radno pravo, sudska praksa

[zepen]

Imam nekoliko pitanja:

 

Ako postoji mogućnost priznavanja tužbenog zahtjeva kojim se radnik vraća natrag na posao i ako dobije tražene zaostale plaće: pitanje glasi:

KOJE PLAĆE,bruto ili neto i tko plaća doprinose?

Što će biti sa otpremninom koju je radnik dobio kad mu je uručena knjižica? Radnik je na burzi i dobiva naknadu, da li i tu naknadu treba vratiti , kojom regulativom...?

 

 

Ukoliko se radnik odluči na sudski raskid ugovora o radu : što je sa zaostalim plačama, a što sa dobivenom otpremninom, a što sa naknadom s burze?

 

 

 

 

[rubens]

Sve će ti to pisati u presudi, možda neće biti nacrtano, ali će pisati, a pravomoćna se presuda navodno mora (može) izvršiti.

 

 

[zepen]

kompa, nešto si sarkastičan , pa nije te nitko tjerao da odgovaraš

 

 

to što si mi rekao i sam znam, PITANJA SU BILA POSTAVLJENA ZATO ŠTO POSTOJI MOGUĆNOST IZBORA....zašto tražiti sudski raskid ako se ne isplati....

A, pitanje ZAOSTALIH PLAČA je također VELIKO, jer neki pravnici pričaju o prosjeku tromjesečne plače dok je radnik radio, a neki o plačama kao da je radnik radio.

I RADNIK SI BI ŽELIO ZBROJITI NEKE STVARI ,PA ONDA ODLUČITI .

Tu je i otpremnina o kojoj sam postavio pitanje, pa bi molio ako netko želi da malo bolje odgovori.

[rubens]

Stvar ti je u tome što sam u zadnjih godinu dana vidio nekoliko prvostupanjskih pravomoćnih presuda zbog kojih sam osobno morao zatražiti tumačenje suca koji je donio presudu (izreka, obrazloženje, takvo da ti pamet stane), zbog toga sam tako nešto napisao. A druga je stvar postavljanje tužbe i tužbenog zahtjeva, tu tužitelj može tražiti svašta, tipa, vraćanje na posao i isplatu neisplaćenih plaća, nadoknadu štete, otpremninu, itd. Preporučam da se dogovori s poslodavcem o svemu, ukoliko ne ostvari svoj interes ma kakav on bio, tada će ga pokušati osvariti pred sudom, a što će tražiti u tužbi i tužbenom zahtjevu, to ti ja ne mogu reći konkretno.

 

Pozdraf.

[zepen]

Ovo mi objasnite ,netko.

Radnik dobije otkaz, dobije otpremninu ;

međutim otkaz je nezakonit, radnik podnese tužbu,slijedi tužbeni zahtjev: vraćanje radnika natrag na posao,isplata zaostalih plaća ali ,

radnik se ne želi vratiti, slijedi traženje sudskog raskid ugovora ,PITANJE :po svemu radnik dobiva zaostale plače,priznaje mu se radni staž, zatim dobiva odštetu od 3-18 plača ovisno o radnom stažu i td. A što je s otpremninom, zar je ona subjektivna stvar jer sudac može ,sam ,o njoj donositi odluku, ne postoje zakoni, propisi .....

[anonimno]

Ako se radnik vraća na posao, isplaćenu otpremninu bi trebao vratiti poslodavcu. S obzirom na to da je poslodavac radniku dužan isplatiti neisplaćene plaće, uglavnom dolazi do prijeboja potraživanja.

Poslodavac je dužan radniku isplatiti neto iznos plaće i obračunati i uplatiti poreze i doprinose. Ukoliko to ne učini, prijavite ga Poreznoj upravi jer su oni nadležni za prisilnu naplatu istih.

[anonimno]

A što ako je otkaz bio nezakonit i to se u postupku utvrdilo i sad radnika treba vratiti na rad i isplatiti mu plaće, ali kako se spor dugo vodio (godinama) radnik je unutar tog razdoblja 1 god. radio kod drugog poslodavca? Kakva je sudska praksa?Pripada li mu razlika plaće (ako je ova druga bila niža od one koju bi primao da nije bilo nezakonitog otkaza) ili mu se i za to razdoblje obračuna cijeli iznos neisplaćene plaće pa mora vratiti ono što je primio kod drugog poslodavca?

[anonimno]

mislim da sam jednom čula da se izračunava razlika,radnik bi trebao prikazati ta primanja i tuženik bi mu onda mora isplatiti razliku do visine plaće kod tuženika, u obrnutom bi slučaju valjda nikome ništa,tj. ako je radnik negdje primao više ,netreba to nikome vratiti... :lol: :clap:

[Bobic]

Naime, kada netko kod drugog poslodavca zaradi plaću, ona je upravo onolika koliko mu za rad pripada. Prema tome radnik nema kome što vraćati.

 

Međutim, ovdje je drugi veliki problem u pravosuđu RH. U posljednjih 16 godina napušten je stav da je potraživanje radnika po osnovi plaće "naknada štete". Sada se suci doslovno drže "ko pijani plota" stava da potraživanje plaće nije naknada štete (ta je odredba izričito uvedena i to u izmjenama Zakona o radu).

 

Da je ostao stav da se radi o naknadi štete, kao što je ostao u susjednim državama, tada bi sudac morao procijeniti zašto se taj radnik nije zaposlio kod drugog poslodavca dok je trajao sudski spor. A mogao je zaposliti se. Morao bi ga pitati da li je zarađivao i na koji način je za to vrijeme zarađivao i to mu uračunati u prihode ostvarene radom (samo je jedan radni odnos u istom vremenu).

 

Kod štete svako je dužan da je umanji. Svaki građanin je dužan da se zaposli i da zarađuje za sebe i članove porodice.

Sa sadašnjim stavom to više nije dužan. Doslovno može leći na krevet i čekati sudsku odluku kojom će mu sud priznati pravo radnika i dosuditi novce kao da je za to vrijeme ne samo radio, već kao da je i htio da radi.

 

Primjer drastičnih sudskih stavova su stavovi Županijskog suda u Koprivnici i Općinskog suda u Križevcima. Na ovim sudovima vodi se četrnaest godina sudski spor u kojem osoba godinama prima mirovinu s osnova opće radne nesposobnosti (nije radnik) u kojem tužbeni zahtjev glasi na njegovo zaposlenje (suci: Damir Ronić, Tatjana Kučić i dr.).

Iz jednostavnog razloga što ih više kao suce ne zanima to što je ta osoba redovno odbijala pozive HZZ da prihvati zaposlenje (time nije bio nezaposlen) ili npr. što bi mu umirovljenjem prema Zakonu o radu ionako prestao radni odnos.

 

No to je već pitanje koliko bi se novaca dobilo i što bi se s tim novce radilo kada bi se donijela presuda o zaposlenju umirovljenika i opće radno nesposobne osobe (tužba je konstitutivna).

 

Još veći apsurd pravnog sustava da mimo već propisanih rokova o zastari dopušta podnošenje tužbe za isplatu plaće nakon pravomoćnosti sudske odluke o poništenju otkaza. To u ovom slučaju znači da bi se npr. tužba za isplatu plaće koju je sutkinja Srečec Dubravka primila sa dvanaest godina od otkaza po kojoj sutkinja ignorirajući prigovor zastare čeka presudu o zaposlenju umirovljenika kao "prethodno pitanje" mogla dosuditi s besmisleno dugom odgodom traženja sudskim putem novca.

 

Uzgred, ako koji pravnik zna da je "konstitutivna presuda" - poništenje odluke o otkazu prijašnje pitanje a time pravno pitanje molim ga da takvu odluku objavi na ovim stranicama. Volio bih znati da li je stav sutkinje Srečec pravni presedan ili što već.

 

Damir Bobić, Bjelovar

 

 

[anonimno]

Vidim da ste ogorćeni , a kako i ne bi bili !

Ali vjerujte a znam da i znate kada se nekom radniku dogodi da baš on dobije otkaz iz bezveznih razloga:nije drag šefu i sl. onda je taj radnik u stanju sjediti doma i tužiti se , jer firme koje danas otpuštaju radnike nisu u gabuli, one smanjuju troškove nemareći za nikoga osim za svoje interese: Kapitalizam će sam sebe pojesti....

 

Ja sam jedan od takvih nradnika, izbaćen na ulicu s dvoje djece koje su tek pošle u srednju školu.Zapravo sam u najboljim godina , imam radno iskustvo,spremna sam raditi, a eto gdje god pokucam ja sam prestara.

I s tog razloga sam i ja uložila žalbu, otkaz je bio nezakonit; poslodavac je to znao , znao je da ću tužiti i svejedno nije mario.Eto i tko god je smislio zakone ,današnje ,neka ih je ,nek suci onda tako i rade , a ja ću gledati da naplatim i najmanju lipicu.

 

Pa eto problem zaostalih plaća, odnosno moje pitanje glasi:

Koji iznos se računa u te zaostale plaće i na koji način to odvjetnici traže, tj. gdje to piše i u kojem članu zakona?

Pitam zato što mi se čini da postoje različita stajališta ili tumačenja zakona.

[anonimno]

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOGA ZAKONA

NN-88/05 od 20. 7. 2005

 

Članak 433.a

 

(1) Kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu.

(3) Na temelju ovršne presude kojom je prihvaćen zahtjev radnika iz stavka 1. ovoga članka, odnosno na temelju izvješća obračuna dospjele, a neisplaćene plaće kao ovršne isprave, radnik je ovlašten zatražiti ovrhu radi naplate ukupno dosuđenog, odnosno utvrđenog iznosa.

 

---------

Ovaj članak odnosi se na izmjenu Zakona o parničnom postupku i ovdje je djelomično iznesen.

--------

Iz prethodnog posta možete vidjeti da postoje različite kategorije "radnika". Jedni koji su rodbina recimo šefice lokalne bolnice koja je zadužila suce i koje osobe desetljećima mogu ležati u krevetu, primati mirovinu u svojstvu opće radno nesposobne osobe a da ih istovremeno suci iz tog gradića u svojim odlukama prikazuju kao RADNIKE i radno sposobne osobe koje treba vratiti na posao.

 

Ustvari - riječ "vraćanje" je samo formalna izlika, koju papir sa sudova trpi, da se stekne nekoliko milijuna kuna.

 

I naravno, postoji ona druga katerorija ljudi koji bi stvarno htjeli raditi i da za rad budu plaćeni.

[anonimno]

slažem se u svemu, nažalost :uvijek trpe nedužni

 

 

i zahvaljujem na ZAKONU

[anonimno]

Ja još u ovim odgovorima nisam dobio odgovor:

 

 

Radnika se vraća na posao i isplaćuju mu se zaostale plaće ;

to znači ako je u brtuo iznosu da će sam si platiti staž ako hoće i zdravstveno unatrag,ne?

Vjerojatno se uzima (bruto ) neki prosjek ili tko je dužan dati izraćun.Tuženik, odnosno poslodavac ili tko .....

[anonimno]

Radnik dobiva plaću koju bi dobio da je radio to vrijeme, dakle točno onu koja se za to mjesto određena, kao i sve eventualne naknade koje bio dobio (božićnica, regres....) da je radio. Poslodavac uplaćuje za radnika mirovinsko, zdravstveno itd. Isto tako, od poslodavca putem suda tražite obračun za neisplaćene plaće i ostale naknade, a sudski će vještak (ako ga se zatraži) odrediti točan iznos.

[anonimno]

Super.

Još mi samo reci, gdje to piše da se mogu pozvati na to.

 

hvala

[anonimno]

Nemas se sto pozivati, to su stvari koje se traze u na rocistima, u podnescima, osim toga u tuzbenom zahtjevu.

[anonimno]

Sada se kao prvo mora utužiti brutto iznos plaće. Razlog tome je bio što su se poslodavac i radnik dogovorili, da će ga radnik tužiti za netto iznos neisplaćenih plaća, a ovaj će malo otezati, pa spor izgubiti. Na taj način poslodavac je legalno izbjegao plaćanje doprinosa državi. To je bio razlog intervenciji države putem Ovršnog zakona, a u svezi ZPP-a i utuživanja u bruto iznosu.

Inače, sada u radnim sporovima zbog neisplaćenih plaća koristim čl.186b- zakona o parničnom postupku. Tužbom samo tražim od poslodavca da dostavi obračun neisplaćenih plaća koje je ovaj bio dužan dati sukladno Zakonu o radu.

U slučajku da poslodavac dostavi navedeni obračun, s njime se ide odmah u ovrhu po računu poslodavca budući je obračun neisplaćenih plaća ovršna isprava.

Navedeni način znatno reducira troškove i vrijeme.

I.E: