prava očeva u brakorazvodnoj parnici

[maksimus]

trenutacno sam u tijeku brakorazvodne parnice. imam dvoje djece i zanima koje su moja prava i sto mogu postici na sudu. naime nakon sto se supruga sa djecom odselila iz zajednickog doma djecu viđam iznimno rijetko i nemam nikakva prava te su mi uskracene sve informacije vezane uz dijecu. starije dijete ima 6 godina a mlađe 2. supruga mi mlađe dijete ne da viđati nikako osim kad odvedem starijeg sina nakon sto samnom provede 24 sata jednom tjedno. sve informacije vezane uz dijecu dobivam iskljucivo od starijeg sina. no ja ga ne zelim previse ispitivati jer ga nastojim maksimalno zastiti od uzasne situacije i ponasanja njegove majke koja sada ne bira sredstva ni nacine da meni totalno unisti zivot pa cak i preko dijece. nemam pravo na nikakav nacin sudjelovati u odlukama vezanim uz dijecu a odnedavno cak nemam pravo sudjelovat u odluci gdje ce dijete ici u skolu.

dosad smo imali jedno rociste na sudu na kojem je sudac izbjegao donjeti odluku o susretima i viđanjima dijece tijekom trajanja parnice. jednom smo bili u czss gdje se majka jasno izjasnila da ona meni nema sto davati viditi dijecu jer ona je majka. socijalna radnica joj je nekoliko puta pokusala objasniti da se sve odluke o dijeci trebaju donositi zajednicki na sto sam ja apsolutno spreman ali ona se i dalje ponasa isto. dijete je svojevoljno ispisala iz vrtica koji je pohađao 5 godina i upisala ga u drugi nakon sto sam ja otisao razgovarati s odgajateljicom jer me zanimao napredak vlastitog djeteta u vrticu pogotovo zato sto je predskolac. sada mi predstoji sljedece rociste na sudu a zatim ponovno czss.

ovim putem vas molim za savjet kako sudskim putem postici sto vise jer ja zaista ne bijezim od svojih odgovornosti prema dijeci i zelim napraviti sve sto je u njihovom interesu. kako se mogu boriti protiv majcine odluke da dijete upise u skolu u koju ona zeli a za koju znam da nije adekvatna za nase dijete. kako postici da sud odredi da je majka duzna meni pruzati informacije vezanu uz dijece od njihovog zdravlja pa do svakodnevnog zivota. koja su moja maksimalna prava?????? hvala

[Gringo]

Prije svega djetetovo pravo su susreti i druženja sa roditeljem kojim ne živi, te uzdržavanje. Velika većina stručnjaka za mentalno zdravlje djece slaže se oko toga da je za dijete najbolje sporazumno, ravnopravno roditeljstvo.

U našem ObZ-u skrbništvo je uvijek ravnopravno, zajedničko, no praksa je ponešto drugačija zbog neznanja, predrasuda, stereotipa ....

Angažirajte odvjetnika, čeka vas dugotrajna borba, za opet ponavljam prije svega prava vaše djece.

Obratite se jednoj od udruga: Dijete-razvod, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo gdje ćete dobiti praktičan vodič za roditelje u razvodu "Najbolji roditelj su roditelji" sa mnoštvom primjera i iskustava.

[felixx]

Pod hitno se upoznaj sa svojim pravima! Ako se brzo ne pokreneš, tvoja djeca izgubit će oca!

Pročitaj Obiteljski zakon, a evo ti i link gdje možeš skinuti vodič za roditelje koji spominje Gringo:

 

Vodič za roditelje (klik-ovdje)

 

Sa CZSS komuniciraj samo urudžbiranjem pismenih podnesaka. Za početak podnesak da majka blokira kontakte sa djecom. Sve što se usmeno razgovara na kraju ispadne kao da toga nije ni bilo.

 

Uključi se u rad neke od udruga očeva.

 

***link editirala newbie***

[newbie]

@felixx,

pokušajte se prilikom paste-anja linkova poslužiti legalisovom ponuđenom automatiziranom opcijom za linkove, jer je zbilja preružno staviti kilometarsku poveznicu koja viri preko foruma... Niste baš friški forumaš.

(ona 1. sličica, karika lanca)

[newbie]

maksimus, brakorazvodni se postupci znaju prilično oduljiti dok se dočeka pravomoćnost na kraju balade.

Ponekad je razborito zatražiti privremeno rješenje o povjeravanju djece do pravomoćnosti odluke kasnije, čiji je sastavni dio dinamika susreta i druženja djece s roditeljem s kojim ne žive. Istina da ni to ne ide brzo, ali ipak prilično brže...

 

Da, možete se informirati o djetetu u vrtiću, kod pedijatra, kasnije u školi i redom dalje- to je vaše dijete, bilo i bit će. Dapače, ne samo da možete- to vam je i zakonska obveza.

 

A glede objašnjenja na majčinu izjavu o "nedavanju djece" u czss-u, majci je tad trebalo objasniti da to što će jednom pisati na papiru sa pečatom suda je nešto čime se štiti minimum koji se smatra djetetu neophodnim. Kolika je važnost sureta i druženja djece sa roditeljem naznačuje i to što bi jednom kasnije mogla zaraditi kaznenu prijavu, upravo kao i otac kad bi ih svojevoljno za to zakidao. CZSS-tete su je mogle pozvati na "razgovor", a mogle bi je pozvati i svaki put kad odbije kontakt djece s ocem. Jer, naime, ona dinamika koja će biti kasnije određena nije dozvola da se "viđaju" što inače bez toga ne bi smjeli, već zaštita prava djeteta.

"Jašite" malo po tom CZSSu- jer mogu pomoći (kad hoće).

[bartleby]

Čak i kad budete imali pravomoćnu sudsku odluku, mnogi će djetetu i vama iz neznanja ili vlastite komocije uskraćivati prava.

 

Upravo doznajem o ravnateljici jednoga dječjeg vrtića koja je odbila ocu dati izviješće o ozljedi djeteta u vrtiću s obrazloženjem da ima presliku presude gdje piše 'Majka je ZZ' tj. zakoniti zastupnik. Ravnateljica to tumači kao da otac nema pravo roditeljske skrbi, a i zašto ne bi kad je sud ovakvu stvar u stanju napisati u presudi.

Budite budni i prvo mislite na dijete. A djetetovo je pravo da ima oba roditelja osim ukoliko je jednome iz zakonom propisanih razloga oduzeto pravo roditeljske skrbi.

[newbie]

Pardonček, ravnateljica bi bila dužna poznavati ObZ, barem u tom malecnom, osnovnom dijelu...

[maksimus]

hvala na odgovorima. ali mene zanima postoji li bilo kakav pravni način da spriječim majku da dijete upise u drugu skolu bez konzultiranja sa mnom, odnosno mog pristanka? naime ona je dijete bez mog znanja ispisala iz vrtica i upisala ga u drugi vrtic u drugom mjestu stanovanja. radi se o tome da se majka sa djecom kad se iselila iz našeg doma preselila svojim roditeljima u malo seosko mjesto 10 minuta od grada u kojem smo živjeli. djeca su do sada nastavila ici u gradski vrtic jer i ona sama radi u gradu. no nedavno je starije dijete koje je predskolac, bez mog znanja upisala u vrtic u tom malom mjestu jer ona zeli da tamo ide u skolu. ja se tome protivim zato sto smatram da je ta škola puno neadekvatnija za naše dijete od gradske škole, jer tamo jedna učiteljica istovremeno uči sve učenike prva 4 razreda osnovne škole. zaista mislim da bi to puno naškodilo djetetu i da bi puno bolje nepredovao u gradskoj školi. u gradskoj školi su mu svi prijatelji, a tamo nikog ne poznaje. zaista ne postoje tehnicki razlozi zbog cega ne bi mogao ici u gradsku školu jer ce ionaku od petog razreda morati krenuti u gradsku školu, ali mislim da ce do tada steta biti nepopravljiva. zato molim pomoc jer ona radi apsolutno sve sto zeli a ja nemam nikakva prava i ne vidim nacin kako se izboriti za svoju dijecu!

hvala

[pahuljicazg]

a jeste li pitali dijete što bi ono željelo?

[bartleby]

Upravo tako, dobro je pitati dijete što želi. Ali s tim podatkom ne možete puno ako želite dijete poštedjeti sukoba lojalnosti.

Dijete je premlado da bi moglo nastupiti tako da se za to izbori, a budete li vi na tome insistirali temeljem djetetove želje, gotovo uvijek slijedi neka vrsta kazne drugog roditelja prema djetetu.

Osim toga, dijete i ako želi ići u školu u gradu može reći da to ne želi - djeca često nastoje zadovoljiti roditelja s kojim žive jer se ne mogu nositi s pritiskom.

Tražite od czss da upriliči razgovor vas i majke i uz njihovu pomoć se pokušajte dogovoriti, i tu bi jasno iskazana želja djeteta djelatnicima czss, mogla pomoći.

Imate li kakva saznanja o školskom uspjehu djece iz sela kad dođu u grad u V. razred? Ako je niži od školskog uspjeha ostale djece, to bi također bio argument za czss.

[otac-vk]

Pozdrav

 

Također se nalazim u brakorazvodnoj pranici koja do sada traje ok 7 mjeseci i nije niti blizu karaja. Iz svega do sada pročitanog, ali i iz onoga što se i meni moglo (na sreću do sada nije) dogoditi vidim da mi očevi nemamo gotovo nikakva prava. Po Obiteljskom zakonu imamo, ali to je samo slovo na papiru. Naime u mome slučaju ja nisam dopustio majci da odvede djecu smatrajući da ja imam jednaka prava kao i ona i da djeca trebaju živjeti tamo gdje je za njim bolji interes. U tome trenutku njenog odlaska nisam niti shavaćao značenje ostanka djece samnom. Samo da spomenem ja sam zaposlen, ali imam rješeno čuvanje djece dok me nema, tako da ni pod koju cijenu se nisam htio odreći svoje djece koju obožavam. Da je supruga kojim slučajem odvela djecu moje šanse za dobivanje djece na odgoj bile bi minimalne manje od 1%. Prema jednom istraživanju u RH samo 5 % očeva dobije djecu na čuvanje i odgoj (jer skrbništvo ostaje za oba roditelja), a u tom postotku su i majke koje napuste djecu i nežele ih, koje su u zatvoru, narkomanke, alkoholičarke i jedan mali dio se odnosi na očeve koje uspiju sudskim putem dobiti djecu. Iako u Obiteljskom zakonu nigdje ne piše tko je bolji roditelj za dijete što je i normalno, praksa CZSS je takva da po istom istraživanju u 90 % slučajeva djecu ostavaljaju roditelju s kojim se nalaze u trenutku razvoda. Da je majka u mom slučaju odvela djecu ne bih imao nikakve šanse. Sada sam u fazi gdje je određena privremena mjera u kojoj je ocjenjeno da je u interesu djece da budu s ocem. Znam da zvuči nevjerovatno i da se mogu za sada smatrati sretnikom. Moram iskreno priznati da su u Centru stvarno situaciju ocjenili objektivno ne gledajući spol roditelja. naime majka djece je otišla zbog izvanbračne veze, ali to iskreno njih ne zanima, već samo interes djeteta. Sutkinja u parnici je također bila vrlo objektivna i uzela je u obzir puno toga što nisam očekivao čitajući komentare drugih na sličnim forumima. Glavne činjenice koje su bile ključne su njen dobrovoljni odlazak, nezaposlenost supruge i nerješeno stambeno pitanje (iako stan kod njene majke ima 85m2).

 

Da je bilo obrnuto, znam da ne bih imao nikakva prava i supruga bi mogla da radi kako hoće i nitko ne bi reagirao. Zašto? Očevi nemaju gotovo nikakva prava ukoiko djeca odu s majkom, a s njom nije moguće ništa dogovoriti. I to je žalosno. Ja se već 7 mjeseci sam skrbim i brinem o dvije male curice od 6 i 3 godine, koje majka posjećuje jednom tjedno po sat vremena, jer ne želi više, a preko suda traži da se dodijele njoj. A jedini argument na koji se poziva je to što je majka. Treba reći da i mi očevi volimo jako svoju djecu i mislim da trebamo imati jednaka prava.

 

Želim da svi očevi koji su takvi bore se do kraja svim mogućim sredstvima, ja se u ovom trenutku mogu smatrati jednim od rijetkih sretnika (za sada, a nadam se i konačno), ali želim da se taj postotak poveća.

 

Žalosno je što neke majke koriste svoju djecu za takve prljave igre i što u svemu tome djeca najviše pate.

[ivica75]

nazalost,očevi nemaju nikakva prava! dokazano