekt - nije to samo prijeki i brzi nacin da slomimo otpor, vec je daleko veci problem posljedica:

onaj koga se odgojno lupkalo po guzi, pljuskalo

da ga se urazumi, cesto je sklon autodestruktivnom ponasanju prema samom sebi kad odraste.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Naime, dvije novootvorene teme se uporno isprepliću, a nemaju baš nešto dodirnih točaka u većoj mjeri.

 

Pitanje koje se nameće jest:

 

1. Zbog čega se bilo koji otac osjeća prozvanim i zašto se priča navodi na mlin ugožavanja očeva?

Radi lakšeg okupljanja kritične mase bukača?

 

2. Zašto se pokušava navući priču na loše posljedice eventualnih mjera u vode "to će nam do kraja zagorčati život učiteljima i nastavnicima"?

Jer, ako se zaista u to vjeruje, onda je za napomenuti kako su osobe koje s djecom rade vrlo svjesne gdje leži problem djece sa devijacijama u ponašanju, a to nije manjak batina, nego manjak nečeg sasvim drugog- njima vrlo potrebnog.

 

I zahvalimo Perseveri na iznošenju velike istine, koju možda nekome i nije jako ugodno čuti, ali svejedno ću je citirati:

Pljusnuti, ili udariti slabijeg od sebe - samo je dokaz kapitulacije, da ne znamo kako drugacije rijesiti situaciju.
Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pa uporno se pokušava imputirati nekakvo nasilje nad djetetom, zašto? Tome nije bilo govora, ilustracije radi, moj odnos prema djetetu izgradio sam svojim povjerenjem, čvrstinom stava i autoritetom, ali i Boga mi i pokoji prijekor i klepanje po guzi djeteta. bez obzira na okolnosti koje su se desile između mene i bivše.Nekakvog odgoja mora biti, nema stihije u odgoju djeteta, jer će te se naći ugroženim i od njega samim.

Upravo roditeljsku (očevu) ugroženost vidim u mogućoj manipulaciji djeteta sa institucijama prema očevima. Očevi će se naći u poziciji da budu okvalificirani kao monstrumi, ugnjetavači, teroristi, žderači svoje vlastite djece, samo zato što su dobili šamar ili pokoju po guzi! Pa, kaj si ti stvarno pala sa Marsa, Newbie?? Pa, ako zaradim koju potporu roditelja za ove tekstove koje pišem, znači da ima smisla i logike, zar ne? Ma, ipak možda ima vode na Marsu?!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ne.

Nisam s Marsa već iz obitelji u kojoj kao majka sustavno odgajam četvero djece vrlo različitih uzrasta, te iz prakse u kojoj susrećem prevelik broj djece a za niti jedno ne moram pogledati papire da bih znala tko je i što ga muči, pa hoćeš ove sada ili od prvog dana radnog staža.

 

Problem je u tome, fikus dragi, da nitko nikada javno neće odobravati ono što ostavlja trag jer bi ukazalo na jak udarac.

Ali, ono "malčicu" (čitaj: ne može me nitko prijaviti, pokazati nekome, jer će zaisgurno me taj netko krivo gledati i zrgažati se, ja ću ispasti loš/loša) će svakako upotrijebiti pravdajući da time radi za boljitak djeteta.

 

Uvijek, ali, uvijek je takav postupak zapravo trenutak u kojem roditelj (ili bilo tko drugi) nije siguran što mu više izaziva bijes:

a) vlastita neefikasnost ili b) prkos djeteta

pa osjećaj neefikasnosti i bespomoćnosti u roditeljskim namjerama urađa osjećajem bijesa/straha koji, ovisno o intenzitetu urađa fizičkom akcijom.

 

Netko će možda biti uvjeren da je dijete otupilo na male batinice, a možda je i malo preodraslo za "nježno batinanje" pa treba samo malo- jače i opet će biti poslušno.

Koja razlika uopće?

Je li jedina razlika eventualna fizička ozljeda?!

Je li u TOME stvar?

 

Stvar je u tome da udarac (bilo koje jačine) treba onome tko osjeća frustraciju:

- osjećajem vlastite neefikasnosti

- osjećajem bespomoćnosti pred neuspjelom provedbom svojih želja

- potenciranje pružanjem otpora s druge strane (naročito kad osjeti prkos)

što sveukupno urađa- bijesom, koji u tom trenutnku oslobađa, svjesno ili ne.

 

Na taj se način ne osigurava prvenstveno dobrobit drugog, već zaštićuje sebe od ponavljanja osjećaja vlastite neučinkovitosti (i ne daj bože još da se ima publiku, jel...).

Samo, to nije potrebno javno posvjedočiti, može se i sebi u zrcalo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

PS.

Glede tvoje bojazni o institucijama koje će garant ugrožavati očeve kao žderače male djece, držim da nema straha: majke provode također s djecom toliko vremena da bi ih netko također mogao optužiti da su žderačice. Čak i imati dovoljno vremena pripremiti lomaču za spaljivanje vještica ako poželi.

Dakle, to o čemu ti pričaš ima i s druge strane jednaku šansu- čak i puno veću.

 

Stoga, mirno spavaj i ne boj se nikoga... :)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nema niti nježnog niti grubog batinanja newbie! To je sintagma ili preneseno značenje za nasilje koje se već unaprijed inputira kao ocu svoga djeteta od razno-raznih kvazi institucija koje tobože vode brigu o mentalnom zdravlju djeteta! Radi se o odgoju, a ja te uvjeravam da normalni roditelj voli svoje dijete i njegova odgojna mjera je prikladna u datoj situaciji. Radi se o tome da se zakonskim mjerama ne smije ograničavati odgojne metode koje već imaju isprobanu svrsishodnost, a nisu nasilni niti brutalni! Kojom silom ću lupiti dijete po guzi je u potpunosti irelevantno, jer ja sam mu roditelj, ali i autoritet koji mora poštovati (ne sijati strahopoštovanje, nego poštovanje prema ocu)! Spaljivanje majke (čitaj vještice) na lomači nije umjesno u 21 stoljeću iz osnovnog razloga, što smo kao moderno društvo u ovom vremenu spoznali da vještice ne postoje (ma postoje, ali su to moderne i fakat sofisticirane, pa se protiv njih nemreš boriti lomačama, nego institucijama).

 

newbie je napisao:

PS.

Glede tvoje bojazni o institucijama koje će garant ugrožavati očeve kao žderače male djece, držim da nema straha: majke provode također s djecom toliko vremena da bi ih netko također mogao optužiti da su žderačice. Čak i imati dovoljno vremena pripremiti lomaču za spaljivanje vještica ako poželi.

Dakle, to o čemu ti pričaš ima i s druge strane jednaku šansu- čak i puno veću.

 

Stoga, mirno spavaj i ne boj se nikoga... :)

 

Ovo izgleda utješno, ali ipak postoji tjeskoban strah od novih iznenađenja hrvatskih zakonodavaca koji u svakom momentu moraju pratiti trend Europske unije koji nam stalno zagorčavaju život! Jedva čekam raspad EU-a, to će se na kraju i desiti, nisu nam ti monstrumi potrebni! Hrvatske institucije su tradicionalno ipak pristrane, vjerovala ili ne, pa se svaki oblik bilo kakvog neodmjerenog ponašanja prema djetetu, prema ocjeni te iste, može pripisati ocu kao ljudožderstvo ili kanibalizam naspram svog vlastitog djeteta"

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Naravno da volimo, fikus.

I ja moje i ti svoje i svak svoje.

 

Vidiš kako se sve to može to i mekše i primjerenije izraziti, a naročito stavljam naglasak na objektivnije pristupiti, ha?

 

A ti lijepo samo ne padaj pod utjecaj kojekakvih bukača i halabukača koji su sami sebi svrhom, glede očeva i njihovog statusa u odnosu na djecu. Rat se ne vodi protiv očeva, nego za svako pojedinačno dijete i njegov normalan psihofizički razvoj, s različitostima ovisno od slučaja do slučaja.

 

Pogledaj lijepo topic mame24 i prepoznaj tamo i svoju priču.

Pa u još malo gorem obliku.

Pa reci da je u pitanju progon očeva i a priori negativan stav prema njima.

 

Baš lijepo da si tu: usporedivši tvoj slučaj i slučaj mama24 može se lijepa paralela povući i izvući divan zaključak: neučinkovitost ustanova koje štite dobrobit djeteta.

 

razlozi- nadaleko i naširoko poznati.

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Trebali bi uočiti da terminologija-prava očeva ili prava majki ne pomaže osnovnom cilju-ostvarenju prava djeteta.Zakon (Obiteljski zakon) čak i ne poznaje te tremine,nego najčešće ističe prava djeteta i nešto manje prava roditelja.

Takva treminologija uvjek pomalo dovodi do zaoštravanja i potenciranja vječnih muško-ženskih sukoba,a koji znaju poprimiti i svoje ekstremne oblike u vidu šovinstičko-nasilnih ili feminističko-histreičnih ispada,a djeca tada postaju samo objekt preko kojeg i s kojim se vodi ''rat''.Prava i dobrobit djece tada padaju u drugi plan,a šteta koja im se nanosi često ničim nije nadoknadiva i popravljiva.Dakle,djeca postaju žrtve.

 

Najčešći način ispoljavanja takvih sukoba je da se djeci uskraćuje uzdržavanje kako bivši suprug ili supruga ne bi imala od istog koristi,da se djeci uskraćuje susreti i druženja s roditeljem koji ne živi u cilju osvete bivšem suprugu ili supruzi.

I jedno i drugo prestavlja iracionalno i u osnovi nezrelo ponašanje odraslih ljudi koji vlastite frustracije i zasljepljenost ''liječe'' preko svoje djece, a da zbog vlastitog afektivnog stanja nisu u mogućnosti sagledati posljedice i štetu koju nanose toj istoj djeci.Dapače,u pokušaju opravdanja vlastitih postupaka često sebe predstavljaju i ističu kao žrtvu,uz istovremeni pokušaj racionalizacije svojih postupaka,samo njima razumljive,a koja se svodi na često iskazano: ''radim to zbog svoje djece'',ne uočavajući da su baš oni ti koji čine štetu.

 

Najgora situacija je ako takvi ljudi (namjerno ne ističem da li su to muškarci ili žene, jer je potpuno irelevantno) rade u ustanovama i na poziciji koja im omogućava i od njih traži da odlučuju o pravima i dobrobiti i druge djece.Tada je šteta koju mogu nanijeti,a često i nanose ravna tsunamiju.

Stoga pustimo žensko- muške odnose i odnose majka-otac postrani,a uvjek u prvi plan ističimo i naglašavajmo prava djeteta,jer su djeca među najvulnerabilnijim skupinama društva i kao takva trebaju pomoć,a odrasli (muškarci ili žene) će se ionako uvijek snaći...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Oprostite mi, cijenjeni canis, što nakon ovako zaista krasnog i rezimirajućeg posta u kojem lijepo sumirate odnos prema djetetu i vrlo ispravne stavove, a u skladu s važećim zakonima RH i svim pravilima psihologijske i pedagogijske struke, jednostavno ne odoljevam pozdraviti promidžbu prava djece na zaštitu od fizičkig kažnjavanja bilo koje vrste i osvještavanje roditeljskog nam puka, te oslikati sljedećim insertom:

 

Iz znamenitog i svima nam poznatog crtića... dva psa... tata i sin. Tata redovito aktivno poučava životnim situacijama i mudrostima svog vrlo nestašnog sina.

 

...i prozuji jednom ocu kroz glavu misao:

fikus:

Radi se o tome da se zakonskim mjerama ne smije ograničavati odgojne metode koje već imaju isprobanu svrsishodnost, a nisu nasilni niti brutalni! Kojom silom ću lupiti dijete po guzi je u potpunosti irelevantno, jer ja sam mu roditelj, ali i autoritet koji mora poštovati (ne sijati strahopoštovanje, nego poštovanje prema ocu)!

-Oggy, sineee... (i bum!!!)

A malac pogleda tatu onim svojim toplim i maznim pogledom iz kojeg se očitava divljenje i odanost, pa izgovori onu svoju slavnu rečenicu:

-Da, velepoštovani ooočeee...

:smijeh:PS. Mrljavac, može strip po scenariju, idu ti dobro? A pliiiiiiiz....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako ostvariti ukidanje tjelesnog kažnjavanja djece?

 

Ukidanje svakog tjelesnog kažnjavanja djece zahtijeva spoj jasne zakonske reforme, mjera zaštite i prevencije te druge, prvenstveno odgojne mjere kako bi se društva udaljila od prihvaćanja nasilnog i ponižavajućeg kažnjavanja.

 

Zakonska zabrana je od ključne važnosti, ali ona sama nije dostatno jamstvo ljudskih prava djece. Potrebno je roditelje, profesionalce koji rade s djecom, samu djecu i javnost informirati o zakonu i o pravu djece na zaštitu.

 

Ukidanje tjelesnog kažnjavanja stoga zahtijeva intenzivan rad u najmanje tri područja:

 

pravnoj reformi;

reformi politike (osobito mjera prevencije i zaštite);

podizanju razine svijesti.

 

Ukidanje tjelesnog kažnjavanja podrazumijeva uspostavljanje pravnoga okvira koji jasno zabranjuje tjelesno kažnjavanje i štiti djecu od svih oblika napada, uključujući i obiteljsko okruženje.

 

Otpor zabrani tjelesnog kažnjavanja u obitelji ponekad proistječe iz uvjerenja da će to dovesti do kaznenog progona i zatvorske kazne za tisuće roditelja. To sigurno ne bi pomoglo djeci.

 

Načelo izjednačene zaštite djece i odraslih od fizičkog zlostavljanja, uključujući i zlostavljanje u obitelji, ne znači da svi slučajevi tjelesnog kažnjavanja djece od strane roditelja, koji iziđu na vidjelo, nužno moraju voditi kaznenom progonu roditelja. Načelom de minimis — prema kojem se zakon ne bavi trivijalnim pitanjima osigurava se da lakši prekršaji među odraslim osobama dolaze pred sud samo u iznimnim okolnostima; isto će važiti i za lakše prekršaje vezane uz djecu. Države trebaju razviti djelotvorno izvješćivanje i savjetodavne mehanizme. Iako je potrebno ispitati sva izvješća o nasilju nad djecom na odgovarajući način te osigurati zaštitu djece od ozbiljnih ozljeda, cilj je spriječiti roditelje u korištenju nasilnih ili drugih okrutnih ili ponižavajućih oblika kažnjavanja kroz intervencije koje imaju narav potpore i odgoja, a ne kazne. Ovisan položaj djece i jedinstvena intimnost obiteljskih odnosa zahtijevaju vrlo pozorno donošenje odluka o kaznenom progonu roditelja ili o formalnom interveniranju u obitelji na druge načine. U većini slučajeva kazneni progon roditelja ne mora nužno predstavljati najbolji interes djece. Kazneni progon i druge formalne intervencije (primjerice, da se dijete skloni ili da se počinitelja udalji) trebaju se primjenjivati kada se smatra da je to potrebno kako bi se dijete zaštitilo od ozbiljne ozljede te ako je to u najboljem interesu djeteta. U skladu s dobi i zrelosti određenog djeteta, potrebno je pridati primjereni značaj njegovom mišljenju.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 6 godina kasnije...

Pogotovo kad ti se balavac ili balavica unese u facu i kaže:"Ja imam pravobranitelja. Ako me udariš, trunut ćeš u ćuzi." Naravno da je odmah pala šamarčina!

 

Svi vi koji toliko zastupate dječicu (male monstrume) i njihova prava, da li ste razmišljali da onda treba ukinuti policiju i sudstvo, jer što će nam autoritet?

 

Po ovome vašem ako roditelji nemaju pravo zviznuti šamar ili izbatinati golu guzicu kad je to potrebno, onda policija nema pravo nikoga prisilno privesti, kao niti sudac nema pravo odrediti zakonsku kaznu.

 

DRUŠTVO POČINJE U OBITELJI.

 

P.S.

Zašto da poštujem zakon u kojem nisam sudjelovao kad je bio izglasan?

(HOĆU REFERENDUM!)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ja mogu navesti jedan primjer na ovu tematiku.

 

Sin za rođendan želi mobitel (nije bitno koje marke da ne pravim reklamu, ali uglavnom vrlo skup mobitel posljednje generacije), otac mu pojašnjava da ne može dobiti taj mobitel, zbog financijskih razloga, ali sina to ne interesira. Čak "prijeti" ocu zvanjem "Hrabrog telefona" i prijavljivanjem fizičkog nasilja, ukoliko mu ne ispuni želju. Otac to shvaća kao šalu i ignorira.

 

Ali... Nije bila šala, i ujutro oko cca 06:00h dolazi "marica" po oca sa predstavnikom nadležnog CSS-a. Otac biva pritvoren par dana, dok se konačno nije utvrdio pravi motiv prijave (i hvala Bogu da je, ali šteta je ionako učinjena). Da napomenem sada događaje post festum - otac nije pipnuo sina (ali razočaranje spoznajom što vam je vlastito dijete kadro učiniti zbog materijalnog prosperiteta je po meni najgora stvar), ali majka... Recimo samo da sinu više nikada to neće pasti napamet.

 

Što želim reći ovim slučajem - UVIJEK sam protiv nasilja bilo kakve vrste i prema bilo kome, ali da se pretjeruje kako vrijeme i razvoj ljudske vrste ide dalje - bogami se debelo pretjeruje. Klinci novih generacija, čast iznimkama, sve su, da tako kažem, pokvareniji, što zbog onog što vide u medijima, što zbog onog što vide kod kuće, obitelj više nije ono što je nekad bila - sada se praktički svodi na neku kohabitaciju ili "cimeranje", i u svemu tome vrlo brzo se dolazi do kopiranja pogrešnih uzoraka ponašanja. Već u osnovnoj školi nauči se da je "ucjena" pogodno sredstvo da se dođe do cilja, sve u stilu starog dobrog Macchiavellija i njegova "Vladara". Hej?! U osnovnoj školi!!

 

No, krivnja nikad nije 100% na jednoj strani, iako to nitko nikad neće htjeti priznati, a od početka ljudske vrste jedan uzorak ponašanja se pojavio među prvima - okrivi drugoga. Djeca roditelje, roditelji društvo i državne institucije, a država roditelje. I tako sve ispočetka. U današnje vrijeme odgojiti normalnog čovjeka, koji će doista zaslužiti tu titulu, je bogme uspjeh.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Sve je stvar odgoja. Ako ih je do sada društvo pokvarilo i ulica, a niste imali vremena da se posvetite odgoju i pripazite na njihovo ponašanje, pratili njihove izlaske i društvo u kojem se "kreću" možete svašta očekivati.

 

Možete vi njih i nalupati i kažnjavati ali to sve stvara kontraefekat..........

 

Ako su napunili 15-16 godina, vrlo malo možete uraditi na njihovom ponašanju.

 

;-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Gle, Apsolutno sam za to da se djeca, i ne samo djeca već bilo tko, ne kažnjavaju onako kako i ti ovdje pišeš, citiraš, navodiš, upozoravaš.....

 

Eto, samo da znate dijete nakon unošenja u facu kako već spomenuh, dobilo šamar i sad se normalno veseli i poštuje me... Igramo se, zezamo se, ali kad kažem da je zadaća tu onda se istina i Bog ide uz negodovanje to raditi... Međutim, najbolja stvar je u tome što sam i ja zasukao rukave, pa pomogao djetetu oko silne zadaćetine, koja je PRAVO zlostavljanje djece... a da ne kažem vuća torbetina u školu od 10 kila... kao da djeca idu na Mjesec svi redom izgledaju... (Uvedite laptope već jedanput!!!)

 

I tako, sve u svemu... Ispada da je taj rijetki jedinstveni, odlučan šamar sa moje strane i sa jasnom namjerom da se nemreš na mene postavljat na glup način URODIO PLODOM!!!!

 

Tako da molim lijepo uvođenje nadopune sadašnjeg zakona, gdje ukoliko popuste svi mehanizmi ispravljanja djetetova ponašanja da roditelj ima pravo u granicama normalnog obuzdati dijete primjenom fizičkog kažnjavanja i to sa jačinom primjene iste koja NE OSTAVLJA trajne fizičke, emocionalne ili mentalne posljedice....

 

Na ovaj način bi djeca počela ponovno poštivati roditelje, a opet roditelji ne bi i dalje mogli koristiti fizičko kažnjavanje u stilu: E gle dijete, ajmo ga zveknut jer mi je eto baš danas ko' i svaki dan pun k... života. :)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 3 tjedna kasnije...
Eto, samo da znate dijete nakon unošenja u facu kako već spomenuh, dobilo šamar i sad se normalno veseli i poštuje me... Igramo se, zezamo se, ali kad kažem da je zadaća tu onda se istina i Bog ide uz negodovanje to raditi... Međutim, najbolja stvar je u tome što sam i ja zasukao rukave, pa pomogao djetetu oko silne zadaćetine, koja je PRAVO zlostavljanje djece... a da ne kažem vuća torbetina u školu od 10 kila... kao da djeca idu na Mjesec svi redom izgledaju... (Uvedite laptope već jedanput!!!)

 

I tako, sve u svemu... Ispada da je taj rijetki jedinstveni, odlučan šamar sa moje strane i sa jasnom namjerom da se nemreš na mene postavljat na glup način URODIO PLODOM!!!!

 

Tako da molim lijepo uvođenje nadopune sadašnjeg zakona, gdje ukoliko popuste svi mehanizmi ispravljanja djetetova ponašanja da roditelj ima pravo u granicama normalnog obuzdati dijete primjenom fizičkog kažnjavanja i to sa jačinom primjene iste koja NE OSTAVLJA trajne fizičke, emocionalne ili mentalne posljedice....

 

Na ovaj način bi djeca počela ponovno poštivati roditelje, a opet roditelji ne bi i dalje mogli koristiti fizičko kažnjavanje u stilu: E gle dijete, ajmo ga zveknut jer mi je eto baš danas ko' i svaki dan pun k... života. :)

 

U potpunosti se slažem da se djeci trebaju postaviti određene granice, pa i ako je za to potreban jedan po turu (jer nisu sva djeca ista) - ali napominjem samo u izuzetno rijetkim prilikama. Tako da smatram da je potrebno razgraničiti fizičko nasilje (kao mera zlostavljanja) od kažnjavanja (pa i fizičkog), koja ne ostavlja posljedice.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U potpunosti se slažem da se djeci trebaju postaviti određene granice, pa i ako je za to potreban jedan po turu (jer nisu sva djeca ista) - ali napominjem samo u izuzetno rijetkim prilikama. Tako da smatram da je potrebno razgraničiti fizičko nasilje (kao mera zlostavljanja) od kažnjavanja (pa i fizičkog), koja ne ostavlja posljedice.

 

Ovisi i o starosti djeteta i genetici. "Nekad" se rješavalo riječima, ili "šibom", ako je dijete malo starije, riječima, ali ako je "tvrdoglav" - nema pomoći.

 

Zapravo, ima, bejzbol palica. (ne odmah oplesti preko "lampe") nego zaprijetit (spavaj sa jednim okom otvorenim.............) a, ako nastavi sa svojom tvrdoglavošću, sprej suzavac, a ako i to ne pomaže, reci mu da se "seli" i kraj priče.

 

Ja bih to vrlo brzo riješio. Ako si bezobrazan i ne poštuješ roditelje, kufer-Ćao.

 

:-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 11 mjeseci kasnije...

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija