Jump to content
Sign in to follow this  
sirius

alimentacija

Preporučene objave

Bivšoj supruzi redovito uplaćujem alimentaciju.Zanima me da li joj moram plaćati alimentaciju i za onih 30 dana koje dijete preko ljeta provede samnom na moru.

Moje je mišljenje da ako oba roditelja podjednako materijalno uzdržavaju dijete ne bih bio dužan za taj mjesec platiti alimentaciju.

Molio bih stručan odgovor.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

ne bih se u potpunosti složio. u zakonu nigdje eksplicitno ne stoji da obveza stoji svih 12 mjeseci.

Mišljenja sam da je to jednostavno uvriježena sudska praksa, a da bi izuzeci mogli potvrditi to pravilo. Naime, ako dijete s jednim od roditelja provodi veći dio godine, tada bi imao pravo pravo uzdržavanja od druge osobe. No, kvaka je u tome što se ljudi toga sjete nakon određivanja uzdržavanja i dodjele skrbništva. Ne vidim nigdje prepreku u zakonu da se dosudi da se npr. 1 mjesec obveze placanja promijene. Za vrijeme manje od mjesec dana, ne vjerujem da bi se moglo ishoditi takvo rješenje...no, od mjesec pa na dalje je to moguće.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Vi muškarci, sramite se. Dobro zapišite jeste li djetetu kupili jedan sladoled više. Možda da i naplatite vrijeme koje ste proveli s djetetom, ili broj rečenica koje ste izgovorili s djetetom, ili broj minuta koje ste posvetili igri s djetetom. Dobro sve izračunajte, stavite na papir, da ne bi slučajno dijete dobilo više a ne pripada mu. Sram vas bilo!

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

koliko mi je poznato, prećutno je dogovoreno da je na ovom forumu dosta prepucavanja na nivou emocija, ocjene muško-ženskih odnosa, tko je više pokvaren i slično.

U redu bi bilo maknuti se od takvih ocjena i gledati slovo zakona i mogućnosti u okviru zakonskih okvira. Ne vjerujem da zadnja dva posta zadovoljavaju takve kriterije.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

S obzirom da u zakonu nije navedeno koliko mjeseci godišnje( a vec kad govorimo o godini onda znamo da godina ima 12 mjeseci) treba izdvajati, vec se uzdrzavanje odnosi na uzdrzavanje djeteta dok ne završi školovanje, bar je tako za sad,vi morate placati uzdrzavanje svih 12 mjeseci godišnje, tj, svih 12, mjeseci godišnje kroz sve potrebne godine da se dijete uzdržava ( do punoljetnosti ili dok ne zavrsi školu) i još nakon završetka školovanja jednu godinu, ako se u medjuvremenu ne zaopsli.

 

Mjesec dana godišnje moze se zbrojiti i kroz cijelu godinu ili svega nekoliko mjeseci. Npr. 7 dana preko zimskih praznika, 20 dana preko ljeta, ili 15+15 dana ili vec nekako ovisno o sudskom rjesenju. A sve ove kombinacije, ne moraju sadržavati puni mjesec dana, pa onda vi svakako morate namiriti tu svoju MJESEČNU obavezu.

 

Sto znaci da ako u zakonu nije nista definirano, onda se nemate na cega niti pozvati, kako biste si uzdrzavanje zadrzali taj mjesec ili dva.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Hvala lijepo na iscrpnom odgovoru.

Nije da se ne slažem sa plaćanjem svojih obveza,mada kada se radi o djetetu to ni ne shvaćam kao obvezu nego nešto sasvim normalno.Kako je tijekom cijele godine dijete dosta vremena samnom,jednostavno mi je bilo normalno da taj 1,dakle puni mjesec,ne moram plaćati alimentaciju.

U neku ruku izgleda da smo mi očevi,ako nam dijete već nije dodijeljeno,materijalno kažnjeni što nismo ostali u braku s majkom dijeteta.Smatram da je u tom dijelu zakon prilično krut.Pričam dakako o nama očevima koji ne biježe od plaćanja alimentacije.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Bivša supruga moga muža povuklča je nakon 10 godina zahtjev za povećanjem alimentacije. Uplaćujemo joj 1200 kn za dvoje djece (što je više nego joj je sud dodijelio). Jučer smo bili kod odvjetnika koji nam preporučuje nagodbu (muž mi ima prosjek plaće 5000 kn a ona traži za oboje djeve 2400 kn). No htijela sam zapravo pitati tj. tražiti stručan savjet u vezi maltretiranja. Naime, budući da to neće biti "predmet suda" recite kako da ja dokažem da ta majka nije baš savršena majka ako je svaki dan "na rundama" u istom kafiću, ako svaki drugi vikend ide "prijatelju" 200 km dalje, ako me zove i prijeti...i na kraju otvoreno kaže da su mogli biti četveročlana obitelj

P.s. S djecom se slažem kao da su moja, u braku sam 3 godine, a rastava između mog muža i bivše žene je bila prije 10 g. Unaprijed hvala

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Nije bitan ni novac toliko, ali mimo te "alimentacije" mi potrošimo još barem toliko na njih. Međutim, koliko je odvjetnik provjerio po nekim izračunima ona traži i dio skrbništva za sebe...po troškovima života.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

i dalje tvrdim:

moguće je TIJEKOM sudskog postupa izboriti da se za vrijeme provedeno kod drugog roditelja ne plaća uzdržavanje, AKO se radi o većem dijelu mjeseca. Npr tijekom ljeta, ako je dijete mjesec dana s drugim roditeljem. Pa imao sam takav slučaj..tako to što velikoslovka govori ne stoji! (uz dužno štovanje prema njenim komentarima iz domene socijalne skrbi)

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Stovani g. marko888,

 

Mozda je moguce tjekom sudskog spora izboriti se, ali u vrlo rijetkim slucajevima i s jako puno dokaza koji to potvrdjuju. Morate priznati da je vjerojatnost za dobiti takav spor jako malena, uz duzno postovanje prema vasoj praksi.

 

A isto tako, kao sto rekoh, taj se mjesec dana ili vise moze zbrojiti kroz 12 mjeseci u godini, pa je to jako tesko dokazati

. Opet tvrdim da je i to stvar dogovora, a moram priznati da jos nisam imala priliku vidjeti sudsko rjesenje ili presudu na uzdrzavanje za dijete na 11mjeseci godišnje.

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

2400 kn za dvoje djece nije previše, ako se radi o školskoj djeci. Pa prosječni izračun po djetetu i prije ranijih poskupljenja je bio 1600 kn, sto znači da vas suprug po djetetu izdvaja 1200, sto je manje od prosjeka, tj, prema mogućnostima realno, što znači da je 1600 kn/mj podijeljeno na oba roditelja po zakonu, da onaj koji s djecom ne zivi izdvaja više materijalno.

 

Uopće mi nije jasno kako onda u tome svemu ispada da majka trazi za svoje uzdrzavanje po toj vašoj tvrdnji.

 

Osim toga, niste u poziciji da osudjujete bilo koga da li je dobar roditelj ili nije. Njene sadašnje moguće veze nisu vaša briga ( pa i suprug je u novoj vezi s vama).

 

Slaganje s djecom : Drago mi mje čuti da je to tako, samo morate napraviti razliku izmedju toga da se vi s djecom vidjate povremeno sto se ne moze poistovjetiti sa svakodnevnim životom s djecom. Za odgoj djeteta roditelj mora biti pristan u njegovom zivotu stalno, ne povremeno.

 

U svakom slučaju pohvalno je što se otac brine za djecu iako ne zivi više s njima.

 

Gdjo. GIGLI, nitko nije savršen i nigdje ne stoji da i vi nesto ne činite što bi vam netko mogao zamjeriti i okarakterizirati taj vas postupak kao loš.

 

 

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Potrošačka košarica za obitelj s dvoje školske djece koja pohađaju dvije izvanškolske aktivnosti za Zagreb u siječnju 2006 iznosi 6856 kn,a po članu obitelji 1714 kn.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Baš mi je drago da je netko primjetio da su troškovi života porasli, sto znači da 1600 kn/mj nije dostatno za sve potrebe života školskog djeteta.

Ja to vec duze vrijeme govorim, ali, ali..... Onaj tko daje njemu je puno, a tko dobiva malo mu je.

 

Teško je tu naći ravnotežu.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Imeni je drago da je netko primjetio.

A da li netko primjecuje da doticne gospodje-samohrane majke ne pristaju na nikakve nagodbe, da kupljene skolske knjige, odjece i obuca, financiranje privatnih ljecenja i da ne nabrajam dalje po njima ne mogu biti zamjena za alimentaciju.

Sramota je to jer to znaci da im je bitan novac, koji trose na sebe, jer ukoliko otac kupuje i plaća sve potrebno, dakle na majci je da djecu hrani i plaća režije, ali to kod nas nije dovoljno.

Iz mog primjera, s obzirom da sam djete rastavljenih roditelja, za mene otac nije nikad ni pitao a kamoli dao lipu za mene i brata, puno mi je teze palo to sto moj otac nije bio prisutan nego to sto nisam imala recimo nove nike tenisice. Nazalaost 90% majki ne dopusta susrete oca i djece, ganjaju ga za svaku lipu, ne priznaju izdatke u vidu poklona djeci(vec sam navela i neke).

Pa dragi moji tate, platite to sto imate, kad vas djete pita sladoled, tenisice, igracku, ili nesto slicno recite mu da ste mami dali sve novce i da je mama rekla da ce mu sve to kupiti. Ovo je sramota od drzave, zakona, a i ljudi su katastrofa.

Samo da se zna, zensko sam, i zbog toga mi je neugodno.

Zene sramite se.

Fuj.

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Da li ste tog vaseg, uvazenog oca, uopce ikada susreli i pitali zasto za vas nije pitao kad ste bili dijete?????

 

Nemojte pljuvati po samohranim roditeljima na temelju ovih postova, jer u praksi ipak ima dobrih primjera gdje oba roditelja dobro suradjuju. Prema tome, ovdje se uglavnom javljaju ljudi s problemima, a rijetko cete cuti nekoga tko ima dobru suradnju, na zalost oni nemju potrebu ovdje sudjelovati.

 

I nije točno da ne pristaju na nikakve nagodbe. Jedna lasta ne čini proljeće, prema tome ne moze se generalizirati sve u isti koš.

 

Isto tako ima očeva koji, kao i vaš, uopće ne brinu za svoju djecu, ne pitaju niti materijalno pomažu drugom roditelju. Često se na puno toga kompromisom dogovorenog ne pridržavaju, a kasnije kad se to pokuša ishoditi traje jako dugo, godinama, dijete već i odraste.

 

Stoga je najbolje imati točno sve definirano, od visine uzdržavanja do u tančine dogovorenih susreta s djecom , i to sve u pravomoćnom sudskom rjesenju kojeg su potpisali oba roditelja.

 

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Pa draga moja velikoslovka,

Kada otac ne moze vidjeti djete jer majka brani susrete, znate sto moze napraviti, bas nista. Kao drugo zar Vi zelite reci da je pravedno da 99% majki dobiva skrbnistvo i zelite reci da je samo 1% muskaraca sposobno skrbiti o djeci? Kad bi samo 50% toga bilo pravedno mislim da bi se malo koja majka zalila na ne dobivanje alimentacije, vec bi iste trazile smanjenje jer bi djeca bila dodjeljena ocu. Nazalost niti jedan czsc i niti jedan sud ne ulazi u obitelj kako bi stvarno ustvrdili kakvi su uvjeti u kojima se skrbi o djeci. A isto tako danas ljudi zive na kredit, pa jedan roditelj mozda nije u mogucnosti platiti odredjeni iznos, ali uz pomoc svojih bliznjih (roditelji, braca sestre) i uz pomoc odgoda na kartice i cekove mozda bi i mogao pruziti onoliko koliko se od njega trazi. isto tako ako pogledate presude o vidjanju djece s ocem, kojih bi se 90% muskaraca pridrzavalo da majke ne brane susrete, vecina njih glasi svaki drugi vikend (4 dana u mjesecu), pola školskih praznika ( 2 mjeseca u godini), pa kada to zbrojite to vam iznosi 3-4 mjeseca u godini, pa ajmo zamoliti te iste majke da dopuste susrete koje je sud odredio, te da 9 mj. otac plaća, a samo 3 mjeseca majka. Bas me interesira koliki bi postotak tih istih majki placao???

zamislite se malo nad tim

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

U potunosti se slažem s vama, Nelly. Upravo to je razlog zbog čega sam ovo napisala. Recite, kako bi vi okarakterizirali ženu koja djetetu kupi laptop a nema za kruh. Točno je, one ne žele nagodbu jer se očito imaju i vremena i inata i novaca ganjati po sudu. Ne kritiziram žene i ne opravdavam ni sve muškarce, ali slažem se za zadnjom rečenicom da muškarac koji je možda i bolji roditelj nikada neće dobiti dijete, jer ona u 99% slučajeva pripadnu majci.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ovo bi Vam moglo niti interesantno,ali možda i ne.

Prilikom rastave koja je bila sporazumna,dakle prije samog sudskog postupka detalji su dogovoreni,ali malo je falilo da ispadnem gubitnik po pitanju viđenja djeteta.

Radilo se o vikendima,a za mene je vikend počevši od subote ujutro,pa do nedjelje navečer.Međutim odvjetnik koji je zastupao bivšu suprugu i kojeg sam i ja prihvatio (iako odvjetnik nije bio moja ideja) da nam napiše sporazum,u dijelu gdje se spominje viđanje djeteta napisao je za vikende da je viđanje subotom od - do i nedjeljom od-do.Možete zamisliti kako sam se osjećao pročitavši to (a nikad ne čitam kojekakve ugovore-MOJA GREŠKA) jer sam vjerovao bivšoj supruzi i smatrao sam da će ono što smo se sami dogovorili naći i na papiru.Sva sreća da sam ipak pročitao što piše na tom za mene neugodnom komadu papira.

Da ne duljim,sada piše ono što sam želio i što smo se prije toga dogovorili.

No kasnije nastupaju problemi po pitanju kojekakvih dječjih aktivnosti,igraonica i sl.Kako sina viđam i 2 puta tijekom tjedna,simptomatično je da su baš ti dani bili prepuni aktivnosti.Drugim riječima to je značilo da bih po dijete otrčao nakon posla u vrtić,nešto bi pojeli s nogu i ja bih ga odveo na neki sport ili u igraonicu.Da ne govorim o tome kako je takav način prehrane "zdrav" za dijete.

Viđanje se dakle svodilo na otprilike pola sata prije i pola sata poslije toga.Pa se sada družite s djetetom.

Kako je to postalo učestalo,primio sam se elementarne matematike i došao do izračuna da u mjesecu od 30 dana (720 sati),s djetetom provedem (računajući dakako i vikende) 100 sati,a majka 400.Razlika od 220 sati je mamino vrijeme provedeno na poslu.

Shodno tome,zamolio sam ju da mu kojekakve aktivnosti organizira za dane koje je kod nje ili da promjenimo moje dane viđanja.Ipak tih stotinjak sati želim provesti s djetetom,a da li ću ga ja samoinicijativno odvesti negdje,to je već moja i njegova stvar.

Nadam se da će i ovakva informacija pomoći nekome da koliko-toliko regulira pitanje viđanja s drugom stranom.Znam da nismo svi isti,ali trebamo biti uporni u ishođenju nekih prava,a koja su samo suhoparno navedena u presudi.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Bravo Nelly!

Mislim da si pogodila u srž problema. Ma kakvi novci. Novci su samo povod. Bog ili priroda ili bilo što nas je stvorilo da imamo dva roditelja, živjeli oni zajedno ili ne. U idealnom svijetu tako bi i bilo. U društvima u kojem su razvodi normalnija stvar i odnosi prema djeci nakon razvoda su normalniji, a i odnosi među bivšim supružnicima su normalniji. Mislim da presija koja dolazi iz onoga "dok nas smrt ne rastavi" stvara u ljudima koji se razvedu osjećaj da su učinili nešto krivo, a budući da se nitko ne želi osjećati krivim, često ili možda u pravilu prebacuju krivnju na onog drugog. Razvod je u našem društvu maltene grijeh. Biti razveden znači učiniti nešto "društveno neprihvatljivo", biti sam je maltene bolest. I onda se događaju stvari kakva se dogodila tebi. Tvoj je otac jednostavno morao biti kriv za zajednički "grijeh". Alimentacije bi bile smijurije, a ne problem kad bi ljudi jednostavno shvatili da su se voljeli i bili zajedno, prestali voljeti i više nisu bili zajedno i da je to normalno. Tada se ne bi svetili jedno drugome i dokazivali "krivnje" na brakorazvodnim parnicama i ne bi činili onaj pravi grijeh, a to je onaj koji čine prema vlastitoj djeci. Stvarno nije stvar u novim trapericama. Sam sam odrastao u situaciji da sam bio ucijenjen majčinom ljubavlju, te ako bih poželio vidjeti svoga oca, njoj to nikako ne bi bilo drago, jer netko je morao biti "kriv" što oni više nisu bili zajedno pa taj netko kao nije zasluživao moju ljubav. Taština moje "ostavljene" majke je bila važnija od svega, nije tražila ni da plaća alimentaciju za mene i moga brata samo da ne bi morala imati ikakvih kontakata sa njim. I do smrti je dokazivala kako je ona sve dobro učinila i kako je on kriv za njihov razvod. Sve u svemu mislim je da onog časa kad je netko morao izmisliti alimentaciju čovječanstvo priznalo da se nažalost roditeljstvo mora pravno regulirati. Tužno. Previše tužno.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

za GIGLI.......samo me zanima da imate djece(neznam dal ih imate) i da se vi i muz rastanete da li bi ovako i dalje razmisljali.primjetila sam na ovom forumu da sve zene, ciji sadasnji muz ima djecu iz prvog braka,majku te iste djece stavljaju u kategoriju vragova.sve one zapustaju djecu,zlostavljaju,djeca su prljava,polubosa,polugola i da ne nabrajam dalje.pitam se zasto uvijek te majke komentiraju sadasnje supruge??ja vam govorim kao majka dvoje djece(samohrana).i definitvno mi je jasno zasto su zene uvijek u prednosti nad muskarcima po pitanju skrbnistva pogotovo nad manjom djecom.pa ko je nosio 9 mjeseci tu djecu,ko ih je rodio ko ih je dojio itd.ako nas je bog stvorio da smo mi te koje ce sve to "odradit",onda je valjda normalno da kad se vaze da li majka ili otac,da djete najcesce pripadne majci.osim ak je ona alkoholicar,narkoman ili ostavi to svoje djete..samo se postavite u situaciju koju sam vam navela na pocetku ovog posta..kladim se da bi okrenuli ramisljanje za 100%

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

 

 

A eto vidite, ja stalno upućujem na suradnju. jer radim taj posao vec duze vrijeme i to poprilično uspješno.

 

Ne mogu se složiti s terminom" razvodi kao normalnija stvar" jer to nisu normalne stvari medju ljudima koji iz ljubavi radjaju djecu koja kasnije pate emocionalno i u nekim slučajevima postanu društveni problem.

 

U našem društvu se razvodi šire poput gripe, dakle više se na njih i ne gleda kao na grijeh, ali problem je u tome što u svemu tome ima jako puno emocija na koje pravni sustav ne obraća pažnju. ljudi nikako da shvate da su za pravni sustav samo brojevi u nizu koje suci odradjuju kao dnevnu šihtu.

 

I sama sam rastavljena i ponovo udana. Moj bivši muž ne plaća uzdržavabnje za dijete, a ima omogućene susrete sva 4 vikenda od petka navečer u 18.00 do nedjelje u 18.00. Sama sam inzistirala na tome, jer je dijete hiperaktivno i ne spava po noći kako treba. Preko tjedna se ne vidjaju jer ja sad živim u drugom gradu.

 

Bivsi suprug ima primanja 8000 kn/mj, a moja primanja su 3-4 puta veća. dakle 2000 kn koliko je trbao plaćati ne plaća i ja ne trazim nista od njega iako je to i njegovo dijete i trebao bi se brinuti za njega. Jos je dobio stan i auto koje smo zajednički stekli u braku i zadržao moje prezime.

 

Prema tome nemojte pricati o taštinama pojedinih žena jer ja isto imam razloga za taštinu isto kao i neki muškarci koji ju zdušno provode. Moj bivši muž misli da mu je dijete namjerno dano preko vikenda kako bi mu bili upropašteni vikendi s potencijalnim partnericama. E sad tko bi tu bio pametan. Ako ja brinem za sve ostalo, i ne spavam preko tjedna i tio moj sadašnji partner prihvaća, onda to očekujem i od njega. Fer play.Ali nije tako, jer on ima taštinu i ne samo on vec i mnogi drugi.

 

Da sam samo malo taštija, kao što nisam, mogla bih ga lijepo strpati u zatvor zbog neplaćanja alimentacije i zbogom karijera i sve ostalo ( da ne kažem da sam mu ja pomogla pronaći posao koji i sada radi jer sam utjecajna i vrlo cijenjena u sredini u kojoj sam zivjela ,a i u ovoj novoj). No nisam.

 

Osobno sam davala mišljenja da dijete ostane živjeti s ocem u nekim slučajevima, ali sve to ovisi od suda i suca koji to može i ne mora prihvatiti.

No prošli mjesec je jedan otac dobio skrbništvo nad dvoje djece i majci je odredjena alimentacija 30% plaće, po mojem mišljenju.

 

I sto sad kažete?????

 

U svojoj praksi postižem kompromise izmedju roditelja pa i u extremnim slučajevima kad dolazi i do fizičkog obračuna izmedju bivših supružnika., a sve za dobrobit djece. I uspijem, pa se sad ponekad znamo naći naterapijama te djece, da ne bi morali pisati postove poput ovog prethodnog, jer to ostavlja psihološke tragove na osoabi i u kasnijoj dobi, i jos se dobro nasmijemo prijašnjim situacijama.

A neki se parovi i pomire i nastav zivjeti zajedno na radost svoje djece.

 

Razvodi definitivno nisu normalna stvar.

 

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Molim Vas, recite mi gdje mogu naci taj podatak. Bivsa supruga od moga muza je ga tuzila za vecu alimentaciju. Imaju jedno dijete zajedno koja ima 13 godina. Presudili su 2.500 kuna za to jedno dijete zato sto je ona kao izuzetno aktivno dijete. Dijete samo ide na jedan sport. Moj muz ima placu od 5.500 kuna u prosijeku. Ona naravno ima vezu na sudu ali sve jedno ova presuda je naravno absurdno! Molim Vas recite mi gdje mogu tocno naci taj podatak za sud. Puno Vam hvala!

 

"Potrošačka košarica za obitelj s dvoje školske djece koja pohađaju dvije izvanškolske aktivnosti za Zagreb u siječnju 2006 iznosi 6856 kn,a po članu obitelji 1714 kn."

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Draga moja velikoslovka!

 

Poštujem sve odluke koje ste napravili u svom privatnom životu ukoliko ste s njima zadovoljni i ukoliko su vam pomogle da imate zadovoljavajućiji odnos s ocem vašeg djeteta. Moram još o braku. Brak bi trebao biti kao neka garancija vječne ljubavi i poštovanja, ali i zajedničkog života. Nažalost nitko i ništa ne može garantirati nešto takvo. Bezuvjetna je samo ljubav prema djeci, sve ostale ljubavi su kondicionirane. Ljudi se mijenjaju i prestanu se voljeti. Mislim da je puno zdravi razvesti se nego živjeti u lošem braku kako za supružnike tako i za djecu. Djeca koja nakon razvoda imaju i dalje kontakt sa oba roditelja, koja se osjećaju voljena od oba roditelja te osjećaju da se mogu osloniti na oba roditelja, neće imati problema zbog toga što njihovi roditelji ne žive zajedno. Djeca imaju problem zbog toga što njihovi roditelji pa i društvo u kojem živimo smatraju razvod nenormalnom stvari.Frustrirani otac ili majka koji osjećaju da su učinili razvodom nešto krivo, prenose to na djecu pa se često i djeca osjećaju krivom zbog njihovog razvoda.

Činjenica da je prošli mjesec jedan otac dobio dijete te da je majci određena alimentacija dovoljno pokazuje kakvo je stanje stvari. Koliko je majki prošli mjesec dobilo djecu? To je smiješno. Dok ne bude 50 -50 to samo znači da živimo u bolesnom društvu u kojem je roditeljstvo = majčinstvo, a otac tu ima neku "vikend" funkciju. To je kao da se ja hvalim da prošlih deset minuta nisam zapalio niti jednu cigaretu (a ostalo vrijeme sam neprekidno ####o). U nesavršenom svijetu u kojem živimo alimentacija je pravo djeteta i mislim da niti jedan otac, niti ni jedna majka ne bi smjela u djetetovo ime odlučivati da li će roditelj koji "nije dobio dijete" plaćati alimentaciju ili ne. To bi trebala regulirati država, sjesti na prihode i do punoljetnosti djeteta naplaćivati i slati djetetu alimentaciju. To bi oslobodilo bivše partnere ili supružnike nepotrebnog natezanja i krivih odluka donesenih iz emotivnih razloga. Mislim da je još nešto morbidno, a to je da pričamo o pravu roditelja da viđa dijete. Što je sa pravom djeteta da viđa roditelja? Što ako dijete želi u utorak sa ocem ili majkom u kino? A sud je odredio... I na kraju: pojedine žene su tašte, kao i pojedini muškarci i to je ljudski. Pitanje je prioriteta. Ako zaista volimo svoju djecu, što ćemo učiniti? Žao mi je ako ste se osjetili pogođeni mojim mailom, nisam nikoga ciljao, nisam govorio o svima. Ustvari me jako zanima što mislite zašto ipak po pravilu majke u razvodu dobivaju djecu, a očevi većinom samo ukoliko su majke prostitutke ili narkomanke?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Kad sam prije godinu,dvije razmišljala o ovim stvarima bila sam sklonija mišljenju kako su žene te koje treba zaštiti razvodom, jer su češći primjeri jako neogdovornih očeva, nego li majki. Uz to još uvijek živimo u dosta konzervativnom društvu u kojem postoji ta podjela uloga, pri čemu većinom žene obavljaju neposrednu skrb za djecu, pa je nekako prirodnije da nakon rastave djeca ostaju uz majke. Međutim, kasnije sam se zbližila s jednim muškarcem koji prolazi razvod i iskreno, jako me iznenadilo koliko mala prava zakonski dobivaju očevi. I to čak i u slučajevima kad razvod nije potaknut od njihove strane (sto zapravo ne bi ni trebalo biti vazno, jer je vazna dobrobit za djecu) i kad su spremni plaćati sve potrebno. Meni je taj pojam alimentacije koja se uplaćuje u novcima jako nepošten po roditelja koji plaća, ne zbog novaca, već se na taj način roditelju kojem nisu pripala djeca uskraćuje jedan dio odgoja. Vjerujem da roditelj odvojen od djece prolazi određenu krizu roditeljstva u kojoj su vazne sitnice, kao npr. vidjeti na djetetu jaknu ili tenisice koju je upravo on odabrao, ne zato što je na taj način "kupio" dijete, već zato što ima neki sitan primjer da je još u njegovom životu i da još odlučuje o njemu.

Zato mi nije jasno zašto žene čija djeca imaju zainteresiranog oca ne dopuštaju takve solucije, npr. da im dio novca izdaje u gotovini (za režije, hranu) a dio u dječjim potrebštinama. Naravno, to sve pišem za slučaj u kojem očevi brinu za djecu.

I ne razumijem tu veliku posesivnost (češće od strane žena) koje se prema djeci ponašaju kao prema dijelu namještaja, pa kad se već sve dijeli da se i to podijeli (a kako su one više uložile, pošteno je da pripadnu njima), ne razumijem uopće taj način razmišljanja u kojem "su djeca nečija". To su mali ljudi koji jače od svih drugih potreba imaju potrebu za ljubavlju. I ne razumijem zašto se toliko borite da im omogućite igračke, različite aktivnosti i sl. ako im oduzmete oca. Ne mozete tada govoriti o ljubavi prema svom djetetu, jer to tada nije ljubav već posesivnost. Možda sam malo grubo ovo napisala, ne mislim ništa loše, samo sam potaknuta nekim primjerom iz moje blizine. Naravno, svaki je slučaj poseban i nisam htjela kritizirati samohrane majke koje traže svoja prava, već samo one koje nastoje istisnuti roditelja djetetu.

Moj otac je bio hladan čovjek, majka je bila lista suprotnost, ali koliko god me ona voljela i to mi izražavala, onaj dio koji mi otac nije dao još se uvijek odražava u mom karakteru,u nesigurnosti i nepovjerenju u druge. Zato mi je zao gledati djecu koje se nastoji odijeliti od jednog roditelja, pogotovo ako je taj roditelj brižan i zainteresiran, jer im se otima nešto neprocjenjivo.

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Na zalost, s pravne strane brak je smo jedna vrsta ugovora koji se moze raskinuti kad god vi to hoćete.

 

Sud ovdje ne uzima niciju sudbinu u ruke i ne kroji pravdu po osjećajima njihovih sudionika. Sto mislite koliko bi zakona bilo potrebno da bi se svalka sudbina sa odredjenim nijansama uzela u obzir?

 

Stoga supruznici i njihova djeca su za sud i ostale institucije samo brojevi predmeta koji nastoje odraditi i dobiti na njemu kakve takve bodove.

 

O SUDBINI SVOJE DJECE TREBAJU RODITELJI RAZMIŠLJATI ONOGA MOMENTA KADA IH ODLUČE IMATI I ONOGA MOMENTA KADA SE ODLUČE RAZIĆI ZBOG NEKAKVOG RAZLOGA. Roditelji trebaju biti dovoljno odgovorni i dovoljno spremni žrtvovati se za svoju djecu/ dijete. Zaljubljanost brzo prolazi, a ono sto ostaje izmedju parnera je postovanje, tolerancija, zajednička ljubav prema djeci i spremnost na toleranciju i vjernost, dakako. Ako samo jedan od ovih faktora nije potpun onda vise braka kao ugovora ne postoji, osim mozda na papiru.

 

Ja nisam imala sreću da imam sve to, pa sam odlučila raskinuti taj ugovor, sto ne znači da u novom braku ne funkcioniram kako treba, dapače. No moj sadašnji partner točno zna, da se u odnos dijete-ja-bivši suprug ne može miješati i on je to prihvatio kao takavo.

 

Ako sami roditelji ne razmiašljaju o sudbini svoje djece, onda zašto očekujete da bi to trebao raditi netko drugi.

 

Ponavljam, bavim se takvim problemima, i mogu vam reći da do sada nisam imala slučaj gdje je samo jedan od roditelja kriv zbog novonastale situacije, u odnosu na zajedničku djecu. Obično je uvijek jedno potaknuto drugim i kad se sve to zatvori u začarani krug, nema onda izlaza. Postaje sve gore i gore.

Tu su obično dvije strane, svaka sa svojim taštinom i uz dužno posštovanje, moram svima reći koji su u stanju okrivljavati jednog od roditelja za novonastalu situaciju, jer su bliski s onim drugim, da vjherojatno ne znaju cijelu istinu ili cijelu prošlost svojih partnera. Vjerujte da uvijek postopji barem jedna sitnica koju vem je presutjela osoba s kojom zivite i vjerujte uopce nije sitnica. ne zelim reci da je slagala, ali presutjela sigurno jeste. To se u praksi svakodnevno dogadja, da se na kraju zbog takvih " sitnica" raspadne i drugi brak.

 

Ono sto bih svima osobama veznim u brak ili u neku vezu s rastavljenim osobama gdje postoje djeca, da se bas u to sve ne petljaju sa svojim prigovorima, osobito vezanim za financije, jer time samo vrše pritisak na svoje partnere i postoji mogućnost da i vas takva osoba napusti, jer bi se mogla naci izmedju dvije vatre. Pod pritiskom sadašnjeg i bivšeg partnera.

 

:-o:-o

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Djeca razvedanih roditelja, ma kakav njihov odnos bio, loš ili dobar, UVIJEK IMAJU PROBLEMA zato sto njihovi roditelji ne žive zajedno.

 

nemojte mi pričati o djeci razvedenih roditelja, jer ja radim s takvom djecom svaki dan po nekoliko sati.

 

Djeca koja ulaze u pubertet imaju izuzetno puno problema, iako su im roditelji izuzetno u dobroj suradnji. Sto biste rekli djetetu kad bi vas pitalo:

" Zasto me toliko boli ta njihova ljubav?, Zasto svi moji vršnjaci idu na zajedničke izlete sa svojim roditeljima, a moji se roditelji ne druže s nijednima od njih??" i jos mnogo pitanja i dilema tih malih stvorenja koji su tako divni u svom odrastanju, koji se nalaze pred vratima sazrijevanja, a uopće još nisu našli sebe.

 

Takve osobe su uglavnom jako razočarane životom ,jako dugo, poneke cijeli život, što možete vidjeti u prethodnim postovima, a i u ranijim sličnim temama, bilo je postova sa rečenicama " Pozdrav mrtvim roditeljima" koje su pisali ljudi razvedenih roditelja upućeni njihovim živim roditeljima.

 

Od djeteta rastavljanih roditelja koje ne glada relacije muškarac-žena u obitelji, tj koje u dobrom dijelu slučajeva nastavi živjeti samo s jednim roditeljem, nikada ne shvati tu relaciju i u kasnijem životu se na zna postaviti u takvu relaciju, a i nesigurna su u sebe, vrlo često labilne.

 

Roditelji koji se rastanu na odredjeni način učine nad svojim djetetom jedan "vid nasilja" oduzevši im djetinjstvo, radost kroz duzi period ( jer oni to tesko prihvaćaju i njihov oporavak je znatno duzi nego kod odraslih), normalno funkcioniranje, da ne kazem da moraju ranije odrasti i uglavnom su razočarani u cijeli svijet, bez obzira roditelji jako dobro suradjivali ili ne.

Ono sto djecja pamet registrira jeste da nema jednog roditelja kad god želi, da ne živi životom kao njihovi vršnjaci i imaju puno veća odgovornosti, jer dok jedan odradjuje jedne obavezu nema tko drugi preuzeti drugu. tako sve ostaje na jednom roditelju, a onda dijete mora nesto preuzeti i na sebe, barem ono sto je u njgovoj domeni, sto rezultira frustracijama, jer dijete ima manje vremena za svoje interese. Pogotovo u današnjem društvu kad je borba za sto veći materijalni status velika, što je samohraoim roditelju puno teže kad je sam.

U tu skupinu ne ubrajam sebe, jer ja financijski mogu uzdržavati više obitelji, pa moje dijete stvarno ima sve iako otac ne plaća uzdržavanje.

Ali da sam na dnu poput mnogih takvih roditelja, mislim da ne bih puno odstupala od svojih prava.

 

No činjenica jeste da ako želite odgajati svoje dijete, onda morate biti prisutni svaki dan u njegovom životu 24 sata na dan, svaki dan, što zanči da ste odlukom na rastavu braka veci dio obaveza prepustili onom drugom. za zajenički odgoj djeteta, zajedničkog djeteta, supružnici koji to zaista žele neće se rastati već uložiti dodatni napor da se pronadju uzroci nesuglasica i riješe problemi kako bi brak opstao. Mozda se neceta složiti samnom,ali to je tako. ;-);-);-);-);-);-)

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ja bih bio lunitik kad bih se ne bi složio sa vama u tvrdnji da je bolje spasiti brak ukoliko se može. S time da se nas dvoje vjerojatno ne bismo složili u tome što znači spasiti brak. Za mene je brak koji vrijedi opstanka onaj u kojem su oba partnera sretna sa situacijom i u onaj koji opstaje slobodnom voljom, a ne prisilom. Brak koji opstaje "zbog djece" obično je brak dvoje nezadovoljnih ljudi. Odrastati uz nezadovoljne ljude je također "vid nasilja" koji su roditelji napravili prema djeci. Odrastati uz dvoje ljudi koji žive zajedno, a ne vole se također je "vid nasilja" nad djecom. Odrastati uz dvoje ljudi su nezainteresirani jedno za drugo i to zovu brakom i ljubavlju također je "vid nasilja". Mislim da je glavni roditeljski zadatak da nauče djecu da jednog dana mogu samostalno živjeti i uz to da budu sretni pa živjeli s nekim ili bez nekoga, u braku ili van braka, ali da budu sretni i zadovoljni. Mislim da je poruka: "Ne želim više živjeti sa tvojim ocem, ali on te voli i nećeš ga izgubiti" zdravija poruka o životu od situacije u kojoj djeca osjećaju da baš nešto nije među njihovim roditeljima, "ali život je težak i tako se mora" ili "ostat ćemo u braku zbog djece". Mislim da djeci kao uzor trebaju roditelji koji su sretni i zadovoljni. Odlično je ako mogu biti sretni i zadovoljni zajedno, malo je lošije ako mogu biti sretni i zadovoljni a da nisu zajedno, još je lošije ako su nesretni i nezadovoljni pa bili ili ne bili zajedno. Mislim nadalje da djeci treba sigurnost i stabilnost. Odlično je ako je mogu naći u sretnoj obitelji, vjerojatno najbolje, ali mislim da je od nesretne i nesigurne obitelji ipak bolja sigurnost dva doma. Mislim da je majka koja je nakon oca s kojim se nije slagala našla novog životnog partnera s kojim se slaže dala bolju životnu uputu svom djetetu od one koja je ostala u braku sa čovjekom s kojim se ne slaže ili ne voli, da ne spominjem sve moguće brakove s nasilnim ili pasivno nasilnim, ili hladnim odnosima. Tužno je da u trenutku kad odlučimo imati djecu ne možemo znati kako će se odnos s našim partnerom razvijati do kraja života. Ali to je naprosto tako. Ne možemo znati. Da li zato ne bi trebalo imati djecu? Ne znam. Ja sam dugo gledao svoje roditelje koji su ostali jako predugo u braku vrlo nezadovoljni jedno drugime. Kad su se razveli, osjetio sam nekakvo olakšanje, nestalo je svađa, napetosti, osjećao sam se sigurnijim. Mislim da bih "bolje prošao" da su to učinili ranije. Sigurno bih još bolje prošao da su se voljeli i živjeli u miru i ljubavi. Ali nisu. Nisu mogli i nisu znali. Ili su jednostavno učinili krivi izbor kada su pomislili da trebaju živjeti zajedno. Svejedno. Ja ne bih nikada ostao u lošem braku pa makar imao i petoro djece, ali bih sve učinio da oni shvate da to što ne živim sa njihovom majkom ne znači da njih manje volim i bio bih i dalje njihov otac sa svim što to znači. Za razliku od vas neću završiti ovo riječima i to je tako. To je tako kako ja mislim i osjećam. Mislim da se mi slažemo manje više u svem osim što nismo jasno precizirali temu pa ste tako i vi pomislili da je mislim da je djeci rastavljenih roditelja uvijek bolje. Ja sam samo razmišljao na temu je li za djecu bolji loš brak ili razvod. Nadam se da se u tome slažemo. Ne sporim da je samohranim roditeljima teže. I još jednom, potpuno sam siguran da je promoviranje braka kao jedinog mogućeg dobrog načina za odgoj djece razlog zbog kojeg se djeca iz razvedenih brakova osjećaju loše među svojim vršnjacima. Prihvatimo realno. Što mislite koji bi postotak brakova u Hrvatskoj nazvali dobrim brakovima u kojima se djeca osjećaju sigurna i sretna, u kojima djeca ne pate zbog odnosa svojih roditelja i iz kojih će ta djeca poslije kad odrastu rekonstruirati slične odnose u svojim vezama? Mislite da je klasična hrvatska priča u kojoj ona drži dom, on kao puno radi, a u stvari ima ljubavnicu, priča u kojem mu je ona zamijenila majku i omogućila da živi kao što je živio u svom roditeljskom domu jedna zdrava priča? Mislite da ljudi koji hodaju oko vas su odrasli ljudi odnosno da su preuzeli nekakve odgovornosti? Pa cilj je ne odrasti, ne preuzeti odgovornosti. To je društvo u kojem živimo. Ne odrasti i gunđati, te optuživati druge što nam nije dobro u životu. To smo naučili iz naših divnih roditeljskih domova u kojima je sve bilo kako se pristoji osim što je sve bilo moranje, osim što nije bilo ljubavi, osim što je bilo sramota razvesti se jer je to značilo da nešto nije dobro sa nama. Meni je to jako dvolično i ne mogu si pomoći. Ja sam sretan što se povećava broj razvoda u Hrvatskoj. To samo znači da je sve manji broj loših brakova. I mislim da je u situaciji kakva je najvažnije učiti ljude što i kako poslije razvoda. Ako sam dobro razumio, to spada u domenu posla kojim se bavite. Nadam se da ste samim tim što ste odgovorili na moj tekst i uzeli nešto iz njega za sebe. Nismo svi isti. Nijedan roditelj nije isti, ni edan čovjek nije isti. Pa niti ni jedno dijete nije isto. Sve je to puno složenije od svih nužnih pojednostavljenja koje ste i vi i ja morali učiniti da bismo mogli ovo sve iskomunicirati.

Zamislite sliku: vi sjedite, vaš otac stoji iza vas i drži vam ruku na lijevom ramenu, vaša majka stoji iza vas i drži vam ruku na desnom ramenu. I vi se osjećate sigurnom i priznatom. Ukoliko se i njih dvoje pritom drže za ruke još bolje. Sad druga slika: Vi sjedite a vaši roditelji iza vaših leđa se gledaju sa mržnjom. Što želite? Da se odvoje jedno od drugoga i da se prestanu mrziti te da se vrate ne držeći se za ruke ali još uvijek držeći ruke na vašim ramenima, ili da ostanu tako u mržnji i nezadovoljstvu iza vaših leđa? :-?:-o

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Situacija je puno kompleksnija nego što mislite.

 

Kao što rekoh, tamo gdje postoji dobra volja, nije problem pokušati spasiti. Ali treba početi izpočetka, a to je odkud tolika mržnja izmedju roditelja??

 

U Hrvatskoj se rastavi 30% svih brakova, a pod izlikom NESLAGANJA KARAKTERA, a iza toga se zapravo krije preljub kao osnovni uzrok. To je na žalost današnja slika hrvatskih obitelji.

 

Ne tvrdim da dvoje ljudi koji se na vole trebaju "pod moraš" ostati u braku iz bilo kojeg razloga, ali preljub je vrlo ozbiljna stvar, jer varanjem partnra ništa se drugo ne dobije osim da se ponizi drugi roditelj svog djeteta, uništi se povjerenje koje se stiče godinama, a sve to se kasnije kroz povredjenost onog drugog i egoizam prvog dovodi do poslijerazvodnih problema, a to su neplaćanje alimentacije " kako ne bi mozda majka ili otac to trosili tna sebe", pa spriječavanje susreta " kako bi se onj drugi pogodio i njbolniju točku, ako se već nikako ne može, pa onda ako se roditelj s kojim dijete živi veže u bračnu ili vanbračnu zajednicu, pišu se prigovori o tome kako dijete gleda nekakve dodire, a to zapravo ne bude nista sto ne rade i roditelji koji žive u braku zajedno sa svojom djecom. No to su, na žalost takve stvari, kojim se dijete koristi kao bojno polje izmedju dvaju roditelja za liječenje svog ega i zadovoljštine za nanesene boli u bračnoj zajednici.

 

Ono na čega bih vam skrenula pažnju jeste da ne možete od djeteta tražiti da razmišlja kao vi, jer oni ne razmišljanju racionalno, već srcem. Što znači da djecu možete nazvati malim ljudima samo iz aspekta biologije, ali njihova psiha nije sposobna toliko analizirati, kao psiha odraslih.

 

Roditelji koji se ipak odluče ostati u braku zbog djece si nadju zadovoljstvo u djecei, DAKLE PRISUTNI SU U SVAKOM SEGMENTU NJIHOVA ŽIVOTA, tako da su prisutni kad je djete i u usponu i u padu, kad je sretno, kad je nesretno, kad su skupa i u bolesti, kad bdijete nad svojim djetetom, kad mu dajete ljubav kad ONO TO TRAŽI, a ne kad je na nekome red. To je na žalost stvarnost rastavljenog braka. To je ono na što nitko ne misli kad se rastaje, osim na sebe i samo sebe. Kada bi to roditelji prihvatili da rastava braka nosi, tj otišli u savjetovalište da im se objasni i UKAŽE KOJI SE SVE PROBLEMI OTVARAJU PRILIKOM RASTAVE BRAKA I POSLIJE NJE , onda ne bi bilo toliko rastava braka. To potvrdjuje i činjenica da se dosta brakova sklapa izmedju bivših partnera jer nisu sprem,ni nositi se stim problemima, nako 5-6 godina samačkog života.

 

U 30 % slučajeva koji kod mene dodju da se rastave, kad im objasnim što ih sve čeka , i nuih i njihovu djecu, ipak se odluče pokušati, a ukazani problemi ih navedu da malo drugačije razmišljaju i o sebi i svojoj djeci.

 

Moje je mišljenje da se bračni partneri moraju uputiti u bračno savjetovalištei prisiliti ih na terapiju barm 3-4 mjeseca, a ne samo na posredovanje u CZSR.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Slažem se s vama skoro u svemu što ste napisali osim o gledanju na preljub i neslaganje karaktera. Mislim da je preljub posljedica prestanka ljubavi u braku, a ne njegov uzrok. Dok nekoga volite i dok vam je s njim dobro, nećete ga varati. Apsolutno bi kao preduvjet za razvod trebao biti pokušaj terapije. Ipak tu postoji gadan problem a to je da je prisilna terapija po definiciji potpuno neučinkovita te je nečiji odlazak na terapiju nemoguće zakonski regulirati, odnosno moguće je, ali je u isto vrijeme i besmisleno. Drugi problem je opet onaj isti kao i sa razvodom, psihoterapija - to se ne radi. Ljudi se kod nas dijele na normalne i lude. Onim ludima treba terapija. U civiliziranijim društvima terapije su normalna stvar i tamo je normalno da čovjek traži pomoć u rješavanju svojih problema. Bit će bolje! Samo da već jednom shvatimo da je Zemlja okrugla.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Mislim da prestanak ljubavi treba biti dobar povod za razgovor izmedju partnera o mogućim daljnjim solucijama života, a ne ponižavanje partnera s kojim živite i drugog roditelja svoje djece s nekom drugom osobom.

 

Zar ta osoba nije zaslužila otvorene karte i iskrenost ma kava ona bila, a ne završni ponižavajući udarac??????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ja smatram da je poštenije prvo se rastati pa si onda potražiti nekoga drugog, "srodnu dušu", a ne sjediti na dvije stolice.

 

Činjenica da dosta veliki broj osoba, muških i ženskih, upravo voli sjediti na dvije stolice,ne zbog prestanka ljubavi, vec zbog dodatnog adrenalina koji takav čin uzrokuje, ponekad je to samo nedostatak strasti. Jako puno ljudi se nikad ne rastane, a vara svog partnera nekoliko godina i onda se "smiri", ber tako preljubnici tumače to svoje ponašanje.

 

Zapravo ponekad kriza u braku, koja čak ne mora biti povod razvodu, prouzrokuje preljub. no sve ispadne dobro ako to partner ne otkrije, ali ako se to otkrije, nastaju jako veliki problemi, depresije prevarenog partnera,nepovjerenje, nerzumjevanje stanja koje to prouzroči u partneru. Ponekad se dogodi da je ta bol toliko jaka da se netko od njih nadje na sedativima ili završe na psihijatrijskom lječenju. kako da ta osoba više uopće funkcionira, kad se takve boli jako teško oporavljaju. I onda se pitamo zašto on ne plaća alimentaciju, zašto on nevidje dijete, zašto majka stalno treži povišenje uzdržavanja, zašto se vrijedjaju budući patneri, zašto ovo, zašto ono???? pa ljudi moji sami ste si to priuštili i sad očekujete da ćete trošiti novac poreznih obveznika da vam se sredi život, a ne bi išpli na psihoterapije, jer ste vi najpametniji, a s druge strane se svi prave ludi i ne slušaju nikoga i nije im do nikoga stalo osim do sebe samih.

 

Preljub nikako ne bi smio biti prisutan u braku. Zbog nedostatka ljubavi, treba završiti s tom stranicom života i tek onda započeti novi. Često se dogodi da osobe koje su preljubnici ostave sebi malo prostora da vide gdje će im biti bolje, kod "eventualnog novog" partnera ( što u pravilu 99% ne bude i ne ostanu s tom ososbom) ili je ipak bolje sačuvati stari život. To su nesigurne osobe u sebe, vrlo često i sexualni iskompleksirane. Imala sam takvih pacijenata, gdje su bili preljubnici, pa kad su od partnera isto doživjeli i bili napušteni, onda su bili u teškoj depresiji, na odjelu za psihijatriju jer nisu mogli prihvatiti da su i oni žrtve takvih udaraca. Ponekad mi dolaze i 6 mj. na terapije dok ne izidju iz te depresije i još su dovoljno agresivni da se žele osvetiti bivšem partneru jer ih je ostavio ( i molim vas kako je mogao/la daon/ona mene napusti) i ne mogu podnijeti da je baš njihov bivši partner zadovoljan s nekim drugim. takve osobe misle da su Bogom dane i sebi dozvole svašta, ali partneru to isto ne mogu oprostiti.

 

Pomoć se traži, na žalost kad je prekasno, ali molim vas lijepo psihoterapija bračnog savjetovališta nije vezana uz psihijatriju. Psihijatrija liječi duševne bolesnike, a psihoterapija pomaže samo da se bolje sagledaju problemi i iznadju rješenja koja bi bila prihvatljiva objema stranama. I naravno da se može jedino sprovoditi uz pristanak obju partnera.

 

Prisilna terapija. Pa ne znam baš da li bih to nazvala prisilnom ako bi se sve to vezalo za dobrobit zajedničke djece. To bi trebalo biti zakonski regulirano kao obavezno, pa sad kad se već rastaju i uglavnom stvaraju sveopći problem sebi, društvu, svojoj djeci i na kraju poreznim obveznicima, onda neka barem to moraju odraditi kao treba vis a vis svojih pogrešnih odluka. Toliko bar duguju društvu i svojoj djeci.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Da. Trebali bi, ali nažalost da bi ljudi nešto promijenili u sebi, moraju to prvo željeti i biti spremni raditi na tome. Bojim se da je nemoguće s ikime raditi uspješnu terapiju ukoliko on to ne želi.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Točno. Vidite ja uspijem u 75% svojih slučajeva ipak nagovoriti partnere da pokušaju, pa ako baš ne ide, onda barem shvate koliko je medjusobna suradnja važna za njihovu djecu.

 

No opet naglašavam, roditelj koji s djetetomne živi treba maximalno da se prilagodi majci i djetetu jer su oni sad zajednica u koju otac ne pripada i ne kazem da otac ne treba sudjelovati u odlukama, ali opet upozoravam da roditelj koji s djetetom ne živi ne može doći onome drugom sa gotovim zahtjevima ili nekim planom za dijete. Moguće je doći sa idejom, pa se sdrugim roditeljem dogovoriti oko neke aktivnosti vezane za dijete.

 

Često je to velika greška i nastoji se nametnuti svoja volja, pod "maskom" brige za dijete, a to je samo pokušaj da se izmanipulira bivšim partnerom ili da se dobije osjećaj kontrole nad njegovim životom ili liječenje vlastitog ega u smislu " ipak se i dalje tu mene sluša", što je pogrešno i izaziva kontrareakciju bivšeg partnera.

 

Još jednom ponavljam, roditelj koji s djetetom ne živi, ne dvojim u njegovu bezuvjetnu ljubav, mora isto tako prihvatiti da on više ne živi s djetetom kako što je dijete to moralo prihvatiti. I koliko je to bolno roditelju, vjerujte djetetu je to tisuću puta bolnije jer se našlo u središtu nečega što ne razumije i ne zna si to na nijedan logičan način objasniti, jar kako rekoh ne zna si to rasčlaniti, analizirati kao sto to čine odrasli. I opet tvrdim da biste odgajali dijete morate biti prisutni u djetetovu životu 24 sata na dan, dakle u svakom njihovom segmentu.

 

Posebno, ako se radi o muškom djetetu s kojim će majk ajako teško izići na kraj kad udje u pubertet i s takvim traumama, iz djetinjstva, počne misliti da je najpametnije, a k tome još ima iskrivljenu sliku o vrijednostima. Jako često takvi adolescenti upadaju u različite socijalne probleme, zdravstvene probleme ( a znate koliko je danas opasnosti koko nas, od spolnih bolesti, droga i sl.), pa i do kriminala. I onda se dogodi to da kad se roditelji pozovu u CZSR( a često i u policijsku stanicu prije toga) radi devijantnih ponašanja njihove djece/djeteta na rzgovor, onda su spremni krivnju prebaciti jadan na drugoga, a nikako da shvate da su zajedno sa svojim promašajima u životu prouzročili sve to i uprpastili svoje vlastito dijete, a zabog čega? ZBOG EGA ili već nekekve osobne zadovoljštine. U nekoliko navrata sam morala dati i stručno mišljenje da se dijete mora oduzeti roditelju i smjestiti ga u skrbničku obitelj ili čak u dom za delikvenciju. To je strašno, ali kad dijete nema stegu i podržavanje obaju roditelja u odgoju, a to je jako čest slučaj zbog nemogućnosti ili ignoriranja prilagodbe i pritiska na dijete s nekakavim rasporedima, kao u poslovnom dnevniku, nije mi čudno da to dijete "pukne" ili ode stramputicom iz koje se ponekad jako teško izvuče. I znate što? Tek nakon takve tragedije roditelji svejedno shvate da su oboje potrebni biti prisutni u djetetovu životu, kad je već skoro pa i kasno, i počnu ponovo živjeti zajedno.

A to su mogli napraviti odmah, zar ne, samo nije ih imao tko natjerati.

Rastava braka nije samo obiteljski trenutni problem, to je višegodišnji ( mislim vremenski koliko traje samo za jedan slučaj) problem i nije pojedinačni problem, već sveukupni problem sruštva koje će rješavati socijalno pitanje obitelji za koju se izdvaja uzdržavanje, pa takvi razni psihološki problemi čije liječenje plaćaju porezni obveznici, dakle sveukupni problem društva, a bez stabilnih obitelji u društvu, nema stabilnost njihovih gradjana koji nisu u stanju dati svoj maksimalni doprinos razvoju tog društva.

na žalost, ali i za to moram reći to je tako. :-?:-?:-?

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Evo pitanja: Ima li netko statističke podatke o počiniocima kriminalnih djela i njihovom obiteljskom background-u? Strašno me zanima koliki postotak kriminalaca čine djeca iz razvedenih brakova, a koliko iz nerazvedenih brakova, a zanima me i da li, kao to je Velikoslovka napisala, djeca iz navedenih brakova česće "pokupe" neku spolnu bolest. Zanima me također postoji li nekakva statistika o postotku društveno uspješnih osoba s obzirom na to jesu li djeca razvedenih ili nerazvedenih roditelja. Nekim čudom ja imam mnogo uspješnih prijatelja i poznanika, nitko nije kriminalac, svi su vrlo uspješni po nekakvim društvenim kriterijima, ne znam da je netko u mladosti pokupio nekakvu spolnu bolest, a većinom su djeca rastavljenih roditelja, neki čak i ne poznaju svoje očeve niti su ih ikada vidjeli. Svi su prošli u mladosti neki pritisak zbog toga što su djeca rastavljenih roditelja.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Poštovanje g. Novak iz udruge u osnivanju TATE.

 

Podržavam osnivanje Vaše udruge i drago mi je što ste se meni obratili u Vašem postu. No, medjutim došlo je vjerojatno do zablude, a to se često dešava kad se neke stvari tumače kako kome paše.

 

Savjet:

Oko odnosa uzdržavanja izmedju roditelja za malodobno dijete, pročitajte si OBITELJSKI ZAKON, posebno čl.233 toga zakona pa ćete vidjeti kako to u zakonu stoji jer sa ovim vašim istupom koji ste ovdje napisali, bit ćete ismijani da niste detaljno proučili zakon, a tražite prava i promjene zakona koji u potpunosti niste pročitali. dakle reći će vam da uopće ne znate što pričate. Takvi su Vam političari.

 

To si možete pogledati i na ovim stranicama, gdje imate pročišćeni tekst ( odite si na propise i dokumente i pročitajte) tog zakona koji je , na vašu žalost još važeći, i sve se presude još uvijek donose na temalju tog zakona, a ako postoji prijedlog novog zakona, onda to još nije izglasano u Saboru RH i općeprihvaćeno nije.

 

Prema tome, štovani gospodine, budite pažljiviji u svojim istupima da ta Vaša udruga ne bi imala od Vas više štete nego koristi.

 

Poštovanje! 8-)8-)8-)8-)

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Još nešto, potrebe djetea su odredjene na temelju prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, od oko 4500 kn/mj, ali zbog toga u zakonu stoji da se u obzir moraju uzeti i primanja roditelja od kojih se uzdržavanje odredjuje. Što zanči da se za djetet roditelja koji više zaradjuje od državnog prosjeka može uzimati i veći iznos.

 

To je gospodine višegodišnja praksa u suodvima i zakonima, a vaša statistika stiji, ali zakoni to sve ne mogu pokrivati, jer sve nijanse se ne mogu obuhvatiti, a ono sto stoji, a ovisi sve o sudskoj presudi jeste da se dva mjeseca u godini mogu rastegnuti na 12 mjeseci sto je čest slučaj, osim ako nije drugačije na sudu dogovoreno, naravno, izmedju roditelja.

 

Prema ako vi smatrate da trebate naći manje plaćen posao, za manju plaću, slobodni budite i potražite si ga, kako biste imali manji iznos, ali računajte da će i vama u tom slučaju manje ostati.

 

Kod odredjivanja prosjeka za potrebe djeteta, dakle prije svih ovih poskupljenja, uzimale su se prosječne stvari potrebne za funkcioniranje i za život djetata u današnjem dobu. ( Niti extremno skupe niti one najjeftinije, a gledalo se da se djetetu nista ne uskrati).pa sad ako vi mislite da vašem djejtu pola od toga ne treba, to je vaša stvar.Ponavljam RADI SE O POTREBAMA DJETETA TEMELJENE NA PROSJEČNOJ PLAĆI U RH, a mislim da će nova ministrica izbaciti novu cifru uskoro temeljenu na novim poskupoljenjima i prosječnoj plaći u RH koja je veća od one prethodne.

 

To nije moja osobna volja, to je tako regulirano zakonom, a to barem poznajem dovoljno da iza svojih riječi mogu stajati, stoga ne vidim razlog da me se proziva kao jedinku, a osobno radim svoj posao, dapače vrlo uspješno.

 

Roditelji koji imaju viša primanja od ostalih, a osobno sam jedan od njih, nisu krivi onima koji od njih imaju manja primanja. Ja sam se za taj posao izborila sama, uz dužno poštovanje svima koji rade.

 

Poštovanje.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Štivani g,operation, ovo što vam je nvedeno opdnosi se na današnje doba , a ne na stara vremena kad su moralne stvari bile bitne i djeca nisu bila prepuštena češće ulici kao danas.

 

Činjenica je da je sve više adolescenata izoženo utjecju drogei splnih bolesti, a djeca koja nemju nadzora, vrlo često su takvi slučajevi, labilne osobe su sklonije tome. ne želim reći da su djeca rastavljenih roditelja lošije odgojena od drugih, jer društvo je to sve skupa nametnulo, ali su njihove šanse za upadanje u takve probleme veće.

 

U slučajevima gdje je sin fizički jači od majke, a još je adolescent i misli da je najpametniji, jer u tom dobu oni zaista jesu takvi, majka sama ne može puno utjecati na njega, na žalost.

 

Danas su djeca vrlo dobro upoznata sa svojim pravima, a adolescenti ih dosta nezrelo tumače i mnogi bahato sprovode, bez osvrta na svoje obaveze.

 

Pogledajte sto se dogadjea u školama gdje je najočitiju kućni odgoj djeteta i moram primjetiti da su neka djeca čak "i dobra" s obzirom kakve roditelje imaju.

 

S obzirom da radim, svaki dan s takovom djecom, da sam u kontaktu s njima, kao pedagog, i znam kako razmišljaju, a i u CZSR kao psiholog i bračni savjetnik, u psihijatrijskoj ustanovi i još na nekim mjestima ( jer imam više zanimanja), moram vam reći da imamo od 10 učenika 3 -4 su djeca rastavljenih roditelja, a 2 su od njih problem u školi, jer roditelji na dolaze na primanja, majka se od jednog nije pojavila u školi nikada i ne zna ni kako se zove razrednik njenog djeteta, a kod dugog pak nismo nikad vidjeli oca. Nadzor iz CZSR ne može naći roditelje kod kuće gotovo nikada, ni oca kod svoje kuće ni majku kod svoje kuće. Djevojčica je proljetos pokupila splni herpe, s dečko je uhvaćen u kradji, a da ne kažem da su loši djaci. Oboje imaju veliku šansu da završe udaljeni od roditelja.

 

Opet ponavljam da to nije 100% slučaj kod djece rastavljanih roditelja, ali sve češći je to slučaj kod labilnih ososba koje su razocarane sa cijelim svijetom, koje nose traume iz djetinjstva, a u današnje doba im se nudi jako puno izazova raznih tipova .

 

Čujte ja sam išla u školu kad se nije smjelo ne pozdraviti učitelja, nastavnika, profesora, a sad se njima pljuje u lice, uništava im se imovina, budu premlaćivani. Pa to sve dolazi iz kućnog odgoja, naravno. Ako se slažete samnom.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ovo sam napisao prije vaše zadnje objave.

 

Ne nisu krivi oni. Krivo je društveno uređenje sa liberalnim poreznim sistemom pa je moguće da u istoj zemlji žive ljudi koji kopaju po smeću da bi našli nešto za jesti i oni koji ne znaju što bi s novcem koji zarađuju. Krivo je to što smo da bismo bili pravovjerni u jednom trenutku zaboravili vrijednosti svega što je socialno i socialističko jer to povezujemo sa bivšom državom i bivšim uređenjem koje nas je u jednom trenutku fizički ugrozilo. Draga moja velikoslovka i vi i ja imali smo tu sreću da nam je dobro išlo u životu pa ne moramo kopati po smeću. Mnogi se ljudi nisu snašli i ne ide im dobro. Država ne bi trebala postojati zbog mene i vas, već zbog njih. Ovi ljudi koji jedva krpaju kraj sa krajem, zadužuju se po bankama da bi preživjeli, i ne dočekuju mene i vas na cesti sa pištoljima da bi ostvarili svoja ljudska prava, istinski su heroji ove države i u isto vrijeme istinske žrtve. I naša sreća bazira se samo na njihovoj toleranciji. I mislim da nije ukusno hvaliti se svojim primanjima na chatu koji je već pročitalo preko 500 ljudi kojima je jako bitno hoće li dobiti 1500 ili 1700 kuna alimentacije, jer o tome ovisi na kojem će stupnju siromaštva živjeti oni i njihova djeca. Gospodin iz udruge u osnivanju TATE spomenuo je Nizozemsku i rekao ono bitno, a to je da je ta država izračunala što je to socijani minimum i osigurala ga svima. Dok se to ovdje ne dogodi hajmo bar zašutjeti o svojim primanjima i ne bosti ljudima oči. Mislim da je to naša ljudska obaveza.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Točno. Današnje doba je strašno. Odnosno mjesto gdje živimo je strašno. Djeca odrastaju u društvu u kojem roditelji ne znaju kakve životne poruke da daju svojoj djeci, jer one koje su oni dobili od svojih roditelja nisu primjenjive na vrijeme i mjesto u kojem živimo. Čekam i dalje da vidim statistike. Strašno me zanima kako vidite idealno očinstvo.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Meni u životu baš i nije dobro išlo kao što vi to mislite.

 

Dolazim iz obitelji koja ja jako skromno živjela u prošlom sistemu, da ne kažem bila diskriminirana zbog svog porijekla.

 

Ono što je meni dalo snagu je ono što su me moji roditelji naučili, a to je " Ono što imaš u glavi i u svom srcu nitko ti ne može uzeti."

 

Studirala sam medicinu i psihologiju paralelno uz rad, a u Zagreb sam došla s kartom u jednom pravcu.Dakle sama sam se školovala da bi postala to što jesam, kad sam se zaposlila upisala sam specijalizaciju iz psihijatrije, a završila sam još i poslijediplomski studij pedsgogije i višu pravnu školu. I to sve naravno uz vlastiti rad i nemojte misliti da ja ne znam kako je to rastegnuti jedan obro na dva dana.

 

Moj pošteni rad i takav stav da si ne dozvoljavam staviti putra na glavu mi je donio mogućnost više zaposlenja, pa i onih koje nitko ne bi radio. Stoga ja radim u bolnici na psihijatriji, u CZSR kao savjetnik, dječji psiholog pri bolnici, kao pedagog u školi. Na nekom poslovima sam vanjski suradnik, a radim i subotom, pa ako zbog toga imam prihod veći od prosječnog u RH, stvarno mi je žao onih koji se nisu toliko "Ubijali" u mladosti kao ja, već su izlazili u disco, isli u kino i kazalište i na drug amjesta da se opuste i razonode. ja njima nisam bila zavidna sto su oni to tada mogli, roditelji su im to mogli omogućiti, meni moji nisu mogli dati ni za prehranu.

 

Sama sam se za sebe izborila, bez ičije pomoći, svojim radom i ničijim tudim i za to ne moram nikome reći hvala, osim sebi. Pošteno plaćam i porez da bidržava mogla izdvajati za socijalne slučajeve, a i aktivna sam u humanitarnim organizacijama, jedino ne u politici.

 

Ne vidim uopće zašto bi u meni netko zavidio????

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

ok,krasan curriculum,ali nije Vam uspio očito pomoći u prošlosti.Bar što se psihologije tiče.

Zahvaljujem Vam svima na lamentiranju o bračnim i post bračnim problemima,ali smatram da je pitanje s početka bilo jako jednostavno,a odvelo u neke sasvim druge vode.

Isto tako draga gospođo,o Vama i Vašem životu i profesionalno očito uspješnoj (?) karijeri saznali smo i više nego dovoljno.Još jednom Vam na tome zahvaljujem,ali smatram da više ne bi trebali o tome pisati,niti mi čitati.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Vašoj udruzi bih predložio da se izbori i za sljedeću izmjenu u temi koja se zove alimentacija:

Duljina trajanja uzdržavanja je kod nas postavljena na minimalno 18 godina (+1 god ako dijete ne radi). Potom se taj period može produžiti na maksimalno 26 godina ako dijete studira redovno, te praktično neograničeno ako dijete ima neka oštećenja koja ga onemogućavaju da se brine o sebi.

Zanemarimo sada stavku u slučaju oštećenja djeteta, jer se radi o razumnoj odluci, budući se tada o djetetu treba brinuti ili država ili roditelj. Prirodno je da u tom slučaju roditelj treba izdvajati sredstva.

Ono na što želim ukazati je točka tijekom studija i maksimalno do 26-e godine. Toga u suvremenoj europi nema. Dijete, bez obzira da li ima urednu obitelj, ili je rodjeno u braku ili izvanbračno tijekom studija nema mogucnost dobivanja uzdržavanja. studij nije obvezno školovanje i stoga nema te obveze. djeca uredno u europi podignu kredit za studij (i kod nas je to sada moguće) i uredno ga vraća nakon studija. mnogo je prednosti takvog pristupa: djeca se bolje posvećuju studiju i žele ga prije i s većim prosjekom završiti. ako dosita ne žele studirati - i ne upisuju se. ostaju u svojoj zemlji nakon studija, ili strana firma preuzima njihovu obvezu vraćanja kredita. ima još prednosti, a pametni čitatelji će ih lako dokučiti.

Stoga vam je moj prijedlog: uzdržavanje do 18-e godine, ako je dijete zdravo i sposobno za rad.

 

Što se tiče visine uzdržavanja, tu su standardna prepucavanja oko iznosa. Onaj tko plaća - njemu je puno, a onaj tko prima njemu je malo. Zapadnjački modeli tu mogu također pomoći. Tu se može pronaći nekoliko lijepih postova o iznosima uzdržavanja na zapadu. Kada bi to bilo uređeno na nivou zakona - tada ne bi bilo potrebe da obveznik uzdržavanja brine da će platiti više, kao ni primatelj da će dobiti manje. Odgovorno tvrdim - model u kojem ministar pravosuđa propisuje prosječne potrebe nije dobar. Plaće doista variraju - od minimalnih do dosta visokih. Nije u redu da netko tko ima primanje npr. 2000 kuna plaća 700-800 kn, iako znam da je to malo...Al od malo se i može samo uzeti malo. Također, nebulozni su zahtjevi za nekoliko tisuca kuna uzdržavanja, kad cijele obitelji mogu i više mjeseci živjeti od toliko novca koliko staratelji traže za jedno dijete.

 

Za kraj...sve je to u biti žalosno...no, ponavlja se poznata izreka da su sve sretne obitelji sretne na isti način, a sve nesretne nesretne na svoj način...i to je sudbina nesređenih obitelji i djece i roditelja u sporovima za uzdržavanje. To su nesretne okolnosti i ljudi i novac tu ne može pomoći. Razumijevanje, popuštanje, pokušaj sklada, podrška...to su neki od lijekova za takve situacije..a ne novac..on će doći kao posljedica poboljšanja odnosa, a ne obratno

 

Svima mnogo sreće

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Ja se iskreno nadam da ništa što ste napisali nije istina te da ste stvorili lik te da je sve na što sam ja odgovarao i komentirao samo fikcija. Jer ako je istina da vi obavljate sve te poslove koje ste napisali, te ako je istina da je vaša kćerka kod svojega oca vikendima, onda vi uopće ne provodite vrijeme sa svojim djetetom i to vas kod mene diskfalificira 100 %. Mislim da se kao takva osoba ne biste smjeli baviti nijednim od navedenih poslova. Lik koji ste stvorili je genijalan, društveno uspješan i emocionalno grozan. Nadam se ponovo da je on samo fikcija. Ako nije, vrijeme je da se zapitate što radite. Ne zavidim vam. Uopće vam ne zavidim.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Možda Vama zvuči fiktivno ali nije nemoguće. kao što rekoh imam jedan stalan posao i više honorarnih. A kako mi je psihijatrija i psihologija primarno, tj. radim kao liječnik, onda mogu imati takva primanja, jer lijhečnici spaecijaliste imaju dobra primanja, ako se ne varam. Ostalo radim iz zadovoljstva.

 

Vrijeme koje provodim sa svojim djetetom provodim kvalitetno, jer dežurstva mi omogućavaju slobodne dane kad imam vremena za obavljanje poslova iz zadovoljstva ( sto ne zhtjeva punu satnicu), a to je uskladjeno sa djetetovom slobodnim aktivnostima i školom, tj. dok je dijete u školi ili na slobodnim aktivnostima, ja onda imam vremena odradjivati te poslove, jer si većini radno vrijeme mogu odrediti sama. Sve može funkcionirati ako se dobro organizira, a imam i podršku sadašnjeg supruga. A mislim da se on ne bi složio da sam emocionalno grozna osoba, a niti moji "pacijenti", dapače, djeca s kojima radim me jako vole. Iznenadili biste se.

 

Ja sam samo rezultat upornosti i snalažljivosti, nisam nikakva fikcija.

 

A dijete je kod oca, smatram, i više nego je zakonom propisano i to sam osobno zahtjevala, što znči više vidja svog oca od velikog broja djece ciji očevi će pristupiti u udrugu kada i ako se osnuje, a zamislite otac djetetu ne plaća uzdržavanje, i ne sudi se samnom zbog toga.

 

Poštovanje, g. operation!

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Poštovana,

 

moje pitanje s početka ovog posta je bilo i više nego jednostavno.

Ako Vam još nije jasno zašto sam ovo napisao,molim Vas da usmjerite svoju pažnju na do sada napisane poruke,a kojima ste potpisnik.

 

S osobitim štovanjem,

 

Sirius

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Hvala Vam na objašnjenju,ali zaista nije trebalo.Znam da postić nije bio upućen meni,ali Vi me izgleda niste razumjeli.Uopće nije bitno čiji je i kome upućen (postić),ovdje svi imaju mogućnost čitanja i uključenja,ako se ne varam.A još Vam jednom obračam pažnju na eksponiranost od početka posta.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Djeca razvedanih roditelja, ma kakav njihov odnos bio, loš ili dobar, UVIJEK IMAJU PROBLEMA zato sto njihovi roditelji ne žive zajedno.

 

Ne mora biti, nekada je za djecu bolje da žive samo sa jednim roditeljem nego sa oba. Sigurno će dijete imati kvalitetniji život, djetinjstvo i odrastanje ako je živjelo s jednim roditeljem koji ga voli i posvećuje pažnju, nego ako živi s oba i gleda kakao se roditelji svađaju ili tuku svaki dan. To vam je činjenica, velikoslovka.

 

nemojte mi pričati o djeci razvedenih roditelja, jer ja radim s takvom djecom svaki dan po nekoliko sati.

 

Upravo iz razloga koji sam gore naveo ne smijete generalizirati i trpati svu djecu i roditeljske situacije u isti koš. od svakog pravila ima izuzetaka i svaka je obiteljska situacija posebna, tako da vam ova tvrdnja pada u vodu. Nulla regula sine exceptione.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Moje je mišljenje da se bračni partneri moraju uputiti u bračno savjetovalištei prisiliti ih na terapiju barm 3-4 mjeseca, a ne samo na posredovanje u CZSR.

 

Pogrešno vam je mišljenje. jer ako su već došli kod vas da se razvedu, očito je da su sami već razmišljali o posljedicama razvoda i da su se složili oko konačne odluke po pitanju njihova braka i djece. Jer očito iz nekih razloga ne mogu ostati u braku. a za dijete je zdravije da živi sa jednim od njih i ne gleda roditelje koji ne mogu zajedno, nego da po cijele dane bude izloženo njihovoj međusobnoj netrpeljivosti. A prisiljavati bračne drugove da se međusobno trpe kad to više nije moguće je loša odluka. i za dijete, kao što sam napomenuo, ali i za svakoga od njih.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Roditelji koji se ipak odluče ostati u braku zbog djece si nadju zadovoljstvo u djecei, DAKLE PRISUTNI SU U SVAKOM SEGMENTU NJIHOVA ŽIVOTA,

 

Da, oni nađu zadovoljstvo u djeci. a zašto mislite da je dijete zadovoljno s razvojem takve situacije? Mislite da će ono biti sretno kad vidi da se otac i majka ponašaju kao pas i mačka? neće. s toga je za dijete nekad bolje da se roditelji razvedu.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama
Prisilna terapija. Pa ne znam baš da li bih to nazvala prisilnom ako bi se sve to vezalo za dobrobit zajedničke djece. To bi trebalo biti zakonski regulirano kao obavezno, pa sad kad se već rastaju i uglavnom stvaraju sveopći problem sebi, društvu, svojoj djeci i na kraju poreznim obveznicima..

 

Nisam baio par dana na ovom forumu, pa sad čitam post po post i citiram dio po dio. Uglavnom, velikoslovka, koliko sam shvatio, vi ste baš pobornik prisilnog ostanka u braku. Kad ćete shvatiti da ovo šte ste izrekli (gornji citat) nema smisla? Supružnici koji se razvode ne čine "sveopći problem sebi, društvu, svojoj djeci i poreznim obveznicima...", nego si čine USLUGU. Pa dajte malo razumijte - kada je kraj, onda je kraj. Loš brak ne vrijedi spašavati, pa ni u cilju dobrobiti djeteta jer bi se onda mogao (a i hoće) u većini slučajeva postići samo suprotan efekt. I na kraju to ne bi bilo na dobrobit djece, već na njihovu štetu.

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Slažem se s vama za učiniti USLUGU ako to sve skupa ide SPORAZUMNO, dakle bez tenzija, onda je to u redu ( takvih je jako malo), ali kad se nakon rastave braka pojave problemi na koje nitko nije računao, a to je da netko ne plaća uzdržavanje, da netko ne vidja svoje dijete, da se na bilo koji način nekome onemogući pristup djetetu, gomila neosnovanih optužbi i kaznenih prijava, onda to nije više samo njihov problem već problem policije, sudove, CZSR, psihologa, pedagoga, profesora ili učitelja i drugih segmenata društva.

 

Bit svega je postići komunikaciju izmedju partnera, kako bi se te tenzije umanjle ili izbjegle, na radost i dobrobit djece. A na to stalno upozoravam, da je bitna komunikacija izmedju oca i majke djeteta.

 

Stoga mislim da bi se terapije bile od koristi radi ponovnog uspostavljanja komunikacija izmedju partnera ( prije nego se na bilo što odluče-rasati se ili ipak pokušati), a onda bi svima bilo puno lakše proći kroz rastavu braka ( ako je to konačna odluka), i djeci i bivšim partnerima, vjerojatno bi nakon ostvarene komunikacije mogli konačno rastati se sporazumno ( u što sam sigurna), možda i s olakšanjem, a i kraće bi vremenski trajalo, što je opet bolje za djecu nego da promatraju roditelje kako se mrze čim se vide, jer se ne mogu dogovoriti oko podjele stečevine, visine uzdržavanja,kome će dijete, dana susreta djeteta s roditeljem s kojim ne živi, itd..............

 

Takve situacije dovode djecu u nezavidan položaj jer postaju "bojno polje" roditelja koji, u končnici, stalno djetetu govore jedan protiv drugog. Pa sad racite, u kakvoj je poziciji jedno takvo dijete, koje ništa ne razumije, pa u istoj kao dijete koje živi s roditeljima koji ni u braku ne komuniciraju kako treba, a to povlači različite psihosomatske simptome.

 

Nadam se da ste razumjeli bit terapije, a to je postizanje komunikacije izmedju partnera koji se žele rastai, u konačnici, ili mogući ostanak u braku.

 

 

Podijeli ovu objavu


Link to post
Podijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

If you have an account Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

Sign in to follow this  

  • Online korisnici



×
×
  • Napravi novi...