preljub, kako dokazati na sudu

[drozi32]

suprugova ljubavnica javila mi se na mobitel, "kao ima grižnju savjesti, pa da vidi kako sam ja", iako znam da to traje godina, on to ne priznaje, a ja nemam konkretne dokaze. Na rastavu na pristaje, uredno se vraća doma, te pokušava svu krivnju svaliti na mene. Ne znam da li je ovo pravo mjesto za ovakvo pitanje, ali želim pokrenuti rastavu, imam malodobno dijete. Kako to sve dokazati na sudu, ako on ne pristaje na rastavu.

[nine]

osveti se i ti njemu pa će on tražit rastavu i kazi mu ljubavnici pa će mu ona kazat kako ga varaš a zašto bi mu oprostila i tribala si snim tvij i njezin razgovor pa mu pokazat

[Gringo]

Koja sapunica, zašto bi uopće trebali dokazivati preljub?

Zašto bi se osvećivali i pokazivali da ste kao i on.

Ako su vam odnosi trajno poremećeni onda pokrenite rastavu.

Imat ćete dovoljno toga za dokazivati s kim će dijete nastaviti živjeti i oko podjele imovine ako imate što za dijeliti.

[newbie]

Mnogi drže da će se prilikom razvoda utvrđivati krivnja, pa da će morati dokazivati i ono što uopće neće morati.

S druge strane, mišljenje "ne da mi razvod" je često smatrano preprekom, a osim sporazumnog postoji i mogućnost tužbe.

Ako se utvrdi da su vam bračni odnosi trajno i teško poremećeni sud će brak razvesti (sjetimo se da je za "ne-trajno i ne-teško" potrebno dvoje, barem deklarativno). Obično nije "sve 5, samo mi muž ima ljubavnicu ali nemam dokaz".

 

Prema tome, drozi32, vi ste ta koja bi zapravo (prvo) trebala odlučiti želi li razvod doista ili ne baš.

 

Nepravni savjet: muževa ljubavnica vas možda malko "gura" da se odlučite na ono na što do sada niste. Sljedećom prilikom joj na upit kako ste obzirom na situaciju odgovorite "Sjajno, vi?" a o razvodu odlučite onda kad to bude odgovaralo- vama.

[malagarava]

Preljub se ne dokazuje na sudu prilikom rastave braka. Ako ste se odlučili na taj korak a suprug ne pristaje idite na tužbu. Neslaganje naravi i nepomirljive razlike.

Iznošenje prljavog veša suce uopće ne zanima. Po tome se ne mjeri ni skrb oko djeteta.

Vjerujem da u svakom čovjeku postoji povrijeđenost zbog takve nastale situacije (imala sam je i ja) ali prođe.

Time da on ima drugu ženu ništa ne postižete. Učinak 0%.

Samo tužba ukoliko ne pristaje.

[Luminix]

Ali ako je preljub osnovni razlog raskida i raspada zajednice, kojim vi kao partner niste pridnijeli, a jamačno ste otrpjeli time iznimnu štetu i fizičku i materijalnu, a osobito psihičku? Nije mi jasno kako se to ne tretira kao nečasno djelo i makar beneficira nekom okolnosti obeštećenja u pravnom postupku.

 

Kako to i zašto suce nije nimalo briga?

 

Dakle svatko ko želi može bez ikakvog morala ući u bračnu zajednicu, malo odglumit ko fol ljubav, poigrat se osjećajima drugog partnera, napravit dijete i izać iz zajednice kao da ništa nije bilo. A drugog partnera ko šljivi! Njegove emocije, srušene životne planove, iluzije u sretnu obitelj, sveopće nastale traume, pogažena dostojanstva, iznevjerene ideale... baš nikog nije briga?

 

Pa gospodo, kakvo smo mi to društvo onda?

 

Nije li monogamnost osnovni ljudski kodeks? Zar imati još jednog partnera "ta trane" nije bigamija? Zašto je kažnjivo samo kad oženiš dva partnera, a ne kad doslovno rasipaš pažnju, interes, financije, ljubav, pa obilato i sjeme.. na dve, tri, četiri strane? Meni je to ljudski stvarno smiješno i neshvatljivo... ?!

[malagarava]

Svaki brak je rizik sam po sebi. Nitko nije nikome prislonio pištolj na glavu i natjerao ga da se vjenča (bar se nadam)

Iskreno i moj je prošli brak tako neslavno završio.

I da, ostali smo ja i dijete, tada slomljene i uplašene.

Nema tih novaca koji bi mogli namiriti taj bol i tugu kada se brak raspadne.

A krivnja je uvijek obostrana.

Nema samo jednog krivca.

I pretrpjela sam i još trpim materijalnu štetu, to si mogu objesiti mačku o rep. Na žalost.

Danas sve gledam mnogo zrelije, u drugom sam braku, usudila sam se. I nemam strah od ponovnog kraha.

Na žalost teško je nekada nositi se sa "izdajom" te vrste.

Ali nije ne moguće opraviti se.

I normalno da sud to ne interesira.

Njih zanima kakvi smo roditelji a to je jako bitno.

[newbie]

Luminix je napisao:

Nije mi jasno kako se to ne tretira kao nečasno djelo i makar beneficira nekom okolnosti obeštećenja u pravnom postupku.

Za rasipanje ljubavi, pažnje i sjemena nema odgovarajućih prekršajnih sankcija novčanom kaznom proporcionalne utrošenoj količini istog, kao ni propisane minimalne otpremnine prilikom takve vrste izvanrednog otkaza radi skrivljenog ponašanja zaposlenika (a koju bi trebao isplatiti poslodavcu s kojim ima sklopljen ugovor na neodređeno radno vrijeme)...

[Luminix]

o kako licemjerno... a za bigamiju IMA, jel tako?! a nije li preljub u stvari s praktične strane jedno te isto (bigamija), samo što pravno nije ovjenčano potpisom?!? ok ako nije ubojstvo, ali je barem pokušaj ubojstva, a to ima težinu... čudan nam je zakon!

 

newbie, nadam se da "ubojstvo" nećete doslovno shvatit već metaforično u smjeru karikiranja situacije, jednako kao što je to bilo i "prosipanje sjemena" za koje ste se s čudnim tonom ozbiljnosti uhvatili i začudo na tom karikiranom primjeru objašnjavali zakonsku regulativu.

 

 

ps. ne bih se složio da je brak rizik sam po sebi. to što mi nije niko prislonio pištolj nije nikakvo opravdanje. nije mi niko prislono pištolj ni za štednju u banci ili životno osiguranje, pa očekujem pravnu regulativu zaštite od banke koja će me eventualno prevariti i ne isplatiti mi moj ulog i naravno snošenje njihovih punih kaznenih konsenkvenci za takav čin.

 

brak je dapače nešto još bitno ozbiljnije i dalekosežnije od trivijalne štednje u banci, jer se radi o životnom ulogu i vrlo često nisu u problem raspada uključene traume samo iznevjerenog partnera, već i malih nevinih bića koja ničime ne snose krivnju svog zabludjelog neodgovornog roditelja, a moraju zbog tog otrpiti itekakvu životnu traumu i trajnu posljedicu puknutih emocija!

 

apsolutno se ne slažem s mišljenjem malegarave, da su za raspad zajednice UVIJEK kriva oba partnera! prazna floskula koja možda u vašem slučaju ima osnove i temelja, ali naprosto ne možete samo na račun svog osobnog iskustva takvu ozbiljnu činjenicu i relaciju generalizirati i postavljati svima pod isti obrazac tretiranja i prosuđivanja. osobno mislim da je čak i prilično uvredljivo.

[Posejdon]

Moram ovdje istaknuti da se i ja u potpunosti slažem sa činjenicom koju je potvrdio i luminix,a to je da definitivno nije uvijek obostrana krivnja jer nije bila ni u mom slučaju tako da za neke poput nas to je čak na jedan naćin i uvredljivo.Jer je meni,a pretpostavljam i drugima koji naglašavam nisu ništa krivi već odavno dosadilo nekoga drugog poput suda ili czss-a u to i uvjeravat radilo se o preljubu ili sl.

[newbie]

Krivnja se ne utvrđuje- utvrđuje se teško i trajno poremećene bračne odnose.

Kad se utvrde kao takvi, sud brak razvodi.

 

Zašto, kako i otkud netko ne osjeća odgovornost prema drugome, privrženu odanost obitelji itd., a u smislu snošenja posljedica koje bi u nekom pravnom postupku obeštetile onog drugog/druge, doista nema puno smisla. Odgovarajuće znanstvene discipline koje se bave razvojem odnosa i izgradnjom stavova znaju da unutarnja motivacija ne biva postignuta "mrkvom" ili "batinom", jer se tada radi o uvjetovanom ponašanju kod kojeg uvijek postoji izvjesan rizik da otklizi u neželjenom pravcu. To o čemu govorite nije opća norma nego dio jednog od osnovnih stupova indentiteta, a po tom vrlo individualnom sveukupnom sustavu osobnih vrijednosti se ljudi međusobno i razlikuju.

Drugo, ne manje bitno a na razini činjenice, jest da druge ljude mijenjati ne možete/ne možemo: to mogu samo oni, vlastitom voljom/radom u tom smislu (sami ili uz str. pomoć, ovisno o čemu se radi).

 

Što se same djece tiče, roditelji mogu biti kvalitetni roditelji (oboje) i ako ne žive zajedno, upravo kao što i bračna zajednica ne podrazumjeva da su oboje nužno odgovorni roditelji ili će to jednom kasnije postati.

Upravo zato, razvod od bračnog druga ne znači da dijete tim činom postaje "bivše dijete". Doduše, takva ponašanja nisu nepoznanica, ali su posljedica osobnog stava prema roditeljstvu i djetetu samom, ne posljedica razvoda braka.

 

Opasnost razvoda leži u par činjenica: (a) svako dijete osjeća potrebu osjećati se sigurno u osobu s kojom živi, (b) emocionalno je manipulativno, © želi ispuniti očekivanja pa čak i ona koja samo nasluti, (d) želi se u tome osjećati uspješno. Ovime se smišljeno služi svaka grana pedagogije, ali i svaka druga vrsta manipulacije. Osjetivši negativne emocije i uočivši ne baš pozitivan stav/mišljenje o jednom od roditelja:

(a) s kojim provodi manje vremena ili je manje blisko, dijete vrlo često poima (opravdano ili ne, nebitno) da se isto očekuje i od njega. Ako kod stalno prisutnog roditelja osjeti sličnost ili potenciranje nekog svog osjećaja (napustio/la me= ne voli me, otišao/la je= ne želi me; ne voli mamu/tatu= ne voli mene; voli drugog/drugu= ostaje manje meni) ići će u tom smjeru jako daleko na vlastitu štetu.

(b) ako se radi o negativnoj percepciji roditelja s kojim je bliskije odreagirat će kao na napad na vlastiti integritet, osjećati zbunjenost i nepovjerenje radi nesuglasja sa vlastitim iskustvima i osjećajem, ali i primiti kao očekivanje koje nije u stanju ispuniti.

 

Bitna uloga roditelja tijekom razvoda jest: unatoč vlastitim osjećajima i nelijepom mišljenju o svom bračnom drugu koji će uskoro postati bivši partner, olakšati djetetu taj period i pomoći mu održati/graditi odnos i sa sobom i s drugim roditeljem.

Najveći dio te zadaće redovito dopadne onog roditelja s kojim je dijete bliskije i s kojim provodi više vremena. Nije uvijek jako ugodna, ali je itekako zahvalna.

 

I da se vratimo na lightmotiv: obeštećenja za neispunjena bračna očekivanja nema.

[Luminix]

Sve je lijepo i prilično jasno elaborirano do izjave:

"Najveći dio te zadaće redovito dopadne onog roditelja s kojim je dijete bliskije i s kojim provodi više vremena."

 

Nažalost to je mišljenje naprosto usađeno kao etalon vrijednosti, a ono sve više nema temelje u istinitosti i zbog tog stereotipa sam ja osobno kao roditelj i ne svojom krivicom, još k tome izgubio i godine uživanja sa svojim djetetom! Tako da jako dobro znam što govorim.

 

Istina glasi da najvećim dijelom brakorazvodnih parnica dijete dopadne automatizmom majci kao zakonskom skrbniku, iako ne nužno i kvalitetnijem, odgovornijem i predanijem roditelju. Stoga prave zadaće oko djeteta nerijetko dopadaju ipak onog drugog roditelja, koji nažalost ima ispred sebe brojna ograničenja, a najveći u tome što nema taj puni komfor boravka s djetetom, kao onaj roditelj koji uživa čast da dijete boravi uz njega.

[newbie]

Zadaća koju spomenuh svakako nije zastava za mahanje onom drugom roditelju pred nosom kao svojom posebnom zaslugom, jer se ne radi o natjecanju niti odličju koje će netko primiti. Djetetu bliska roditeljska osoba može pomoći u održavanju prethodnog kvalitetnog odnosa ili njegovoj izgradnji s roditeljem s kojim ga iz bilo kojeg razloga nema ili trenutno izostaje, pa olakšati i djetetu i bivšem partneru taj dio priče u velikoj mjeri- to može i ne mora biti onaj roditelj s kojim živi, primjera ima s obje strane. Ali, da onaj koji ima priliku provoditi više vremena s djetetom ima veliku ulogu u tome- ima, iz jednostavnog razloga jer ima priliku. Pitanje je samo hoće li (+tko +kada) djetetov interes pretpostaviti svom možda ne baš sjajnom odnosu sa bivšim partnerom ili ne, a tu možemo primjetiti vrlo različite ishode, ponekad i pratiti promjene tijekom vremena.

 

Da se vratimo na temu: kad je razvod izvjesan, djeca su ta koja trebaju pomoć od oboje roditelja ili će jedan odraditi i dio za drugog- baš kao što i za vrijeme braka oboje u djecu ulažu jednak angažman ili jedan od njih više. Obzirom da i za vrijeme braka nema neke posebne zadovoljštine koju bi se moglo tražiti od muža/žene ako zaostaje/izostaje u angažmanu oko partnera, tako je i prilikom i nakon razvoda.

 

I, pardonček što moram napomenuti: roditelj s kojim dijete živi mu ne biva imenovan njegovim skrbnikom. A razlika nije nimalo mala niti nebitna.

[Posejdon]

Kratko i jasno,kakva nam je država takvi su nam i zakoni....

[malagarava]

Ja se iskreno ispričavam ako sam nekoga uvrijedila.

Nije mi bila namjera. Normalno da sam polazila od sebe.

Ispočetka, kada sam i sama saznala da ex ima drugu rado bih da su postojali razni kazneni zakoni koji bi ga smaknuli po kratkom činu

No, sa vremenom mi ta ideja i ozbiljnost mojih godina i pogled sa odstojanjem - dao za misliti pa je moj zaključak da smo se oboje prestali dovoljno truditi i shvačati jedno drugo zdravo za gotovo - jednostavno i promjenili smo se. Oboje..

Ja bih prva rado rekla da nisam ništa kriva - ali ima i dio moje krivnje. Govorim u svoje ime.

Moj bivši suprug je uporno tvrdio da sam ja potpuno kriva za nastalu situaciju.

#OOPS#as ga, imala sam u to vrijeme smrtonosnu bolest, malo dijete,,,,

Da, dijete je ostalo živjeti sa mnom. Ali to ne znaći da ono manje treba svog oca.

Kada zaželi - sa njim je.

Nije dijete krivo što je došlo na svijet.

Mi smo se odlučili odrasli - dok smo se još voljeli..

[otudjeniotac]

malagarava je napisao:

Da, dijete je ostalo živjeti sa mnom. Ali to ne znaći da ono manje treba svog oca.

Kada zaželi - sa njim je.

 

Ocjena 5+ za ovo.

Kako u ovo uvjeriti nerazumnu majku podržavanu od isto takvih institucija.

 

Čovjek koji se ne plaši istine, ne treba se bojati laži. (Sir Francis Bacon)

[malagarava]

Bez obzira na odnose odraslih djeca nisu kriva. Nisu ona poželjela sama od sebe doći na svijet..

Ja svoje dijete ne bi mogla gledati da pati za tatom. Pa njezina sreća je moja još veća sreća.

Želim da bude zdrava, emotivno dobro skrojena osoba bez obzira što njezini roditelji nisu zajedno. Svi imamo nove obitelji. Kod tate ima brata - oooobooožžžavvva ga.

I meni drago.

Iako to dijete meni nije ništa to je krvi mog djeteta, netko koga će imati cijeli život i kada nas neće biti. Pa to je stvarno lijepo..

[malagarava]

otudjeniotac je napisao:

malagarava je napisao:

Da, dijete je ostalo živjeti sa mnom. Ali to ne znaći da ono manje treba svog oca.

Kada zaželi - sa njim je.

 

Ocjena 5+ za ovo.

Kako u ovo uvjeriti nerazumnu majku podržavanu od isto takvih institucija.

 

Čovjek koji se ne plaši istine, ne treba se bojati laži. (Sir Francis Bacon)

 

Meni je nevjerojatno da institucije to podržavaju. U biti mislim da je problem u roditeljima samim.

Ja i bivši se ne slažemo, izbjegavamo se maksimalno, koljemo se oko alimentacije ali moje dijete to ne smije ostjetiti ni znati.

[Posejdon]

malagarava je napisao:

Da, dijete je ostalo živjeti sa mnom. Ali to ne znaći da ono manje treba svog oca.

Kada zaželi - sa njim je.

Također 5+, eh kad bi i 90% drugih majki tako mislilo di bi nam bilo kraja.Mislim da se tada ni jedan normalan otac ne bi bunio ni za iznos alimentacije koliko god on iznosio ni za išta drugo nego svi sretni i sve 5.Nažalost ti vjerovatno s ovakvim razmišljanjem pripadaš u onih 10%....

[newbie]

Koliko je poznato, susreti/druženja i uzdržavanje su prava- djeteta. Ono ih ne stječe uzročno-posljedičnim slijedom posla na području trgovine, pa da bi novcem bili kupljeni susreti od prodavača ili susretima izmuzen novac od kupca, a niti se radi o ugovorenom bonusu za ostvarene poslovne rezultate.

Drugim riječima, uvjetovati ili oblikovati ostvarenje/opseg i količinu ostvarenja jednog prava djeteta istim pomakom u njegovom drugom pravu je najobičnija manipulacija djetetovim pravima. Bez obzira u kojem od ta dva pregovaračka smjera išlo.

[malagarava]

Slažem se, dijete treba oba roditelja podjednako da bi izraslo u stabilnu osobu. To je pravo svakog dijeta. Da ima i oca i majku i da sa svakim od njih stvori kvalitetan odnos a danas sutra njegovo djelovanje i razmišljanje ne smije imati nikakve veze sa razlogom našeg razvoda.

Inače, iznos alimentacije je vječni kamen spoticanja između bivših supružnika.

Meni je recimo ružno to što se na ročištima kao tuženi navodi moje dijete. Ne znam da li su to mogli nekako drugačije zakonski regulirati ali nisu.

Tako da se grozno osjećam a bivši koji je podnio tužbu mislim da isto guta knedlu.

I ne, nisu svi zahvalni do neba što mu bivša žena ne ometa susrete, što se maksimalno potrudila da se prilagodi na sve nove uvjete života, što kada je bolesna zna da može mirno spavati jer ču ja sve odraditi bez greške.

Na žalost..ima ih koji uistinu smatraju da je to iznos za uzdržavanje koji je majčin..

U današnje doba - svi smo svjesni koliki su troškovi života i znam osjetljivi smo na novac.

Ali djeca su djeca - za njih mora biti pa makar ja ne imala za kruh..

[murphyijevzakon]

Možda bi trebala postojati kazna,makar kakva za roditelja koji uporno ignorira svoje dijete,dijete želi biti sa njim,mama voli da je dijete sretno, jer nije krivo za naše neslaganje,a kad se toga tatu podsjeti na dijete-reakcija je uglavnom ignoriranje ili psovka.

Naglašavam da dijete ne zna da mama moli tatu da bude sa djetetom,nego ako se ovaj slučajno sjeti ,podržava dijete u susretima,jer se i dijete očevom zaslugom udaljilo od njega.

Naravno u ovakvom slučaju mama je kriva za sve,sluša prijetnje,laži,uvrede,i nikome ništa-on je takav.

Kad te kleveće ili prijeti,nikome ništa,dijete pati i opet ništa...

Pa da bar osjeti takav bilo kakvu represiju,možda bi bio tata.....barem ponekad.

[newbie]

Prilično je poznato da roditelj koji susrete i druženja brani može kazneno odgovarati, no ista je stvar moguća i sa onim roditeljem koji ih ne želi...

Upravo zato jer je to djetetovo pravo i upravo zato jer ga za njega nitko ne smije svojevoljno i proizvoljno zakidati.

[Luminix]

A kako takav roditelj koji uskraćuje dijete to kazneno odgovara, kada se recimo to isto prijavi CZSS-u i ukaže na majčino ponašanje prema djetetu u zanemarivanju, a oni nehajno samo odmahuju rukom i tvrde da djetetu ništa ne fali, jer na očigled nije ni neuhranjeno, nema ni modrice od kakvog maltretiranja (one u duši se naravno ne računaju), a i nije u nekim dronjcima?

 

Može li i smije uopće to biti stav jedne institucije koja se bavi zaštitom djetetovih "prava"?!

 

Smije li psihologinja tog istog Centra ocu koji je nakon fijaska rastavljene bračne zajednice, skupio kamenčiće s požarišta i ohrabrio se za novu zajednicu, pa u njoj nakon par godina dobio i svoje drugo dijete i koji sad ima podijeljenu odgovornost prema oba djeteta, izreći mrtvo hladno "pa vi se morate odlučiti koje vam je dijete bitnije"!!! JEL TO UISTINU NORMALNO?! Jel se roditelji stvarno odlučuju koje im je dijete bitnije, zar je to moguće uopće?

 

Pročitao sam newbie onaj prethodni post kako se ne kupuje vrijeme djetetu s novcem, ali uistinu nezna pravu istinu i dosege maltretiranja onaj koji ne živi život nas tata!

 

pozz

[newbie]

Sa primjerima CZSSova koji ostavljaju dojam da im je temeljna djelatnost objašnjavati ljudima što sve ne mogu ili ne trebaju uraditi surećemo se ne baš rijetko, nažalost. Koliko često, skoro bismo mogli napuniti podforum podforuma pod nekim nazivom otprilike "Kako natjerati CZSS da...". Najkraći odgovor na predhodno bi bio: ne, nije nimalo normalno.

 

Sada bismo se mogli vratiti temi- je li potrebno dokazati preljub u postupku razvoda braka, što jest bitno u to vrijeme a što manje značajno, dok bi o ostatku priče koji se izrodi pa zbiva i podebelo nakon razvoda braka mogli nastaviti u drugoj temi.

 

[Luminix]

potpuno se slažem s ocjenom CZSS-a, isto kao i s opaskom da tema ostane na tragu temi.

 

Dakle ako se pita moje mišljenje ono glasi da bi SVAKAKO preljub trebalo dokazivati i s njime participirati u obeštećenju partnera. Ak sused suseda tuži i traži obeštećenje zbog nanesenih psihičkih boli za pol metra preorane njive uz među, kako onda tumačiti tek ozbiljne psihičke i traumatične posljedice preljuba prema toj smješnoj utuživoj bizarnosti.

 

Naprosto mi je neshvatljivo da nema ni riječi spomena te vrlo egzaktne okolnosti u zakonu, a u stvari se radi o očitoj ilegalnoj bigamiji, koja se s druge strane itekako pravno sankcionira ako se kao takva ozakoni potpisom, dočim "bez potpisa" očito može tako u nedogled.

 

Pa mi u stvari nije jasno da li se zakonskom odrednicom prema nedopustivosti bigamije štiti pravni sustav, od eventualnih nejasnoća, pa da slučajno ne zatilta komp kad treba rješit recimo zakonske sljedbenike, ili je svrha tog djela zakona ipak da zaštiti nukleus bračne zajednice, obiteljstva i potomaka?

 

Ako je pak ovo drugo, onda je preljub definitivno kazneno djelo, dokazivo i utuživo! i po meni, obzirom na naše neegzaktne i dozla boga rastezljive mogućnosti tumačenja zakona, onda je samo stvar odvjetnika koji će to vješto iskonstruirat i pozvat se na načela i smisao egzistiranja zakona o bigamiji. Usput ga neće čak niti grist savjest, jer vjerujem da je po mnogima taj čin kažnjavanja takvog nedjela sasvim moralno i pošteno.

 

Pa vrlo vjerojatno bi tako nešto urodilo i općedruštvenom korisnošću, pa bi tada imali i sasvim drugačiju društvenu klimu - obitelji bi ostajale na okupu, zabludjeli k* doma u gaćama i ljudi bi se svojski trudili zalijevati ono što imaju kod kuće da im samima bude bolje, a ne bi trčali za prvom suknjom na cesti il si davali "oduška" sa sponzorima po hotelima.

 

I cijela društvena zajednica bi beneficirala od toga. A da ne pričamo koliko bi se vratila vjera u moral i poštenje i u sigurnost stupanja u zajednicu zvanu - BRAK, a što je danas nažalost samo paravan vještim manipulatorima za izvuć okoristivost ili uživat u pakostima, potpuno neopterećen krivnje od bilo kakve odgovornosti svoga ponašanja, što je nepojmljivo. U krajnjem slučaju, kazna je razvrgnuće zajednice braka zbog nepomirljivih ralika. Ma daaaaj, smiješno! Pa nije to nikakva kazna počinitelju, njemu je tak svejedno, kazna je to onom nedužnom partneru rogonji i onoj djeci žrtvama takvog neodgovornog ponašanja.

 

Brak nikako nije više negdašnja asocijacija na toplo gnijezdo, mirnu luku, najintimnije bliskosti, bedeme obiteljske zaštitei građenje budućnosti i sreće svojoj djeci.

 

Ja sam prošao vrlo grdu bračnu havariju i doživio najnemilosrdniji oblik partnerske okoristivosti, pa mi je neshvatljivo da zakon na račun toga nije imao što za reći.

 

Naime u vrijeme stupanja u vezu sa mnom moja izabranica nije bila dovoljno zrela i odlučna, a kamo li poštena, pa emotivno zatvorila prvo prethodnu višegodišnju priču sa bivšim ljubavnikom, inače oženjenim starijim čovjekom, nego je dapače čak i u brak ušla sa tom ljubavničkom vezom.

 

Naravno zasljepljen ružičastim naočalama zaljubljenosti i bakćući se idealima obiteljstva, teško sam mogao i pri zdravim očima vidit tu njenu savršeno izrežiranu mimikriju, i ušo sam ko zadnji naivni zec direktno sam na svoj ražanj. Nažalost zakon me ne štiti od nečije očite prevare, pa sam si po svem sudeći sam krivac! kad ti neko uzme 10kn iz džepa on je očigledno kriv, al kad ti neko uzme 200.000kn na račun braka, e on onda nije kriv, jer se takva vrst prevare tretira kao zakonska bračna donacija! STRAŠNO!

 

No uglavnom, svjesna činjenice da se za njega ne može udati, a da sa mnom ima priželjkivani i od okoline očekivani obiteljski status, ona bezrezervno ulazi u taj aranžman, bez imalo grižnje savjesti i morala ali najbitnije od svega i BEZ LJUBAVI i poštovanja, kao stuba i temelja svake bračne zajednice.

 

Naravno mužić joj je na krilima ljubavi ispunio sva zahtjevana očekivanja, ne bi li usrećio svoju dragu, pa i zavirio debelo i izvan rasploživih financijskih okvira nebi li priuštio svadbu na eminentnom mjestu jednog razvikanog hotela, s panoramom na cijeli grad. Jednonoćnu veselicu za pokazivanje statusa njene "veličine" svojoj nemaloj rodbini.

 

I nije samo to, taj isti rogonja mužić joj je naravno priuštio i suvlasništvo u stanu, kupljenom svojim predbračno stečenim sredstvima. Doduše ona je čak izričito na tome inzistirala pod prijetnjom djetetom, a mužić je smatrao da se bračna zajednica ne smije temeljit na nepovjerenju, pa je i tom zahtjevu opet naivno poklonio svoje povjerenje.

 

Dva mjeseca kasnije, jednom slučajnom i sretnom okolnošću, jer ko zna kolko bi još tako trajalo, otkriva se afera vrle moje "dame". Brak je do tad trajao sveukupno nepunih 6 mj., od toga tek nepunih mjesec dana u bračnoj zajednici, u životu sa mnom i djetetom u tom stanu, sve ostalo vrijeme je boravila u svom djevojačkom domu, radi potrebite joj slobode, koja je, do tad svima neshvatljiva, u tom epilogu priče konačno dobila svoj debeli smisao.

 

Danas se vodi parnica oko nekretnine koju bez uložene lipe zahtjeva ni manje ni više nego polovicu. Danas utužuje za naplatu nemale najamnine za moj ostanak i boravak u toj nekretnini. Zamislite bizarnosti i nivo bestijalne okoristivosti i nemoralnosti - bez uložene lipe, bez osnova bračnog zajedništva i trunke sudjelovanja u bračnoj stečevini, ona tretira nekretninu svojom imovinom i ne libi se tražit i najamninu! Pa u kakvom poštenom i moralnom svijetu to ima???

 

Danas se vodi borba oko moje izopćenosti i izoliranosti od roditeljstva djetetu. Danas trpim njena roditeljska maltretiranja i pakosti, obijesti i inate, u kojima najviše stradava naše dijete.

 

A kako je sve počelo, a kako je sve to režirano? PRELJUBOM! šeretski se nasmijem sam sebi pa kažem da više neznam ni dal je preljub bio sa mnom, il s njim.

 

Ono što boli i vrijeđa, to je što taj segment, taj ključan čin koji je obilježio naš odnos - PRELJUB, u sudskoj praksi nema težinu. Naprosto ne može teretiti njenu neodgovornost, satisficirati taj zločin i nemoral, jer to NE PRIZNAJU! a meni je donio psihički pakao nad paklovima, financijski krah, obiteljski krah, roditeljsku neutješnost, zdravstvene teškoće, nervoze, tlakove, potištenosti, depresije, društvenu izoliranost, nemire i maltretiranja dan danas, povlačenja po sudovima i socijalnim centrima, unazađenje životnog prosperiteta bar 10 godina vraćanjem unazad. I ko će sve to sanirati i nadoknadit? NITKO jer sud to ne zanima! Kvragu i elementarnu nepogodu koja se sruči sama od sebe s neba i koju niko nije skrivio svojom voljom, neki ti zaštitni vrag u državi nadoknadi, al posljedice preljuba, nečijeg namjernog i svjesnog čina i namjere, eto - NITKO!

 

Koliko mi je samo trebalo vremena da se izdignem iz pepela i nađem svoj novi put, steknem novo povjerenje i ponovno usadim vjeru u ljubav i partnerstvo.

 

al nakon svega, to gnjusno kazneno djelo - PRELJUB, eto kažu, NEMA težinu!!!

 

pa procjenite sami....

[Poduzetnica]

Kad bismo umjesto braka ili paralelno s lijepim obecanjima sklapali Ugovor o pravima i obvezama, sve bi vjerojatno bilo puno jednostavnije, jer bi se tocno znalo tko, sto, kako i zasto

Ali ljubav je slijepa, mnogi se cak "uvrijede" na spomen predbracnog ugovora, pa ovako kako je to danas u "civiliziranom i liberalnom svijetu", ispada da je (izvan)bracna zajednica igra na lotu ili cak ruska ruleta

[Posejdon]

Luminix je napisao:

potpuno se slažem s ocjenom CZSS-a, isto kao i s opaskom da tema ostane na tragu temi.

 

Dakle ako se pita moje mišljenje ono glasi da bi SVAKAKO preljub trebalo dokazivati i s njime participirati u obeštećenju partnera. Ak sused suseda tuži i traži obeštećenje zbog nanesenih psihičkih boli za pol metra preorane njive uz među, kako onda tumačiti tek ozbiljne psihičke i traumatične posljedice preljuba prema toj smješnoj utuživoj bizarnosti.

 

Naprosto mi je neshvatljivo da nema ni riječi spomena te vrlo egzaktne okolnosti u zakonu, a u stvari se radi o očitoj ilegalnoj bigamiji, koja se s druge strane itekako pravno sankcionira ako se kao takva ozakoni potpisom, dočim "bez potpisa" očito može tako u nedogled.

 

Pa mi u stvari nije jasno da li se zakonskom odrednicom prema nedopustivosti bigamije štiti pravni sustav, od eventualnih nejasnoća, pa da slučajno ne zatilta komp kad treba rješit recimo zakonske sljedbenike, ili je svrha tog djela zakona ipak da zaštiti nukleus bračne zajednice, obiteljstva i potomaka?

 

Ako je pak ovo drugo, onda je preljub definitivno kazneno djelo, dokazivo i utuživo! i po meni, obzirom na naše neegzaktne i dozla boga rastezljive mogućnosti tumačenja zakona, onda je samo stvar odvjetnika koji će to vješto iskonstruirat i pozvat se na načela i smisao egzistiranja zakona o bigamiji. Usput ga neće čak niti grist savjest, jer vjerujem da je po mnogima taj čin kažnjavanja takvog nedjela sasvim moralno i pošteno.

 

Pa vrlo vjerojatno bi tako nešto urodilo i općedruštvenom korisnošću, pa bi tada imali i sasvim drugačiju društvenu klimu - obitelji bi ostajale na okupu, zabludjeli k* doma u gaćama i ljudi bi se svojski trudili zalijevati ono što imaju kod kuće da im samima bude bolje, a ne bi trčali za prvom suknjom na cesti il si davali "oduška" sa sponzorima po hotelima.

 

I cijela društvena zajednica bi beneficirala od toga. A da ne pričamo koliko bi se vratila vjera u moral i poštenje i u sigurnost stupanja u zajednicu zvanu - BRAK, a što je danas nažalost samo paravan vještim manipulatorima za izvuć okoristivost ili uživat u pakostima, potpuno neopterećen krivnje od bilo kakve odgovornosti svoga ponašanja, što je nepojmljivo. U krajnjem slučaju, kazna je razvrgnuće zajednice braka zbog nepomirljivih ralika. Ma daaaaj, smiješno! Pa nije to nikakva kazna počinitelju, njemu je tak svejedno, kazna je to onom nedužnom partneru rogonji i onoj djeci žrtvama takvog neodgovornog ponašanja.

 

Brak nikako nije više negdašnja asocijacija na toplo gnijezdo, mirnu luku, najintimnije bliskosti, bedeme obiteljske zaštitei građenje budućnosti i sreće svojoj djeci.

 

Ja sam prošao vrlo grdu bračnu havariju i doživio najnemilosrdniji oblik partnerske okoristivosti, pa mi je neshvatljivo da zakon na račun toga nije imao što za reći.

 

Naime u vrijeme stupanja u vezu sa mnom moja izabranica nije bila dovoljno zrela i odlučna, a kamo li poštena, pa emotivno zatvorila prvo prethodnu višegodišnju priču sa bivšim ljubavnikom, inače oženjenim starijim čovjekom, nego je dapače čak i u brak ušla sa tom ljubavničkom vezom.

 

Naravno zasljepljen ružičastim naočalama zaljubljenosti i bakćući se idealima obiteljstva, teško sam mogao i pri zdravim očima vidit tu njenu savršeno izrežiranu mimikriju, i ušo sam ko zadnji naivni zec direktno sam na svoj ražanj. Nažalost zakon me ne štiti od nečije očite prevare, pa sam si po svem sudeći sam krivac! kad ti neko uzme 10kn iz džepa on je očigledno kriv, al kad ti neko uzme 200.000kn na račun braka, e on onda nije kriv, jer se takva vrst prevare tretira kao zakonska bračna donacija! STRAŠNO!

 

No uglavnom, svjesna činjenice da se za njega ne može udati, a da sa mnom ima priželjkivani i od okoline očekivani obiteljski status, ona bezrezervno ulazi u taj aranžman, bez imalo grižnje savjesti i morala ali najbitnije od svega i BEZ LJUBAVI i poštovanja, kao stuba i temelja svake bračne zajednice.

 

Naravno mužić joj je na krilima ljubavi ispunio sva zahtjevana očekivanja, ne bi li usrećio svoju dragu, pa i zavirio debelo i izvan rasploživih financijskih okvira nebi li priuštio svadbu na eminentnom mjestu jednog razvikanog hotela, s panoramom na cijeli grad. Jednonoćnu veselicu za pokazivanje statusa njene "veličine" svojoj nemaloj rodbini.

 

I nije samo to, taj isti rogonja mužić joj je naravno priuštio i suvlasništvo u stanu, kupljenom svojim predbračno stečenim sredstvima. Doduše ona je čak izričito na tome inzistirala pod prijetnjom djetetom, a mužić je smatrao da se bračna zajednica ne smije temeljit na nepovjerenju, pa je i tom zahtjevu opet naivno poklonio svoje povjerenje.

 

Dva mjeseca kasnije, jednom slučajnom i sretnom okolnošću, jer ko zna kolko bi još tako trajalo, otkriva se afera vrle moje "dame". Brak je do tad trajao sveukupno nepunih 6 mj., od toga tek nepunih mjesec dana u bračnoj zajednici, u životu sa mnom i djetetom u tom stanu, sve ostalo vrijeme je boravila u svom djevojačkom domu, radi potrebite joj slobode, koja je, do tad svima neshvatljiva, u tom epilogu priče konačno dobila svoj debeli smisao.

 

Danas se vodi parnica oko nekretnine koju bez uložene lipe zahtjeva ni manje ni više nego polovicu. Danas utužuje za naplatu nemale najamnine za moj ostanak i boravak u toj nekretnini. Zamislite bizarnosti i nivo bestijalne okoristivosti i nemoralnosti - bez uložene lipe, bez osnova bračnog zajedništva i trunke sudjelovanja u bračnoj stečevini, ona tretira nekretninu svojom imovinom i ne libi se tražit i najamninu! Pa u kakvom poštenom i moralnom svijetu to ima???

 

Danas se vodi borba oko moje izopćenosti i izoliranosti od roditeljstva djetetu. Danas trpim njena roditeljska maltretiranja i pakosti, obijesti i inate, u kojima najviše stradava naše dijete.

 

A kako je sve počelo, a kako je sve to režirano? PRELJUBOM! šeretski se nasmijem sam sebi pa kažem da više neznam ni dal je preljub bio sa mnom, il s njim.

 

Ono što boli i vrijeđa, to je što taj segment, taj ključan čin koji je obilježio naš odnos - PRELJUB, u sudskoj praksi nema težinu. Naprosto ne može teretiti njenu neodgovornost, satisficirati taj zločin i nemoral, jer to NE PRIZNAJU! a meni je donio psihički pakao nad paklovima, financijski krah, obiteljski krah, roditeljsku neutješnost, zdravstvene teškoće, nervoze, tlakove, potištenosti, depresije, društvenu izoliranost, nemire i maltretiranja dan danas, povlačenja po sudovima i socijalnim centrima, unazađenje životnog prosperiteta bar 10 godina vraćanjem unazad. I ko će sve to sanirati i nadoknadit? NITKO jer sud to ne zanima! Kvragu i elementarnu nepogodu koja se sruči sama od sebe s neba i koju niko nije skrivio svojom voljom, neki ti zaštitni vrag u državi nadoknadi, al posljedice preljuba, nečijeg namjernog i svjesnog čina i namjere, eto - NITKO!

 

Koliko mi je samo trebalo vremena da se izdignem iz pepela i nađem svoj novi put, steknem novo povjerenje i ponovno usadim vjeru u ljubav i partnerstvo.

 

al nakon svega, to gnjusno kazneno djelo - PRELJUB, eto kažu, NEMA težinu!!!

 

pa procjenite sami....

 

Svaka riječ na mjestu,neman komentara još da to čuju oni koji bi to i trebali čut

[Luminix]

Posejdon je napisao:

Svaka riječ na mjestu,neman komentara još da to čuju oni koji bi to i trebali čut

 

Drago mi je i ohrabrujuće što ta priča nailazi na solidariziranje i razumijevanje, zgražavanje nad takvim nemoralom, u krugovima nas malih običnih ljudi, ali mi je zabrinjavajuće i neshvatljivo što se nemoral tretira kao dopustiva opcija u institucijama koje brinu o pravdi i moralu društva. Jer sve ono što se ne tretira kao kažnjivo očito je zapravo itekako ponuđeno kao dopustivo... i kako onda i čime iskorijeniti brakolomstvo i spasiti instituciju braka i obiteljstva?

 

Nažalost gosp. Posejdon ovakav "mali" slučaj, samo jedan u nizu, neće imati odjeka! U ovoj državi i važnije teme i veći zločini ne nalaze mjesto pred ogledalom pravde, napominjem - ne PRAVA, nego PRAVDE. Jer pravo je nažalost pravnim rupama i začkuljicama, skupim i sposobnim odvjetnicima plaćenim za nać načina pravnim tumačenjima izokrenut činjenice, do te mjere da od počinitelja napravi žrtvu, postalo u stvari legitimni paravan za kriminal, a ne za ostvarivanje pravednosti i izrastanje u glavni stub morala ovog društva.

 

Potporne institucije pravnoj državi koje bi trebale obavljati savjesno svoj dio posla, poput CZSS-a na području obiteljstva, grcaju u preopterećenosti ali i letargiji državničkog kadra, kojima je bitnije rješit svoje privatne dnevne probleme, kupit sve potrebne namirnice na placu u produženoj pauzi, nego se kvalitetno posvetit problematici stranke. Ionako će postupit po uvriježenom strukovno savjetovanom obrascu da dijete dodijele majci, neće ih pri tom grist savjest od loše odluke, jer imaju alibi statistike i prakse, koji im kaže da će uistinu većinom tako donesenih odluka i bit u pravu. Žalosno je što ih neće brinut dal su SVAKOM djetetu priuštili najbolju soluciju i da li bi s drugim roditeljem dijete uistinu bolje prosperiralo i osjećalo topliju obiteljsku sredinu... bitna je tek statistička većina.

 

Neće ih brinuti niti ako zakoniti skrbitelj sprovodi diktaturu samovolje i samoodlučivanja o svemu vezanom za dijete, neće ih brinut niti ako se potpuno zatiru sve informacije o djetetu - vrtićke, školske, zdravstvene, prehrambene... naprosto još će se iz petnih žila potrudit uvjerit vas da se protiv toga jednostavno ne može, "sitnih" pakosti će uvijek biti, jer di bi oni "jadni" stigli kad bi svima tako uskakali i ispravljali krive Drine. Dapače, još će vas prozvati i tretirati OBOJE krivcima za takvu situaciju što jedan roditelj maltretira drugog, neuključivanjem u roditeljstvo! Zamislite - OBOJE?!?

 

Onda vam na kraju potpuno zatru sve nade, otvarajući ormare svojih polica, spisa i registratora i objašnjavajući da im moje dijete nije jedini slučaj i da su previše vremena već izgubili s nama. I ostajete zgroženi što taj jedini institucionalni stup koji treba zaštiti vaše dijete i njegove interese, tako surovo bježi od svoje odgovornosti. I onda se sjetite opet onog PRELJUBA s početka priče - okosnice svih prouzročenih zala i kako to NIKOME uopće ne ulazi u razmatranje kao segment ljudske nemoralnosti, roditeljske neodgovornosti, ali i obiteljske nezrelosti, nego se dapače upravo toj osobi dodjeljuje dijete na skrb (kao nagradu valjda ili možda zaradi moguće rehabilitacije?). Naprosto ostajete skamenjeni što NE MOŽETE NIŠTA protiv takvog zabludjelog sistema!

 

Nažalost, ne lupetam u prazno, govorim o svom osobno doživljenom primjeru.

[Posejdon]

luminix je napisao:

 

Nažalost, ne lupetam u prazno, govorim o svom osobno doživljenom primjeru.

 

 

Već sam primjetio,a kao šta sam vam to sročio i na PM nije ni bilo govora da lupetate u prazno dapače ja vas shvačam jakooo ozbiljno tim više jer smo u 95% istoj situaciji pa vjerovatno ni nema nekog ko bi ovo mogao bolje razumit. Buduči ste relativno sve važno već napisali ja kao i u prethodnom postu neman stvarno šta za nadodati jer je i moje mišljenje potpuno isto. Meni je već odavno postalo jasno da kad se u vezi ove teme(mislim na viđanje i uzdržavanje djeteta) dotakne sud da tu muškarac očigledno nema šta tražit jer je to već u startu izgubljena bitka i prije samog početka iste,žalosno ali istinito.Naravno po pitanju preljuba još i manje. Eto ja nekako na to gledam iz dvije perspektive:

 

Jedna je da bez obzira na sud može čovjek uvijek uzet i pravdu u svoje ruke pa sam krojiti svoj život za dalje.

Uostalom da drugoj strani samo malo pokažeš zube brzo bi promijenila priču i stav,vjeruj mi ali ja više neman volje za to.

 

ili druga varijanta ujedno i ona za koju sam se ja opredjelio jer od ove prve odustaneš kad malo bolje promisliš zbog koga bi trebao prljat ruke,a to je da ja jednostavno nikad ali "NIKAD" neću odustat i poslati ću milion prijava,zahtjeva,tužbi pronaći veze i vezice i sve ostalo dok ne postignem šta želim. Ako je već takva država onda igraj i ti istu igru znači pokvareno i nema šanse da češ izgubit jer su kod nas samo takvi tj.pokvareni uvijek pobjednici. Budući da ispada da i država i zakoni više podržavaju drugu tj.onu lošiju stranu. Jer sve se može barem još vjerujem u to isto kao i u činjenicu da se mora u jednom trenutku dogodit i neka promjena ili po pitanju zakona i nečeg trećeg ali će se dogodit prije ili poslije. U svakom slučaju ja nikad neću odustat jer kako se kaže ona je možda zasad dobila bitku ali ne i rat. Uostalom dugujem to svom malcu kojem sam ove 3.g. ja bio mama pa ću takav i ostat jer drugo ni neznam budući da nikad nisam dobio priliku biti tata. Ako ništa drugo savjest će mi koliko toliko bit mirna jer ću onda barem znat da sam napravia sve šta se moglo napraviti.

 

Kad bi se riješilo pitanje preljuba zakonom onda bi naši slučajevi automatski bili riješeni,a budući kako sada stvari stoje se to neće dogodit tako brzo onda samo borba i dalje po ovoj drugoj osnovi.

 

Preljub se po mom skromnom mišljenju ne stavlja na dnevni red ponajprije zbog toga šta ga upravo svi oni na "visokim" pozicijama i prakticiraju pa stoga kako očekivati da ga i definiraju kad bi onda sami sebi jamu kopali.

[Luminix]

Posejdon je napisao:

 

Jer sve se može barem još vjerujem u to isto kao i u činjenicu da se mora u jednom trenutku dogodit i neka promjena ili po pitanju zakona i nečeg trećeg ali će se dogodit prije ili poslije.

 

"Poslije" je nažalost termin koji ne prihvaćam, jer je puno prekasno za našu djecu, ja ne želim da mi dijete odraste sa traumama, zbog ičije inercije, al bojim se da ću na tom putu dokazivanja pravde osjedit do tada. I žao mi je što je tako, što se u vlastitoj zemlji i ovom društvu kao vrlo pošten, osviješten, odgovoran i zreo roditelj osjećam zapravo roditeljem drugog reda!

 

 

Posejdon je napisao:

 

Preljub se po mom skromnom mišljenju ne stavlja na dnevni red ponajprije zbog toga šta ga upravo svi oni na "visokim" pozicijama i prakticiraju pa stoga kako očekivati da ga i definiraju kad bi onda sami sebi jamu kopali.

 

Dobro shvaćam karikiranje, ali treba ipak sačuvati dignitet realne osobe, pa reći da Zakon doista nije ničija sprdačina i da previše ljudi sudjeluje u njemu da bi se ovako osjetljiva tematika samo tako olako dala isprostituirati privatnim interesom vrhuške društva. Uistinu ne možemo tvrditi da je netko sebi i svojoj nemoralnosti prilagodio Obiteljski zakon, ali da ima kardinalnih nepravilnosti i nedorečenosti, e to ima definitivno!

 

Vjerujem da će se Obiteljski zakon mijenjati, to je svakako nužnost, ali se nadam da će se to ipak desiti u što skorije vrijeme, jer društvene okolnosti su se drastično promjenile i to treba što prije popratiti čvrstim zakonskim odredbama ili će nas preplavit nemoral i nepoštenje i nepovratno izgubljene generacije nezaštićene djece odraslih na greškama i propustima tog inertnog sistema!

[Posejdon]

Luminix je napisao:

 

"Poslije" je nažalost termin koji ne prihvaćam, jer je puno prekasno za našu djecu, ja ne želim da mi dijete odraste sa traumama, zbog ičije inercije, al bojim se da ću na tom putu dokazivanja pravde osjedit do tada. I žao mi je što je tako, što se u vlastitoj zemlji i ovom društvu kao vrlo pošten, osviješten, odgovoran i zreo roditelj osjećam zapravo roditeljem drugog reda!

 

Također i za mene je taj termin "poslije" neprihvatljiv kao takav ali s obzirom na odvijanje situacije u državi nema druge nego nastavit di smo stali znači samo borba i borba i borba bez stajanja ikad. Naravno i meni je žao šta je tako ali je tako.U ovom slučaju kad sam i mislio na poslije kao nekakav termin nadao sam se tome u što kračem vremenskom razdoblju. Zasada dok se to dogodi bitno mi je ipak da mi je viđanje podjednako i da ga ima dosta tako barem non-stop iman kontrolu nad svim šta se događa u vezi malca i priliku da sve moguće traume koje mu se mogu dogoditi uvelike ili ublažim i napravim neosjetnim za njega.Nažalost također se kao i vi smatram vrlo poštenim, osviještenim, odgovornim i zrelim roditeljem ali se zbog ovakvog šikaniranja od strane zakona konstantno pitam zašto kao takva osoba bez ikakve mrlje u životu,ijedne prijave za bilo šta pa čak niti za parkiranje i sl. te jako dobrim kotiranjem u društvenom i životu općenito, po ovom pitanju neman nikakvo pravo glasa već je to pravo i zakon bezuvjetno na strani osobe koja nema veze sa stvarnim životom isto kao ni sa pojmom "majka".

Ma čak i da nije sve ovo šta ja jesam ali da je barem majka pa nema problema ali niti to nije. Jednostavno žalosno, moraš ovo doživit da bi povjerovao. ŽALOSNO...

 

 

 

 

Dobro shvaćam karikiranje, ali treba ipak sačuvati dignitet realne osobe, pa reći da Zakon doista nije ničija sprdačina i da previše ljudi sudjeluje u njemu da bi se ovako osjetljiva tematika samo tako olako dala isprostituirati privatnim interesom vrhuške društva. Uistinu ne možemo tvrditi da je netko sebi i svojoj nemoralnosti prilagodio Obiteljski zakon, ali da ima kardinalnih nepravilnosti i nedorečenosti, e to ima definitivno!

 

Vjerujem da će se Obiteljski zakon mijenjati, to je svakako nužnost, ali se nadam da će se to ipak desiti u što skorije vrijeme, jer društvene okolnosti su se drastično promjenile i to treba što prije popratiti čvrstim zakonskim odredbama ili će nas preplavit nemoral i nepoštenje i nepovratno izgubljene generacije nezaštićene djece odraslih na greškama i propustima tog inertnog sistema!

 

Nažalost kod nas je Zakon već odavno postao sprdačina jer već odavno najbolje prolaze samo kriminalci i svi oni koji ga ne poštuju pa onda neznam šta bi drugo mogao bit nego evidentna sprdačina.I ja se iskreno nadam da će se uvelike mijenjati i naravno da će to bit šta prije međutim sama promjena kako takva nije dovoljna nego ono šta je najvažnije mora se i PROVODITI za razliku do sada znači ne samo u teoriji nego i u praksi.

[Gringo]

Izmjene Obiteljskog zakona neće ići tako skoro. Ono što je već počelo je analiza primjene postojećeg Obiteljskog zakona.

Predložena je izmjena članka 62. Ustava RH, ali kada će se i dali će se usvojiti ovisi o puno toga.

Ono što mene zanima, a da ne gubite vrijeme raspravljajući o preljubu dali ste poslali predstavke na sljedeće adrese o svom problemu:

 

Vlada RH

Ministarstvo pravosuđa, Uprava za org. kadr. poslove

Ured Predsjednika RH, Odjel za predst., prituž., i pomilov.

Pravobraniteljica za djecu

Pučki pravobranitelj

Ured za ljudska prava RH

Hrvatski helsinški odbor

Odbor za obitelj, mladež i šport hrvatskog sabora

Odbor za predstavke i tužbe hrvatskog sabora

Odbor za pravosuđe hrvatskog sabora

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

[newbie]

Obzirom da ste na temi preljuba u kontekstu razvoda, a povezujući sa roditeljskim kompetencijama i nadanjima u izmjene Obiteljskog zakona, bi li takvo što koga spriječilo da se razvede, a npr. tu drugu osobu uporabi sukcesivnim umjesto simultanim slijedom? Bi li to riješilo predhodno razmatrano pitanje roditelja i "roditelja"? U tom kontekstu bi bilo za očekivati isti ishod, ali jednu ogorčenost manje.

[Posejdon]

newbie je napisao:

Obzirom da ste na temi preljuba u kontekstu razvoda, a povezujući sa roditeljskim kompetencijama i nadanjima u izmjene Obiteljskog zakona, bi li takvo što koga spriječilo da se razvede, a npr. tu drugu osobu uporabi sukcesivnim umjesto simultanim slijedom? Bi li to riješilo predhodno razmatrano pitanje roditelja i "roditelja"? U tom kontekstu bi bilo za očekivati isti ishod, ali jednu ogorčenost manje.

 

U ovom kontekstu koji si naveo vjerovatno bi bio isti ishod i jedna ogorčenost manje ali recimo u kontekstu kad bi postojala verzija zakona o preljubu tj.kažnjivosti tog djela onda bi valjda bilo i za očekivati od onoga koji to i napravi da to ne govori ništa dobro u njegovo ime tj. njemu u korist već upravo suprotno šta bi onda već dovoljno govorilo o kakvoj je osobi riječ i koliko je kompetentna i vjerodostojna za išta drugo, u ovom slučaju povjeravanju djeteta na čuvanje i sl. I onda bi to naravno već bio veliki iskorak i za prava onog drugog roditelja. Naravno kad bi zakon bio takav da onaj tko to napravi automatski gubi i povjeru djeteta tj. ostaje samo na regularnom viđanju e mislim da bi onda stvari ipak bile punooo drukčije barem za one kojima je iti malo stalo do vlastitog djeteta....

[Posejdon]

Gringo je napisao:

Izmjene Obiteljskog zakona neće ići tako skoro. Ono što je već počelo je analiza primjene postojećeg Obiteljskog zakona.

Predložena je izmjena članka 62. Ustava RH, ali kada će se i dali će se usvojiti ovisi o puno toga.

Ono što mene zanima, a da ne gubite vrijeme raspravljajući o preljubu dali ste poslali predstavke na sljedeće adrese o svom problemu:

 

Vlada RH

Ministarstvo pravosuđa, Uprava za org. kadr. poslove

Ured Predsjednika RH, Odjel za predst., prituž., i pomilov.

Pravobraniteljica za djecu

Pučki pravobranitelj

Ured za ljudska prava RH

Hrvatski helsinški odbor

Odbor za obitelj, mladež i šport hrvatskog sabora

Odbor za predstavke i tužbe hrvatskog sabora

Odbor za pravosuđe hrvatskog sabora

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

 

Prijatelju nije ovo gubljenje vremena ovo je čisto jedna rasprava među onima koje nitko drugi ne sluša

Shodno tome kakva korist slati ikome od gore navedenih ikakve predstavke kad uopće preljub kao takav niti je definiran niti kažnjiv niti išta sl. tako da neznam koji bi rezultat trebao izaći iz toga da išta i pošaljemo.

Naravno šta se tiče djeteta ja i jesam poslao i to na većinu iz gore ponuđenih adresa i naravno na većinu još uvijek čekam odgovor pa vas mogu obavijestit kad nešto stigne....

[Luminix]

Newbie, da smo na medicinskim stranicama ja bih vjerojatno vrlo učtivo djelovao sa razbacivanjem stručnom terminologijom na latinskom, naravno isto tako vrlo vjerojatno time bio nerazumljiv 99% laika koji svraćaju, gladni savjeta. Za onih 1% ili 1 promil stručnjaka, koji navrnu, meni se stvarno ne bi isplatilo promovirat samo njima shvatljivu terminologiju!

 

Želio sam reći, da cijenim vaše znanje i iskustvo na području koje zastupate, ali da bi ste bili svrsishodni i informativni nama laicima, rječnik bi vam trebao ipak malkice biti prilagođen forumskim zahtjevima većine. Vjerujem da to možete.

 

Gringo, zanima me što su to predstavci, kako se podnose i čemu služe? i eventualno da li postoji negdje neki primjer istoga, špranca ili sl. kako bi se znalo na koji način predstavak treba prezentirat.

 

Ako će me netko na popisanim adresama uopće doživjeti i ako će to pomoći mome djetetu i još ponekom ili barem dati realnu nadu za pomoći, ja sam u stanju pisat im disertacije, a kamo li ne predstavke. Čudi me zašto me odvjetnik već nije uputio na te adrese.

 

Međutim polemika naše rasprave se razvila u smjeru da je uspostavljena loša zakonska klima i da se ozbiljan bračni i obiteljski prekršaj koji dovodi do raspada jedne zajednice ne sankcionira, čak štoviše niti ne razmatra kao pravno temeljni uzrok razvrgnuća bračnog ugovora. Brak je građanski ugovor, ako se ne varam, il sam u krivu?

[Gringo]

Luminix ja vjerujem da ako malo pretražite internet da ćete naći puno primjera i objašnjenja što je predstavka. Ono što mi je palo napamet da potražite Gongov Vodič za ostvarivanje prava i interesa građana pred javnim institucijama. Vjerujem da i u njemu postoje primjeri.

 

Ono našto bi vam ja skrenuo pozornost, slanje predstavke, na 2 načina: 1. osobna predaja, radite je u dva primjerka, jedan zadržite za sebe na koji vam službenik stavi otisak prijamnog štambilja

2. slanje poštom sa povratnicom

 

U predstavci se skoncentrirajte na djetetova prava, dakle interes djeteta na prvom mjestu, neriješene odnose među roditeljima ostavite za neki budući, savršeniji svijet.

[newbie]

Luminix je napisao:

Newbie, da smo na medicinskim stranicama ja bih vjerojatno vrlo učtivo djelovao sa razbacivanjem stručnom terminologijom na latinskom, naravno isto tako vrlo vjerojatno time bio nerazumljiv 99% laika koji svraćaju, gladni savjeta. Za onih 1% ili 1 promil stručnjaka, koji navrnu, meni se stvarno ne bi isplatilo promovirat samo njima shvatljivu terminologiju!

Luminix, pravni savjet je dan u samom početku teme vrlo jednostavno: (a) krivnja se prilikom razvoda braka ne utvrđuje nego (b) teško i trajno poremećeni bračni odnosi a tada sud brak razvodi + © mogućnosti naplate nevjere nema. Koji dio (vam) nije bio dovoljno razumljiv?

 

A simultani slijed uporabe (muž/žena + ljubavnik/ca) ili sukcesivni (muž/žena+ razvod+ sljedeći muž/žena) kako bi se izbjeglo možebitnu buduću kažnjivost preljuba je bio- cinizam, koji nema veze s pravnim savjetom već sa vašim razglabanjima budućih izmjena zakona koje biste rado predložili.

 

Obzirom da savjet nije, a niti može biti "bavite se mišlju kako bi bilo dobro sankcionirati preljub", dužni smo ljudima objasniti da je to zbilja gubitak vremena, koliko god se vi puta vraćali na tu temu. Ma koliko vam se sviđalo raspravljati, ljudima kojima se to upravo sad zbiva time nećete nimalo pomoći. Dapače, mogli biste im odnemoći skretanjem njihove pozornosti s bitnog. Ako ćete vi za sebe odabrati takav gubitak vremena/energije i dalje- izvolite, ali ja ću moderatorski zaključiti i zatražiti da o tome vodite računa:

 

Nalazimo se u dijelu foruma pod nazivom Pravni savjeti. Obiteljski podforum je vezan i za postupke u kojima nema ulogu samo pravna struka, ali se u njemu bavimo onim što je zakonska mogućnost.

[malagarava]

Kao osoba koja je završila brak zbog preljuba bivšeg supruga jednostavno ne vidim osnove za dokazivanje toga na sudu. Ne vidim.

Napatila sam se uistinu beskrajno, ego mi je bio totalno skrhan, o financijama i malom dijetetu da ni ne pričam..

Ostavio me onako nemoralno - mislim da nije bio fer sa isto sa financijske strane.

Svjesno me namagarčio dva tjedna prije mog saznanja o njegovom novom životu i ja budaletina na njegovo nagovor digla za mene preveliku sumu novaca na kredit. Novac je on uzeo a ja ostala ovca koja i tri godine poslije sama to otplaćuje..

Badava mi objašnjavanje, badava mi sve kada on nema morala ni srama...

Danas mi iskreno nije žao što se desilo naš razvod, tište me te financije koje mogu objesiti mačku o rep..

Moj dug, na moje ime a on se samo veselo smije..

I mogu sama sebe pogledati u ogledalo i reći: e koja si ti budala...

[Luminix]

ma BRAVO!!!

 

i ti još uvijek ne vidiš osnove za dokazivanje?!? pa onda eto neka te u patnji, očaju, financijskim dugovima, shrvanim osjećajima i životnim planovima... pa ako sama još ne shvaćaš da je to nečije kazneno djelo i da je pravosuđe tu da nas štiti od nemorala i neciviliziranih postupaka, a neka te onda takve.

 

Al neće nama društvenih promjena kad su nam žrtve vakva janjad koja sama ne razumije da ima itekako osnove ne trpiti nečiju nepravdu i prevaru, torturu i obijest!

 

Neće nama revolucije na cestama kada je 300.000 otpuštenih, jer uvijek će oni nać alibi u samosažaljenju "pa šta ću tako je trebalo bit", samo pognut glavu i nastavit svoj samoodabrani križni put trpnje.

 

E krivo, nije gospodo "tako trebalo bit", tako vas je država počastila! Takvim zakonima, takvim poslovnim strategijama, takvim interesima, na kraju krajeva - takvom časnošću onih koji vas vode i uređuju vam živote, uzimaju harač, onih koje ste vi birali, a koji vama nisu uzvratili ukazano povjerenja, a vi ih niste našli za shodno svrgnut s trona njihove bahatosti i medijske manipulacije. Jer nitko se nije pobunio, svak se utješio u sebi da "NE VIDI OSNOVE" za dignut svoj glas protiv nepravde.

 

I tako je sve počelo... al počeci su nažalost negdje još davno u povijesti usađeni u ovaj narod i mentalitet, navikao funkcionirat i prosperirat samo pod čvrstom čizmom, tuđom naravno, bez prava i pravice! I nije se puno promjenilo od onda i ondak se pravica gasila na istom mjestu - na Markovom trgu, u fotelji, samo s krunom na glavi.

 

Zašto je i danas tako?! Danas kad imamo demokratsku moć birat svoje vladare, pa i dić svoj glas protiv njih, izać na ulice i pokazat autoritet građanstva. Znate zašto?! Zato jer je u svjesti baš takav stav, kad te partner prevari, financijski osiromaši, prevesla tvoje osjećaje ti nećeš u tom vidit osnove da dokazivanje svoje obeštećenosti! Trpnja je očito mnogima normalna i prihvatljiva i vrlo vjerojatno nema granica ni pragova...

 

Pa di ćeš veće ovce od toga! Al nismo li s takvim usađenim stavovima sami sebi ta ovčja krzna navukli i dalje se povodimo za inertnim stadom?!

 

tu i tamo iskače šačica očito zabludjelih crnih ovaca po cvjetnim trgovima, vješaju svoje ponose po granama da bi zaštitili i prosvjetlili interese stada... al džaba, stado samo glavinja okolo, ne trza ono na crne ofce, draži su njima vukovi da ih ukebaju svojom nedodirljivošću pa i dalje srljaju bezglavo prema šumi, jer tako treba biti i naprosto "nemamo osnove za dokazivanje toga na sudu". Zašto?! Pa vrlo jednostavno - SAMI SMO SI KRIVI!

 

ispričavam se administraciji na OT, ali ponijelo me...

[malagarava]

Da bravo ja.

Pa ne misliš valjda da sam se predavala bez da sam se probala boriti??

Živaca sam tonu izgubila a postigla nisam apsolutno ništa.

Moj bivši nije moj križ on je moja kapela, na žalost...

Preljub sam po sebi me više ne zanima.

Sama sam osnovala novu krasnu obitelj.

Muči me više taj svijet nemorala, ne mogućnosti povjerenja u oca vlastita djeteta...

Zar je normalno da ti nekada netko sa kim si stvarao život kaže: dao bog da ti se vrati bolest od koje si skoro umro a imate zajedničko dijete - i onda te nakon toga poluludu snimi kako urličeš od boli i nosi to snimljeno na Centar??

Svašta sam prošla..

Sada imam bar duševan mir u svojoj novoj obitelji..

A ima jedno pravilo - nepisano ispričavam se na prostotama: svaka guzica dođe na šekret i stvarno je tako..

Prije ili kasnije - sve dođe na svoje..

[newbie]

Luminix je napisao:

i ti još uvijek ne vidiš osnove za dokazivanje?!?

(...)

Al neće nama društvenih promjena kad su nam žrtve vakva janjad koja sama ne razumije da ima itekako osnove ne trpiti nečiju nepravdu i prevaru, torturu i obijest!

(...)

ispričavam se administraciji na OT, ali ponijelo me...

Iako ste već pravomoćno razvedeni... možda bi bilo vrijeme da se doista razvedete.

[malagarava]

Uistinu ja ne vidim nikakvu zadovoljštinu da bivšeg i da postoji sudska odredba o tome - da dokazujem na sudu - e on je mene prevario!!

Radije bih da postoji zakon po kojem bi mu uspjela namaknuti lovu za koju me "oženio".

A kredit na mene pa eto...

Uostalom, smatram da je samim činom preljuba puklo nešto što je bilo očigledno trulo i danas svjesno tvrdim - moglo je i gore..