Čitaju li suci zakone?

[KronicnaStranka]

Svojevremeno sam otvorio temu Čitaju li suci podneske stranaka u kojoj je bilo dosta materijala. Imam ga još, ali nemam vremena da ga pripremim, a javljali su se i drugi s primjerima.

 

Međutim, čini mi se da je potrebna i ova tema.

 

Za sada dva javno poznata slučaja.

 

Prvi su brojne odluke u kojima su građani obavezivani da plate novčanu kaznu za novčano potraživanje (za parkiranje) suprotno jasnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. O toj temi se već puno pisalo, pa neću ovdje ništa dodavati.

 

Novi primjer: jučer je nekim građanima sud zabranio prilaz blizu Varšavske ulice. Dvije činjenice:

 

- odvjetnici kažu da se takva mjera u konkretnom slučaju ne može izreći jer te osobe nisu opasne za druge osobe ili imovinu,

 

- zabrana se odnosi na pristup mjestu gdje zakazan javni skup koji je u propisanom postupku dopušten odnosno dopušteno je javno okupljanje, dakle izravno je sprječeno ostvarivanje ne samo načelno nego i konkretno utvrđenog prava tih istih građana.

[logika]

Tema je "čitaju li suci zakone?"

 

Ne, gospodine, suci (čast iznimkama) definitivno ne čitaju zakone, a ako ih čitaju, onda ih definitivno u praksi pri suđenju i vođenju postupka NE PRIMJENJUJU na propisani način.

Suci čak što više (opet ističem - čast iznimkama) osim zakona znaju kršiti i ustavna načela i odredbe, a znamo da je Ustav najviši i najsnažniji akt jedne države iz kojeg i u skladu s kojim moraju biti donešeni zakoni, odredbe, propisi itd.

 

Vi ste naveli jedan primjer gdje su ne samo načelna nego i konkretno utvrđena prava građana, a ja bih mogla puuuno takvih zakonskih odredbi istaknuti, a koje odredbe se u praksi ili ignoriraju ili čak krše pa primjerice evo iz ZZK:

 

Čl. 43

(1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost.

(2) Za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj.

 

Čl. 44

(1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost. Ako se isprave sastoje iz više listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne može umetnuti ni jedan list.

(2) U ispravama moraju osobe protiv kojih i u čiju korist se upis zahtjeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima (primjerice navođenjem datuma rođenja, matičnoga broja i sl.), a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad su isprave sastavljene.

 

Čl. 52

(1) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih ispravA ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

(2) .......

(3) Odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo OGRANIČUJE, OPTEREĆUJE, UKIDA ILI PRENOSI NA DRUGU OSOBU.

 

Čl. 54

(1) Privatne isprave nA TEMELJU KOJIH SE DOPUŠTA UKNJIŽBA, trebaju, OSIM ONOGA ŠTO SE I INAČE ZAHTIJEVA ZA ISPRAVE, SADRŽAVATI I:

a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva;

b) IZRIČITU IZJAVU ONOGA ČIJE SE PRAVO OGRANIČAVA, OPTEREĆUJE, UKIDA ILI PRENOSI NA DRUGU OSOBU DA PRISTAJE NA UKNJIŽBU. Ta se izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim slučajevima, isprava ili prijedlog koji sadrže izjavu, MORAJU SADRŽAVATI sve ono što se zahtijeva za uknjižbu.

 

i još dosta tih članaka iz ovog Zakona o zemlj. knjigama

a poznati su mi slučajevi da je putem suda izvršena uknjižba na druge osobe tj. OGRANIČILO, OPTERETILO, UKINULO I PRENIJELO pravo vlasništva, bez znanja, očitovanja, potpisa živih vlasnika.

 

Ako je tome tako, kako očekivati da suci čitaju podneske, zapisnike ili ostale pismene dokaze.

[ude]

Poštovani !

 

Ima previše mladih i neiskusnih sudaca .Poznat mi je jedan slučaj jako vrijednog vrlo kompetentnog i moralnog suca ,koji je eliminiran na najsuroviji način,njegovo mjesto je popunjeno jednim podobnim !

 

 

Pozdra<v !

[petpetica]

Svojim očima sam gledao optužni prijedlog sačinjen od strane policije po prekršaju iz Zakona o strancima i to po odredbi koja stupa na snagu tek ulaskom u EU.

 

Dobro što je policajac pogriješio, ali ni sudac nije prepoznao grešku i izrekao je kaznu.

 

Stranac platio i otišao.

 

Greška je prepoznata tek nakon par dana kada predmet nije mogao biti zaveden u policijskoj statistici radi nepostojanja tog prekršajnog djela.