Rješenje o nasljeđivanju

[Iggy9]

Da li je Rješenje o nasljeđivanju dokument koji se bez ograničenja od strane Javnog bilježnika ili suda može distribuirati trećima, ili se radi o dokumentu privatne naravi koji se samo pod određenim uvjetima može distribuirati trećima?

[burn]

Iggy9 je napisao:

Da li je Rješenje o nasljeđivanju dokument koji se bez ograničenja od strane Javnog bilježnika ili suda može distribuirati trećima, ili se radi o dokumentu privatne naravi koji se samo pod određenim uvjetima može distribuirati trećima?

 

? Kojim trećima?

 

Rješenje se i donosi da bi stekli neka prava "kod trećih" - na zk odjelu, u upravi groblja...

 

Na koje treće mislite? I tko ga distribuira?

[KronicnaStranka]

Rješenja o nasljeđivanju kao dokument su veliki problem, ali koliko ja znam to uopće nije regulirano.

 

U rješenjima o nasljeđivanju detaljno se navodi sva imovina ostavitelja, što znači da svatko kome u ruke dođe rješenje o nasljeđivanju može saznati do u detalje sve o imovinskom stanju nasljednika, a može - ovisno o interesima - doći i do drugih zanimljivih podaataka.

 

Nije teško pogoditi da u određenim slučajevima, naročito kad rješenje sadrži podatke o novcu, umjetninama i drugim vrijednim pokretninama, može biti i onih koji bi i dobro platili da dođu do takvih podataka, pa rješenje o nasljeđivanju u ekstremnom slučaju može biti i predmet "dilanja".

 

Rješenje o nasljeđivanju, između ostaloga, pohranjuje se u zbirku isprava u zemljišnim knjigama, a iz te zbirke do njega može doći praktično svatko. No, to nije najveći problem jer se u tom slučaju barem može pratiti (više-manje) kome je došlo u ruke.

 

Veći problem su drugi "korisnici". Recimo, jedna od komunalnih firmi je svojedobno od mene uporno tražila rješenje o nasljeđivanju kako bi prenijela priključak s imena ostavitelja na moje ime, iako za to nije imala baš nikakve zakonske osnove, a ja sam dao pismenu izjavu da koristim priključak i da se smatram obaveznim plaćati troškove, te dostavio dokaz da je prijašnji obveznik umro.

 

Slično je bilo kod prijenosa automobila i drugih stvari.

 

Očito je da su stvarali bazu podataka o imovini svojih korisnika, a kome su ti podaci dolazili u ruke ne usuđujem se ni pomisliti. U mojem rješenju nije bilo nečeg atraktivnog, ali me je zgrozila takva praksa. Tek kad sam im dao do znanja da sam svjestan toga da neovlašteno prikupljaju podatke, ipak su odustali i prebacili priključak na moje ime.

 

To je bilo u doba kad još nije postoja zakon o pristupu informacijama, ali mislim da on slabo štiti u praksi u ovakvim slučajevima.

 

Rješenje o nasljeđivanju se, nažalost, mora u cjelini predati u gruntovnicu i na druga mjesta, ali u većini slučajeva kad vas traže rješenje o nasljeđivanju ne postoji stvarna pravna osnova za to. Npr. za sve komunalne usluge obveznik plaćanje je onaj koji ih troši, i sama pismena izjava, eventualno ovjerena, uz dokaz o smrti prijašnjeg korisnika (te eventualno pozivanje na broj rješenja o nasljeđivanju) bi morala biti dovoljna za prijenos na novog obveznika.