Pravo na nužni dio nakon prihvaćanja oporuke

[trag]

Imam par pitanja u svezi ostavinske rasprave, potpisa na izjavu kojom se priznaje oporuka i prava na nužni dio.

 

Ostavinska rasparava je vođena prošle godine kod javnog bilježnika. Na početku ostavinske rasprave je otvorena oporuka ostavitelja. Oporukom je trima kćerima ostavio samo mali simbolični dio (cca 6 puta manji od nužnoga djela koji im po zakonu pripada), a sve ostalo, i nekretnine i pokretnine, svome sinu. Javni bilježnik je nakon čitanja oporuke ponudio nasljednicima da potpišu izjavu kojom prihvaćaju pročitanu oporuku. Naravno, sin je bez ikakvih dvojbi na to pristao, dok su se kćeri dvojile što da naprave. Javni bilježnik ih je nagovarao da potpišu, zastrašivanjem da ako ne potpišu da će trebat ići u skupu

parnicu!? Stoga su i one potpisale izjavu o prihvaćanju takve oporuke. Nakon provedenog ostavinskog postupka angažiranjem prijatelja pravnika, otkrile su da je na ostavinskoj raspravi obuhvaćen samo jedan dio ostaviteljeve imovine, jer je ostavitelj upisan na veći broj nekretnina o kojima uopće nije bilo riječi na raspravi. Nakon nekoliko dana su dobile rješenje o nasljeđivanju koje je doista bilo jako manjkavo jer je u njemu bio upisan samo manji dio imovine ostavitelja, a pored toga u rješenju ne postoje oznake nekretnina niti naznake u vezi nekretnina koje su pripadale ostavitelju, već samo brojevi dva zemljišna uloška u kojem se nalaze neke od njegovih nekretnina. One su u zakonskom roku od 8 dana uložile prigovor na takvo rješenje o nasljeđivanju i to zbog slijedećega:

 

1. Manjkavosti (napotpunosti) rješenja

2. Zbog povrijede njihovog nužnog dijela.

 

Sud je usvojio prigovor i ukinio pobijano rješenje o nasljeđivanju uz obrazloženje da je pobijano rješenje stvarno manjkavo i da ne sadrži sve elemente koje bi prema zakonu trebalo sadržavat.

 

Ali također i odbacuje drugi dio prigovora, tj. da je povrijeđen nužni dio nasljednica jer da su se nasljednice svojim potpisom na izjavu o prihvaćanju oporuke odrekele svoga prava na nužni dio.

 

Zanimaju me konkretno slijedeće stvari:

 

1. Jesu li nasljednice svojim potpisom o prihvaćanju oporuke u potpunosti izgubile pravo na svoj nužni dio?

 

Pri tome treba uzet u obzir slijedeće stvari:

 

I. One na ostavinskoj raspravi nisu imale stvarni uvid u cijelu imovinu ostavitelja, jer je popis imovine bio jako manjkav!

 

II. Javni bilježnik ih nije upozorio na posljedice potpisivanja takve izjave, već ih je i nagovarao da to potpišu. Štoviše, zastrašivao ih je da ako to ne potpišu, trebat će ići u skupu parnicu!

 

2. Je li ta izjava koju su one potpisale isto što i "nasljednička izjava" koja je definirana u Zakonu o nasljeđivanju? Postoji li mogućnost da se ta izjava ikako pobije?

 

3. Što bi sada sud trebao napravit nakon što je ukinio pobijano rješenje o nasljeđivanju? Hoće li sada sud sastaviti novo rješenje o nasljeđivanju u kojem će i cijelu naknadno pronađanu imovinu dodjeliti sinu ostavitelja? Treba li se sazvati nova ostavinska rasprava i tek tada na temelju nje napraviti novo rješenje?

 

Napomena: Kćeri se nisu nikada na bilo koji način ogriješile prema svome ocu tako da ne postoji nikakav zakonski razlog zbog kojeg bi one izgubile pravo na svoj nužni dio.

 

Molim za pomoć!

[KronicnaStranka]

Da li se u oporuci navodi konkretna imovina, ili se oporuka općenito odnosi na svu imovinu ostavitelja?

[trag]

U oporuci je navedeno samo ime zemlje (ne i broj) koje dobivaju kćeri, a sin dobiva svu preostalu imovinu. Dakle za sina se ne navodi konkretna imovina, već je napisano općenito da nasljeđuje svu preostalu imovinu.

[KronicnaStranka]

Budući da Vam nitko ne odgovara, onda ću ja navesti svoje mišljenje, uz izričitu napomenu da ćete morati ili angažirati stručnu pomoć tj. odvjetnika ili odustati. Ovo su Vam samo neke smjernice.

 

Ukratko: mislim da ste na ostavinskoj imali vrlo, vrlo loš dan.

 

Izjavu danu na zapisnik u ostavinskoj raspravi se ne može pobijati.

 

Jedini način koji vidim bi bio pobijanje zbog mana volje, tj. dokazivanja da osoba koja je dala izjavu nije bila svjesna i dobro razumjela, odnosno da je bila dovedena u zabludu, kad je davala izjavu.

 

Tako nešto dokazati nakon što je zapisnik potpisan je skoro pa nemoguće. JB sasvim sigurno svoje izjave nije u zapisnik unosio.

 

Jedinu, vrlo malu nadu, vidim u tome što se ovdje radi o više osoba, pa bi to moglo imati neku težinu da su izjave dane doista zbog pritiska bilježnika, iako toga nema u zapisniku.

 

Ako se odlučite na to, trebali biste podnijeti žalbu na rješenje (pretpostavljam da se radi o prvostupanjskom) u dijelu u kojem se ostavlja rješenje o nasljeđivanju na snazi, a prema uputama o pravnom lijeku. Paziti na rok.

 

Ako je javni bilježnik doista učinio kako ste opisali - a zvuči mi sasvim nevjerojatno - onda je teško pogriješio.

 

Naime, ne samo da nije smio vršiti nikakav pritisak, nego je osobi koja se nečega odriče morao vrlo jasno predočiti posljedice, a to je da je izjava neopoziva.

 

Osim toga, tvrdnja da pozivanje na nužni dio dovodi do parnice je činjenično potpuno netočna. Dolazi do parnice samo ako neki od nasljednika ne prihvati takav zahtjev drugoga nasljednika, i pri tome osporavatelj mora dokazivati da postoje okolnosti zbog koji se taj nužni dio ne može dati. To je vrlo teško, i neizvjesno, ali samo za osporavatelja. Onaj tko traži nužni dio ne mora dokazivati ništa, jer ima zakonsko pravo na nužni dio dok se ne utvrdi suprotno.

 

Nažalost, i na Legalisu je izneseno dosta primjera da javni bilježnici nestručno i nesavjesno vode ostavinske postupke. I sam sam neke naveo, pa pogledajte ako Vas zanima.

 

Možete se pritužiti na postupak bilježnika predsjedniku suda i javnobilježničkoj komori, ali to neće utjecati na valjanost samog rješenja.

[trag]

Hvala vam na odgovoru. Svojim mišljenjem ste mi pomogli da shvatim neke pravne stvari.

 

Međutim, još mi nije jasno je li ono što su nasljednici potpisali nakon čitanja oporuke isto što i "nasljednička izjava" koja se spominje i regulira u Zakonu o nasljeđivanju. Čini mi se, dok sam proučavao zakon, da je nasljednička izjava nešto drugo, a ne izjava o prihvaćanju istinitosti oporuke. Ako se i potpiše da je oporuka istinita, to još uvijek ne znači da je ona i pravno ispravna, tj. pravnovaljana.

 

Za nasljedničku izjavu piše u zakonu o nasljeđivanju:

 

----------------

Članak 220.

(1) Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu.

 

(2) Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom.

 

(3) Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći.

 

...

 

(8) Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju želi dati može to učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome.

---------------------------

 

Prema ovome ispada da se nasljednička izjava daje ukoliko se netko želi odreći ili prihvatiti nasljedstava i da ona nije obavezna. Ovako u zakonu definirana nasljednička izjava ipak ne obuhvaća samu izjavu o istinitosti oporuke koja se potpisuje nakon otvaranja i čitanja oporuke!?

 

Molim vaše mišljenje.

[KronicnaStranka]

Pod nasljedničkim se izjavama smatraju izjava o primanju (pozitivna nasljednička izjava) i izjava o odricanju od nasljedstva (negativna).

 

Pozitivna izjava nije bitna, jer se podrazumijeva da se nasljednik prihvaća nasljedstva po zakonu ili po oporuci.

 

Obratite pažnju na točku (7) čl. 220:

 

(7) Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju.

 

Dakle, nasljednička izjava može se odnositi i na nužni dio.

 

Po mojem (osobnom!) mišljenju, nasljednička izjava je svaka izjava koja se odnosi ne samo na činjenicu odricanja ili prihvaćanja nasljedstva, nego i na oblik prihvaćanja, dakle i o priznavanju oporuke, i zahtijevanje nužnog dijela.

 

Kao primjer, presuda Ustavnog suda U-IIIA / 1880 / 2005 (samo radi terminologije jer se inače radi o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku) - piše:

 

...da nasljednička izjava, koju je dao na ročištu održanom 23. lipnja 1999., a kojom je priznao oporuku ostavitelja...

 

Ali kod nužnog dijela ne radi se o odricanju.

 

Naime, stranka koja je oporukom oštećena mora izrijekom zahtijevati nužni dio. Zahtijevanje nužnog dijela ne predstavlja nepriznavanje oporuke, nego samo pozivanje na zakonska prava koja nužni nasljednik ima ako je oporuka inače priznata, dakle nesporna. Dakle, reći će da priznaje oporuku, ali traži nužni dio. Ako nasljednik ne da izjavu u tom smislu, već samo da prihvaća oporuku, oporuka će se provesti onako kako glasi.

 

Ako stranka u ostavinskom postupku izjavi da ne priznaje oporuku ili neki njezin dio iz bilo kojega razloga, oporuka postaje sporna i stranke se upućuju u parnicu.

 

Ne razumijem što točno mislite pod istinitošću i pravovaljanošću oporuke.

 

Ispravnost oporuke ovisi o tome da li je sastavljena po obliku kako zakon propisuje, a na to sud pazi po službenoj dužnosti, a stranke mogu prigovoriti.

 

Ako je oblik u redu, oporuka se može pobijati da nije sastavljena od ostavitelja (krivotvorena), sa stajališta mana volje ostavitelja, da raspolaže imovinom kojom ne može raspolagati itd. itd.

 

Ako je oporuka osporena (nije priznata), u parnici će se utvrditi njezina valjanost.

 

Ako nije osporena, ona je pravovaljana.

 

Ono što ste vi potpisali je najvjerojatnije zapisnik. Usmena nasljednička izjava se kao takva unosi u zapisnik, ali ona je samo jedan element u zapisniku.

 

Međutim, sve što je uneseno u zapisnik koji su stranke potpisale bez primjedbi je konačno.

 

---

 

Meni se čini, nakon ponovnog čitanja Vašeg posta, da je došlo do nesporazuma.

 

Kćerke nisu trebale dvojiti oko priznavanja oporuke, ali su trebale odmah i izrijekom zahtijevati nužni dio.

 

One su, izgleda, shvatile da bi zahtijevanjem nužnog dijela osporile oporuku, a tada bi doista bile upućene u parnicu u kojoj bi one morale dokazivati nevaljanost oporuke, a javni bilježnik nije shvatio da se njihovo oklijevanje odnosi na nužni dio, a ne samu oporuku.

 

Budući da je u rješenju naveden samo dio nasljedne imovine u odnosu na koji dio oporukom namijenjen kćerkama možda zadovoljavao uvjete nužnog dijela, žalba s pozivanjem na manu volje bi ipak mogla uspjeti. Naime, kćerke bi se mogle pozvati na to da je njihovo nepozivanje na nužni dio dano u uvjerenju da je ta imovina navedena u rješenju cjelokupna imovina, pa nisu imale razloga misliti da im je nužni dio povrijeđen; dakle, da se radilo o (dokazivoj!) zabludi. Nakon što se utvrdilo da je imovina veća, imaju razloga promijeniti mišljenje.

[trag]

Sada su mi mnoge stvari mnogo jasnije zahvaljujući vašem iscrpnom odgovoru.

 

Slažem se s vama da bi ovo pozivanje na manu volje u ovom konkretnom slučaju moglo uspjeti, jer doista kćeri ostavitelja su uhvaćene na "prepad" i prikazan im je samo dio imovine ostavitelja kao cijela ostavština tako da u tom trenutku nisu ni mogle znat koliki bi trebao biti nužni dio i jel on povrijeđen.

 

Pobijano rješenje je sud i ukinio zbog toga što je u njemu bio naveden samo manji dio imovine, upravo onako kako je to bilo i prikazano na ostavinskoj raspravi. Mislim da je to i jako dobar argument koji se može iskoristiti da bi se pobila potpisana nasljednička izjava.

 

HVALA VAM na trudu i na svim ovim detaljnim pojašnjenjima i savjetima!!!

[renvoi]

Takva izjava dviju sestara pred JB bi se trebala tretirati kao nasljednička izjava. Tom izjavom nasljednice su se zapravo odrekle svog prava na nasljedstvo ali treba naglasiti da su pritom bile u zabludi. One nisu znale da se njome zapravo odriču prava na nužni dio na što ih je JB morao upozoriti.

Nasljednička izjava (koja je pravno gledano pravni posao) može se pobijati prema općim pravilima o nevaljanosti pravnih poslova.

[KronicnaStranka]

Ne zaboravite da morate podnijeti žalbu na prvostupanjsko rješenje u danom roku, i neka Vam je sastavi odvjetnik jer je stvar vrlo osjetljiva.

[trag]

Treba li podnijeti žalbu na rješenje suda kojim se ukida pobijano rješenje o nasljeđivanju, a kojeg su nasljednici dobili prije neki dan ili ipak treba čekat da sud donese novo rješenje o nasljeđivanju i tada na to rješenje podnijeti žalbu ukoliko i u njemu nasljednice ostanu bez svoga nužnoga dijela, a što je za očekivati na temelju danog obrazloženja u dobivenom rješenju o ukidanju JB rješenja o nasljeđivanju?

 

U dobivenom rješenju kojim se ukida pobijano rješenje o nasljeđivanju nije eksplicitno napsiano ukida li se ono djelomično ili u cijelosti. Zaključak rješenja je da se prigovor nasljednica usvaja i da se rješenje o nasljeđivanju od JBa poništava. S time da je u obrazloženju napisano da je prigovor o manjkavosti toga rješenja o nasljeđivanju u potpunosti prihvaćen, dok se odbacuje prigovor da su nasljednice zakinute za svoj nužni dio upravo stoga što su potpisale izjavu i na taj se način prihvatile nasljedstva iz oporuke.

 

Na kraju tog rješenja o ukidanju pobijanog rješenja o nasljeđivanju je napisano da se nema pravo na samostalnu žalbu pozivajući se na Zakon o nasljeđivanju

Članak 187., stavak 4. u kojem piše:

 

"Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije dopuštena samostalna žalba."

 

Dakle, treba li ipak čekat da sud donese novo rješenje o nasljeđivanju i onda uložit žalbu na to rješenje ukoliko ni u njemu ne bude zadovoljen nužni dio nasljednica?

 

Hvala na svim sugestijama!

[KronicnaStranka]

Ne trebate podnijeti žalbu protiv rješenja kojim se ukida rješenje JB o nasljeđivanju, nego žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju u dijelu u kojem je ostalo na snazi (moje mišljenje).

 

Budući da nije jasno je li rješenje o nasljeđivanju ukinuto u cijelosti, ili djelomično, onda ne znam.

 

Ali bilo bi dobro, s obzirom na dosadašnje iskustvo, da se ne oslanjate samo na ovako dobijene informacije nego da angažirate odvjetnika i za to, i za ostavinsku raspravu, ako bude sazvano još koje ročište, kako bi bio pri ruci da pazi na prava nasljednika. Opreza nikad dosta.

 

Osim toga, ako dođe do neke dvojbe, može se tražiti i odgoda. Bilo bi vjerojatno najbolje da su to kćeri zatražile na prvoj raspravi kad su bile u dvojbi.

 

Usput, ZN ne predviđa poništenje takvog rješenja JB nego samo ukidanje, djelomično ili u cijelosti. U ovom slučaju razlika je više terminološke prirode, ali ipak.

[trag]

Prema zadnjim informacijama, nasljednice su čak zahtijevale nužni dio na ostavinskoj raspravi, što očito JB nije unio u zapisnik, jer prema potpisanom zapisniku ispada kao da su one u potpunosti prihvatile oporuku i odrekle se prava na nužni dio. Pitanje je da li im je JB uopće dao zapisnik da pročitaju prije nego su ga potpisale.

 

Mislim da je ovdje najbolje angažirat odvjetnika i neka se on pozabavi ovime, jer koliko vidim, ima jako puno nepravilnosti u postupku.

 

Hvala vam na svim informacijama i sugestijama!