izjava o odricanju-izvanknjizno vl.-naknadno pronadj. imovina

[dipl_iur]

pozdrav kolegicama i kolegama!

zanimljivo pitanje glasi: da li (dana) izjava o odricanju sunasljednika u korist 2. sunasljednika (odnosno prijenosu naslj.udjela drugom sunasljedniku) ima pr. ucinak ukoliko se radi o izvanknjiznom vlasnistvu umrlog ostavitelja a koja imovina nije prijavljivana u ost.postupak.? Predmetna nekretnina je izvanknjizno vlasnistvo i tek ce se prijaviti kao naknadno pronadjena imovina. Nasljednici, inace, moraju utuziti knjiznog vlasnika temeljem dosjelosti. (rijec je o manjem dijelu z.k. parcele koju trebe pripojiti vecem dijelu z.k. parcele- katastarski se radi o jednoj parceli i ostavitelji su manju parcelu stekli ex lege- dosjeloscu tj. postenim posjedom kroz protek roka od 20 godina).

 

ukoliko nesto nije razumljivo, rado cu pojasniti.

 

Philip.

[dipl_iur]

hajde da krajnje pojednostavimo: da li izjava o ustupu nasljednog dijela nekretnine drugom sunasljedniku ima učinak ukoliko nije provedena ostavinska rasprava u pogledu te nekretnine (ili: ako ta nekrenina nije usla u ostavinsku masu)?. ZN kaze (a sukladno nacelu ex lege nasljeđivanja) kako se izjava moze dati od trenutka otvaranja nasljedstva, a nasljedstvo se otvara časom smrti ostavitelja. U ovom slučaju je sporno što je navedena izjava dana ali prije unošenja nekretnine (izvanknjižno vlasništvo)u ostavinsku masu, tj. prije prijave te nekretnine, prije raspravljanja o toj nekretnini. Citirana nekretnina će se prijaviti kao naknadno pronađena imovina. pozdrav, philip.

[ude]

Poštovani !

Sa ustupom se moraju usaglasiti svi nasljednici

Izjava o ustupu i ugovor o ustupu i raspodjeli ustupitelj ima pravo opozvati .( ČL. 105-114 )

čl.109 -kada se ustupljeni djelovi smatraju darom.

Ustupljeni dio ne ulazi u ostavinu.

 

Izjava o odricanju od nasljedstva u korist drugog je neopoziva .

 

 

Pozdrav

[KronicnaStranka]

Treba razlikovati ustup i raspodjelu koji provodi predak za života, od ustupanja naslijeđenog dijela koji jedan nasljednik ustupa drugom nasljedniku (odricanje u korist).

 

Za prvo je potrebna suglasnost svih nasljednika, za drugo nije (čl. 134, čl. 145).

 

Kad se ustup naslijeđenog dijela provodi u ostavinskom postupku, onda se to čini odricanjem u korist određenog nasljednika (obično izjavom u postupku) (čl. 182).

 

U čl. 217 izričito se kaže da se takve izjave mogu dati na zapisnik ili javno ovjerovljenom ispravom (koju, dakle, treba dati prije toga), a u čl. 145 se navodi ugovor koji se može sklopiti sve do diobe.

 

Mislim da nije bitno da li je neki dio ostavine knjižno ili vanknjižno vlasništvo da bi izjava o odricanju u korist sunasljednika bila valjana. Međutim, izjavu ima smisla dati tek kad se utvrdi da se doista radi o vlasništvu, jer se na izjavu koju bi sunasljednik dao u korist drugog nasljednika taj drugi nasljednik ne može pozivati dok ne počne ostavinski postupak, a postupak ne može početi dok se ne pribavi nekakav dokument o vlasništvu. Dakle, od izjave koju je odricatelj dao prije nego što je ostavinski postupak (u ovom slučaju raspoređivanje naknadno pronađene imovine) počeo on u postupku može i odustati.

[KronicnaStranka]

Stajalište Vrhovnog suda, VSRH Gzz 31/1992 (istina, to je bilo po tada važećem zakonu o nasljeđivanju, ali mislim da tu nema bitnih promjena):

 

Nasljednik može svoj nasljedni dio, tj. imovinu koju je stekao nasljedstvom (a stječe je časom smrti ostavitelja - čl. 135. ZN), ustupati bilo kojoj osobi pa i sunasljedniku. Otuđenje izvršeno u korist sunasljednika prije dovršenja ostavinske rasprave (dakle u tijeku ostavinske rasprave) predstavlja i naziva se ustupanjem nasljednog dijela (čl.139. st.2. ZN). Ono (ustupanje) proizvodi učinak kada je pravni posao ustupanja završen, a to je u času kada je sunasljednik prihvatio ustupljeni dio. Prihvat je potreban zbog toga jer je ustupanje dvostrani pravni posao. Do momenta prihvata od strane sunasljednika, izjava o ustupanju (o odricanju u ukorist sunasljednika - čl. 139. st. 2. ZN) tretira se kao ponuda. Prema tome, u konkretnom slučaju tek prihvaćanjem nasljednika V.N. ustupljenih mu dijelova, koje su ustupile njegove kćeri, njihove izjave o ustupanju nasljedstva proizvode pravni učinak.

 

Dakle, ako ustupatelj da izjavu o odricanju u korist sunasljednika prije početka ostavinskog postupka, ali je odbije predočiti sudu kad postupak počne, sunasljednik-primatelj ga ne može na to prisiliti odnosno pozivati se na prethodnu izjavu o odricanju budući da nije ugovorna stranka u prethodno danoj izjavi, jer je ona jednostrani akt. Ta izjava postaje ponuda tek u ostavinskom postupku.

 

Odricanje dano u ostavinskom postupku se općenito ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu, pa činjenica da je prethodno završen ostavinski postupak u tom smislu nije bitna budući da se to mora raspraviti u postupku raspoređivanja naknadno pronađene imovine.

[dipl_iur]

Odlicno ste zapazili da je, u sustini, rijec o ponudi i prihvatu ponude. Medjutim ukoliko nasljednik (kojem je ustupljeno) raspolaze sa pismeno ovjerovljenom izjavom o ustupanju (kao sto je ovdje slucaj) i predoci je ostavinskom sudu te ovjeri izjavu kojom je prihvaca, trebalo bi se to uzeti kao prihvat ponude, zar ne? (ukoliko ta nekretnina uopce bude predmetom ostavinskog postupka- vjerojatnije je da ce suvlasnici/sunasljednici utuziti dosjelost na njoj prema suvl.dijelovima odredjenim za glavnu, vecu, nekretninu koja je usla u ostavinsku raspravu- obje su katastarski jedna cestica).

 

Inace, ovdje nije rijec o ugovoru o ustupanju nasljedstva- jer ostavitelji vise nisu zivi- radi se o otvorenom nasljedstvu - ZN kaze da se "nasljedstvo otvara casom smrti ostavitelja". Slozio bih se sa fakticnom dilemom oko toga da prije provodjenja ostavinske rasprave (za doticnu nekretninu) izjava o ustupanju nema prevelikog smisla. Medjutim, nisam nasao u ZN da takva izjava MORA biti data TEK NAKON pokrenutog ostavinskog postupka, i da nema ucinka, ukoliko je data prije. Dakle, "otvaranje nasljedstva" je pojam koji je (bar po mome) vezan uz trenutak ostaviteljeve smrti (koja pretpostavka je ispunjena), a ne uz pokretanje ostavinskog postupka. (on je, doduse, i pokrenut, no doticna nekretnina koja je "izvanknjizno" vlasnistvo, nije spominjana- medjutim, mozda moze to biti). Pozdrav, Philip (javite se ukoliko imate kakove vlastite prijepore).

[KronicnaStranka]

Možda prvo mala rekapitulacija.

 

Naknadno pronađena imovina je ona imovina koja nije bila predmet ostavinskog postupka. To vrijedi neovisno o razlogu zbog čega nije bila u ostavinskom postupku.

 

U konkretnom slučaju se u ovom trenutku i ne radi o vlasništvu, nego o pravu na vlasništvo temeljem dosjelosti, što još treba dokazati. Prava isto mogu biti predmet nasljeđivanja, ali to možda može biti detalj koji se treba uzeti u obzir kad je riječ o izjavi.

 

Točno je da potpuno odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično. Međutim, odricanje se ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu (čl. 133). Konačni učinak je da ipak može biti djelomično, ako se o ostavini raspravlja u više postupaka.

 

Odricanje u korist sunasljednika smatra se ustupanjem, a ustupanje može biti djelomično (čl. 145).

 

 

Spomenuli ste mogućnost izjave o odricanju u korist sunasljednika i izjave o prihvaćanju vanraspravno, tj. prije početka ostavinskog postupka.

 

Time bi se u stvari ostvario ugovorni odnos, pa bi onda zapravo bilo jednostavnije sklopiti ugovor. U tom ugovornom odnosu predmet bi bilo ili pravo na vlasništvo ili predmnijevano ("vanknjižno") vlasništvo. Ako se to ne kosi s kojom odredbom obveznog prava, takav ugovor bi se po mojem mišljenju mogao koristiti u postupku za dosjelost temeljem kojeg bi pravo na dosjelost polagao samo sunasljednik kojemu je ustupljen dio.

 

 

Budući da bez dokazivanja dosjelosti ne može biti rasprave o naknadno pronađenoj imovini, a da se dosjelost ne može dokazivati u korist pokojnika, nije mi jasno zbog čega bi uopće bila potrebno naknadno raspoređivati imovinu. Naime, vlasnici će se utvrditi u postupku za dosjelost. Opet, ne vidim mogućnost da se naknadno raspodijeli imovina za koju ne postoji nikakav dokaz o vlasništvu, dakle bez postupka za dosjelost.

 

 

Što se tiče izjava i ugovora koje definira Zakon o nasljeđivanju, taj je zakon nejasan. Moje je osobno mišljenje da nasljednici nakon smrti i prije pokretanja ostavinskog postupka mogu davati valjane izjave i sklapati ugovore u formi propisanoj u ZN, jer ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg ne bi mogli raspolagati imovinom koje nasljednici postaju u trenutku smrti. Prema tome, mogli bi sklopiti i ugovor o ustupanju nasljednog dijela prema čl. 145. Inače bi odredba da se nasljednikom postaje u trenutku smrti bila besmislena. No, sud moraju upoznati s tim, a sud treba provjeriti da nisu raspolagali nečim i preko granice dozvoljenog ili na štetu nekog od sunasljednika.

 

Međutim, tu je odlučujuća sudska praksa. U nekim slučajevima ona nažalost tvrdoglavo ide protiv smisla zakona. Uočit ćete da Vrhovni sud u gore citiranoj odluci izrijekom navodi da se izjave daju u toku ostavinskog postupka. Rezon za to nalazim u tome što, barem teoretski, netko može biti proglašen nedostojnim za nasljeđivanje, može postojati nepoznati nasljednik i slično. Dakle, trebalo bi pretražiti sudsku praksu.

 

Moje osobno iskustvo:

 

Osobno sam u postupku za raspoređivanje naknadno pronađene imovine koristio dokument koji sam potpisao kao nasljednik nakon što sam u prethodno okončanom ostavinskom postupku utvrđen kao nasljednik, i to jedini. Dokument je bio u vezi s pravnim poslom koji je prethodno ostavitelj ugovorio s drugom ugovornom stranom. Javna bilježnica blagog pojma nije imala o čemu govorim kad sam joj pokušao objasniti da sam imovinom kao nasljednik mogao raspolagati i prije formalno provedenog postupka raspoređivanja naknadno pronađene imovine. Donijela je rješenje na koje sam poslao prigovor, i sad čekam da vidim hoće li na sudu netko pročitati Zakon o nasljeđivanju, čl. 122, 129 i drugi.

[dipl_iur]

Kolega Kronicni, neke stvari ste odlicno razložili. Posebno Vam zahvaljujem oko ukazivanja na čl.145.ZN. Po njemu, radi se ustvari o ugovoru među sunasljednicima, ali traži se stroga forma. Tu uskače sudska praksa koja izjavu o odricanju u korist drugog sunasljednika, smatra ustupanjem. U ovom postupku je najveća dilema bila oko mogućnosti djelomičnog ustupa, a to izričito regulira čl.145.ZN. (koji afirmira djelomičan ustup.

 

Da j.b. u Vašem slučaju uistinu treba pogledati 122. i 129. ZN, s time se apsolutno slažem. Sjećam se, međutim, upozorenja profesora s katedre za građansko pravo koji je ustvrdio sa sudovi još uvijek (u svojoj svijesti, pa time i praksi) imaju pojam u tzv."uručenju" ostavine TEK rješenjem o nasljeđivanju (takav režim je vrijedio u starom OGZ-u) iako je notorno da se radi o "utvrđujućem" (deklaratornom), a ne o "uručujućem" (konstitutivnom) rješenju.

 

Naravno, deklaratorno rješenje je potrebno radi legitimacije (dokazna snaga javne isprave, ali i isprava iza koje stoji autoritet sudske vlasti-pravomoćnost ima neke učinke).

 

To ne treba, naravno, miješati sa trenutkom stjecanja vlasništva ako je pravni temelj stjecanja nasljeđivanje. To načelo i izrijekom je normirano u ZN i predstavlja temeljni princip učenja o nasljednom pravu. Kada dođe do pravnog prijepora i konkurencije različitih tumačenja, treba se vratiti na taj princip.

 

Vlasništvo, kao takvo, egzistira i bez upisa u zemljišne knjige, ako govorimo o stjecanju nasljeđivanjem (razlika u odnosu na pravni posao!). S time u vezi: slučaju ustupa sunasljedniku izvaknjižnog vlasništva drugom sunasljedniku, ovaj kojem je ustupljeno (po mome) stječe vlasništvo u trenutku upisa (jer, radi se o ugovoru), dok u trenutku prihvata ponude on stječe obvezno-pravni zahtjev da mu ustupitelj (kada se steknu uvjeti) izda tabularnu ispravu odnosno da ga utuži na njeno izdavanje (ukoliko ovaj to ne bude želio).

Pozdrav, F.

[nevenka valentić]

Molim vas može mi neko objasnit kako steći vlasništvo nad naknadno pronađenoj imovini,

na kojoj su osim mene uknjižena i moja braća i pok.mama i sestra,koja nema nasljednika,aostala braća se dobrovoljno odriču svojeg dijela u mene.Kako pokrenuti postupak. Ostavinska rasprava je provedena na sudu u Krku. hvala

[Matrix]

Postovana,pricate o imovini koja je naknadno pronadjena gdje se na istu primjenilo rjesenje o nasljedjivanju koje je prethodno doneseno,odnosno ko je naveden kao zakonski nasljednik u rjesenju o nasljedjivanju upisan je i na naknadno pronadjenoj imovini,te je nedvojbeno da se u konkretnom slucaju radi o suvlasnistvu kojeg odredjuje Zakon o vlasnistvu i dr.stvarnim pravima..

Iz vaseg upita proizilazi da vi zelite vlasnistvo u omjeru prava 1/1 na nekretnini koja je naknadno pronadjena.To mozete ostvariti ako ostali suvlasnici nespore priznanje takvog prava,ali nemogu na nacin odricanja i ustupa,vec da svoje suvlasnicke dijelove prenesu na vas sklapanjem ugovora o poklonu,sto ce biti osnova podobna za stjecanje prava vlasnistva na cjelovitoj nekretnini.

Pozdrav