Jump to content

Viđanja i nemogućnost dogovora


Beatrice977

Preporučene objave

Što učiniti u ovoj situaciji: bivši želi vidjeti dijete,ali ne želi da je ja dovodim? On ne želi sam dolaziti po nju. Bake i dide ne dolaze u obzir jer ih dijete uopće ne pozna,vidjeli su je samo jednom,a i nisu zainteresirani.Socijalna služba je pokušala nagovoriti ga da pristane da je ja dovodim,ali ništa. Sudske odluke još nema,sve je u tijeku.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...

Godina je dana prošla kako mi je onemogućen svaki kontakt sa djecom.pukao sam i odrekao se djece,.sud me ganja radi alimenacije(nezaposlen sam)lažno optužen sam bio 15 dana u zatvoru.u potpunosti sam oslobođen optužbe i dobio

Naknadu od 2800 kuna za vrijeme provedeno u zatvoru.

Šta da radim???????????

 

***pisanje velikim slovima editirala newbie***

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zašto ??????????????

Neznam ,ali czss črnomerec .javna pravobraniteljica u hebrangovoj,ravnateljica czss zagreb,sud i zakon bili su na majčinoj strani da me onemoguće u kontaktu.

Sada nakon godine kad sam pukao i odrekao se djece ,svi me napadaju i traže ,tuže me da zanemarujem djecu.

Što da radim.nemam snage .maknuo sam se od svega i živim u samoći.

 

***pisanje velikim slovima editirala newbie***

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@TIHI56,

pri tipkanju objave isključite Caps Lock.

Hvala.

 

Odreći se djece ne možete. Možete se truditi ostvariti njihova prava, kako na susrete i druženja, tako i na uzdržavanje, a jedno drugim nije uvjetovano.

 

Biste li podrobnije rekli što točno mislite pod onemogućavanjem kontakta (koje su mjere izrečene, jer se očito ne radi o majčinoj zabrani) i razlozima?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56

 

1. Teško proživljavate razdvojenost od djece, ali problemu morate pristupiti smireno jer sve drugo odvest će vas u još veće probleme, morate biti lukaviji od ovog nakaradnog sustava

 

2. Zar mislite da su djeca kriva što je netko treći odlučio kršiti legitimna prava vaše djece zabranjujući im kontakte sa vama? Kako to mislite da ste se odrekli svoje djece?

 

3.Ponovit ću već postavljeno pitanje samo malo na drugačiji način: Što su napisali u obrazloženju zašto vam je onemogućen kontakt sa djecom?

 

4. Odvajajući se u samoću zar mislite da ćete na taj način pomoći vlastitoj djeci i sebi?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kad me je spakirala u zatvor(lažnom optužbom za nasilje)

na prvom saslušanju još u zatvoru određena je mjera neprilaženja ženi do 100 m.

Na molbu CZSS-u u vezi viđanja djece odbijeno mi je sa razlogom tih 100 m.

Na prvoj raspravi 3 mj kasnije kad sam oslobođen optužbe sudac me pitao da li viđam djecu.Na moj odgovor NE i zašto ne ostao je iznenađen.ta se mjera (100 m )nije odnosila na djecu.ravnateljica CZSS ZG.nije me htjela ni primiti na razgovor,kao ni osoba u CZSS ČRNOMERAC.

Javna pravobraniteljica u hebrangovoj ,gdje sam također bio,odgovor mi je poslala 6,5 mjeseci kasnije(tj.prenijela mi je amo rješnje suda sa brakorazvodne rasprave gdje mi je odobreno viđanje djece dva puta tjedno po dva sata.

Sa tim rješenjem se ništa nije promijenilo.Majka se nije

htjela javljati na telefon.Sam nisam smio ići k njoj.

Nakon 4,5 mjeseci ja sam pukao i javno se odrekao svega.Ono što je na papiru je jedno,ono što je u mom srcu je isto.

Stvarnost je nešto drugo.

Nakon skoro punih pet mjeseci iz CZSS ČRNOMEREC (nakon odluke suda o susretima sa djecom)dobio sam poziv za susrete sa djecom i to ne njihovu službenicu nego jedna gospođa iz Maksimira.Ma to nije važno,prekasno je.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da mislim da je samo majka kriva,a usput je imala svu pomoć nestrućnih osoba i osoba koje samo griju svoje fotelje a o djeci malo znaju.

Ja se fizički iscrpljujem i na neki naćin preživljavam.

Iz prvog braka imam još troje prekrasne djece i još malo pa i četvrtog unuka.Utjeha,da ali u srcu boli.

Poćeo sam gledati stvari na drugačiji naćin.

Život teće,djeci fali otac????,majka će imati što objašnjavati.

Ja sam tu i ćekam.Koliko sam puta išao u Zagreb uzalud.

Sada mi je žao,trebao sam to vrijeme provoditi sa unucima.

neznam treba li još što reći

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da,sud je odredio vrijeme i naćin druženja ,ali sve je to prekasno.Ja sam se na webu javno očitao.Ne ponosim se i žao mi je ,ali na taj naćin znam zašto ih ne vidim i ne čujem.Za ponovne susrete sada nakon više od godine dana nemam snage.Nakon svega,što im je majka mogla napričati,kako ih usmjeriti.Susreti uz nepoznatu osobu na nekom igralištu ,restoranu,igraonici dva puta po dva sata tjedno ?????????.Mislim da bi i kikićima to bila trauma.Pa to su malci od dečko 9g i curica 4g.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Mogli ste se očitati gdje god zamislite, ali "odreći se svega" kako kažete, ne možete.

Odnosno: svašta ljudi mogu učiniti, ali ovakvo što nikakvog pravnog učinka nema.

 

Bilo bi dobro da razmislite ponovno, nakon saznanja da odluka nije nepromjenjiva i ne mora takva ostati stoljećima. Ostat će zasigurno dok ne zatražite da sud donese novu i drugačiju, radi bitno izmjenjenih okolnosti.

 

Bilo bi više nego dobro da provodite to vrijeme sa djecom, iz nekoliko razloga:

- uspostaviti kontakt s djecom jer nije neophodno da prekid traje dulje vrijeme nego li već jest prekinut

- to vam je put ka traženju da sud donese novu odluku o vremenu i načinu

- lako moguće da ćete dobiti i još jednu kaznenu, s tim što u tom slučaju ne biste mogli reći da niste svojevoljno postupali (a nešto u stilu "prije nije dao CZSS, a sad neću ja na taj način" ne bi bio dovoljan izgovor)

- nadzor shvatite kao osiguranje okolnosti u kojima npr. majka djece ne bi mogla opet prijaviti kakvo nasilje ili braniti, odbijati i sl. jer bi bila jednako odgovorna kao i u slučaju da odbijate vi

 

Razmislite opet.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vi niste jedini slučaj koji to prolazi, na području Zagreba ima jedan otac koji 7 godina ne viđa svoje sinove, potrošen je u borbi za prava svoje djece ali se ne predaje. 26.07.2010 predao je tužbu protiv RH sudu za ljudska prava u Strasbourg i traži odštetu od 70000 eura.

Njemu nisu bitni novci, on zna da mu nitko ne može više nadoknaditi sve one propuštene godine sa svojom djecom, ali isto tako odlučan je u svojoj nakani da na taj način pošalje poruku ovom sustavu (to neće biti jedina tužba protiv RH, RH će se suočiti sa desetinama takvih tužbi).

A ono što je najbitnije on ne želi da njegovi sinovi jednog dana prolaze ovo što on prolazi danas.

Ako budete spremni za borbu za svoju djecu, javite se.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Razmišljanja

Što znači odreći se djece ??

Na papiru je sve isto.

U srcu je sve isto.

U stvarnosti i životu nemam ja njih ni oni mene.

Pa zar samo ja smatram i želim da imaju oca i ja djecu.

To ne želi njihova majka ni ovo društvo,zar se ja trebam boriti.Gdje je prošla jedna godina ,proći će još jedna,dvije ,šest i kikić će biti punoljetan pa će sam izabrati.Možda je meni malo lakše tako razmišljati,nego drugim oćevima,jer imam još troje djece.Ne tražim opravdanje za svoj postupak ali mi se gadi i pomisliti da ponovno moram do osoba i inst. koje su ovo omogućile,koje su krivo tumaćile zakon ,a neće nikako odgovarati za to.

Djeca će najviše patiti,ali nisam samo ja kriv ,ja sam spreman za svoj dio odgovornosti,majka ???.

Da imenujem osobe iz CZSS.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Koliko razumijem, niste u Zagrebu, a trebali biste dolaziti u Zagreb dva puta tjedno po dva sata. Koja besmislica. Tražite promjenu sudske odluke i minimum svaki drugi vikend s djecom. Nisu to više mala djeca. U međuvremenu Vam savjetujem da, kao privremeno rješenje, prihvatite susrete pod nadzorom kako bi se djeca ponovno, nakon dugog vremena privikla na susrete s Vama.

 

Vaša ljutnja i ogorčenost ni Vama ni Vašoj djeci neće donijeti dobra. I prestanite se toliko baviti sobom, ako Vam je uopće stalo do djece. Vi ste već veliki, a oni su mali.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Čitam ,pratim i razmišljam.U pravu ste.Ja sam veliki a oni su mali.ALI,veliko ali,nemam snage za ponovne susrete.Nisam spreman za kontakt,jer nakon godine dana brifanja njihove majke,što mogu oćekivati.

Nakon što sam napravio to što jesam (odrekao se djece)

smatram se krivim za sve.Sad sam smiren,uspijevam savati i bez tableta.Nema više pitanja ,zašto,kako i zbog čega.

Možda će taj mir biti privremen,neznam,ali znam da dok se njihova majka ne oglasi sa željom da ih kontaktiram

nema zakona koji me može natjerati na to.

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

oprostite tihi, ali čije Vi to potrebe zadovoljavate? majčine? svoje? jer dječje sigurno ne.

s kojim ste se ciljem javili ovdje? da Vas žalimo? da saznate da niste jedini otac koji to prolazi? to ste, vjerujem, znali i prije. očevi koji se ovdje javljaju uglavnom traže savjet kako se i dalje boriti za svoju djecu, a Vi? želite li da Vam netko ovdje napiše da ste u pravu, da je u redu odreći se svoje djece? teško da će se itko od forumaša suglasiti s Vama.

niti jedan dobronamjerni savjet niste prihvatili. razumijem da Vam je teško, ali tako bih Vam rado umjesto podrške dala par pedagoških preko riti :poguzi:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

pahuljicazg je napisao:

 

niti jedan dobronamjerni savjet niste prihvatili. razumijem da Vam je teško, ali tako bih Vam rado umjesto podrške dala par pedagoških preko riti :poguzi:

 

Lakše malo, Pahuljice. Tihi puca po šavovima, treba mu koja lijepa riječ.

 

 

Čovjek je, ni kriv ni dužan, žrtva obiteljskog nasilja, i šikaniranja od strane institucija koje sustavno čine upravo suprotno od onog što bi trebale činiti.

 

Lažna prijava po kojoj osoba završi 15 dana u pritvoru spada u teško obiteljsko nasilje. Pritvor je u mnogočemu gori od zatvora.To promijeni osobu.

Kada žrtva nasilja završi 15 dana u bolnici, dobije psihološku potporu, i satisfakciju u obliku kaznene prijave protiv počinitelja.

Tihi je dobio samo dodatno šikaniranje institucija koje ga vjerojatno i dalje tretiraju kao nasilnika (iz iskustva drugih - 'da, da ... niste osuđeni, ali...'). Zlostavljačica je ohrabrena da nastavi manipulirati.

 

Dobio je neprimjerenih dva sata tjedno da vidi dijete, doputuje u Zagreb, poljubi vrata... i tako koliko puta?

Što da radi - već je naučio da je riječ majke dovoljna da ponovo završi u pritvoru.

Psihički i ekonomski je na kraju snaga. Očito se žalio svim institucijama - čista nula.

Razumna osoba mora se zapitati ima li smisla dalje izlagati takvom psihičkom nasilju; to dugoročno ne može ostati bez posljedica.

 

Da tako depresivan i ostvari susret od sat vremena sa svojim djetetom , bi li od toga bilo kakve koristi za dijete?

 

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56 je napisao:

Nisam spreman za kontakt,jer nakon godine dana brifanja njihove majke,što mogu oćekivati.

Nakon što sam napravio to što jesam (odrekao se djece)

smatram se krivim za sve.Sad sam smiren,uspijevam savati i bez tableta.

 

Tihi,

ti možeš odustati, tvoja djeca ne mogu. I sam si svjestan da ta odluka nije dobra, i ništa ne rješava.

 

Veličina čovjeka ne ogleda se u tome koliko je puta pao, nego koliko se puta podigao i nastavio borbu.

 

Psihofizički si slomljen , potraži pomoć.

Kontaktiraj udruge očeva. Uvijek je dobro izmjeniti iskustva, čak i negativna.

 

Razmisli o obraćanju medijima.

 

 

 

:kavica:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zašto sam se ovdje prijavio ?????????

Neznam.

DA li bih želio pomoć ili mi je već sama konverzacija dovoljna.

Neznam.

Potreba za razgovorom ????????????

Bio sam u jednoj udruzi gdje jedan otac vodi borbu več sedmu godinu.

Što će imati jednog dana ,nepoznatu djecu.

Samo pitanja i pitanja na koja nema odgovora.Vrijeme će reći više od svih i svega.

Srce zna svoje.Veliki i unuci su bili kod mene ovaj vikend.

Život ide dalje,dok mogu potiskivat ću misli.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Imate put ka rješenju problema- susrete i druženja pod nadzorom za početak, za koje poziv imate, a odluka nije nepromjenjiva.

Ali, umjesto ovoga:

TIHI56 je napisao:

ali znam da dok se njihova majka ne oglasi sa željom da ih kontaktiram nema zakona koji me može natjerati na to.

biste sada to morali htjeti VI.

Inače bi radi godine dana u kojoj niste imali mogućnost, sljedećih nekoliko godina mogli uskratiti upravo vi, i sebi i djeci.

Ta borba je sada borba sa samim sobom, ne sa "sustavom", jer put/mogućnost postoji i imate je.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zapravo je dobro da ste tu raščlanjivali vlastita razmišljanja jer ih kasnije možete zbrajati i oduzimati.

 

Do sada su kažnjavana djeca i vi, kažete. Da, jesu i da, jeste.Pokušajte razmisliti radi čega želite produljiti taj period, ovaj put vi.

 

Vjerujem da ste tijekom prethodnog perioda smatrali da nije fair prema djeci poravnavati račune s vama preko njih i da ste nosili u sebi osjećaj da ste vi i vaša djeca žrtva trećih osoba (majka, CZSS itd).

 

Sada od tih trećih (koji god bili od pobrojanih ili ne pobrojanih) očekujete i tražite objašnjenje, što je sasvim OK želja. Ali, zašto na takvom zahtjevu prema trećim osobama inzistirati na zapravo potpuno isti, njihov način- preko te iste djece?!

 

Kroz svaku vašu objavu se proteže osjećaj krivnje "jer ste ih se odrekli". Niste ih se odrekli niti možete sve kad biste i htjeli. Oprostite to sebi, pa će i djeca sigurno (ako uopće za to znaju i doživljavaju to kao na vaš način- kao najvažnije u cijeloj priči, naročito jer niste odbijali kontakt nego ga htjeli ali ga niste mogli ostvariti toliko dugo).

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Neznam koliko puta sam proćitao Vaš komentar.Koliko je istine u tome ,puno.U meni se lome pitanja.Koliko mi je vremena ostalo (56 g).Da li da ga "TROŠIM" na nešto što će me uvijek progoniti ili da se posvetim onome što imam.Kčer mi treba roditi za tjedan dana ,tri tjedna ranije od predviđenog roka.Četvrti unuk,uz sve probleme koje mi stvaraju u vezi kikića nešto moram zapostaviti.

Kad se pitam što,mislim da nemam puno za razmišljati.

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 tjedna kasnije...
  • 2 mjeseci kasnije...
  • 2 tjedna kasnije...

pahuljicazg je napisao:

oprostite tihi, ali čije Vi to potrebe zadovoljavate? majčine? svoje? jer dječje sigurno ne.

s kojim ste se ciljem javili ovdje? da Vas žalimo? da saznate da niste jedini otac koji to prolazi? to ste, vjerujem, znali i prije. očevi koji se ovdje javljaju uglavnom traže savjet kako se i dalje boriti za svoju djecu, a Vi? želite li da Vam netko ovdje napiše da ste u pravu, da je u redu odreći se svoje djece? teško da će se itko od forumaša suglasiti s Vama.

niti jedan dobronamjerni savjet niste prihvatili. razumijem da Vam je teško, ali tako bih Vam rado umjesto podrške dala par pedagoških preko riti :poguzi:

 

Kada pročitam rezoniranje razno-raznih: Pahuljica, Snjeguljica, Ivica i Marica u ovoj zaista socijalnoj, obiteljskoj tragediji u kojem se nalazi jedan otac, opet mi se pod nos gura zastrašujuća ambrozija i evo me kišem i kašljucam. Pa čovjek je frustriran svojom pozicijom i ŽELI VIDJETI svoju djecu. Što treba učiniti da provede pravo djeteta na oba roditelja, članak 88 OBZ-a. Hvala Bogu da je kriza došla do tog stadija da će se sva kancerogena tkiva uključujući CZSS-ovi u ovoj državi morati odrezati, odstraniti, uništiti, zapaliti, razoriti..., jer je fakat sve manje radnih ljudi koji mogu plačati ovu totalno beskorisnu i amorfnu birokraciju. Čovjeka pozivate na red jer traži od VAS odgovore na koje nije dobio, već samo držanje moralnih prodika, tipično za hladnu, bezosječajnu, okrutnu, gramzljivu, pokvarenu, pohlepnu... birokratsku ambroziju koja kao termit nadgriza sve zdrave pore društva, poput metastaziranog karcinoma.

 

Pozdrav

Fikus :palacdolje:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@fikus,

čitanje s razumijevanjem teksta bi bilo zgodno primjeniti s vremena na vrijeme.

Sad se vratite na prethodne objave, pa uvidite da je nakon godinu i po natezanja otac odustao od susreta i druženja, a društvance mu ovdje nastojalo objasniti da se od toga ne odustaje bez obzira tko što prethodno uradio ili govorio.

 

A sad lagano rukavice i kosilicu u ruke, pa pokupite te travuljage koje prosipate. Umjesto herbarija- djelujte. Niste na izborima pa da je neophodno prosipati puno slova koja zvuče protestirajuće, radije zastupajte interes djece- da provedu vrijeme s ocem. Barem vi iz vlastitog iskustva znate da je početak bitan, a način vremenom promjenjiv.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

newbie je napisao:

@fikus,

čitanje s razumijevanjem teksta bi bilo zgodno primjeniti s vremena na vrijeme.

Sad se vratite na prethodne objave, pa uvidite da je nakon godinu i po natezanja otac odustao od susreta i druženja, a društvance mu ovdje nastojalo objasniti da se od toga ne odustaje bez obzira tko što prethodno uradio ili govorio.

 

A sad lagano rukavice i kosilicu u ruke, pa pokupite te travuljage koje prosipate. Umjesto herbarija- djelujte. Niste na izborima pa da je neophodno prosipati puno slova koja zvuče protestirajuće, radije zastupajte interes djece- da provedu vrijeme s ocem. Barem vi iz vlastitog iskustva znate da je početak bitan, a način vremenom promjenjiv.

 

U podpunosti se slažem sa vama. jas sam prije dvije godine doživio tako reć braćni brodolom, imam sina koi ce sad 4 godine.

Kad mi je bivsa preko telefona javila prije 2godine da me napušta i odlazi s drugim cijeli mi se zivot srusio, bio sam izgubljen, danima sam bio izvan sebe, pokusao sam dokucit gdje sam pogrijesi.

A onda sam svatio da imam sina do kojeg mi je jako puno stalo i krenuo u borbu u kojoj sam imo jako malo samse jer svi znamo da je ocu tesko dobit skrbnistvo nad dijeteom jos bogotovo kad je dijete tako malo, postanar sam, zaposlen.

Ali nisam gubio nadu jer mi je stalo do mog malog anđela.

Bivsa je dobila privremenu skrb, ali to me nije obeshrabrilo, odvjetnici su mi govorili da su mi male samse da bi dobio dijete, ali nism mario sto oni govore, brdo novaca sam dao odvjetnicima, bi sam na rubu bankrota, na rubu zivaca, ali nisam posustajo.

Centar za socijalnu skrb je dvao prednost majci jer se smtralo da je dijetetu te dobi bolje u z majku i damu je majka potrebija ali ja nisam prihvaco misljenja centar. Trazi sam nadvjestacenje u poluklinici za zastitu dijece u zagrebu. 9h smo iscrpno bili ispitivani, analizirani i tko zan sta sve, bio sam psihicki umoran od svega i polako sam puco, jer 12 puta smo bili na sudu, na karju je stigo nalaz i misljenje poluklinike za zastitu dijece u kojem oni navode da sam ja podobni roditelj, i da oni preporućuju da dijete na dalje živi samnom, sto je opcinski sud potvrdio i stiglo je rijesenje da dijete ide k meni. Jos uvjek nije sve gotovo jer bivsa ne zeli predat dijete, i ne postiva sucko rijesenje , i krdi dijetova prava jer barni susret i veđanje oca i dijheteta. ali ja ne odustajem borim se i dalje. Roditelju kojmu je stalo do dijece ono ce se borit za njih po svaku cijenu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Beatrice977 je napisao:

Što učiniti u ovoj situaciji: bivši želi vidjeti dijete,ali ne želi da je ja dovodim? On ne želi sam dolaziti po nju. Bake i dide ne dolaze u obzir jer ih dijete uopće ne pozna,vidjeli su je samo jednom,a i nisu zainteresirani.Socijalna služba je pokušala nagovoriti ga da pristane da je ja dovodim,ali ništa. Sudske odluke još nema,sve je u tijeku.

 

Tvom bivsem suprugu ako je zbilja stalo do dijeta, da ga viđa i da provodi vrijeme s njim, nece mu bit vazno tko mu ga dovodi vec ce mu bit vazno da sto bolje i adekvatnije provede vrijeme sa svoim dijetetom. A ako je u mogucnosti doci ce i sam po njega.

Ja sam roditelj, razveo sam se, imam sina od 4 godine, protekle 2 godine je bio sa majkom a ja sam imo pravo na susret i viđanje, svaki put kad sam trebo provest vrijem sa svoim sinom presao bi oko 500km da bi određeno vrijem proveo sa svoim dijetetom.

Naravno da je potrebno da dijtet odrzava kontakt sa raoditeljem koim ne zivi ali također je taj drugi roditelj duzan da se pobrine da ostavri kontakt sa svoim dijetetom jert u biti to je pravo dijeteta.

Da je njemu zbilj stalo da vidi dijete on bi ili dosao ili bi dopustio da mu ga vi dovedete.

Na vama je da mu dopustite da viđa dijte da mu u biti ne branite, jer u protivnom onda krsite dijetetova prava.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56 je napisao:

Čitam ,pratim i razmišljam.U pravu ste.Ja sam veliki a oni su mali.ALI,veliko ali,nemam snage za ponovne susrete.Nisam spreman za kontakt,jer nakon godine dana brifanja njihove majke,što mogu oćekivati.

Nakon što sam napravio to što jesam (odrekao se djece)

smatram se krivim za sve.Sad sam smiren,uspijevam savati i bez tableta.Nema više pitanja ,zašto,kako i zbog čega.

Možda će taj mir biti privremen,neznam,ali znam da dok se njihova majka ne oglasi sa željom da ih kontaktiram

nema zakona koji me može natjerati na to.

pozdrav

 

Nema zakona koji može bivšu natjerati da otac redovno može viđati svoje dijete, pogotovo ako nemate sudsko rješenje koje ćete dobiti nakon desetak godina brakorazvodne parnice. I ako imate rješenje, isto Vam se piše, jer sa kaznenom prijavom možete obrisati jednu izvjesnu stvarčicu. Morate izabrati svoje opcije ponašanja. Svoj duševni mir i posvetiti se djetetu Vaše kćeri, mislim da je veći prioritet od svih ovih poniženja koje će te doživjeti u "borbi za svoje dijete". Za razliku od mene, Vaše dijete će Vas ipak potražiti i htjet će Vas vidjeti, dok sam tu opciju u svojem slučaju potpuno isključio zbog svoje dijece u drugom braku i sadašnje žene koju ne želim uvlačiti u ovakav užas pravosudnog sustava za ostvarivanje prava djeteta na oba roditelja,

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Vrijeme prolazi.Mijenjam se.Zbog njenog ponašanja ,

zbog svega što prolazim neću dozvoliti više nikakve kontakte ni samnom ni sa djecom iz prvog braka.

Znam reći ćete da samo kikićima radim zlo.

Ponavljam ,koliko ja toliko i ONA.Ona živi s njima ,ona će morati objašnjavati.Djeca rastu i pitanja će se množiti.

Ja neću odgovarati ni na jedno.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56 je napisao:

Znam reći ćete da samo kikićima radim zlo.

Ako znate (a očito znate), budi volja vaša.

 

Sad kada postoji mogućnost a ne želite kontaktirati s djecom, tješenja da će bivša imati s djecom veći problem nego vi, nisu trenutno pravni problem već područje bavljenja sasvim drugog profesionalnog profila.

Stoga, do eventualnih budućih pravnih posljedica takvog stava po vas, drugi dio ove objavljene teme smatrajmo riješenim i vratimo se na početni.

 

Nadam se da vam je jasno da na hrvatskom pravnom portalu nećete naići na odobravanje stava kako je dozvoljeno i dapače sasvim razumljivo djeci svjesno nanositi štetu, samo zato jer im je netko drugi nešto slično već učinio.

Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Niti ne želim niti ne očekujem odobravanje svojih postupaka.Ja sam kažnjen od strane(neću ponovno nabrajati)i djeca su kažnjena .Sada ih ja kažnjavam (kikiće).

Ja sam prihvatio to što su društvo i bivša tražili od mene.

Eto o ćemu više raspravljati.Mene više nitko nemože kazniti ni na koji naćin.Ništa me više nemože povrijediti.Sada sam ja taj koji će vrijeđati ,javno iznositi svaku rijeć koju mi pošalje sud,CZSS.Možda neko pokuša opravdati svoje postupke (Pavič,Jelavić,Kostanjšek).Ja sam tu i ne bježim .

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56 je napisao:

Sada ih ja kažnjavam (kikiće).

Niste izabrali baš najbolji način za skretanje pozornosti nadležnih na sebe, jer je to jednako manipulacija djecom.

TIHI56 je napisao:

Ja sam prihvatio to što su društvo i bivša tražili od mene.

Ako vam je tako lakše misliti...

TIHI56 je napisao:

Mene više nitko nemože kazniti ni na koji naćin.Ništa me više nemože povrijediti.Sada sam ja taj koji će vrijeđati ,javno iznositi svaku rijeć koju mi pošalje sud,CZSS.Možda neko pokuša opravdati svoje postupke (Pavič,Jelavić,Kostanjšek).Ja sam tu i ne bježim .

Kad shvatite da niste glavni lik priče, možda posvetite pozornost i onom bitnom. Klincima.

 

A sad, tema natrag k temi.

:namiguje:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ponovimo gradivo:

newbie je napisao:

Kad shvatite da niste glavni lik priče, možda posvetite pozornost i onom bitnom. Klincima.

 

A nadalje vas molim da ovu temu, koju niste otvorili vi, ne zlorabite pokušajima opravdavanja vlastitih sadašnjih postupaka tuđim prethodnim postupcima ne biste li udovoljili svojim potrebama.

Dakle, radi se o temi o roditelju koji s djecom ne živi, a deklarira se da želi viđati djecu. Vi ste se izjasnili da to više ne želite i nećete.

 

Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ova kriza koja se već ustalila u našem društvu je nažalost poremetila osnovne principe ljudskosti i osječaja za ono najvrijednije, a to je naše dijete/djeca. Sudovi i centri su postali totalno amorfne birokratske strukture, koja više razmišlja o vlastitom preživljavanju i prilogodbama ovoj rastučoj krizi, nego o bilo kakvim socio - ekonomskoj situaciji svakog građanina ove zemlje. Nikada nisam mogao ni u snu sanjati da bih mogao ostaviti svoje dijete zbog nemogućnosti susreta od strane bivše i zbog izuzetno lošeg sustava koje regulira takav odnos između bivših supružnika. Ja moram priznati da su mi pojedini natpisi od nekih forumaša za koje mislim da pripadaju tim birokratskim strukturama, ogavni epicentri svih socijalnih i psiholoških strahota koji se dešavaju svuda oko nas i ja reagiram tako kako reagiram, ovako ili u četri oka sa takvom osobom.

Da bi dijete dobilo svog drugog roditelja, odnosno da bi se realizirao članak 88 Obiteljskog Zakona u kojem se govori da dijete ima pravo na oba roditelja, potrebno se ipak za to dijete boriti i izboriti na adekvatan i civiliziran način. Drugi centri u razvijenim evropskim državama i u Americi prate dijete cijelo vrijeme od početka rastave i svako malo pozivaju bivše supružnike na razgovor, kako bi se otklonile bilo kakve poteškoće u odgoju djeteta kod rastavljenih roditelja. Ovdje u ovoj državi je svako dijete rastavljenih roditelja ostavljeno na milost i nemilost i dijete je prepušteno samom sebi. Više od službenih institucija nitko i ne pita za ovakvo dijete, niti se upozoravaju roditelji na bilo kakve anomalije djeteta uzrokom rastave njegovih roditelja.

Da bi se u ovoj kaljuži mogla realizirati pravo djeteta, uz ipak potrebno obračanje institucijama, potrebno je izgraditi svoj autoritet i znati što se u stvari hoče.

Ja hoću vidjeti svoje dijete,

Ja hoću ravnopravno sudjelovati u odgoju svoga djeteta,

ja hoću ravnopravno sudjelovati odrastanju i razvoju svoga djeteta,

ja hoću...

 

Dakle ciljeve morate sebi postaviti, kako bi se mogli za te ciljeve izboriti.

Ako je druga strana destruktivna u pogledu oduzimanja djetetovog prava na oba roditelja, dakle kršenja povelje UN-a i 88. članka OBZ-a, što znači i kazneno gonjenje takvog roditelja, tada su Vam na rspolaganju i ove opcije:

 

- Prva opcija je obračanje institucijama sustava, što je nemoguća misija u mnogim slučajevima, pa je potreban jak autoritet i snaga da se stvari promjene u korist djeteta, jasno bez nasilja ili fizičkog obračuna.

- Druga opcija je financijska.

Da me nebi netko krivo shvatio, alimentacija se mora plačati bez obzira na odnos dviju bivših supružnika, inače kršite Zakon. Ali Vama dosuđena alimentacija je nažalost tolika da djetetu ne pokriva ni najosnovnije djetetove potrebe. U mojem slučaju je to dalo itekako poticaja bivšoj da surađuje samnom. Svakako da držite svoju kesu i sve opcije bilo kakvih dodatnih investiranja dolaze u pitanje, ako otac ne može vidjeti svoje dijete od bivše, pogotovo u vrijeme krize i opće neimaštine to bi se itekako moglo odraziti na standard druge strane. Za znak dobre volje ja sam bivšoj platio i registraciju njenog automobila i par puta natočio benzin do vrha spremnika kako bi dijete mogla odvesti u vrtić, doktoru, logopedu... te obukao dijete od glave do pete, što daleeeeko prelazi moj iznos zakonski dosuđene alimentacije i moja suradnja oko djeteta se sa drugom stranom normalizirala.

Naravno da se ne treba u tome pretjerivati, jer bi moglo doći do zahtjeva koji ne bi smjeli ispunjavati, jer bi to bilo kupovanje prava oca da viđa svoje dijete. Nikakva tobože posuđivanja novca ne dolazi u obzir, Vaš je fokus samo Vaše dijete i njegov normalan i pravilan razvoj.

 

Ako sam Vam dao neke smjernice u pogledu Vaših prava i želje da se viđate sa Vašim djetetom, bilo bi mi drago, pozdrav i :palac:

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nisam imao namjeru više ovdje razgovarati,ali sam proćitao i odgovaram.Spreman sam i u četiri oka.

Nakon prve rastave imao sam troje malodobne djece. Alimentacija je bila 1500 k,plačao sam 3000 k i viđao se sa djecom nekada i nekoliko puta tjedno.Davao za đeparac.Sa prvom sam suprugom i dan danas u dobrim odnosima.

Djeca su odrasla i oni imaju djecu i ja unuke.

Ponosan sam.

DJECA NISU IGRAČKE

Kikići iz drugog braka?Majka ,zakon,društvo ponašaju se kao da su igračke.

Moje razmišljanje je ovakvo.

Ako je ona dobra majka (još uvijek mislim da je).

Onda ja ni nisam njihov otac.

Jer dobra majka ne bi onemogučavala kontakte .

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

TIHI56 je napisao:

Nisam imao namjeru više ovdje razgovarati,ali sam proćitao i odgovaram.Spreman sam i u četiri oka.

Nakon prve rastave imao sam troje malodobne djece. Alimentacija je bila 1500 k,plačao sam 3000 k i viđao se sa djecom nekada i nekoliko puta tjedno.Davao za đeparac.Sa prvom sam suprugom i dan danas u dobrim odnosima.

Djeca su odrasla i oni imaju djecu i ja unuke.

Ponosan sam.

DJECA NISU IGRAČKE

Kikići iz drugog braka?Majka ,zakon,društvo ponašaju se kao da su igračke.

Moje razmišljanje je ovakvo.

Ako je ona dobra majka (još uvijek mislim da je).

Onda ja ni nisam njihov otac.

Jer dobra majka ne bi onemogučavala kontakte .

pozdrav[/quo

ja vas upce ne kuzim, sta ste vi uopce htijeli, viđate klince ili ne viđat , jel vam satalo do dijce ili nije.

podpuno sam zbunjen.

pravom ocu je stalo do dijece

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ništa više nije važno.Svejedno mi je.Ako će ovakav kraj jednog roditeljstva pomoć da neko u ovom društvu odgovara za svoje postupke i nekom to pomogne ko ima slićne probleme,bit ću sretan.

Nije lako živjeti s takvom odlukom,ali mogu si zamisliti kako je onom ocu koji ima jedno dijete i za njega se bori..

Ja imam još troje i četiri unuka i imam cilj.

Ponavljam ,spreman sam javno svjedoćit i za CZSS-Črnomerec,

Mariju Pavić i Milu jelavić u vezi njihovog provođenja zakona i ovlasti koje imaju osim ćuvanja svojih fotelja.

zbogom

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ako sam dobro shvatio, moguće da i nisam) ti bi htio da te njihova majka zamoli da ih viđaš, pa ćeš ih onda viđati. u protivnom tko ih šiša. što si imao s materom imao si i više si niste ništa. tko je koga povrijedio nebitno je. bitno je jedino da djeca imaju i oca i majku i koliko god bio ogorčen na majku što te je ostavila, djeca trebaju i oca i u cijeloj toj priči,nepopravljivu štetu radiš i djeci i sebi a majci baš nikakvu. jesi li shvatio. neznam što više reći već da se skuliraš i budeš primjeran otac kikićima.

 

sretno!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nisam tražio da me zamoli nego da objasni.

Ali,kao što sam rekao.Ništa sada više nije važno.Budem li na ikoji naćin mogao pomoći nekom drugom ocu ,stojim na raspolaganju.

Ja polako dolazim do odluke da onemogućim bilo kakav kontakt i u daljoj budućnosti.Zaborav je jedini naćin da se živi dalje.

Djeca iz prvog braka koji su nju prihvatili zbog mene,ne da me podržavaju,nego samo stoje na mojoj strani i poštuju moje odluke.I njima je žao što nemaju kontakte sa bratom i sestrom.

Sve zbog naćina i ponašanja proteklih godinu i pol.

pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija