Nužni dio

[dxer]

Situacija:

Dvoje braće su vodili spor protiv trećeg brata tražeći povrat dara radi dobivanja nužnog dijela. Otac koji je umro pod sumnjivim je okolnostima prepisao cijelu kuću jednom od braće. U početku postupka su druga dvojica pokušavala osporiti oporuku, a kasnije su zatražili nužni dio. U međuvremenu parničenja promijenila se i 3 suca. Zadnja sutkinja je spor vodila nekih 6 godina možda. Prošle godine je i zatražila vještaka radi procjene kuće i temeljem toga nužnog dijela. Iznenađujuća presuda dolazi krajem prošle godine kada ukupno 20 godina parničenja sve propada u vodu i sutkinja donosi presudu u kojoj navodi da je još tijekom 90-tih nastupila zastara za nužni dio!?!?!? te da sve ovo što smo nakon toga radili i svi zajedno imali troškova pada u vodu. Šok i nevjerica naravno. Odvjetnik tužitelja u žalbi Županijskom sudu obrazlaže da nije moguće da je nastupila zastara, ali i navodi ono očito.......naime kako su onda svi suci primali predmet i provodili ga dalje, ako im je još davno trebalo biti očito da je nastupila zastara. Sve bi odmah bilo stalo i nitko ne bi ulazio u troškove i gotovo. Međutim upravo stiže presuda Županijskog suda koja samo potvrđuje prethodnu presudu i gotovo. Opet naravno šok jer se ne možemo oteti dojmu da smo svi prevareni i da sada imamo ogromne troškove koje tuženik potražuje za odvjetničke troškove svih tih godina.

I dalje ne ne možemo vjerovati da je sud dopustio parničenje, a na kraju odlučio da je prije 15 godina ustvari nastupila zastara. Zar je tako nešto moguće. Imamo li se još nekome obratiti , tražiti makar da zbog tog propusta sudaca nemamo obvezu namirenja odvjetničkih troškova tuženika ???

[KronicnaStranka]

Niste napisali neke osnovne činjenice.

 

Prva je da li je zastare doista bilo ili nije. Ako jest, onda uz sve suce veći dio krivnje snosi odvjetnik koji je zastupao tužitelje jer je podnio tužbu izvan roka.

 

Ako nije, još uvijek možete posegnuti za izvanrednim pravnim lijekovima. Pri procjeni zastare treba uzeti u obzir da su u navedenom razdoblju vrijedili različiti zakoni, pa vidjeti da li je sud primijenio pravi.

 

Drugo, iz vašeg opisa mi se čini da možda nije vođena jedna parnica nego dvije. Naime, u početku je osporavana oporuka, a poslije je zatražen nužni dio. To je mogla biti promjena tužbenog zahtjeva u okviru jedne parnice, ali su mogle biti i zasebne parnice.

 

Ako je u toku postupka promijenjen tužbeni zahtjev, to bi moglo objasniti propust suda da odmah utvrdi postojanje zastare. Naime, da je podnesena nova tužba, sud bi vjerojatno provjerio rok u kojem se takva tužba može podnijeti. Međutim, u ovom slučaju tužba je bila podnesena pravovremeno, postupak je bio u toku, ali se zakasnilo sa samim tužbeni zahtjevom što je sud utvrdio tek pri donošenju presude.

 

Što se tiče odgovornosti sudaca, oni su pustili da sve strane iznesu svoje dokaze i na temelju toga odlučili. Bili su vrlo neučinkoviti, ali sumnjam da bi mogli zbog odgovornosti sudaca tražiti odštetu.

 

U toku postupka bilo je moguće podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na iznimnu dugotrajnost suđenja vjerojatno bi bila dosuđena pristojna naknada, što vjerojatno ne bi pokrilo sve troškove, ali bi ipak ukupni trošak umanjilo. Međutim, budući da je donesena drugostupanjska presuda, to se više ne može učiniti.

 

Meni se čini da ipak upirete prstom u krivoga. Izgleda mi da je najodgovorniji odvjetnik tužitelja, ali još više sami tužitelji. Naime, ne može se očekivati ni od jednog odvjetnika da za spor bude zainteresiran onoliko koliko je to sama stranka, naročito ako se ročišta zakazuju jednom godišnje ili još rjeđe, pa se odvjetnik ne može usredotočiti na spor.

 

Odvjetnik je prvenstveno stručni savjetnik, a o svojim interesima stranka mora voditi računa sama.

[dxer]

Dvaput tijekom svih tih godina je odvjetnik tuzenika spomenuo zastaru, ali svi suci su to zanemarivali, a nasi odvjetnici (kojih je bilo 3 tijekom tog razdoblja) nisu nikada to isticali tj. na nas upit o tome samo su rekli da obzirom da suci to ignoriraju, znaci da se sa time ne slazu, pa tako i zadnja sutkinja koja je donijela presudu. Cak je prije koju godinu napomenula tuzeniku da mu mora biti jasno da ce nuzni dio morati dati, samo je pitanje u kojem iznosu. To je ono sto nam je apsurdno. Kako je ta sutkinja mogla uopce voditi dalje sud ako je tuzba znaci odmah bila neosnovana, na samom pocetku, kako se sada kaze u presudi. Dovela nas je znaci u zabludu i sva svjedocenja, sve rasprave, sve to nije imalo smisla. Velik je to šok posebno obzirom na tako dugo razdoblje parnice. To sto su rasprave zakazivane jednom godisnje ili rijeđe, tome ne mozemo mi biti krivi vec suci, oni zakazuju rasprave. Koliko puta su nasi odvjetnici slali pozurnice.

 

Najveci problem je sto mi sada ne mozemo dobiti odgovor zasto tuzba odmah nije odbijena u pocetku , zbog cega su sada nastali ovoliki troskovi. Županijski sud se uopce o tome nije ocitovao, iako smo to posebno istaknuli u žalbi.

[KronicnaStranka]

Usputne izjave suca u toku ročišta koje nisu ušle u zapisnik nemaju nikakvo značenje.

 

Zastara ne ovisi o tome je li je sudac pravovremeno uočio ili nije.

 

To što su rasprave zakazivane jednom godišnje ne mora biti izravna krivnja sudaca. Ako ima puno predmeta suci održavaju ročišta koliko mogu. Naravno da takvoj situaciji mogu i sami pridonositi, ali kako ćete to dokazati?

 

Naknadu ste mogli dobiti za izuzetno dugo suđenje u relativno jednostavnom sporu.

 

Teoretski, za propuste suca odgovara država, pa možete tužiti državu. Ako biste uspjeli, to bi značilo uspostavljanje novih mjerila za rad sudaca, ali jako sumnjam biste to mogli postići. Imali biste samo još jedan trošak.