Jump to content

Dijete ne želi ocu-molim savjet..


RoseMadder

Preporučene objave

Pozdrav svima..

Molila bi vas za savjet. Dijete mi ima godinu dana i devet mjeseci i dva mjeseca ide kod oca dva puta tjedno po dva sata.

Zadnja tri puta kad bi on došao po nju nije htjela ići i ne znam koji bi tome mogao biti razlog.. Pa vas molim ako se tko sreo sa sličnim problemom da mi pomogne..

Moram napomenuti da se njen otac i ja pred njom nikad nismo posvađali, uvijek razgovaramo normalno, s tim da ju moji roditelji i ja cijeli dan pripremamo na odlazak kod oca, govorimo da će tata doći po nju, da se ide malo igrati, da ju svi tamo čekaju i ona se tome veseli, ali kad izađemo van i kad bi trebala ući u auto, nastaju problemi..

Ne želi nikud od mene i ne želi ići s njim..

Ispočetka je sve bilo u redu, ali ne znam što se sad događa..

Još je premala da bi shvatila ovu cijelu situaciju i, koliko god smo njen otac i ja imali problema, nikad joj o njemu i njegovima ne govorim loše niti ću jer znam što to može napraviti djetetu (imam dobre primjere svud oko sebe), pa stvarno ne znam u čemu bi mogao biti problem..

Unaprijed hvala na odgovorima.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

To je vise savjet za psihologa nego za pravnike, no posto se radi o djetetu mislim da bi ono trebalo biti na prvom mjestu.

 

Osobno, misljenja sam da je djetetu nesto nesimpaticno u odlasku ocu, a razlozi mogu biti razni. Ili Vi kao majka ili netko u Vasoj okolini pokusava te sastanke s ocem i samog oca ocrniti ili preplasiti dijete ili se djetetu mozda ne svidja kod oca. Razlog za ovo drugo moze lezati u pre malo vremena s njim i posto je poznato da su djeca robovi navika i rituala, kada ih izgubi s Vama, dijete "puca", a zbog pre malo vremena s ocem nije uspjelo uspostaviti neke njihove rituale, navike.... Mozda da dijete provodi vise vremena s ocem i da ga Vi vise upucujete u vase sitne male stvari, rituale koje imate s tim djetetom.. Ako odnosi izmedju Vas i bivseg supruga dopustaju, pokusajte provoditi neko vrijeme skupa, mozda u setnji ili nesto pa postupno to vrijeme skracujte, a inicijativu prepustite ocu. Dijete je malo, zasluzuje vas oboje, pruzite mu svu ljubav i maksimalno budite tolerantni.

 

Otac sam djevojcice od 3 godine koja je zbog agresije, samozivnosti, samovolje, usudim se reci i gluposti, majke prezivjela puno toga losega i posljedice koje ima zbog toga zahtijevaju puno, puno truda i snage da se saniraju. Dijete je jos malo, pomozite mu da odraste sto ljepse.

 

Srecu, ljubav, toplo srce i hladnu glavu Vam zelim!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Problem koji iznosite nije pravne prirode, ali je relativno čest kod slučajeva gdje su roditelji razvedeni i za njegovo rješavanje trebalo bi utvrditi razloge djetetovog odbijanja.

 

Prirodno je da dijete želi biti podjednako uz oba roditelja i da svako odbijanje djeteta u tom smislu ukazuje prvenstveno na poremećaj odnosa među njegovim roditeljima.

 

Koliko god se vi osobno trudili da zaštitite djetete,a isto tako i drugi roditelj,neminovno je da djete bez obzira na svoju dob osjeća da nešto nije kako treba između njegovih roditelja.

 

Sve dodatno može biti potencirano i time što je strah od separacije(strah od odvajanja od majke)u dobi u kojoj se nalazi vaše djete najjače izražen, pa je moguće da se isti ispoljava najjače u trenutku kada dijete treba biti kod oca zbog specifičnosti vaše situacije.

 

Za utvrđivanje pravog razloga,a također i za otklanje i prevladavanje problema potrebna je suradnja obaju roditelja koji se trebaju obratiti stručnjaku –dječjem psihologu, koji će im na temelju stručne procjene dati upute kako se u konkretnoj situaciji ponašati.

 

Izbjegavajte psihologe koji rade pri CZSS jer od takvih dijete može imati puno više štete nego koristi.

 

Potrebno se obratiti izabranom predijatru koji će vam dati uputnicu za dječjeg psihologa pri određenoj klinici,a svakako bi bilo poželjno da oboje kao roditelji sudjelujete u rješavanju problema,a sve zbog dobrobiti vašeg zajedničkog djeteta.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kako sam već rekla, nitko od mojih roditelja niti ja djetetu ne govorimo ništa loše o ocu jer, ponavljam, znam kakve bi to posljedice imalo.. Ja ne bi mogla normalno živjeti znajući da sam na taj način, govoreći joj loše o ocu, naštetila.

Naš odnos se donekle normalizirao i komuniciramo normalno tako da ne vidim tu nekog problema.

Otac mog djeteta i ja nikad nismo živjeli zajedno i nismo bili u braku, pa se ne može reći da ona možda pati radi toga što smo mi bili svi na okupu i sad više nismo.

A što se tiče mene, trudila sam se koliko god sam mogla oko njihovog viđanja i prije nego što smo dobili sudsku presudu. Čak sam išla sa djetetom kod njega i njegovih roditelja da se malo s njom upoznaju, što je nakon mjesec dana bilo prekinuto radi njegove majke koja nas je zaista grubo izbacila iz kuće jer nije ostvarila neke svoje ciljeve (naše pomirenje)..

Ja sam uvijek bila za to da dijete viđa oca i baku i djeda, ali oni su bili mišljenja da ja nisam smjela ostaviti njihovog sina i da zato moje dijete nije vrijedno truda i tek nakon godinu dana ignoriranja djeteta i mene su malo došli sebi.

Tako da sad više ne znam što bi još mogla napraviti.

Odlučila sam vam se javiti jer je evo danas bio treći put kako nije htjela ići sa ocem i evo sad kad ju je vraćao zaključili smo da je njoj problem otići i mene pustiti jer je sve u redu kad dođe tamo, normalno se igra, ne plače.

Možda je ipak u pitanju taj strah od odvajanja..

A što se tiče odlazaka tamo, njenom ocu je ovo dosta i tako se izjasnio na sudu, s tim da neće tražiti da dijete kod njega bude i spava vikendom, ipak je to malo više posla i truda.

Ja sam predložila i spavanje, ali on se nije složio.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vi i otac djeteta trebate rascistiti jednu stvar. Odluka suda, CZSS ili bilo koga drugoga je samo odluka koja nije nesto humano i stvarna potreba Vaseg djeteta. To je zastita njegovih prava na minimalne kontakte sa roditeljem s kojim ne zivi. Pustite to sto pise u sudskoj ili bilo cijoj odluci, Vase dijete treba pomoc, a pomoc se najvjerovatnije krije u tome sto smo ranije razgovarali. Vase dijete je jos malo i takve stvari ce psiholozi tesko detektirati, najvjerovatnije cete dobiti savjete koje dobivate i ovako od nas ovdje. Problem je najvjerovatnije u Vama i ocu. Moja pretpostavka je da je dijete previse odvojeno od svoga oca, ono sto sam Vam spominjao o ritualima nemojte zaboraviti, djeca su robovi navika. Pokusajte pomoci svome djetetu na nacin da Vi i otac budete sto vise ukljuceni u zivot Vaseg djeteta kroz jedan normalan odnos. Primjetio sam i dozu sarkazma u Vasim rijecima kako je za oca vikend previse jer je to previse posla. Ne napadam, ali cesto zene (ali i obje strane u razvodu) imaju takav stav koji se prenosi na dijete, a djeca jako puno osjecaju, bez obzira sto mozda rijeci ne razumiju. Razgovarajte sa ocem, smislite neki modus kojim cete od djeteta necete napraviti objekt, nesto sto seljakate s jedne adrese na drugu jer je neki sudac tako nalozio. Budite roditelji, dijete ce Vam to vratiti. Savjet strucnjaka potrazite, ja sam ga dobio u Polilklinici u Gajnicama u Zagrebu. Ako ste iz Zg, moja preporuka. Da se vratim, zamislite Vas, Vase dijete, oca Vaseg djeteta, bez papira koji nesto kaze da morate ili da imate pravo. Tako odgajajte dijete, ako ste ljudi jer cete inace propustiti puno lijepoga sto Vam roditeljstvo moze pruziti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

RoseMadder je napisao:

...evo sad kad ju je vraćao zaključili smo da je njoj problem otići i mene pustiti jer je sve u redu kad dođe tamo, normalno se igra, ne plače.

 

Prisjetimo se usput i da je djetešce staro 21 mjesec, uzrasta pri kojem i na 100-ti po redu odlazak u jaslice znaju protestirati, a potom se vrlo brzo prilagode i zaigraju bez daljnjih negativnih reakcija...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kao prvo, hvala na brzim odgovorima :-)

Moram priznati da sam sad malo zbunjena.. Dosta vremena sam na ovom portalu i iz odgovora sam zaključila da se sudske presude donose radi toga da dijete zna kad ide ocu/majci i da se tu razvije neka rutina i da dijete može biti sigurno da je tad i tad kod oca/majke. Tako da i mi postupamo na taj način - zna kad ide kod tate i čini mi se da bi tako i trebalo biti. Bar sad dok je još mala.

Pa da se osvrnem na vaš odgovor - ja zaista ne branim da ide kod oca i opet ponavljam da sam predložila i spavanje i vikende, ali je ta moja ideja bila odbačena!

Osjećam se kao da dijete nudim - ružan izraz - a on ju ne želi. A nije na meni da ga na nešto prisiljavam i tjeram. Valjda on najbolje zna koliko i kad s njom želi biti.

Ne znam, trudit ću se još više pa će valjda nestati i njen strah, ili što god to bilo.

Kad prođe još malo vremena svejedno ću opet pitati za spavanje. Tad će i ona već moći reći želi li prespavati ili ne pa ćemo se ravnati po njoj.. Nadam se da će to biti ispravno..

Hvala svima, još jednom..

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija