hitno

[annemarie]

dobivam redovito alimentaciju i zanima me da li mogu tražiti da podijelimo vanredne troškove?Naime,jedno dijete mi ide na završni izlet koji košta 2 500 kn,bez džeparca,a drugo dijete ima krizmu.Već sam sad počela štediti za te troškove,al mi je već sad jasno da to neću moć izgurat sama.Sa bivšim suprugom sam se pokušala dogovoriti da podijelimo troškove,ali on na to ne pristaje.Do sad sam sama rješavala te vanredne veće izdatke,kao i sve oko školovanja,ali onda jedno vrijeme ne platim režije,pa imam mjesecima strke dok ne dođem natrag na nulu.Zanima me dal išta mogu učiniti?Što se tiče centra, već sam pokušala dobiti jednokratnu pomoć,ali nisam uspjela ništa jer nisam zadovoljila uvjete za to.

[annemarie]

imam još jedno pitanje....bivši suprug mi namjerno kasni po par dana sa alimentacijom....znam da to nije zato jer nema nit jer mu kasni plaća,nego naprosto da mi se osveti jer su mu povisili alimentaciju....da li mogu temeljem toga zatražiti da mu se skida alimentacija sa ovrhom s računa? puno puta mi prifali novac početkom mjeseca....a plaća mi je tek 15. u mj....ono što ostane nakon režija i kredita je prilično teško razvući do plaće.

[mario-sb]

" Zanima me dal išta mogu učiniti? "

 

Možete !

 

Ako se ne možete nositi sa teretom "skrbi" o vašoj djeci a vaš bivši suprug to može pa ako je za to i zainteresiran i sposoban,

dozvolite mu da on pokuša "odraditi" to što Vi, ne možete.

[annemarie]

znam da ima bivših žena koje pomoću djece rade razne pakosti bivšim supružnicima,ali ja nisam jedna od njih.Jedno je djeci ne moći omogućiti normalan život,a drugo je izdatak od ukupno 5 000 kuna u dva mjeseca.Koliko mi treba da jedno dijete spremim na krizmu,a drugo na izlet.Druga stvar,razvedeni smo 12 god i on se odrekao svoje djece jer "sin pripada majci,a kći je bolesna pa nek brinem o oboje".Treća stvar,on živi u drugom gradu,sa ženom i djetetom,i sada bi djeca kada jedno završava srednju,a drugo upisuje,trebalo započinjati život u drugom gradu jer im tata mami iz inata neće uplatiti novac do 10. u mj kako je sud odredio nego par dana kasnije,a da i ne pričam da ima i da u plati 1. u mj.?Ja sam trebala pravni savjet,a ne pakosnu primjedbu!

[tanjarac]

sori,ali ovo lagano liči na prepucavanja preko djece...a izleti i krizme i tako nisu troškovi nužni za život

[Gringo]

Djeca prate standard roditelja i pokrivaju se sa onoliko koliko je pokrivač dug i širok. I kad je obitelj zajedno, dakle roditelji nisu rastavljeni, neki će svojoj djeci moći priuštiti izlet i krizmu, a neki neće.

Ali ono što je bitno u vašem slučaju je da vas nitko ne sprečava da nađete dodatni posao kojim ćete pokriti troškove dodatnih aktivnosti vaše djece.

[01wish]

Kako sasvim slučajni promatrač ove rasprave ne mogu a da se ne začudim...

 

Žena je lijepo pitala za savjet: "dobivam redovito alimentaciju i zanima me da li mogu tražiti da podijelimo vanredne troškove?"

 

i postavila pitanje:" ...bivši suprug mi namjerno kasni po par dana sa alimentacijom...da li mogu temeljem toga zatražiti da mu se skida alimentacija sa ovrhom s računa?"

 

Stoga ne razumijem:

 

" Ako se ne možete nositi sa teretom "skrbi" o vašoj djeci a vaš bivši suprug to može pa ako je za to i zainteresiran i sposoban,dozvolite mu da on pokuša "odraditi" to što Vi, ne možete."

 

Nije sramota u ovoj državi ne moći djetetu platiti dodatne troškove (krizme, izleti) i nikako ne znači da je netko za to nezainteresiran ili nesposoban roditelj.

 

Zajedničko skrbništvo znači i zajedničku brigu o redovnim i vanrednim poslovima (ne samo materijalne prirode). Pokušati se dogovoriti nije zločin niti loša karakterna osobina.

 

Slažem se sa ".. izleti i krizme i tako nisu troškovi nužni za život...", ali čemu i ta replika? Pa nije žena tražila da joj se povisi alimentacija zbog krizmi i izleta...

Najbolje da dijete ne ide na izlet jer jedan roditelj nema dovoljno, (sram ga bilo), a drugog se ne smije niti upitati da li bi se moožda mogli dogovoriti kako da zajedno to djetetu omogućimo...

 

 

I na kraju:" Ali ono što je bitno u vašem slučaju je da vas nitko ne sprečava da nađete dodatni posao kojim ćete pokriti troškove dodatnih aktivnosti vaše djece..."

 

To je točno. Ali zašto je tako dramatično odjeknulo da je žena priupitala da li roditelji mogu dodatne troškove podijeliti... I nije li i dodatni trošak - zapravo zajednički trošak zajedničkog djeteta?

Sve dok se naglašava zajedničko skrbništvo treba se naglasiti i da su roditelji dužni zajedno se pobrinuti ne samo o osnovnim potrebama nego i o onome što je djetetu za dušu - onda kad mogu. Žena može pola. U čemu je onda problem? Zašto je dužna po defaultu, pobrinuti se za sve sama inače ju treba natjerati da ide raditi. Pa neka dodatno rade oboje onda.

 

Pa bi bilo dobro da se vratimo temi i nekako pomognemo ženi savjetom - da li su dodatni troškovi stvar dogovora ili su automatski nedopustivi i kao pitanje.

 

I ovrha: svim odlukama suda se mora omogućiti da se izvršavaju - ako netko ne izvršava odluku suda, tada se to može administrativnom zabranom. Radi se o nepoštivanju sudske odluke, a ne o nikakvoj osvetoljubivoj kazni. Po meni.

 

lp

[Gringo]

"Sve dok se naglašava zajedničko skrbništvo treba se naglasiti i da su roditelji dužni zajedno se pobrinuti ne samo o osnovnim potrebama nego i..."

 

Na koji način u praksi u Hrvatskoj funkcionira zajedničko skrbništvo!?

[01wish]

Mislim da zajedničko skrbništvo u praksi, kod nas nažalost funkcionira prilično loše, (poznajem dosta primjera u okolini).

 

Spomenuh ga, jer u teoriji, roditelji bi se trebali oko svih odluka dogovoriti zajednički (sport, škola, izleti...), a sve se najčešće svelo na iznos alimentacije.

 

Čudni naziv "susreti i druženja" najčešće je nedostatan i za malo zajedničke zabave, a kamoli za nešto više.

Djetetu treba i osjećaj da se može pouzdati u oba roditelja, a to neće vidjeti ukoliko ga jedan roditelj samo vodi u kino (recimo), ali ne i doktoru, ne i na natjecanja, roditeljske...

 

Želim reći da "susrete i druženja" treba proširiti kako bi dijete imalo potpuniji osjećaj da ima 2 (a ne jednog roditelja) koji se brinu.

 

- U praksi - takva zainteresiranost oba roditelja, nalazi se u tragovima.

 

Primjera je šarolikih.

 

- U praksi, također....najčešće sustav troši mjesece/godine na forme i propise, naslove iz knjiga koje opisuju idilične odnose...pa me naživcira proklamacija kako je dijete na prvom mjestu...jer, dok se bilo što riješi, dijete se već možda i oženilo/udalo.

[01wish]

mali dodatak...

 

ako ćemo po teoriji, ova 2 roditelja s početka priče, o izletu i krizmi bi se trebali dogovoriti i podijeliti trošak (ukoliko mogu)...tako bi to rekla knjiga

 

ako ćemo u praksi, tada bi oba roditelja trebala sjesti i dogovoriti... tko može koliko, na koliko rata:)...recimo

 

ali u praksi dobijemo da nek' ona (iz ove priče) lijepo ode raditi ili nek' on lijepo izvoli platiti ili što god...

 

meni su neki odgovori za anamarie zvučali kao "htjela si da dijete živi s tobom, e pa sad izvoli zaradi za sve..."

 

prava je istina da su takvi odgovori zaboravili d.i.j.e.t.e kao što ga zaboravlja sustav

 

jer, ode izlet u zaborav

 

...i takve male, ljudske (da ne kažem dječje) stvarčice...dok ona (u ovom slučaju) nađe posao, dok dođe ta plaća, dok se oni dogovore, ne dogovore...

[tanjarac]

Replika na repliku (kao da smo zastupnici,ha,ha):malo krivo shvaćena poanta,Nije sporno,da žena može tražiti sudskim putem da joj alimentacija bude isplaćena sjedanjem na očevu plaću. Međutim,ako je već toliko opterećena,da joj je problem uz redovitu alimentaciju i plaću ne može skrpati mjesec (ovo nije kritika na njen račun,već samo iznošenje činjenica koje je ona navela),a očito ne želi ili ne može razgovarati sa ocem djece o takvim troškovima,čemu uopće razmišlja o tome?Mislim,5000kn nije nikome malo,život nas sve košta,a ima ih koji rade i 2 mjeseca za tu plaću,jer su na minimalcu...I nije loša majka niti treba tražiti dodatni posao da zaradi taj novac.Probajte se sjetiti da stvarno ima onih kojima je dovoljno lošije da uopće ne razmišljaju o krizmama i izletima pa nisu zato loši ljudi ili roditelji.Ili, možda njeno shvaćanje zajedničke skrbi o djeci ide u smjeru da,obzirom da djeca žive s njom,on osim alimentacije (koja nije sporna),mora plaćati i sve ostalo što "izroni"-danas je izlet i krizma,sutra će biti vozački,prekosutra valjda auto i tako unedogled...Mislim,što žena uopće očekuje?A kako u pravilu takve situacije nisu crno-bijele (izuzev iznimaka),zanima me što bi on rekao na temu.

[annemarie]

hvala vam svima na odgovorima....lako je kritizirati kada ne poznajete osobu koju optužujete da se dovoljno ne trudi biti dobar roditelj.Dodatni posao nije tako lako naći!Nitko ne želi riskirati imat neprijavljenu osobu na ispomoći u bilo čemu.Npr. ugostitelji ne mogu više prijavljivati ispomoć na ugovor o djelu.Imam sreću što imam stalni radni odnos,ali to mi je hendikep u traženju dodatnog.Nešto za čišćenje i peglanje nisam našla u vrijeme kada nisam na poslu.Inače sam radila uz posao svašta...raznašala letke po svakakvom vremenu.dizala se po noći da bih očistila lokale,al sad naprosto nema ništa takvoga.Osim toga,na poslu su dobovale cure otkaze koje su konobarile u slobodno vrijeme.Povrh svega,živim u gradu u kojem nemam nikog ko bi mi pripazio na njih,a ipak ne mogu biti po cijele dane doma sami bez ičijeg nadzora.Što se tiče mog bivšeg muža,nisam ga imala namjere oguliti,samo mi se osvećuje jer sam putem suda zatražila da se povisi alimentacija,nekon što je 10 god plaćao 1500 kn za oboje,dok je zakonski min oko 1200 za djecu te dobi.Upravo zato sam ga tužila jer sam mjesecima otplaćivala knjige i potrepštine za školu,na uštrb režija,pa strahovala od iskopčanja.Tako do ljeta,pa s novom školskom god ponovo.Da sam tražila da mu se kao obrtniku obračuna po dohotku alimentacija,dobila bih i po 500 kn više za njih,ali nije mi bil cilj da ga "ogulim" nego da ga natjeram da se više brine.Taj isti otac kojeg neki žale zbog moje nezasitnosti našu djecu ismijava što sam torbu kupila za 200 kn a on je za svoje dijete platio 900.Da je bar to meni rekao,nema veze....nego njima kojima nije ni bilježnicu nikada kupio.Nije ni morao,kupila sam ju ja od onog što daje mjesečno....ali ne mora na taj način raditi razliku.Kada mu je dijete išlo na pričest,napravio je feštu za 40 ljudi....a kada su se naša djeca pričestila,jednom se nije ni pojavio,a drugom je došao,počastio se,nit je djetetu što kupio,a nit je mene pitao dal imam za sve....sinu na krizmi je bio....isto tako bez da me je pitao dal mogu sama....sada kad stvarno ne mogu sama,kada nemam srca djeci uskratiti izlet ili lijepu haljinu za krizmu VAS pitam da li imam zakonskog uporišta ga iskati pomoć za te događaje,savjetujete mi neka djecu dam njemu ako je on financijski jači il nek nađem dodatni posao ili još najbezosjećajnije,neka djeci to uskratim i pokrijem ih koliki je pokrivač....a ta djeca imaju oca koji ima jako puno,koji može registrirati 2 vozila,motore,imati brojne skupe hobije,ali ga nijedan zakon očito ne može natjerati da bude otac svojoj djeci.

[mario-sb]

annemarie,

Vi imate " organizacijskih " problema, kako financijski riješiti: pričest, krizmu, isl. svoje djece.

Ja, za razliku od Vas, nisam imao prilike niti prisustvovati tim svečanim trenucima svoga djeteta, jer nisam niti znao kada je to bilo.

Niko me nije pozvao, niti obavijestio da se tako nešto dešavalo.

Dali uopće možete zamisliti kako je tek to teško!?

 

Tri god. idem po mog klinca, o svom trošku radi viđanja.

Svaki me posjet košta 400 kn. "neto" ( gorivo, cestarina ).

Naravno da tom klincu nešto i kupim za vrijeme posjeta.

To me, zavisno od god. doba i ostaloga košta još nekih 100 do 300 kn.

Što se tiče nadolazećih blagdana,

sa 100% sigurnošću vam mogu reći da će me 8-10 dana boravka djeteta kod mene "koštati" najmanje 800-900 kn.

 

Ako ovakve troškove budem mogao podnijeti, otići ču po dijete i provest ćemo ove blagdane onako kako je navikao i uvijek volio, ako ne, ostaje nam neko drugo vrijeme.

 

annemarie

nemojte se ljutiti na mene zbog prije napisanoga,

znam da se bez novca ne može ali, vjerujte mi, kada sam bio mali, bili smo siromašni, pokojni otac je pio, bio je nemaran, ponekad i nasilan, pokojna majka se nekako borila da znamo da postoji sveti nikola, djeda mraz.

Darovi su bili jaaaaako skromni ali imali smo mali bor, jabuke pod njim, svijeće,.. ponoćku i priču.

Vjerute mi, priča mi je bila najvrednija od svega što je tih dana bilo.

I danas se sjećam tih toplih, nježnih, lijepih riječi i priča mojih roditelja.

 

Nema tih novaca i darova koje su u to vrijeme mogli zamijeniti božićnu priču moga oca i moje drage majke.