Darovni ugovor, dužnik, stečaj

[marmar]

Pozdrav svim pravnim znalcima, i unaprijed se ispričavam ako je pitanje postavljeno u krivom podforumu (vrlo je kompleksno), te u tom slučaju molim moderatora da ga preseli na pravo mjesto.

 

Postavio bih pitanje u ime svoje prijateljice, a ono glasi ovako:

 

Majka, kao vlasnica obrta je darovnim ugovorom na svoju kćer (moju prijateljicu) prije više od tri godine prenijela vikendicu, koju je ova i uknjižila na sebe. U međuvremenu je došlo do problema u poslovanju obrta i naplatom kredita koju je obrt podigao kod komercijalne banke, problema s plaćanjem nekim dobavljačima, te problema s plaćanjem poreza.

 

Jedno od rješenja koje se za zatvaranje bankovnog kredita, što je majci važno iz drugih razloga da se prvenstveno riješi, predlaže jest da kćer darovnim ugovorom vikendicu daruje natrag majci, te da ova predmetnom nekretninom namiri banku.

 

Međutim, ono što kćer zabrinjava jest jedna interpretacija prema kojoj bi se moglo dogoditi da, nakon što ona daruje nekretninu majci, dođe do stečaja obrta, odn. majke kao fizičke osobe, u kojem slučaju bi vjerovnici ili stečajni upravitelj mogli sudski osporiti sve pravne radnje majke unatrag deset godina, pa tako i darovanje vikendice kćeri. U ovakvom razvoju događaja kćer se boji da više ne bi imala ni novce (koje bi imala da vikendicu proda nekoj petoj osobi), ni vikendicu, a imala bi prema stečajnoj masi dug u vrijednosti vikendice.

 

E sad, pitanje je: je li ovakva interpretacija iz zadnjeg odlomka uopće ispravna, te ako jest, koji bi bio (ako uopće postoji) način da se tom vikendicom namiri dugovanje prema banci, a da kćer ne dođe u probleme koji su gore opisani, tj. da ostane "čistih ruku" prema svima? Možda poništenje prvog darovnog ugovora iz razloga zablude (ako kćer ustvrdi da nije znala da postoje dugovi)?

 

Unaprijed najljepše zahvaljujem na odgovoru!