Otiša sam, nisam otišao - greška?

[commodore64]

Moja situacija je takva da smo supruga i ja najvjerojatnije pred razvodom, a neću sada ulaziti u detalje zašto je tako. Situacija je došla do toga da više život pod istim krovom nije moguć, a da se ne prepiremo što je zapravo blaga riječ za našu trenutnu komunikaciju. Dogovorili smo se da se nećemo svađati pred našim 4-godišnjim djetetom. Usprkos tome, moja supruga već neko vrijeme gazi taj dogovor i nakon jedne svađe kada me prvo probudila, a onda izgovorila hrpu grubih i vulgarnih riječi i na moj odgovor (koji nije bio ni vulgaran ni grub) čak je fizički nasrnula na mene što nije bio prvi put. Nije me ozlijedila, nisu to bili jaki udarci, nije ostavila na meni vidljivog traga, ali zorno dočarava njeno psihičko stanje. Ja nisam nasilan tip, nikada ju nisam udario, a razlog zbog kojeg smo se svadili ni izdaleka nije takav da se treba fizički obračunavati već je odraz nagomilanih problema između nas dvoje. Uglavnom, nastavila je vikati u jednom trenutku se i dijete skoro probudilo te kako sam vidio da se neće usprkos mojim molbama i pokušajima smirivanja situacije zaustaviti (a i zbog toga jer takva situacija dosta dugo traje) ja sam otišao i od tada (tjedan dana) ne spavam u stanu u kojem živimo. Nisam se iselio, moje stvari su još tamo, sa sobom imam samo najnužnije, ali sam svaki dan u stanu, dolazim ujutro kako bi dijete odveo u vrtić te ga doveo iz vrtića (jer supruga često ostaje prekovremeno te usprkos našem odnosu moli me da idem po njegu u vrtić što meni nije teško jer sam to cijelo vrijeme i dosada činio), prisutan sam navečer kad ide na spavanje jer ponekad dijete traži da ga ja idem uspavati (sada nije važno što bi možda dijete te dobi trebalo ići samo spavati).

Otišao sam, mada ipak svaki dan neko vrijeme provedem u tom stanu, jer želim poštedjeti naše dijete koje ne mora gledati i slušati kako mu se roditelji svakodnevno svađaju. Imam tri pitanja:

 

1) Premda sam svaki dan u stanu, da li sam pogriješio što sam otišao? U smislu da ako dođe do razvoda da li moja supruga taj čin može upotrijebiti kao da sam napustio obitelj?

2) Moje stvari su još u stanu i ne želim ih odnijeti baš iz razloga kao dokaz da više ne živim sa suprugom i djetetom? Ili to u postupku razvoda nije bitno?

3) Imamo jedan veliki nenamjenski kredit kojeg sam ja podigao za neke naše potrebe u braku. Da li ja u mogućoj brakorazvodnoj parnici kod podjele imovine mogu tražiti da se i taj kredit nekako podijeli bez obzira što se radi o nenamjenskom kreditu pa se zbog toga ne vidi na što su konkretno utrošena ta financijska sredstva?

[zzz_zzz]

Kao prvo, vratite se sta prije u stan, pa makar situacija bila teska. Vas odlazak ne bi smio imati po zakonu nikakve posljedice ali u praksi je sasvim drugacije. Cinjenica da majka zivi sa djetetom u tom stanu vas moze kostat prava da djete zivi s vama nakon razvoda, jer ukoliko su oba roditelja jednako sposobna da se brinu o djetetu, sud ce pribjeci tome da ga ostavi u njemu poznatoj sredini . Nadalje, svojim cinom isseljenja neizravno priznajete da je vasa jos-supruga dobar roditelj jer da nije a vi djete ostavljate samo sa njom, vi bi bili los roditelj. Naglasavam da je to otprilike misljenje kakvo ce imati sudac kada mu se opise situacija a ne moje osobno.

Ako je kredit podignut za vrjeme braka onda spada u bracnu stecevinu, evo vam link gdje sam odgovorio na slicno pitanje pa pogledajte malo i to:

 

http://www.legalis.hr/modules/newbb/viewtopic.php?topic_id=503325425&forum=21

[commodore64]

Hvala na odgovoru. Situacija je dosta teška jer se moja supruga ponekad uopće ne kontrolira, a i cijela situacija već dosta dugo traje. Uglavnom dobivam savjet kao što je vaš od onih koji imaju vlastitog iskustva u ovakvim situacijama.

Svojim činom nisam mislio ništa loše, samo sam htio poštedjeti dijete i da se situacija malo smiri, pa da razgovaramo normalnim tonom. Ako se trebamo razvesti, neka tako i bude, ali neka bude civilizirano.

[zzz_zzz]

jasno mi je da niste htjeli nista lose, ja vam samo kazem da se svako ponasanje moze koristiti protiv vas.

vratite se,kada zena postane nasilna odete u neku sobu,zakljucate se i pustite nek sama sa sobom raspravi.

[commodore64]

Vidjet ćemo da li supruga uopće želi da se vratim, premda mi ne brani da dolazim viđati dijete, ali mi brani da ga uzmem sa sobom jer pretpostavlja da ću ići s njim kod mojih roditelja koje ona ne voli.

Ranije u nekoliko navrata me tražila da napustim stan. Ne vjerujem da je namjerno inicirala da odem kako bi me u mogućoj parnici teretila zbog toga, ali ispada da je dobila što je htjela...

[commodore64]

zzz_zzz je napisao:

vratite se,kada zena postane nasilna odete u neku sobu,zakljucate se i pustite nek sama sa sobom raspravi.

 

Eh, to i je problem jer te rasprave ponekad traju dugo sa većim ili manjim pauzama, unošenjem u lice, prijetnjama, vrijeđanjem i mene i moje obitelji, a dijete samo što se ne probudi ili ako ne spava dijete već sada pita: "Zašto vičete?"

Nije to samo da se ona ispuše, pa je to gotovo.

Treba to izdržati...

[Gringo]

Svaki put kad vas žena napadne, pozovite policiju i obavijestite nadležni CZSS pismeno. U nekim trenucima vjerojatno policija neće reagirati kako inače reagiraju u obrnutoj situaciji, ali budite uporni i inzistirajte na zapisniku. Ako to vi ne učinite učinit će vaša supruga, a vjerujte onda ćete potrošiti jako puno vremena i živaca dok ne dokažete da je ustvari bilo suprotno.