računa li se putovanje do terena u radno vrijeme

[margot]

Već sam postavila pitanje na ovu temu, raspitivala se i drugdje, pa je otvaram ponovo jer su odgovori i mišljenja o ovom problemu prilično različiti.

Osnovna stvar koja me zanima: računa li se vrijeme provedeno na putu kod odlaska na rad na terenu u radno vrijeme ili ne? Prema logici stvari i prema većini mišljenja na koje sam naišla (ali ne i prema svima) uračunava se. Ako je zbilja tako, postoji li bilo koja uredba, članak zakona ili kakvog pravilnika u kojem to jasno piše? Ne mogu naći!

Ono što znam je sljedeće:

1) djelatnost kojom se bavimo pokriva Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). On nam osigurava mogućnost dobivanja dnevnice ili terenskog dodatka kad radimo na terenu, te u jednom članku određuje da se visina terenskog dodatka regulira kao za državna tijela (dakle 170 kn).

2) Pravilnik o porezu na dohodak (NN 95/05)uvjetuje nam 30 km udaljenosti od sjedišta poslodavca i uvjetuje da poslodavac mora obavljati djelatnost koja je po svojoj prirodi vezana za teren (ovo zadovoljavamo). Također, prema ovom pravilniku na terenu se ne mora noćiti da bi se ostvarilo pravo na terenski dodatak.

3)Iz nekoliko odgovora na slična pitanja postavljena na ovom forumu vidim da je važno ustanoviti što piše u Ugovoru o radu o tome što si potpisao kao svoje radno mjesto. U vezi s tim prepisujem rečenicu iz gore navedenog temeljnog kolektivnog ugovora: "za vrijeme rada izvan sjedišta poslodavca i izvan mjesta njegovog stalnog boravka zaposlenik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove života zbog boravka na terenu". Rad na terenu kod nas je uvijek i svakako rad izvan sjedišta poslodavca.

Dakle, mi bismo po toj logici imali pravo na terenski dodatak kad idemo na teren udaljen više od 30 km, na kojem ne moramo noćiti već raditi 8 sati i vratiti se doma. Budući da nas je poslodavac uputio izvan mjesta u kojem mu je sjedište, rad bi trebao početi odlaskom na mjesto na koje smo upućeni. Ovaj dio je problematičan, jer nam putovanje ne žele priznati.

Pa da završim ovo predugo pitanje, zna li tko što je točno na stvari?

[rubens]

Ne vidim načina na koji bi se takvo putovanje priznalo kao vrijeme provedeno na radu i po logici stvari čini mi se da je poslodavac u pravu, naime ugovorom je o radu propisano koliko traje radno vrijeme i za koje poslove, a što ne uključuje putovanje (bilo kakve vrste).

[margot]

Hvala na odgovoru.

Upravo sam zato i kazala da se mišljenja nikako ne slažu, evo npr. odgovora s ovog istog foruma na vrlo slično pitanje:

 

Možda se vaš poslodavac domisli kako da vas teleportira u udaljene lokacije, tako da vam zaista neće trebati obračunavati vrijeme provedeno na putu. Znaju li to časni ljudi ispred gospodarske i obrtničke komore, navodno oni tamo imaju i neke sudove časti....

Ajmo redom. U ugovoru o radu ste potpisali razne stvari, pa i mjesto rada. Znači, svakom radu izvan tog mjesta rada mora prethoditi nalog za službeno putovanje na temelju kojeg se obračunava i isplaćuje dnevnica ili nalog za terenski rad....Dakle, u vašem se slučaju vaša plaća sastoji od redovne plaće za ugovoreni rad i od novčanih primitaka koje će vam poslodavac dati na ime dnevnica ili terenskog dodatka. Za ove druge vam za obračun mora brojati sve sate koje ste proveli od trena kretanja iz svog stana do povratka u isti, sve je to vrijeme provedeno na putu

 

Dakle s obzirom da nema ništa crno-na-bijelo (a upravo tako nešto želim i pronaći) sve ovisi o nečijoj logici i kako gleda na stvari, jesam li u pravu?

[Goggs]

Prvo treba uočiti da Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o porezu na dohodak ne govore o pravima radnika nego o tome koje se naknade ne smatraju dohotkom pa ih poslodavac radniku može isplatiti bez obračuna poreza i doprinosa.

O pravima radnika govori Zakon o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu i slični dokumenti koji se primjenjuju na konkretni radni odnos.

Ako propisima i u dokumentima koji uređuju prava radnika neka situacija nije izrijekom spomenuta i uređena, to pravo realno za radnika ne postoji, bez obzira na to što mu ga poslodavac u nekim okolnostima može priznati, odnosno odlučiti da mu prizna određene okolnosti i isplati neku naknadu koja postoji u poreznim propisima mada to s radnikom nije ugovorio.

No to za odgovor na tvoje pitanje nije bitno jer je kolektivnim ugovorom za javne službe utvrđeno da radnici koji rade na terenu imaju pravo na terenski dodatak. Zbog toga što je tako, za daljnju analizu se možemo poslužiti tekstom poreznih propisa kako bismo shvatili što je obuhvaćeno tom naknadom za rad na terenu koju zovemo terenski dodatak.

Kod ovog konkretnog pitanja možemo početi od paralele sa službenim putem što će nam omogućiti sagledavanje sličnosti i razlika.

Prva očigledna sličnost je iznos neoporezive naknade koju poslodavac može isplatiti: za obje kategorije iznos utvrđen Zakonom o porezu na dohodak je 170 kuna.

Usporedimo li zakonski tekst koji govori o dnevnici za službeni put i tekst koji govori o terenskom dodatku, vidimo da kod terenskog dodatka ne postoji ono što kod službenog puta postoji: ako službeni put traje više od 8, a manje od 12 sati, radniku se neoporezivo može isplatiti samo polovina iznosa koji je spomenutim propisima utvrđen kao neoporeziv.

Za razliku od toga, za terenski dodatak nema spomena o tome da bi se on smanjio na pola ako izbivanje radnika zbog rada na terenu traje kraće od 12 sati. To je prvi element koji nas upućuje na razlikovanje jednog i drugog, a ono najvažnije razlikovanje daje tekst Pravilnika o porezu na dohodak, konkretno njegov članak 13. U stavku 3. toga članka piše da se dnevnice za službena putovanja... isplaćuju za PUTOVANJA iz mjesta u kojem je mjesto rada ili ih mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto. U stavku 4. toga članka za terenski dodatak piše da se isplaćuje kada radnik BORAVI izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta ....

Dakle, razlika je jasna: službeni put kada radnik putuje, terenski rad je kada radnik boravi. To ujedno objašnjava i činjenicu da u poreznim propisima nema odredbi koje bi govorile od boravku na terenu kraćem od 12 sati.

Isti taj stavak 4. kaže da se terenski dodatak može isplatiti neoporezivo i kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu.

Sve to jasno govori u čemu je razlika i zbog svih tih razlika tvoj argument da se na terenu "ne mora noćiti" zapravo nije argument nego pokušaj da situaciju protumačiš u svoju korist. (Što je sasvim legitimo, da se razumijemo!) Naravno da se ne mora noćiti ako rad na trenu traje 1 dan. Činjenica da je (recimo) teren na 31. kilometru koji ti omogućuje da na terenu radiš duže od jednog dana ali da svaki dan putuješ poslodavca ne obvezuje da ti vrijeme puta prizna u radno vrijeme. Ili, da to kažem drugačije: da sam pravnik koji radi za tvog poslodavca savjetovala bih mu da ti trajanje puta ne prizna u radno vrijeme jer, prema svemu, na to jednostavno nemaš pravo.

[felixx]

margot je napisao:

Hvala na odgovoru.

Upravo sam zato i kazala da se mišljenja nikako ne slažu, evo npr. odgovora s ovog istog foruma na vrlo slično pitanje:

 

Nemojte se baš pouzdati u svaki odgovor. Ljudi često i krivo odgovore, svaki slučaj je drugačiji, a čak i sudovi znaju u gotovo istovjetnim slučajevima različiti presuditi.

 

Niste napisali:

- dobivate li terenski dodatak, putne troškove

- gdje to putujete na teren, 30 km, ili više,

- imate li stalno mjesto rada , pa je terenski rad samo povremeno , ili stalno (tj. kako je to definirano u ugovoru o radu)