Dug za pričuvu krivog vlasnika

[alh]

Naslov je zbunjujuc ali pokusat cu objasniti.

 

Postao sam vlasnikom stana 99. godine ugovorom o darovanju. Kako sam tada jos bio student i bez prihoda djed (koji je i prijasnji vlasnik stana) je placao pricuvu. To je uredno i cinio sve dok nije doslo do spora izmedju mog djeda i ostalih suvlasnika. Zavrsili su na sudu, gdje je nakon dugotrajnog postupka sud presudio u korist suvlasnika i nalozio mom djedu da plati dugovanje za pricuvu, kamate i troskove postupka (iako on nije vlasnik). Zadnje sto znam je da je prije nesto vise od godinu dana pokrenut ovrsni postupak, a da li mu sad vec sjedaju na mirovinu ne znam.

 

Ono sto me zanima je sto se dogadja s tim dugom nakon sto djed umre. Prenosi li se on automatski po nekretnini na mene kao vlasnika, ili postoji neki pravni lijek, s obzirom da uopce u mojim rukama nije bilo niti vodjenje postupka, pa tako niti kontrola troskova.

Ako kojim slucajem se dug ne prenosi automatski, je li on otisao u zastaru iako je postupak pokrenut protiv mog djeda, ali ne i protiv mene.

[KronicnaStranka]

Obveznik plaćanja pričuve je (su)vlasnik nekretnine. Dakle, nakon što ste postali vlasnik stana, to je bila vaša obveza.

 

Kako je sud presudio da je pričuvu dužan platiti djed, o tome na temelju ovoga što ste napisali možemo samo nagađati. Možda on ipak nije tu pričuvu plaćao dok je bio vlasnik pa se radi o ranijem dugovanju, možda se vi niste upisali u zemljišne knjige pa su njega smatrali vlasnikom, možda nešto drugo. (Moguće je da je i sud pogrešno presudio jer znam iz osobnog iskustva da se dosta sudaca ne snalazi baš najbolje u tom području niti u ovršnim predmetima zbog pričuve idu dalje od toga da utvrde tko je kome ispostavio račun, bez ulaženja u stvarno vlasničko stanje. Znam sudaca koji mrtvi hladni dosuđuju naplatu pričuve protiv korisnika stana koji uopće nisu vlasnici stana, isključivo na temelju dokumenata upravitelja i uopće se ne obazirući da stanje u zemljišnim knjigama.)

 

Bilo kako bilo, nakon što je presuda postala pravomoćna, to je djedov dug. Ako ga on ne isplati, naslijedit će ga njegovi nasljednici temeljem pravila o nasljeđivanju (ali samo do visine vrijednosti ostavine), neovisno o tome tko je vlasnik stana. Taj bi dug mogao otići u zastaru ako vjerovnici ne pokrenu ovrhu 10 godina (malo vjerojatno).

 

S druge strane, vi ste kao suvlasnik obveznik plaćanja pričuve, i drugi suvlasnici odnosno upravitelj vas mogu tužiti za neplaćanje u svakom trenutku. Zastara za dugovanja pričuve je 3 godine, s tim da se na zastaru morate pozvati.

[alh]

Hvala na odgovoru.

 

Ako se dobro sjecam uknjizba vlasnistva je izvrsena nedugo nakon sklapanja ugovora, do 2001. godine, a radi se o dugovanju od najranije 2004. godine. Nemam sve papire pri sebi trenutno pa nisam siguran, ali koliko se sjecam djed je u postupku prigovorio pasivnoj legitimaciji, ali presuda je takva kakva je.

 

Imate li savjet sto ciniti ako uslijede jos neki odvjetnicki troskovi a koji ne ulaze u vec izdano rjesenje o ovrsi, nego se time teretim ja kod upravitelja?

[KronicnaStranka]

Vaš navod da je djed prigovorio pasivnoj legitimaciji govori u prilog mojoj sumnji da se radilo o ho-ruk suđenju kakvo je nažalost često u takvim sporovima. Osim što sam se osobno godinama natezao sa sucima lijenim pročitati Zakon o vlasništvu upravo u takvim slučajevima, opisani su više puta i na Legalisu.

 

Pričuvu morate plaćati, a osim toga ste imali i zakonsku obavezu javiti upravitelju da je došlo do promjene vlasnika stana. Zato bi vam bilo najbolje da to učinite što prije, nakon čega će vas oni vjerojatno teretiti za ukupni dug koji do sada nije plaćen.

 

Platite im za 3 godine unatrag, a za ostalo ih pustite da pokrenu ovrhu ako ih to veseli, pa ćete se kad stigne rješenje pozvati na zastaru. U tom slučaju nećete platiti nikakve troškove ovrhe budući da će prijedlog biti proglašen neosnovanim.

 

Ovdje je jako važno da pri plaćanju navedete točno na što se koja uplata odnosi (koji mjesec koje godine), i da potvrde sačuvate.

 

Također postoji određena opasnost da rješenje o ovrsi ne primite pa da bude oglašeno na sudskoj oglasnoj ploči i ovrha tako bude provedena. Zato je važno da upravitelju navedete adresu na kojoj ste u stanju primati poštu.

 

Sve obavljati isključivo pismenim putem, i sve dokumente čuvati.

 

Odlučili se oni na ovrhu ili ne, možete od njih po Zakonu o obveznim odnosima tražiti priznanicu da ste sve dugove platili. Ako odbiju i pokušaju loviti u mutnom, možete im zaprijetiti tužbom radi utvrđenja, pa ih i tužiti radi utvrđenja da ništa više niste dužni.

 

Ovo zadnje je komplikacija na koju se rijetko tko u praksi odlučuje, ali s obzirom na sve češće horror priče o ovrhama za koje ovršenici uopće nisu znali i to za dugove stare puno godina i natezanja koja nastaju ako se ustanovi da je dug već prije ovrhe bio plaćen mislim da treba iskoristiti tu zakonsku mogućnost.