Granicni prijelaz i istekla osobna iskaznica

[Frenkinjo]

Nisam niti sanjao da ću se danas morati registrirati kao korisnik „legalis-a“, ali sudbina je htjela da tražim ovakav vid pravne pomoći, odnosno savjet upućenih u pravnu problematiku.

 

Danas u popodnevnim satima - zajedno sa trudnom djevojkom - krenuo sam u Sloveniju; ondje smo htjeli kupiti nešto dječje robe i nismo namjeravali previše potrošiti jer ionako nam financijska situacija nije blistava. Cijela situacija oko polaska na put bila je užurbana; čekali smo vražjeg svećenika da dođe posvetiti kuću i taman kad smo odustali od čekanja eto njega na vratima. Izmolili mi „Oče naš“ i dali plavu kuvertu sa nešto sitniša pa brže bolje navukli jakne, uzeli dokumente i put pod noge. Putovnicu sam pritom vidio u ormaru ali rekoh „neće mi trebati kada imam osobnu“; mislim da je nikada nisam niti upotrijebio. Valjanost osobne iskaznice nisam provjeravao jer sam nedavno već bio u Sloveniji pa sam onako „u žurbi“ automatizmom zaključio kako „je sve ok“. Nakon ovoga danas provjeravati ću je svakoga dana po nekoliko puta. Uglavnom, nakon svih peripetija, došli smo na hrvatsku granicu. Pripremili smo osobne iskaznice (danas smo otišli podignuti osobnu iskaznicu moje djevojke) i lagano se približavali kontrolnoj kućici. Zatim sam dokumente predao ženskoj osobi koja me nakon nekog vremena obavijestila o nevaljanosti osobne iskaznice, pritom sam odgovorio „Jebem ti“ na što smo se svi lagano nasmiješili. Pitala je dali posjedujem još neku putnu ispravu na što sam odgovorio kako nisam uzeo putovnicu jer sam smatrao kako posjedujem valjanu osobnu iskaznicu. Potom sam joj predao vozačku i prometnu dozvolu te parkirao automobil sa desne strane prometnice. Zapalio sam cigaretu i nadao se da postoji još nekakva mogućnost (privremeni dokument) da prođem granicu. Nakon nekoliko minuta prišla mi je ista ženska osoba koja me uputila da parkiram automobil na autobusnom zaustavnom traku, odmah pokraj njihovih radnih prostora. Izašao sam iz automobila i zajedno sa njom ušao sam u kancelarijski prostor gdje se nalazio radni stol i računalo koje je ona potom koristila. Pogledao sam ima li koja stolica koju bih mogao koristiti ali ubrzo sam shvatio da nisam došao sjediti već odgovarati na njihova pitanja. U međuvremenu pojavila se muška osoba koja me krenula ispitivati paralelno sa ženskom osobom; njihov nastup bio je oštar i osjećao sam se poput nekakvog kriminalca (razina stresa bila je maksimalna). Uredno sam odgovarao na njihova pitanja i nakon nekog vremena uočio sam u njihovom ponašanju kako su vjerojatno shvatili da nisam na popisu „Interpol-ovih tjeralica“. Tijekom razgovora davali su mi šture informacije iz kojih nisam mogao shvatiti „što slijedi“. Poznato mi je samo kako se radi o prekršaju (pretpostavljam o osobnoj iskaznici), na moje pitanje koji je iznos moguće novčane kazne dobio sam odgovor „pa, od nekih 2000kn pa do… , to nije na nama, to je stvar suda“. Nakon ispitivanja muška mi je osoba vratila dokumente te potom rekla „nemoj sada pokušavati priječi granicu na drugom graničnom prijelazu jer te imamo u evidenciji“ na što sam odgovorio „neću, pa ne treba mi još jedna kazna“. Osim dokumenata dali su mi jedan mali bijeli karton koji je glasio na moju djevojku; osim toga nisam dobio nikakvu dokumentaciju koju bih vam mogao predočiti. Izišao sam iz njihove kancelarije te ušao u automobil, krenuo sam (uz kolonu) prema rampi; međutim, ondje je bilo parkirano njihovo vozilo (crna škoda octavia) zbog kojega nisam mogao proći. Čekao sam ondje neko vrijeme nakon čega je muška osoba izašla iz kancelarije te zaustavila kolonu vozila kako bih se mogao prestrojiti u drugu traku. Rukom sam pozdravio mušku osobu u kontrolnoj kućici na što je on uzvratio istim pozdravom. Vozeći 5-10 km/h prolazio sam pokraj kontrolne kućice te pritom začuo prodoran glas „Ejjjjjjj, alooooo“, okrenuo sam se te ugledao ljutitog carinika. Vožnjom unatrag vratio sam se do kontrolne kućice kako bih razgovarao sa carinikom; nisam se ni snašao a carinik viče „što ti misliš da si Bogom dan ?!?!?“. Odgovaram mu kako nisam niti prešao granicu već sam se samo okrenuo, dodao sam i kako nemam ništa za prijaviti nakon čega me konačno pustio da se vratim doma.

 

Napisao sam mnogo toga i možda se nekome čini da nešto znam; međutim, u ovome trenutku ja zaista ništa ne znam. Kakva prijava? Kolika kazna? Kada će taj proces početi?

 

Novaca za moguću astronomsku kaznu zaista nemam, zajedno sa nezaposlenom djevojkom živim kao podstanar. Očekujemo prinovu za nekih 10-15 dana i jednostavno imamo ionako goleme troškove. Našao sam se u situaciji u kojoj ću morati odlučiti hoću li morati platiti stanarinu i režije ili moguću kaznu (kakvu, koliku?). Želim najbolje za svoju obitelj i neću dopustiti da ostanu bez kakvog takvog doma, morati ču izabrati neplaćanje i odlazak u zatvor. Ovo je moja greška i radije ću žrtvovati sebe negoli dopustiti da ispašta moja obitelj.

 

Vas pitam i molim da mi pobliže objasnite sve ono što mi nisu objasnili granični policajci; jedino što trenutno vidim jeste jedan veliki upitnik u svojoj glavi.

 

Ako je netko pročitao napisano zahvaljujem mu unaprijed na mogućem odgovoru.

[petpetica]

Počinili ste prekršaj, nemate ga šanse uspješno poricati, a o smanjenju kazne se može govoriti tek kad vidite za što vas terete.

 

Pri izlasku iz države ste dužni imati propisanu ispravu za prelazak državne granice.

 

Za Sloveniju je to osobna iskaznica ili putovnica.

 

Iz tog razloga je policajka tražila putovnicu.

 

Nakon što vam je na skeneru očitala nevažeću ispravu, mogla ju je stornirati samo onom važećom ili vam zabraniti izlazak iz države i napisati kaznu.

 

Moralo je biti ovo drugo.

 

Granični prijelazi su od posebnog interesa za državu i postupanje policije je osobito strogo.

 

Počinjen je prekršaj iz čl. 26. Zakona o nadzoru državne granice za što vam slijedi kazna od 1.000 do 3.000 kuna.

 

Policija je imala mogućnost vam ponuditi novčanu kaznu na mjestu prekršaja od 1.000 kuna da je platite odmah.

 

Postoji mogućnost pogrešnog kvalificiranja prekršaja iz čl. 5. Zakona o osobnoj iskaznici (kazna od 3.000-4.500 kuna) i u tom slučaju imate mogućnost kvalitetnog prigovora.

 

Dakle, kad dođe kazna, priznati počinjen prekršaj, izraziti kajanje i priložiti dokaze o lošem imovinskom stanju (pročitati stare postove), a sud kaznu može potvrditi, umanjiti ili čak izreći kaznu sudsku opomenu.