Psihičko maltretiranje u obitelji

[Polly]

Moj suprug, dijete od 8 godina i ja živimo u zajedničkom kućanstvu sa svekrvom. Svekrva uvijek hoće biti u centru pažnje, inače radi scene. Ako su vrata sobe duže zatvorena, baci se u hodniku i namjerno ozljedi da bi privukla pažnju. Stalno joj je loše, samo da bi mi - odnosno njen sin - bili kod nje. Ne možemo to više trpjeti. Živci nam odlaze, tlak raste jer niti jedan dan ne znamo što će napraviti. Kada smo jednom pozvali Hitnu pomoć, u trenu se pribrala i rekla da joj nije ništa. Od tada dugo nije bilo više takvih padova. Kad sam na poslu, mužu priča kako ništa ne valjam, naziva me krajnje pogrdnim imenima (kurva) i provocira. Kad odemo od kuće, ulazi u naše sobe, priča sama sa sobom i dira naše stvari. Kune nam (meni najviše) sve po spisku. Ne dozvoljava da si uredimo potkrovlje, jer se boji da ću ja onda reći kako je to "moja" kuća.

U djetinjstvu je svašta radila mom suprugu. Kad je imao 9 godina umro mu je otac. Nakon toga ga je po noći škropila vodom, a zatim mu govorila da je tata došao s neba, zato što on nije bio dobar. Kad bi donio lošiju ocjenu iz škole, isto se tako bacala na pod. Čim je rekao da će biti dobar (kao dijete osjetio je užasan strah kad mu je radila takve scene), ona se ustala i najnormalnije dalje nastavila ono što je radila. Jednom ga je toliko tukla kišobranom da se kišobran strgao. Govorila mu je da je policija postavila nadzorne kamere po kući da vidi da li je dobar, tako da se on tuširao u mraku, od straha da ga ne vide. Do 12-te godine mokrio je u krevet.

Mi sada ne želimo popustiti. Nakon scena uvijek su iste situacije. Dan dva šutnje, zatim ponašanje kao da ništa nije bilo. Zatim po cijele dane u našoj sobi, dok ja ne dođem s posla. Sve poklone koje sam joj ikad poklonila, izbacila je iz sobe na hodnik. Čak je i sireve koje sam joj kupila bacila u smeće.

Imamo snimke kako se ponaša kad nas nema - ogromna količina mržnje, kletve. Divljačko lupanje loncima u kuhinji. Otvoreno izjavljuje da će policiji reći da smo je mi tukli. Čak ozljedu koju je dobila na poslu, kaže da će reći da je to zato što je mi tučemo.

Kome se obratiti za pomoć, što uraditi? Mene je strah. Pokupila je sve ključeve, ne možemo se zaključati.

[newbie]

Obzirom da navodite zapravo iste stvari unatrag 20tak- 30tak godina, ako razgovor ne pomaže, ako str. pomoć nije opcija, pokušajte razmisliti o životu utroje. Niste samo vas dvoje u toj priči, već i vaše dijete od 8g koje možda ne vidi svaki čin, ali bi bilo nevjerojatno da ga uopće ne osjeti.

[Polly]

Hvala na odgovoru, ali i za to trebaju financijska sredstva, a to nemamo. Da možemo, vjerujte da bi odavno otišli.

Upravo me i zanima stručna pomoć - kome se obratiti? Ne možemo zvati Hitnu jer se ona u međuvremenu već ustane čim čuje da zovemo.

[bartleby]

Ovo su samo prijedlozi, ne znam koliko su u vašoj situaciji provedivi.

 

1. Porazgovarajte s njezinim liječnikom i tražite pomoć.

 

2. Stavite nove brave i pazite na ključeve - da vam ih opet ne pokupi.

 

3. Ignorirajte svako nepoželjno ponašanje - nije lako, ali može pomoći. Povećajte distancu, u slučaju pristojnog ponašanja, tako i odgovorite, na nepristojno - distanca, nereagiranje, odlazak s obitelji u šetnju, ili ugodna glazba i potpuno ignoriranje.

 

I konačno

 

4. Njezin sin i vi, bez djeteta, sjedite i s njom porazgovorite ozbiljno i bez predbacivanja. Samo odredite granice ponašanja ubuduće. Bilo bi dobro da bude tu i neka teta, baka, stric, netko blizak obitelji. Ponudite joj pomoć ako se želi liječiti. Priznajte joj pravo da bude takva kakva želi, no i ustvrdite i svoje pravo da u prostoru kojim se vi i dijete koristite, takvo ponašanje nije primjereno.

 

Zapravo ne znam veličinu prostora i ima li gospođa svoju sobu, odnosno svoj dio prostora, u koji je treba uputiti kad se ponaša tako kako se ponaša, odnosno imate li vi svoj dio prostora gdje se možete zaključati kad to ne želite trpjeti. Razumijevanje za osobu koja očito ima ozbiljnih problema, ali i odlučnost u zaštiti djeteta i svojeg mira mogli bi biti ključ rješenja problema.

[malagarava]

Ružna situacija koju sam prošla u blažem obliku.

Naime, tijekom razvoda mojoj mami se nešto desilo u glavi i imala je slične napadaje. (inače je jako vezana uz mene i uvijek bila nježna).

Iscenirala bi infarkt, dolazila mi na kućna vrata i prijetila (sva sreća ne živimo zajedno), odbijala bilo kakvu krivnju za svoje ponašanje, čak me pokušala fizički napasti, pisala mi ružna pisma..

Prvo sam zvala njezinu doktoricu. Njezin prijedlog je bio da ju netko zastraši i malko lupi. Ma, mislim koji savjet!!!

Onda sam ja sve pismeno obrazložila i poslala njezinoj dokt. i nadležnom Centru.

Svi su se digli na noge. Mama je odbila suradnju i dalje radeći scene.

Dok mi jednom nije uletila u stan i izvela scenu pred djetetom i onda sam pozvala policiju (nije mi bilo lako) i oni su je tako oprali da više nikada nije ponovila isto.

Nakon toga je slijed događaja išao tako da je pala u tešku depru, liječila se (napokon) i sada je super pet.

Imam inače papire da sam u onom trenu kada je bila kriza mogla joj zabraniti pristup.

Ono što želim reći - što manje obračati pažnju, uistinu promjeniti brave, budite pametni pa vi pozovite policiju kada vam priredi scenu.

U pravilu to su osobe koje tako privlaće pažnju i imaju ozbiljan psih. poremečaj koji kada se ne lijeći ima gadne poslijedice po okolinu.

Idite na google pa upišite histrionski poremečaj da se malo bolje uputite u to.

Sretno, samo se držite kao obitelj.

[malagarava]

ukucajte emocionalni vampiri pa vidite da li je to to.

[Polly]

Vaš odgovor je najbliži stvarnoj situaciji. Pročitala sam simptome, ali ne opisuju u potpunosti njeno ponašanje. U svakom slučaju, poremećaj je. Mi smo zvali i Hitnu (neće doći ako im detaljno ne opišemo simptome-ali koje?!) i policiju-oni su došli nakon dvadesetak minuta, porazgovarali s mužem i s njom, rekli joj da neke stvari "ne smije raditi" i preporučili mužu da se udaljimo iz zajedničkog kućanstva. I hoćemo, kad nam materijalna situacija dozvoli, ali zar nije apsurd da jedna osoba uvjetuje i maltretira troje te da smo mi ti koji moramo otići iz kuće koja je polovicom vlasništvo i mog muža. Problem je što ona u svojoj glavi vidi izokrenutu situaciju-ona je vječna patnica koju mi ugnjetavamo i maltretiramo (a ne diramo je uopće!), u stanju je ozlijediti samu sebe da bi nas okrivila. Njeno raspoloženje se u desetak minuta promijeni od totalnog ludila, jadne bolesne bakice, neiscrpne energije-ona je u stanju penjati se na drvo, sama nositi ljestve, okopati vrt i izglancati kuću u sat vremena - do krajnjeg samosažaljenja i kuknjave. Sve u cilju da nama nabije krivnju jer ne reagiramo.

[malagarava]

Da,na žalost vaša svekrva očigledno ima više tipova poremečaja ličnosti koji su pomješani.

Prvo promjenite brave.

Da li je kada nasilna prema vama??

Ako je za to može dobiti kaznu ili upozorenje od policije.

Obično se tada takve osobe smire.

Boje se autoriteta. Na žalost hitna tu ne može ništa bez njezinog pristanka. Probala i sama.

Tek kada je dotakla dno sama je pristala otići doktoru.

Ali tek kada je ispucala sve adute. Da ne pričam o prijetnjama da će si nešto napraviti, pa iskljući telefon..

Strava..

Budite čvrsti u svojoj nakani da ju maknete iz svog života.

Bitna je podrška i suprugu kojem je to sve izuzetno teško jer je to njegova majka.

Znam kako je to kada moraš na vlastitu majku zvati policiju i pisati centru..

Čuvajte dokaze.

Pošaljite sa povratnicom dopis Centru u kojem opisujete cijelu situaciju. I da prijeti da će se sama ozljediti i vas okriviti.

Kod moje mame su izašli na teren, normalno da je sve poricala.

Ali imala sam crno na bijelo da je odbila suradnju i razgovre kod psihijatra.

Na žalost ona ni ne shvaća koliko je loše.

I neće ni shvatiti.

Kada ju ignorirate (žalosno mi je i pisati) lako se može desiti da padne u depresiju pa će biti prinuđena otići doktoru.

To se desilo mojoj mami i danas je druga žena. Odnosno,ista ona moja stara mama.

I isto je uvijek sve mogla sama, užasan perfekcionista ali i užasan hipohondar.

Sretno. Bitna vam je stavka to što imate obitelj i držite se zajedno.

[Polly]

Hvala Vam na konkretnim savjetima. Upravo sam tražila osobu koja je prošla sličnu situaciju i zna konkretne korake što poduzeti.

Nije nasilna prema nama fizički, ali je verbalno. Do sada nismo bili u ovoj situaciji kad smo stvarno odlučili da povratka nema. Nakon što smo našli snimke što radi i što govori kada nas nema kod kuće, ne možemo niti ne želimo vraćati se na početak. Zato ovaj put ne možemo predvidjeti kako će se ponašati dalje, kad situacija i dalje ne bude išla u njenu korist.

Ako odlučimo promijeniti brave, radit će nove scene jer se već uhvatila za vrata vičući "to su moja vrata, to su moja vrata!"

I nama isključuje telefon. Srećom, postoje mobiteli.

Na žalost, moj sin je odavno rasčistio s tim da mu je ona majka. Sam podatak da je mokrio u krevet do 12-te godine govori dovoljno kakve su bile traume koje je prolazio dok je bio dijete.

Ona sada prijeti da će ona zvati policiju jer je mi tučemo. Vjerojatno će nastojati izazvati takvu scenu. Sad trenutno je u stanju kad po svaku cijenu želi pokazati koliko je loše (namjerno povraćanje, kaže da krvari i slično-kad je muž htio nazvati Hitnu, rekla je da ne treba - još)

Predložiti joj psihijatra mislim da je potpuno nemoguće jer potiče iz konzervativne sredine i to bi smatrala velikom sramotom-osim što bi poricala da je bolesna.

Mislm da bi možda bilo dobro pokušati napraviti sastanak s njenim bratom (koji živi nekoliko kuća dalje-i ne iznenađuje ga njeno ponašanje) i možda mojima gdje bi svi zajedno sjeli za stol i pokušali još jednom razgovarati. Velika je mogućnost da tad pokaže svoje prave reakcije i pred njima.

Tada se o obratiti Centru za socijalni rad, kako ste savjetovali.

Drago mi je da je Vaša mama ozdravila (mogu samo zamisliti kako ste se osjećali), ali što se moje svekrve tiče, to traje od kad moj muž pamti. Tu bi trebalo reći i kako je poginuo njegov otac. Ubila ga je struja prilikom tuširanja, u istoj ovoj kući gdje smo mi sada. Jedino je moj muž, kao dijete od 9 godina, bio s njim u kući. Nakon što je policija obavila uviđaj, svi su se okupili oko njegove mame (jer je ona pala vjerojatno u delirij sličan današnjim), a na njega - na dijete - nitko se nije ni osvrtao. Zatim su svi otišli i ostavili ga potpuno samog u kući.

On sam pita se je li to s tatom bio stvarno nesretan slučaj ili je on to napravio s namjerom-jer nije više mogao izdržati psihičko maltretiranje svoje žene. Jer, moj muž pamti da je i za vrijeme njegovog života ona bila ista, ali je tada glavninu te psihološke agresije usmjeravala na supruga. Od stalnih svađa, od toga da se niti jedan - ni najmanji - popravak u kući ne može obaviti bez njenog nadzora i uplitanja jer "ona sve najbolje zna". Tako je bilo tada, tako je danas.

[malagarava]

Vjerujte mi - razgovor unutar obitelji ne pomaže. Pravilo je da osoba je tako bolesna nikada to neće priznati i otići na liječenje.

Kada takvoj osobi pokažete da vam je stalo i čak ne daj bože da joj kažete da ju volite, ona dobiva još veći poriv da radi gluposti jer to u njezinoj glavi znaći - tooo. njima je stalo. idemo dalje.

Probala sam to i bilo je još gore.

Prvo pismeno sa povratnicom pošaljite opis događaja njezinoj liječnici opće prakse, isto takvo u Centar i stavite ispod da se zna da ste poslali na obje adrese.

Doktori se obično plaše kada dobiju takvu prijavu pa kada slijedeći put svekrva dođe potruditi će se da ju navede na razgovor.

Moja majka je tvrdila da mi nismo normalni a ona je super pet.

Ne brinite se ako njezina doktorica poludi, od moje mame je, jer se boje da ako se nešto desi a oni nisu ništa poduzeli - da ih netko ne tuži.

Ako i razgovarate sa ostatkom obitelji radite to bez nje.

Da li je vaš suprug u papirima vlasnik pola kuće??

To je jako bitno ako vam ona uzima ključeve.

Čuvajte se, ako me trebate možete se javiti i na pp.

[1971]

Bože, to je strašno .Prošli smo takve strahote dok nismo dobili svoju državu,toliko boli i patnje,toliko nade da će nam biti bolje ,da ćemo konačno živjeti u miru svoga doma ,cijeniti i poštivati obitelj ,biti sretni što ju imamo.Ovo što se događa ovoj obitelji je prestrašno,pa ta majka nije ni svjesna koliko blago ona posjeduje: sin ,unuk, snaha iobitelj kakvu mnogi sanjaju da imaju, da nisu sami na ovom svijetu, dali bi sve svoje bogatstvo.NJoj treba pomoć (iako ju odbija )ona mora shvati da kada vi odete da će ostatai sama,a onda će biti kasno,onda će saznati ali ni približno sa toliko boli što zanači izgubiti voljene i ostati sam .pokušajte joj ukazati na to da ju u skoroj budućnosti očekuje usamljeni život u kojem ona neće moći opstati.Molim se za Vas da izdržite.

[malagarava]

Na žalost takve osobe su bolesne i ne shvaćaju. Jednostavno to ne dopire do njih. Ne znam vjerojatno se nikada niste susreli sa time pa vas čudi.

Ne poznaju granice, nemaju pojma o osječajima drugih ljudi niti ih ne zanimaju. Oni su na prvom mjestu.

Nema te rijeći koja će njima pomoći ako se ne lijeće.

[malagarava]

santolina je napisao:

Sto se tice pravde u stilu " nije pravedno ako imamo pola kuce" -vi tu ne mozete nista za sada ( u ovoj zemlji ne rade institucije ili rade sa velikim zakasnjenjem tako da se sve mora cekati godinama), mislite na svoje dijete kako ce ono odrastati u takvoj sredini, za sada se povucite, odselite a polovinu vam niko nece odnijeti-podjelite na pola i iznajmite.

I raspitajte se da li vam je vec obilazila poznanike i ostala mjesta i ogovarala vas i sirila lazi jer tocno znam identicno ponasanje iz svoje okoline. Vas suprug je jako izranjavan i to su velike traume-dajte malo oduška i njemu i svojoj uzoj obitelji.

 

Sve je to točno. Ja sam imala sreću jer sam živjela u drugom gradu. Ali mojoj mami nije bio problem ni u 6 ujutro potegnuti u moj grad pa me dočekati..

Uglavnom, da istina je..

Razmislite dobro. Koliko god vama bilo financijski teško da li ima vrijednosti zdravlje vašeg dijeteta i vaše obitelji??

Jer na žalost takve osobe psihički ubijaju sustavno i gotovo planski. Ne želite da vaše dijete sve to prolazi- to znam. I zbog toga - sve na papir i probajte skrojiti život bez nje. Sretno.

[zlekic]

Uz dužno poštovanje ovo mi liči na kampanju protiv jedne očito istraumatizirane i vjerojatno bolesne osobekoja očito ima ozbiljnih psihičkih problema.

Bolest se treba liječiti Ovdje Vi naglašavate da je ostatku obitelji potrebna podrška i zaštita od bolesne osobe. Nije mi jasno, da li je netko osim Vas uočio nenormalno ili bolesno ponašanje Vaše svekrve,primjerice drugi članovi obitelji, liječnici... itko.

 

Kako kažete imate snimljeno kako se ponaša kad Vas nema kod kuće. Mislite da je u redu snimati je, s kojim ciljem i milite li da je to baš zakonito.

Iz svega što ste napisali ne vidim da postoji i trun povjerenja prema toj osobi(svekrvi), zašto bi ona vjerovala Vama.

Oprostite ali vrlo suosjećam s bolesnim ljudima i u Vašem je interesu da joj pomognete da ozdravi. Ako je u pitanju bezobrazluk odmah se pomirite s tim da ste izgubili bitku.

[malagarava]

zlekic je napisao:

Uz dužno poštovanje ovo mi liči na kampanju protiv jedne očito istraumatizirane i vjerojatno bolesne osobekoja očito ima ozbiljnih psihičkih problema.

Bolest se treba liječiti Ovdje Vi naglašavate da je ostatku obitelji potrebna podrška i zaštita od bolesne osobe. Nije mi jasno, da li je netko osim Vas uočio nenormalno ili bolesno ponašanje Vaše svekrve,primjerice drugi članovi obitelji, liječnici... itko.

 

Kako kažete imate snimljeno kako se ponaša kad Vas nema kod kuće. Mislite da je u redu snimati je, s kojim ciljem i milite li da je to baš zakonito.

Iz svega što ste napisali ne vidim da postoji i trun povjerenja prema toj osobi(svekrvi), zašto bi ona vjerovala Vama.

Oprostite ali vrlo suosjećam s bolesnim ljudima i u Vašem je interesu da joj pomognete da ozdravi. Ako je u pitanju bezobrazluk odmah se pomirite s tim da ste izgubili bitku.

 

Da, bolest se treba liječiti a što kada osoba odbija liječničku pomoć??

Kada joj se priviđaju stvari, kada vas (živite sami sa malim djetetom) napadne,ili vas naziva pogrdnim rijećima ili se obrati vašem djetetu ružnim riječima o mami??

Što napraviti??

Prvo sam probala razgovarati. Onda sam morala birati ona ili ja i dijete.

Ja i dijete. Mislite da je lako na vlastitu majku koja vas je podigla na noge pozvati policiju jer vas ganja po stanu dok bolesno dijete u drugoj sobi spava??

Mislite da mi se srce nije kidalo..

Imala sam jednu misao - ja i moje dijete smo sada bitni..

Kada je vidjela da ne odustajem od svojeg i da sam bila spremna pozvati policiju (morala sam se zaključati u kupaonicu) odustala je..i pala u duboku depresiju, smršavila, odustala od života..

Ja sam bila ta koja ju je odvela u bolnicu i mazila je.

Ja sam bila ta koja joj je brisala suze sa lica, kupala je, rezala joj nokte, presvlačila i tako sve do ozdravljenja...

Puna tri mjeseca.

I danas mi je to moja draga mama. Nisam joj uzela za zlo jer je stvarno bila bolesna.

Sada koristi lijekove i dobro je, super.

I još nešto..

Zahvalna mi je što sam sve to poduzela i što danas normalno funkcionira.

Ako čovjek to nije prošao - ne može suditi...

[zlekic]

Poly je napisala da svekrva nije nasilna osim verbalno, isto tako "predložiti joj psihijatra bilo bi nemoguće".

Mislim da nije učinjen niti prvi korak a to je da se obitelj posavjetuje s obiteljskim liječnikom koji može u početku puno pomoći, također pokušati u obitelji pronaći osobe kojima svekrva vjeruje i koje bi mogle utjecati na nju.

Činjenica da na svaki mogući način želi pozornost sina znači da ima očekivanja od njega. Mislim da je on ključna osoba koji može pozitivno utjecat na majku za početak da je skupa s liječnicom privoli da po potrebi počne uzimati lijekove. Ta osoba užasno pati i treba joj pomoć a također i vašem mužu koji je ponovo razapet. Nisam psiholog ali ovo su užasne traume za vašeg muža kojem ova situacija ne dopušta da preboli. Mislim da ste svi žrtve i da svima treba pomoć. Od međusobnog optuživanja i izolacije nitko neće profitirati.

Želim Vam puno sreće.

[Polly]

Radi se o osobi koja mora imati kontrolu nad svima. Radi se o osobi koja ne kontaktira sa svojom vlastitom braćom i sestrama jer je za svakog našla nešto loše. Ona nema prijateljica, ona nema rodbine s kojima se druži. Jedina bit njenog života je živjeti s nama i sudjelovati u svemu što se događa u našim životima. Na način da ona zna što je najbolje. Kako smo je počeli snimati? Dijete se igralo, htjelo snimiti duhove... a gle na što smo naišli. Jer ipak nismo mislili da to radi, ipak smo mislili da je naša intima u ove dvije male sobe samo naša. Ali nije!

Kakva je to osoba koja vlastito dijete tako maltretira?! Što je on sve proživljavao kad je bio mali? Kako i na koji način za takvu osobu naći razumijevanja? Sve ovo se događa sada, znate zašto? Zato i samo zato jer smo se usudili zatvoriti vrata naše sobe. Jer više nismo "izlog" koji ona može pratiti kad hoće i koliko hoće. Željeli smo urediti potkrovlje, ona bi ostala dolje. Imala bi nas blizu, ako joj ne bude dobro, njegovali bi je, pa nismo monstrumi. Jedan dan se složila s tim. Drugi dan je pričala da će ona sebi to urediti. Treći dan da ona ne da ništa i sve je njeno. Meni nije cilj dokopati se kuće, meni je bitno da živim sa svojom obitelji na način kako nama odgovara. Svi naši prijatelji koji su došli k nama, kasnije su s njene strane bili popljuvani. Ne mogu imati ni psa. Mislim da, nakon 40 godina, moj muž ima pravo na vlastiti mir. Vi ne mislite? Kako vi živite? Kako natjerati nekoga da pije lijekove ako on to ne želi? Silom? Zar mislite da to neće donijeti nove scene? Imamo li mi pravo živjeti sa svojim problemima, a da nam se životi ne vrte isključivo oko nje?

Poslat ćemo dopise na Socijalnu skrb i doktoricu. Tražimo stan, odselit ćemo. Ali pitanje što nas sve još čeka do ispunjenja tog koraka.

[Poduzetnica]

Postovana,

Strasno mi je zao sto imate takav problem, no nitko od nas nije izabrao svoje roditelje kao sto nas nije pripremio za suzivot s takvim bolesnim situacijama. Sto vas ceka nauciti kako biste uspjesno pomogli i sebi i bolesnici te osvojili kvalitetniji nacin zivota svi zajedno.

Dobronamjerno Vam savjetujem da se koncentrirate za pocetak, diskretno ali uporno, na otkrivanje dijagnoze. Zapisite sve ove simptome koje ste naveli i razgovarajte sa strucnjacima, psiholozima, lijecnicima opce prakse, psihijatrima ili neurolozima i socijalnim radnicima. Diskretno, jer gospodja svekrva jos radi i u interesu vam je svima da svoj posao sacuva sto je duze moguce.

Osim nelijecenog ptsp-a zbog traumaticne smrti svekra ili nekih drugih poremecaja licnosti zbog tko zna sve cega, mozda se tu radi vec i o paranojama i ispadima agresivnosti izazvanim nekim stadijem demencije, pa se mozete obratiti za savjet i u Udrugu za AD (www.alzheimer.hr ).

S takvim bolesnicima nikakve rasprave ni razgovori, a kamoli svadje i objasnjavanja ne pomazu, ali pomaze strpljenje, razumijevanje, ljubaznost i naravno, odgovarajuci lijekovi. Lijecnika psihijatra u kucu mozete pozvati i sami, ne mora gospodja svekrva ni znati da je navedena osoba lijecnik koji ju je dosao promotriti. Pokazite mu prije toga snimke koje imate, on nije sudac koji ce navedene dokaze proglasiti nezakonitim...

 

Maknuti se iz te bolesne situacije jest takodjer jedno od rjesenja, ali time problem rjesavate nakratko i povrsno tj. odlazete ga vjerojatno za kasnije i jos gore patnje svima, jer se psihicke bolesti ne lijece same od sebe nego napreduju do jos gorih stadija. Za ocekivati je stoga da se gospodja svekrva jednog skorog dana i ako je ostavite samu mozda vise ni nece biti u stanju skrbiti sama o sebi i o zadovoljenju svojih potreba pa cete morati onda razmisljati o eventualnom oduzimanju poslovne sposobnosti i skrbnistvu te osiguravanju 24 h skrbi za bolesnicu...

Stoga, sto prije gospodji svekrvi osigurate adekvatni lijecnicki tretman kako bi se napredovanje bolesti zaustavilo i kontroliralo, kao i Vama i Vasem suprugu adekvatnu psiholosku podrsku, to prije ce vam svima biti lakse, sto vam je naravno svima u interesu.

Zelim Vam puno uspjeha u suocavanju s tom teskom, ali vasim naporima, znanjem i zalaganjem, uspjesno rjesivom situacijom

I lijepi pozdrav zlekic te svima koji smo vec slicne situacije prezivjeli

[santolina]

Vas jos jedino ima jer nemate kako kazete gdje pobjeci a svi ostali su se makli po uvrijezenom pravilu Lijepe Naše a to je "Ne talasaj, miruj i odmakni se od problema".

"Oprostite ali vrlo suosjećam s bolesnim ljudima i u Vašem je interesu da joj pomognete da ozdravi. Ako je u pitanju bezobrazluk odmah se pomirite s tim da ste izgubili bitku."

-pomoci nekom ko negira bolest a samim tim i doktora je nemoguce.

I pomirite se s tim da onaj tko to nije prosao ne moze ni vjerovat ni shvatit 100%.

Jadan suprug s cim se nosi citav zivot.

[malagarava]

Ista stvar sa rodbinom, prijateljima,njezinim ili mojim...

Potpuni kontrolor svačijih života - napominjem - nekada bila..

Cijeli život dok sada nismo ovo sredili. Sada me veseli doći kod nje doma a nekada sam išla sa grčem u želucu..

A ja nisam nikada ništa dobro napravila..u smislu nikada mi stan nije dovoljno blistao, prijatelji su mi bezveze, samo me iskorištavaju..

I njima je dolazila na vrata i mučila ih u najgoroj fazi..

Ja sam sama otišla psihijatru da riješim to sa mamom.

Polako smo slagale kockicu po kockicu i došle do današnjeg stanja...

Da nije bilo te psihijatrice - ja bih i sama vjerojatno prošvikala..

Žena mi je pomogla kao rođenom djetetu.

Hvala joj od srca.

[Polly]

Hvala svima na savjetima i podršci. Upravo zato odlučila sam naš problem podijeliti s vama. Nismo više znali je li takvo ponašanje normalno ili nije normalno, dozvoljeno ili nije, ali očigledno je da se velika većina slaže da je njeno ponašanje bolesno.

Danas je suprug, i sam na rubu živaca, otišao doktorici. Na žalost, baš nedavno se dogodila promjena da je dugogodišnja doktorica otišla u mirovinu, a došla nova koja je još ne poznaje. Suprug je dobio jaku injekciju Apaurina, a doktorica ga je uputila u Socijalnu skrb. Tamo je našao dvije djelatnice koje su ga s razumijevanjem i strpljivo saslušale te zaključile kako je njeno ponašanje mješavina manipulatora i shizofrenije. Uputile su ga da pri svakom sljedećem ekscesu odmah zove policiju. Oni ne mogu puno napraviti, ali će sastaviti svaki put zapisnik koji ide i k njima. Doći će trenutak kad se neće moći svladavati niti pred drugima (jer za sad ona jako dobro pazi da njeno pravo lice ne izađe iz četiri zida).

Osim toga, postoji još jedna činjenica koja mi do sada nije bila poznata. Ona se, naime, prije tridesetak godina lječila jer je čula glasove koji ne postoje. Zanimljivo da kod doktorice nema te dokumentacije koje se suprug sjeća jer je bila vrlo opširna. Vjerojatno ju je uništila kod prijenosa kartona od jedne doktorice do druge prilikom odlaska u mirovinu.

Uglavnom, mi smo upozorili nadležne. I oni se slažu s nama da će najgore doći kad shvati da se stvarno selimo. Još treba izdržati neko vrijeme, a najgore vjerojatno tek dolazi. Treba ostati hladne glave i ne dati se isprovocirati. Kako bi zatim moglo doći to vrijeme kad ćemo konačno moći živjeti u miru.

Ovih dana je manje više zatišje. Osim što nam ostavlja poruke na vratima tipa "tražio vas je neki muškarac, kaže da je važno", što je totalna nebuloza. Ili jučer, "zvala ju je žena i nije ju mogla dobiti sat vremena." A to zato jer mi njoj isključujemo telefon. Telefon normalno radi! Potrgat će sve žice i kupiti si novi telefon i provesti kabel. Kad joj je suprug rekao da to ne radi jer je telefon povezan s internetom i to je nemoguće prespojiti, počela se derati kako je mi, #OOPS#, želimo istjerati iz kuće i isključujemo joj telefon. I kako ćemo mi biti ti koji će lifrati iz ove kuće, samo da vidimo...

[malagarava]

Budite ustrajni i hrabri. Držim vam fige. Znam, nije lako.

Mama nije čula glasove ali je na nesreću imala problem sa kučanskim aparatima..

Dakle, svi joj su bili čudni od veš mašine, špareta..

Sve je promjenila, čak i za nove tvrdila da se čudno čuju.

To je bilo jedno razdoblje ja o tome nisam imala pojma što izvodi tako da je negdje bacila sve aparate od prije. Frižider je bio star par godina, veš mašina gotovo nova...

Sve je ona to dala da odnesu dostavljači koji su donosili novo kojim opet nije bila zadovoljna..